Ауторски текст Здравство Пољопривреда

Зашто једемо покварено месо?

У марту 2014. године, Србију је потресла једна „месна“ афера. У Великој Плани је месара, смештена у близини основне школе, продавала пљескавице „обогаћене“ месом угинулих крава и коња. Како су писали медији, труло месо је посебним поступцима обрађивано и мешано са свежим. Иако је ветеринарска инспекција открила готово тону лешева, а објекат оценила као високоризичан, дан након хапшења власника, месара је наставила са радом.

klanica u velikoj planiFoto: Blic / Ilegalna klanica u Velikoj Plani

Ове године, готово истовремено, јавност узнемирују два скандала – епидемија трихинелозе у Чајетини и Ужицу, од које је оболело око 500 људи и афера Матијевић. У првом случају, узрочник епидемије је прерађено месо дивљих свиња, у другом постоји сумња да се непродате и покварене прерађевине мешају са свежим месом и од њих поново праве нови производи.

Истрага ће утврдити шта се заиста десило, да ли је било одстрељено више од две свиње, да ли је било мешања прегледаног и непрегледаног меса и шта се тачно радило у поменутој индустрији. Ми се тиме нећемо бавити. Као озбиљне људе, нас занимају узроци ових афера, зашто нам се догађају и до када ће нам се догађати?

Само се петина животињског отпада прописно сакупља

Нешкодљиво уклањање споредних производа животињског порекла, како гласи правилан назив, или животињског отпада, што је у народу уобичајен израз, тренутно је један од највећих изазова Србије у пољопривреди, безбедности хране и заштити животне средине. Са проблемом се суочавају републичке и локалне власти, сточари, кланичари, прерађивачи, трговци, угоститељи, ветеринари, а последице трпи и велики број грађана.

Не постоје тачни подаци, али процењује се да у Србији годишње настане 80 – 250 хиљада тона споредних производа, од чега је 17 – 25 хиљада тона угинулих животиња, док остатак чини кланични отпад. Иако је домаћа регулатива готово усаглашена са европском, њена примена је слаба, па и поред довољних капацитета кафилерија, само око 20% животињског отпада се прописно сакупља и прерађује. Све остало се незаконито одлаже на дивља сметлишта, неусловна сточна гробља, по ливадама, каналима и другим местима.

По светским мерилима, трихинелоза је болест сиромашног сточарства, а заједно са високим ризиком враћања животињског отпада у исхрану људи, указује на непоуздан систем безбедности хране. Не треба бити стручњак и разумети да иза поузданог, ефикасног и уређеног система у било којој области, па и у овој, мора стајати поуздана, ефикасна и уређена држава. Да ли је наша држава таква?

Потребан систем за локално сакупљање отпада

Зашто у Србији тако велике количине животињског отпада не завршавају у кафилеријама? Поред слабости у државној администрацији, основни узрок је непостојање система за локално/регионално сакупљање. По домаћим законима, локална самоуправа организује зоохигијенску службу, која између осталог, нешкодљиво уклања лешеве животиња са јавних површина и објеката за узгој, држање, излагање или промет. Локалне самоуправе дужне су и да изграде међуобјекте, у које се допремају лешеви са одређеног локалног/регионалног подручја. Ту се неколико дана чувају расхлађени на +4оС, док се не накупи економски исплатива количина (5 – 10 тона) за отпремање у кафилерију. Да би се покрила територија Србије, потребно је изградити око 30 оваквих објеката. Ми тренутно имамо само два.

Međuobjekat u VršcuMeđuobjekat u Vršcu

Кад би описани систем постојао, власници угинулих животиња позивали би локалне службе, које би лешеве допремале од газдинстава или фарми до међуобјеката. По пријему би се бележили подаци, а у случају сумње на заразну болест, обавилa би се обдукцијa. Само тако животиње би се извеле из ветеринарске евиденције. Тиме се спречавају ризици од ширења заразних болести, доспевања делова лешева животиња у исхрану људи, или незаконит промет живих животиња.

Како систем не постоји, свако се сналази како зна и уме. Лешеви се бацају ко где стигне. Прерађевине које нису за исхрану, уместо да се прикупе из маркета и униште, враћају се произвођачима, са обавезом да они то учине. Препуштени смо нечијој савести и доброј вољи. Треба додати томе и велико сиромаштво народа. Прерађивачи знају да тржиште тражи најјефтинију саламу, јер више новца од тога нема. Када се све ово узме у обзир, чему чуђење када неком падне на памет да од цркотина направи бизнис, да непрегледано месо пусти у промет, или да смањи трошкове тако што ће неисправне прерађевине помешати са свежим месом и вратити у производњу?

Партијски интереси коче решење

Да ли постоји решење? Наравно да постоји. Шта више, описане међуобјекте домаћа регулатива прописује од 1989. године. Један локални/регионални систем (међуобјекат, опрема, возила) кошта око 300 хиљада евра. За 30 система треба највише 9 милиона евра. То је нешто више од једне милијарде динара. Поређења ради, само шест јавних предузећа је остварило губитак већи од милијарду евра у 2014. години и за то добило субвенцију од 241 милиона евра.

Одакле новац за то? Зашто ни после 27 година нисмо ово решили? Зато што са партократијом решавање никада неће доћи на ред. Зато што ће увек неки партијски интерес бити пречи, остаћемо земља скандала, затворена за друга тржишта.

На вама је да одлучите. Можемо јести покварено месо и понављати како су сви исти и како немамо за кога да гласамо. А можемо и рећи – Доста је било!

Детаље о решавању проблема сакупљања СПЖП погледајте у овој краткој анимацији:

 

Дејан Максимовић,
координатор покрета “Доста је било – Саша Радуловић”, Вршац

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • DJB, vi se uistinu razlikujete po toliko pametnih stvari od dosadašnjih na vlasti…Ako neko ne razume i ovo kao nešto šta znači uređenost u zemlji, treba ga pitati: Po Vama šta je to? Svaka vam čast, divni ste. Evo, počeću da maštam kako bi to bilo živeti u normalnoj zemlji. I sa svoje strane, daću sve od sebe, mada i do sada je tako bilo, da što više ljudi zna da postojite, i kakvi ste. Ne menjajte se nikada, vi ste daleko, daleko drugačiji, i iznad svih drugih postojećih u zemlji koji imaju veze s politikom.

  • Članak bojim se ne daje pravi odgovor na pitanje zašto jedemo pokvareno meso.
    “Snalažljivih” bizMismena ima svuda, bilo ih je i biće. Iako deluje iracionalno i protivno svakoj pa i ekonomskoj logici na svim meridijanima i oduvek je bilo pohlepnih kratkovidih ljudi koji su zarad profita u stanju da prodaju pokvarene ili otrovne proizvode.
    Država je tu da to onemogući i da u zamenu za plaćanje poreza garantuje građanima različita prava, pa tako i pravo na bezbednu ishranu.
    Mi građani Balkana nemamo DRŽAVU. Imamo surogat države koja ima samo jednu svrhu a to nije garantovanje građanima bilo čega već nešto sasvim drugo. Naša “država” dopušta promet, da počnem od najgoreg sumnjivih lekova, sumnjivih medicinskih procedura, nadrilekarstvo, hranu sumnivog porekla, hranu za bebe odbijenu u drugim zemljama(!?! dotle), odeću, obuću, tehničku robu Š klase, falsifikate, najgori kvalitet goriva… mogao bih još dugo da nabrajam. Ne postoji validna kontrola kvaliteta. SAMA DRŽAVA JE SVESNO (I TO JE NESPORNO) JE PUŠTALA U PROMET MLEKO ZARAŽENO AFLATOKSINOM!
    Dakle ko je kriv? Nažalost MI!
    Mi koji smo dopustili da bezdarnost, nesposobnost i neodgovornost okupira ovu zemlju.
    Balašević je pevao
    “O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
    Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.
    Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?
    Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.

    Ma, šta su znali generali i brkati majori?
    Jedino da viču: “Pali!”, ali – nisu najgori.
    Nisu krivci depresivci, lude i psihopate,
    što su rušili pa sada nama nude lopate. Krivi smo mi.
    Nisu krivi sedativi što ih nisu sputali.
    Sorry matori, krivi smo mi koji smo ćutali.

    Putuj Evropo i poš’lji nam malo peciva.
    Nama je dobro – sreća jedna neizreciva.
    Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
    Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.”

    Nama je dobro, sramota nas koliko nam dobro ide.

    • Neka se nose i stihovi Panonskog G…..a i EU. Nama treba naš sistem, uređen jedino od strane domaćih regulativa.

    • Zašto izmišljati toplu vodu? Ako ovakav sistem postoji u EU, sasvim je sigurno da sličan takav, ako ne isti, postoji i u drugim uređenim državama koje nisu u EU, na primer u Švajcarskoj, Norveškoj, SAD, Japanu… Pa lepo piše u tekstu da mi imamo regulativu u vezi ovoga još od 1989. godine, kad još ni EU nije postojala kao što danas postoji. Zašto bar tu čisto domaću regulativu nismo sproveli?

  • Opisao sam jednu neodgovornu “državu”, ako se ta karikatura uopšte može nazvati državom.
    Imao sam sreću da deo života provedem u DRŽAVI u pravom smislu te reči.
    Zamislite državu:
    1. U kojoj sveže voće i povrće danas košta x, sutra x-50% a prekosutra x-90%.
    2. U kojoj je nezaposlenost = 0%. Država garantuje pravo na rad.
    3. U kojoj je PDV 5%
    4. U kojoj je prosečna plata 3500$
    5. U kojoj je minimalna plata 1500$
    6. Kriminal ne postoji, kola se ostavljaju sa upaljenim motorom dok skočiš u radnju
    7. “Mafija” šalje humanitarnu pomoć unesrećenima
    8. Osmeh na licu ima 99% građana
    9. Armani je sigurno Armani, Sony je Sony…
    10.Možeš spavati na ulici ako želiš a da te niko ne pipne, mada nema potrebe za tim jer nema beskućnika ni prosjaka
    11. javni toaleti na svakih 100 m
    12 zabranjeno pušenje, ali izgrađene staklene kućice sa filterima za pušače opremljene foteljama, aparatima za kafu i cigarete

    Ne, nisam na LSD, pomoći će ako kažem da jedu štapićima…i nose kimono.
    To ja zovem državom

  • Kleptokratija ima samo jedan cilj a to je klepiti (maznuti, drpiti, ukrasti). Ne interesuje je ni zdravlje naroda, ostanak, podmladak… A na vrednosti kao što su etika, moral, nauka i struka, nije sklona ni osvrtati se

  • Ako je cena takve države, u pravom smislu te reči, jedenje štapićima i nošnja kimona… ja… ovaj… nisam zainteresovan.

    Šalu na stranu, zaključana vam je tema Otadžbina se brani kulturom, ima tu još šta da se kaže na temu – Dosta je bilo nemanja vremena. Verovatno nisam jedini, a Vi iz pokreta ste, kolko se sećam, za transparentnost i dijalog.
    Da ne gubite dragoceno vreme (a koje se može iskoristiti za npr. otključavanje teme) na pretragu, evo link – http://dostajebilo.rs/otadzbina-se-brani-kulturom/

  • Veoma veliki problem, o kome se naravno ne prica, je taj sto se u Srbiju uvozi meso kome je u EU prosao rok. Po nasem zakonu rok je 12 meseci,a u EU 6 meseci. Naravno da ne moze svako da uveze to meso, vec samo ”uspesni biznismeni”. Drzavi se placa carina pri uvozu, gradjani dobijaju meso koje je ispod trzisne cene (bitno je da nije skupo, a sto nije zdravo nema veze), unistava se domace stocarstvo i zivinarstvo, ali je sve to nebitno jer je neko zaradio novac i za ostale ga nije briga.
    Nadam se da ce neko iz pokreta da procita ovo i da ce se pozabaviti ovom problematikom posle izbora. Uvesti kvote za uvoz mesa i regulisati rok trajanja mesa.

  • Ovaj tekst je veoma slikovit primer koliko se mnogo DJB razlikuje od svih ostalih političkih stranaka i pokreta u Srbiji. Umesto mlaćenja prazne slame, populizma i sumnjivih partijskih obećanja o svetloj budućnosti, ovde se veoma konkretno jedan problem uočava, analizira i predlaže rešenje. Dosta je bilo obmanjivanja i laži!

  • Kako da budemo sigurni sta jedemo!?Kafilerije rade po principu “das mi malo para I ja odradim sta vlasniku treba”Veterinarska inspekcija nikada nije tu kada se unistava otpad,jer gde da inspektori cekaju da se taj proces unistenja zavrsi,to je jako dosadno i naporno.Uvek je bolje sedeti u kancelariji i cekati da vlasnik,ili ovlasteno,lice donese papir od kafilerije da je “posao odradjen po propisima”.Imamo mi odlicne propise,ali imamo i odlicne veterinarske inspektore koji “rade”svoj posao i kukaju kako im je mala plata.A sta bi da su fakultetski obrazovani,da rade za 18000.din I da im je slobodna u mesecu svaka druga nedelja!!!Doduse,ovi sto rade za 18000.(ispod zakonskog minimuma) nemaju “vezu”da se ustolice na mesto nekog inspektora.I sta reci?Jedino sto nam preostaje jeste da bojkotujemo sve proizvodjace koji ovako posluju,da prestanemo kupovati njihove proizvode.Ali,ako ovo uradimo sta cemo jesti? Ni onaj uvoz iz EU nije kvalitetniji od naseg proizvoda.

    • Halo dragi Gradani u velikim Marketima kao BINGO ne kupovat Meso toje meso uvezeno bez i dana proizvedenog zdrave hrane …Mnogo je tuzno od ovolike nase eks Jugoslavije kupujemo uvozni otpad sto nije vise ni za kerove azila… Velika grehota ,,sta drzava radi sa svog sopstvenog naroda…Kamo dalje gradani potrudite se u manjim mesnicama da kupujete meso ,al i tu morate bit oprezni…Neko kaze ma setaju ispekcije ja setaju ispekcije sa korupcijom ..daj sto das u dzep i idemo dalje….

  • Halo profiteri ..Dosta je vise trovanja naroda sa trulim mesom… Osobno nezivim u Bosni vani sam Eks Jugoslavije ..Eto desilo se stose desilo …Otisla sam u prodavnicu BINGO MARKET i kupila sam mesa 2kg . Tacnije rec htjela sam kuhat govedu supu…Stase desilo jasam meso prvo stavila u vodu mlaku mislila sam da ona krv izade iz mesa .Svesam to uradila po evropskom sistemu.. Meso sam stavila u serpu da spremam supu …Voda koja je bila u serpi zajedno sa mesom pocela da crni i da pjeni.. stasatu drugo ucinila ….Vodu sam prosul i oprala serpu i ponovo pocela da kuham …Medu vremenu isti Problem pjena je ponovo cinila svoje …Sa strane serpe pjena se talozila i jasam uzela kuhinjski papir i brisala ….Nisam mogla da rijesim Problem sa supom koju sam ocekivala …Voda je od supe imala komicnu farbu …..Sve u svemu ja sam to sve bacila ,jer sam svatila dasam prevarena sa mesom pokvarenim Porucujem svim gradanima da nekupuju trulescine po Bikovim Marketima od mesnih proizvoda ..Vasa citateljka Radojka muz Branko …