Ауторски текст Београд Образовање

Улагање у српски IT

Вучић отворио фабрику – овим предизборним насловом су освануле све новине и портали последњих дана јануара. Ради се о фабрици италијанске компаније Geox која планира да запосли 1250 радника са подручија Врања. Иза овога стоји фарса која се одиграва већ годинама.

 

Уговор за изградњу фабрике потписао је Млађан Динкић 2012. године и од тад до данас траје тихи рат ко је у ствари заслужан/одговоран за довођење овог „инвеститора“ у врањански округ. Инвестицијом се прво хвалио Тадић, па Динкић, Дачић, а на крају и сам Вучић, па није чудно што је свака странка засебно доводила своје симпатизере на скуп (питамо се ко то плаћа).

Овим уговором, италијанска компанија је добила много, а заузврат дала мало држави Србији. Процењује се да је Србија посредно и непосредно поклонила скоро 20 милиона евра државног новца, а заузврат су разни српски политичари добили прилог на свим могућим телевизијама у ударном термину. Папрено скуп предизборни маркетинг.

Држава Србија је потписом гарантовала да ће субвенционисати сваког запосленог радника са 9.000 евра, што за укупно планираних 1250 радника износи 11.250.000 евра. Ту није крај, град Врање је уложио преко пет милиона евра – град је бесплатно уступио 23 хектара земље с комплетно урађеном инфраструктуром у индустријској зони. Наравно, тачну цифру која је потрошена за овај посао никада нећемо сазнати и овде се још једном подвлачи идеја о потреби за транспарентним радом државних и локалних органа.

Узимајући у обзир све трошкове које је држава Србија преузела на себе, испада да је једно радно место субвенционисано са око 15.000 евра. Иначе, процењује се да ће просечна зарада у овој фабрици за нове раднике бити око 35.000 динара. Питање је да ли се ради о новим радним местима, јер подаци са терена указују на то да су радници махом прешли из других фабрика.

Дакле то је прича о Geox-у а она је мање-више слична као и прича о осталим страним „инвеститорима“. А шта би било да је те паре држава усмерила ка српском предузетнику уместо да даје странцима? Да пробамо да израчунамо шта би могло да се добије и уради са тим парама.

Дакле, имате 20 милиона евра и решите да те паре уложите у стварање Venture Capital индустрије у Србији која би подржала све иновације укључујући и IT компаније – стартапове. Израел је то урадио почетком 90-тих година. Није давао паре стартаповима, већ је привукао групу приватних Venture Capital фондова и инвестирао у њих. Држава 40%, приватни новац 60%. Приватни фондови су онда, водећи рачуна о свом новцу, водили и рачуна о новцу пореских обвезника и бирали најбоље стартапове и иновације. Уз просечну инвестицију од 50.000 евра (не кредит, већ инвестиција у капитал) то би значило 1000 домаћих стартап фирми.

По глобалној статистици, 1 од 10 стартапова ће забележити неки значајан успех, осталих 9 ће се временом угасити (и то је потпуно нормална појава на светском тржишту). Међутим тај један стартап ће израсти у праву компанију која ће доносити опипљив профит и оснивачима, а посредно и држави где се плаћа порез. Дакле уколико узмемо да сваки успешан стартап из ових инвестиција запосли 20 радника (могло би их бити свакако више, али узмимо овај број аналитике ради) добијамо цифру од 2000 запослених на 100 успешних компанија. У старту већ имате већи број потенцијално запослених људи у односу на цифру која се помиње у уговору са Geox-ом. Још ако израчунате колико је држава издвојила по једном заполсеном, лако можете доћи до цифре (20.000.000/2.000=10.000 евра)  која је мања од поменутих 15.000 евра за радника у Geox-у.

Сем тога, плата у просечној IT компанији је око 1000 евра, или чак и већа, за разлику од неких 300 евра коју добијају запослени у фабрици обуће. Имајући у виду да на нето зараду послодавац мора да плати још отприлике 700 евра дажбине држави (што је сулуда цифра која мора да се смањи) долазимо до неке слободне процене (уз смањење дажбина), да се почетно улагање од 20 милиона евра, само кроз плаћање пореза и доприноса може повратити за свега пар година. А посредно, сав новац који ти запослени зараде трошиће се у држави Србији, чиме се подстиче и друга индустрија. Кад неко зарађује 300 евра месечно нема ни говора од подстицања друге индустрије јер се новац углавном троши на текуће рачуне и на основну храну…

На крају се поставља питање зашто политичари у Србији у претходних 10 година нису овако радили, него су новац шаком и капом делили страним „инвеститорима“? Одговор се сам намеће – већи је „рекет“ и лакше се постиже у послу са компанијом којој дајеш 20 милиона евра него са домаћим предузетником коме дајеш 20.000 евра.

Е сад замислите шта би могло да се уради са милијарду евра, које годишње поједе партократија – није да пара нема него ову земљу воде неспособни и корумпирани људи.

 

Никола Тодоровићмастер инжењер електротехнике и рачунарства

члан покрета „Доста је било – Саша Радуловић“, Београд, Врачар

 

Доста је било

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • U mnogim slučajevima ne mora država čak ni da pomaže – dovoljno je da ne smeta. Firme ne mogu da dobiju dozvole za izvoz ako nisu od nekog iz vlasti. Inspekcije se šalju sa ciljem da ometaju, guše i zatvore poslovanje. Reketiranje. Ne bi trebalo da inspekcija zatvara posao za svaku sitnu neispravnost, naročito na početku nekog posla. U normalnim zemljama bi dali upozorenje, savet i rok da se neispravnost otkloni, a ne zatvarali posao. Uz to bi i aktivnost inspekcija trebala da se proveri.

  • A sad zamislite i ovako nešto…. uložimo tih 20 miliona Eur-a u fabriku solarnih panela… bilo bi dovoljno da ta fabrika proizvodi 2 godine panele i POKLONJA ih stanovništvu u gradovima… Gradjani bi plaćali samo instaliranje na krovove. EDB-u dati naredbu da se brojila vrte unazad i unapred… Unazad danju kada ima viška struje, unapred noću kada je proizvodnja iz panela mala.
    Šta dobijamo ?
    – Gradjani minimalno plaćaju struju
    – Razbijamo monopol EDB-a i Srbijagasa ( ili JugoRos gasa … ko je već uvoznik gasa za Srbiju )
    – Ekološki …. da ne komentarišem
    – Finansiski – smanjenje zavisnosti od uvoza gasa i nafte.
    – Sigrna investicija koja ne propada.
    – Gradjanima ostaje više novca za potrošnju koja podstiče proizvodnju .
    Sve ovo važi i za geo-termalno grejanje zgrada.
    Pozdrav
    Dip. Maš.Ing. Vladimir

  • 1) Krediti su verovatno poslednja stvar kojom startap želi da se finansira baš zato što je velika verovatnoća da firma ne uspe da preživi.
    2) Ja ne znam šta IT startap može da radi sa 20.000 evra, i još ako mora to da vrati…
    3) Zar nije vaš program smanjenje poreza i doprinosa za sve firme? Kao što je i gdin. Radulović citirao IT firme: “Država treba da sjaše.”

    • Pise ‘nepovratnih’ sredstava. Ovde se jeftino razviju ideje, 20k je dovoljno da se uradi odlican marketing da startup pocne dobro da zaradjuje. 😉

    • Bojane, bolje je da se složim sa tobom, nego da kritikujem tekst kolege Todorovića.
      Pustiti preduzetnike da malo “dišu” prvih par godina, država da malo “sjaše” sa opterećenjima. Za početak.
      A da malo oladimo sa subvencijama… Inače, drago mi je da postoji toliko IT znanje kod nas.

    • OK, tačno. Ja sam se upecao na ovo “kredit” 🙂

      U svakom slučaju, startapovi su biznis, u njih treba da investira onaj ko hoće da ostvari profit. Da oladimo sa subvencijama kao što kaže poštovani Saša St.

      Država pre treba da ulaže u obrazovanje i nauku. Privredi smanjiti namete i pametni ljudi će se već sami startapovati 😉

  • problem su gazda kumovi segamegadens direktorcici bitangice i bugarski biznismen shinishov jer su na privatnim fakultetima ucili da je dug najbolji drug pa su nas zaduzili za predhodne 4 godine 10 milijarde dolara dop penzosi jedu leba na recku, cetiri godine pre njih su nas zaduzili 8.5 milijarde dolara jer se muljalo sa nabavkama nepotrebne opreme namestaja informacionih sistema i prodaje magle sa pojedincima koji ih dobijaju uzastopno 10 godina, pre njih ideja neoliberalnog kapitalizma od petog oktobra po kome je pravilo zaduzivanje po svaku cenu, mada je takav sistem neoliberalnok kapitalizma uveo i ante markovic a to vreme poznato kao antino vreme kada smo svi na ovim prostorima bili zadovoljni, sto bi segamegadens direktorcici ulagali u softvere u free erp sisteme kada ce kupiti sap i uzeti 40 posto i staviti u dzepove, ovde trziste ima druge principe,prodajes ali se ugradjuju bar dve ruke, projecti su na github u dovoljni da se uposli 10000 programera lamp/java ulaganje samo u racunar interneti osnivanje preduzeca ovde vidim probleme oko znanja nisu ovakvi projekti jednostavni, erp system koji je pre nekih pet godina radjen je imao rezervne delove i sastavnice sa preko 250 miliona proizvoda sa postge database i to je trebalo ucitavati jer je bio izdeljen na stotine sastavnica (bom) stranac trazi za juce da bude, inace,na neku ruku smo i kolege i slicno mislimo po pitanju politike jer podrzavamo istu politickuopciju, nego bih te pitao za projekte koje si radio, kada vec pises o it, ikoji su to projekti.

  • Dobro sagledana situacija.
    Desetina mladih bi se vratilo iz sveta da ovde radi i plaća porez ali kad bi se sredila zakonska procedura i ljudima omogućili uslovi za normalan rad. Zainteresovani bi sami našli investitire u sopstvene ideje.
    Nažalost oni koji se raspituju sležu ramanima i kažu, da je ovde sve nesigurno i neodređeno.

  • Ostaje samo jos jedan “mali” problem, a to je gde naci uspesnih 1000 startup biznisa u zemlji u kojoj omladina pije jutarnju kafu u 13h, gde se na fakultetima jos uvek uci ono sto se u razvijenim zemljama pominje kao daleka proslost i gde svi vecinom hoce “radno mesto” a ne posao da rade…E moj pokrete ne poznajete vi jos uvek menatlitet ovog naroda, kad ga upoznate shvaticete da ne mozete skoro nista da uradite !!!

    • i nemca da dovedeš u srbiju posle mesec dana pio bi jutarnju kafu u 13h. zašto? pa zato što ne valja sistem. riba smrdi od glave.

  • Tri moguća načina da se kao programer živi u srbistanu:
    1. kao član partije na vlasti dobiješ posao u JP ili državnoj upravi i radiš za 50+ hiljadarki. Neradiš ništa posebno na poslu i niko te ne može gnjaviti jer su kompjuteri bauk i o njima se malo zna. Uglavnom pomažeš bizonima da odglave papir iz printera ili pokazuješ ubacivanje formule u excel.
    2 kao slobodan programer da radiš freelance za domaće privatne (čuj) firme pa koliko ćapiš, ali: moraš da znaš sve proizvodne i neproizvodne procese, moraš da napraviš crno i belo knjigovodstvo za gazdu, moraš da znaš da održavaš kompletan hardware i prateći software i naravno da to sve naplatiš što manje i u što više rata i naravno (najbolje gratis) da za istu mušteriju napraviš web prezentaciju, vizit kartice i sl. I to sve mora biti na nivou ERP precenjenih sistema a da isto to radi.
    3. da eventualno naučiš to što zapad traži, da se vineš na net i uspeš nešto napraviti za razmaženi zapad ili možda (što je najbolje) odleteti na zapad i tamo i ostati. ALi u tom slučaju ne treba balaviti na ovom i sličnim portalima o problemima u srbistanu. Treba uživati u životu a nostalgiju ostaviti odmah posle Horgoša.

    • Skroz netačno, naročito ovo pod 2. – većina programerskih firmi u Srbiji sada radi za strane klijente jer definitivno nema leba od domaćih klijenata.

    • Citam po drugi put, ali moram da priznam da su sve 3 tacke potpuno promasene. Mozda ima istine za neku drugu industriju, ali ne i sto se tice programiranja.

  • “… – није да пара нема него ову земљу воде неспособни и корумпирани људи”.
    Nesumnjivo je da je ova konstatacija tačna. Bilo kakva ulaganje države koja ne obuhvataju reket učesnika podrazumevaju zajeničko ulaganje države i drugih partnera. Na bazi uloga se ostvaruje učešće ulagača u upravljanju i podeli dobiti. Svaki drugačiji način podrazumeva partipaciju u korupciji, odnosno u koruptivnim dobicima.

  • Веома занимљива тема, али предлажем да даље разрадимо идеју.

    Прво, Република Србија сваке године “произведе” око 2.000 младих ИТ стручњака, што је смешан број да би се причало о ИТ индустрији као неком носиоцу економског развоја. Најбоља субвенција за ИТ индустрију је значајно повећање уписних квота на државним факултетима (ЕТФ и ФОН) и стипендирање студената да похађају и приватне факултете који су се доказали као добри. Ово је једини начин да дођемо до броја од преко 8.000 студената годишње. Поређења ради, ми тренутно производимо више од 12.000 менаџера годишње. Закључак: не постоје добри а незапослени ИТ стручњаци у Србији, тако да предложени програм не ствара нова радна места, већ у најбољем случају ствара инкременталну додатну вредност (а можда и смањује уколико су нови стартапи мање успешни од постојећих компанија које већ запошљавају поменути кадар).

    Друго, немамо довољно стартап компанија, тако да је овај предлог и из тог разлога неизводљив. Паре нису проблем, већ лош образовни систем који не ствара људе који критички размишљају и поседују знања и умећа да помисле да отворе своју компанију. Нема 1.000 стартапа у земљи у којој су кафићи пуни средом у подне и СНС има подршку од 50%.

    Треће, и најважније, од 700.000+ незапослених у Србији око 600.000 има основну или средњу школу. Можда када би неко покренуо стартап који би нашу Србијицу од земље махом необразованих сељака (не сељачина, већ сељака), конвертовао у земљу високообразованих ИТ стручњака…

    Поента мог излагања је да ми имамо много више радника за прављење ципела него за израду софтвера. Док чекамо да стартапи “прораде”, немаштина ће довести до даљег раста криминала и само је питање времена када ће људи поново кренути багерима вилама на главни град.

    Зато мора да се уз унапређење општих услова за пословање кроз смањење пореза и намета (што ова власт не разуме) ради на два колосека за подстицање привреде. Запошљавање “обичних” радника у домаћим и страним компанијама кроз подстицање запошљавања (што ова власт делимично разуме) и подстицање развоја високих технологија (што ова власт не разуме).

    Ја овде не измишљам топлу воду. Само погледајте шта су радиле Чешка, Словачка и Пољска. У почетку су давали огромне субвенције за отварање нових радних места. Формирали су специјалне зоне где не постоје порези и доприноси на плате радника, где се не плаћају царине и ПДВ и где нема пореза на добит. На тај начин су запослили људе.

    Пошто су Чеси транспарентни, можете да видите тачно о чему причам:

    http://czechinvest.org/data/files/udulene-investicni-pobidky-investment-incentives-granted-web-k-31-12-2-1439-en.xls

    Сви су добијали (и још увек добијају) од 25% до 50% укупне инвестиције. Подстицаји које је Србија дала Geox-у су мало дете у поређењу са Чесима. Пример из горе наведеног фајла – компанија HUTCHINSON (сада су и у Руми) је 2014. године у Чешкој за инвестицију од 9 милиона евра и 23 нова радна места добила подстицаје од 2 милиона евра, односно скоро 90.000 евра по радном месту!!!!!!!! Десет пута више по радном месту него што је добио Geox!!!!!!! Просечна плата у Србији је дупло нижа од просечне плате у Чешкој.

    Они су паметни и користе пореске кредите као начин финансирања подстицаја, како би осигурали да нет позиција државе не може бити негативна. Код нас то није случај, и то мора да се што пре промени.

    Паралелно са смањивањем незапослености, Чеси су подигли субвенције за радна места у развоју и високим технологијама. За ИТ имају посебне програме где субвенције иду и до 70%.

    Реформисали су школство и подстичу чак и учење страних језика.

    Али шта знају Чеси… Њима је незапосленост 5,9%. Буџетски дефицит је -1%. Дуговања су на нивоу од 41% БДП.

    ЗАШТО ИЗМИШЉАМО ТОПЛУ ВОДУ????

    • Vidiš da meni neko da 20k evra bespovratno ja bi napravio 5 plastenika i za 4-5 godina utrostručio taj broj, i sve bi išlo u izvoz za Rusiju..(jebeš eu) trenutan izvoz voća i povrća u Rusiju nije dovoljan ni za nedeljne potrebe samo Moskovskog regiona, a imamo najbolje izvozne uslove za Rusiju, bre nama EU pored takvih uslova koje imamo za izvoz u Rusiju treba kao čir na dvanaestopalačnom……

    • Предлажем ти да направиш бизнис план и кренеш у потрагу за инвеститорима. Новца има колико хоћеш за идеје које доносе сигуран профит.

      У твом плану је главни проблем пласман производа директно у Русију. Нико из Русије неће да купи мале количине које су махом сезонске. Говорим ти из искуства. Можеш једино да постанеш кооперант некој домаћој фирми која већ извози те производе у Русију.

  • Ovo je skroz tačno. Radim kao .NET programer u jednoj novosadskoj firmi i srskom izvozu dajem doprinos sa nekih 40.000 evra godišnje (naime, toliko moja firma fakturiše moje angažovanje na projektima za naše klijente – 30 evra na sat, 6 sati dnevno), a država mi uzima 65% neto zarade – zašto mene i moju firmu država ne podstiče kao što podstiče Geox i Fiat? Nikada nismo dobili ni dinar subvencija, mada to ni ne tražimo, tražimo samo smanjenje nameta na rad. I zato ću glasati za Radulovića jer je on obećao smanjenje nameta na rad za 30%.

    Jedino mi baš nije jasno koliki će biti porezi i doprinosi na najveće zarade? Radulović je rekao da se zalaže za uvođenje progresivnog oporezivanja – ne bih voleo da ispadne da mi se nameti na rad povećaju sa sadašnjih 65% na 70% neto zarade nakon uvođenja progresivnog oporezivanja 🙂 Program pokreta DJB je malo nedorečen u tom smislu.

    • Kolega Vlado, kada budeš zarađivao desetine miliona evra, onda će ti porez na dobit možda biti 70%. U tom slučaju verujem da ti neće biti teško da izdvojiš za porez toliko. Srdačan pozdrav i srećno na poslu!

    • Vlado, zasto ne otvoris agenciju (pausal), postoji limit do 6 miliona dinara godisnje koji mozes da primis na racun, a troskovi zavise od mesta, ali na primer u Novom Sadu su oko 20-25 000 dinara mesecno. Mislim da je to trenutno najbolja opcija za programere u Srbiji koji zaradjuju godisnje manje od 6 miliona dinara. Inace od tih 25000 sam porez je meni oko 6000 dinara, najvise se placaju doprinosi za PIO (penziono), oko 12000, zdravstvo je oko 6000 kao i porez…
      Mene takodje zanima sta znaci konkretno progresivno oporezivanje odnosno koliki porez za koliko priliva novca, i da li se oporezuje cista zarada (za biznis gde ljudi imaju ulaganja da bi stvorili profit, za razliku od programiranja gde treba da se plati internet i kompjuter). Takodje me interesuje koliki bi bili ostali troskovi.

    • A koliko treba platiti licence za Visual Studio i SQL Server? Koliko treba platiti poslovni prostor, režijske troškove, HR službu, finansijsku službu, prodaju i marketing? 🙂 Deo zaposlenih je već angažovan agencijski (seniori), dok juniori i mediori imaju ugovore.

    • nisam te onda izgleda najbolje razumeo, ti si govorio o svojoj firmi koja zaposljava vise ljudi, mislim da je pausal najbolja za ljude koji sami izvoze software za neku firmu (ili grupa ljudi od kojih je svako prijavljen posebno kao pausal)
      znam da velike firme kod nas placaju velike troskove, ali mozda mozes u okviru tvoje firme ako zelis da predjes u preduzetnike i da te oni tako placaju trebalo bi da ti mnogo vise ostane neto, moj prijatelj je tako uradio pre oko godinu-dve
      pozdrav

  • Samo kod nas se uplaćuju ogromne subvencije za zapošljavanje unapred, pa belosvetski hoštapleri pokupe pare i puste sve niz vodu.
    U Slovačkoj sam dobio subvenciju za zapošljavanje.
    Nisam dobio ni dinara unapred,već kad sam zaposlio radnike, kvartalno je firmi vraćano deo davanja koji inače svaka firma uplaćuje kao poreze i doprinose.To znači tek kad ljudi sa biroa dobiju plate i uplatim poreze i doprinose. Država u tom slučaju ne angažuje svoja sredstva ,skida radnike sa biroa koji primaju plaću, a ima i sve pod kontrolom jer, tek nakon 3 meseca uplaćuje ugovorenu svotu (PARCIJALNO).
    Bio sam svedok tranzicije u Češkoj koja je za 3-5 godina od zaostale države krenula putem prosperiteta.Nama trebaju decenije jer garnitura koja dođe na vlast se nije borila za to da sama sebi ukine privilegije već naprotiv.
    Tko god pokuša to da uradi u srbiji (kao na pr. Zoran Đinđić) biti će kao prvo, toliko oklevetan da, nakon toga će mu polje delovanja biti jako suženo.Osim toga biti će onemogućen svim sredstvima, jer kapital je u sprezi sa politikom.

  • Nedavno je nasa frima dobila novac. Godinama smo se borili na trzistu,a na kraju je investicija dosla iz inostranstva. NIko u Srbiji nije prepoznao .Godinama. Sve vreme smo ulagali novac koji smo zaradjivali sami na drugim stranama. Strani partner je to prepoznao prvog trenutno (sto je i logicno s obzirom na delatnost i potencijal). Sustinski,novac ce u nekom trenutku krenuti da izlazi iz zemlje kada se posao razvije. To nije dobro. Samo da nas drzava nije gnjecila porezima ,doprinosima i nerazumnim obavezama i nametima dok jos nismo poceli da zaradjujemo, buducnost je mogla biti drugacija i bolja za sve. Koje je to slepilo da oporezujes ljude koji tek pocinju i pokusavaju da zarade nesto? Sadizam klasican i seljoberizam vrhunski. Valjda im je bolje da ti ljudi nista ne rade ,cekaju pomoc ili skrenu u kriminal ili kockarnice u potrazi za novcem.

    • А у којој то држави света се не опорезује фирма или плате које се исплаћују људима?
      Иначе, знате ли колики су укупни доприноси у Србији, а колики у Чешкој, Словачкој и неким другим земљама?

  • Da Nenade, ali nije to samo tako jednostavno.Procitaj kakvu su monetarnu politiku imale Ceska. Slovacka i Poljska. One nisu fiksirale kurs na evro. Juzna Koreja ima najvise inovacija na svijetu! Zasto? Jer centralna banka kreira Won, kreditima.upravo kroz inovacije. SAD im je zabranila da direktno financiraju izvoz pa su ovi spojili monetarnu politiku sa inovacijama i kopiranjem.
    https://www.youtube.com/watch?v=p5Ac7ap_MAY
    http://nis.apctt.org/PDF/CSNWorkshop_Report_P2S2_Lee.pdf

    Zasto Cesi i Poljaci nece da predju na Evro, jer su uspjeli spojiti privredu i monetarnu politiku koja njima odgovara. DJB se odrice monetarne politike. Ona kopira Estoniju a Estonija je uz rusku granicu. Evro je arsin za visoko produktivne nordijske drzave.
    DJB doista ima pravu drzavnu politiku i onda se odrice monetarne politike. Zasto?

    Sto se tice skolovanja, u Kanadi postoji za regulirana zanimanja (elektricar, varioc, vodinstalater, masinista, pekar, frizer… ) institucija apprentice/journeyman ili pripravnik/majstor. Pripravnik se zaposli i skupi 1500 sati i onda ide u skolu 2 mjeseca. I tako 4 godine. Ono sto radnik dobiva je prakticno i teorijsko znanje i nakon 4 godine ti imas veoma veoma dobrog radnika. Banke isto tako to prepoznaju jer covjek ima certifikat koji je univerzalan. Poslodavci dobijaju veoma kvalitetnu radnu snagu.
    To se zove cjelozivotno skolovanje, u klupi sjede 19godisnjaci i 45godisnjaci.

    Tako moze i za IT. Nemora biti jedan IT tehnicar, struka moze da napravi 2 ili 3 razlicita naziva IT tehnicara koji su specijalizirani za nesto. Isto tako dobivanje drugog ili treceg certifikata, radnik moze preskociti i prve 3 godine.
    Nepisano pravilo je 50% plate za 1razred, 60% plate za drugi razred… (od plate majstora) i tako do pune za neko geografsko podrucje.

    Trziste regulira kolicinu a drzava(struka) kvalitet.

  • Moj komentar nije direktno vezan za članak, ali će pomoći da se opiše stvarna situaciju u Srbiji. Imam agenciju registrovanu na programersku delatnost i evo, godinu i 3 meseca (i rečima: godinu i tri meseca ili petnaest meseci) poreska uprava ne može da mi izda rešenje o porezu za agenciju jer, kako kažu “nemaju program”. Dakle, moja firma nije držazi platila porez 15 meseci. Toliko o ažurnosti Poreske uprave kao i države koja se kiti ubiranjem poreza u prošloj godini.