Приватизација Саопштењe

Зграда “Југоекспорта” продата по шест пута нижој цени од тржишне

Пословна зграда “Југоекспорта” у центру Београда продата је данас компанији “Матијевић” за 7,3 милиона евра, а прошле године је њена вредност процењена на 48,5 милиона евра. За сада нема детаља, али је извесно да су се незваничне најаве да ће репрезентативна зграда од 5.500 квадрата бити продата по шест пута нижој цени одабраном купцу обестиниле. Све пљачкашке приватизације у Србији су урађене из стечаја, а продаји Југоекспортове зграде претходила је промена стечајног управника који је тек добио лиценцу за рад.

jugoeksport

Југоекспорт је у стечају од 2001. године. Зграда у Коларчевој процењивана је годинама на 57,4 милиона евра и није се мењала од 2011. године кад је први пут дата у продају. Било је девет неуспешних покушаја продаје, а недавно је незванично “Блиц” најавио да би могла да је купи једна страна банка по цени неколико пута нижој од реалне.

“Вредне објекте у центру Београда, међу којима је и чувена зграда “Југоекспорта” у Коларчевој улици, али и локали у Француској и на Тргу републике, укупне површине око 9.300 квадрата, држава продаје по багателној цени од 7,5 милиона евра” писао је Блиц.

Вредност имовине некадашњег гиганта изненада је умањена више од шест пута јер је при последњем покушају продаје, у марту 2015, процењена на 5,85 милијарди динара, односно 48,5 милиона евра. А нуђено је 3.500 квадрата мање него сада.

Агенција за лиценцирање стечајних управника (АЛСУ), под чијом је ингеренцијом “Југоекспорт” (у стечају од 2001. године), ангажовала је у септембру ове године судског вештака да поново утврди вредност имовине. Тако се дошло до цене по којој је “Југоекспорт” понуђен на тржишту.

Како је “Блиц” незванично писао, једна државна институција је прошле године утврдила да је само вредност зграде у Коларчевој (5.500 квадрата) око 14 милиона евра, односно 2.500 евра по квадрату. Очигледне су индиције да се циљано ишло на продају далеко испод реалне цене.

Чињеница је да је због курсне разлике вредност падала, јер је пре четири године то било око 57,4 милиона евра, а 2015. скоро 10 милиона евра мање (48,5). Ипак, од последње продаје до данас испада да је имовина, и то за већу квадратуру, чак шест пута појефтинила, што је у најмању руку више него чудно.

Продаји је претходина промена стечајног управника. Локали “Југоекспорта” у центру Београда пре неколико година успешно су продати по цени од око 7.000 евра по квадрату. Након измене закона о АЛСУ, крајем прошле године, “Југоекспорт” је предат у руке новом стечајном управнику, који је тек добио лиценцу за рад. Тада крећу притисци да се продаја обави што пре. Агенција за лиценцирање стечајних управника, према писању “Блица” ангажовала је у септембру ове године судског вештака за економско-финансијску област да поново утврди вредност имовине “Југоекспорта”. Према документима до којих је “Блиц” дошао, услуге независног судског вештака плаћене су 430.000 динара. Занимљиво је да је, према предлогу стечајног управника, само неколико недеља касније, у октобру, његова накнада повећана на 600.000 динара.

ДЈБ Млади

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Treba ponovo izvršiti provjeru svih 24 privatizacije i sad još ovu i biče još sigurno. Kad Dosta je bilo pobijed i na izborima i izvrši stečaj SNS-a.
    SNS i ovu vlast, vidjeti da se proglasi udruženom zločinačkom organizacijom. Lustracijom im zabraniti svima daljni rad u politici za sva vremena.

  • Nikada mi neće biti jasno zašto se objekti koji mogu da donose novac prodaju. Zar država (grad, opština) ne zna da uzima novac za iznajmlnivanje prostora? Ako je ovo bio deo stečajnog postupka firme u čijem vlasništvu je zgrada Jugoeksporta zašto država ne bi otkupila pomenuti objekat ili ga preuzela zajedno sa obavezama da se namire potražioci dugova od firme koja je u stečaju? U moru promašenog bacanja para to bi bila pametna investicija. Koliko propalih firmi sa objektima na privlačnim lokacijama… da je to državno pa da se iznajmljuje… prilika za jedan od načina punjenja budžeta iz realnih izvora.

  • Poreska Uprava svake godine dize osnovicu tj dize vrednost imovine da bi naplatila veci porez.
    Kod prodaje ovakvih objekata proces je suprotan.
    Sve se pitam, a zbog cega?
    Pa naivno zakljucujem da ce I Poreska Uprava da nam snizi osnovicu za pet – sest puta.
    Noce, naravno da hoce, rece mi glas iz budalastog sna.

  • Cena od 7,3 miliona evra jeste niska, ali je bliža “ostvarivoj” od 48,5 miliona. Ova zgrada nema odgovarajuću garažu, a to je preduslov za većinu kupaca i zakupaca (i zato svi odoše na Novi Beograd). Drugo, sama zgrada traži ozbiljna ulaganja, tj. mora da bude renovirana. Cena od 40-50 miliona evra je “suluda”, jer se ne može primeniti formula za cenu m2 lokala u prizemlju i memljivih kancelarija na 5. spratu. S druge strane, a tu je autor potpuno u pravu, neko je od jedne krajnosti koja je faktički blokirala promet i urušavala nepokretnosti, otišao u drugu da se proda što pre i što jeftinije. Iz svoje branše mogu da potvrdim da se “svašta priča” za novu generaciju stečajnih upravnika i da se veliki broj nekretnina otuđuje za male novce što kroz stečajne postupke što kroz UPPR-ve.

  • Tržišna cena je cena koju je neko spreman da plati. Niko nije bio voljan da plati 48,5 miliona evra za zgradu koja nema ni parking, a potrebno je uložiti i mnogo novca u adaptaciju prilično oronule zgrade, pa je pitanje kolika je realna tržišna cena ove zgrade i da li je bolje ostaviti je da propada?

    • Ako je realna cena 800 eur po kvadratu, to sigurno i znaci da ce drzava svim poreskim obveznicima na imovinu na ovoj lokaciji umanjiti vrednost nekretnina i samim tim placace se manji porez na imovinu.

  • Prodaja kao prodaja nije problem. Problem je nedostatak vizije ili namerno otaljavanje posla. Zgrada je oronula i to nije nista novo, ali bilo je daleko vise mogucnosti od puke prodaje. Renoviranje objekta kosta odredjeni novac, ali podize i vrednost objekta vise nego sto se ulozi u renoviranje. Zasto nije ulozen novac u renoviranje pa kasnijom prodajom nadomescen? Zasto Grad Beograd nije bio zaniteresovan za ovaj objekat cija namena je mogla biti visenamenska, a koliko vidimo i bice? Neko ce sada uloziti par miliona na ozbiljno renoviranje i onda ce dobiti objekat koji moze dalje iznajmljivati ili prodati po visestrukoj ceni, a sve je to moglo da se uradi u toku stecajnog postupka radi podizanja vrednosti i namirivanja potrazilaca. Nije ovo jedini primer ima ih jos koliko hocete. Glavni problem je u namernom pustanju da imovina propada kako bi se prodala po manjoj ceni i omogucilo kupcu da ulaganjem odredjene sume napravi ustvari ogroman visak vrednosti.
    Da je objekat renoviran i uredjen po poslednjim standardima prodaja bi isla daleko lakse i cena bi bila pribliznija procenjenoj. Prostom racunicom dobijemo da je je ulozeno par miliona eura, neka bude i 10 miliona, imali biste mnogo vise zainteresovanih koji bi kupili takav objekat koji je spreman za upotrebu i nastavili njegovo dalje rentiranje ili bi koristili za sopstvene potrebe (najrealnije je da bi islo na iznajmljivanje odmah). Iako objekat nema garazu niti parking mesta da se to u odredjenoj meri urediti, a bez obzira da su svi pobegli na NBGD idalje postoji potraznja za kancelarijskim prostorom u centru i na ekskluzivnim lokacijama. Primena je bilo mnogo i da je to moguce pokazace nam Matijevic kada posle godinu do godinu ipo dana renoviranja bude izdao maltene svaki kvadratni metar i u par godina vrati sve ulozeno i pocne stvarati cistu dobit.

  • Ako dobro razumem 9.300 kvm za 7,5 mil eura, ili prevedeno oko 800 eur po kvm. Da li je publici uopšte poznato koliko je reprezentativna ova zgrada, koliko ljudi je videlo unutrašnjost? Zašto je prodaja uopšte zakazivana u najgore vreme kad je promet nepokretnosti potpuno blokiran. Kad je već i ponudjena na prodaju, zašto je nudjena kao celina, doslovno kao vreća krompira? Da li je neko možda imao interes da baš tako bude? Samo lokali u prizemlju su posebnom prodajom, ukupno mogli doneti 6-8 mil eura. Zašto se toliko potencira priča o nepostojećem parkingu. Koliko ljudi zna da zgrada poseduje put kojim vozila iz unutrašnjosti iz pravca Doma omladine mogu nesmetano prilaziti 24/7. Pada li nekome na pamet da bi eventualni lift za vozila mogao proizvesti dobar deo od potrebnih parking mesta unutar samog objekta…
    Slične zgrade po evropskim prestonicama je moguće kupiti možda jednom u trista godina. Tamo će vas, naravno, pre licitiranja pitati i koliko generacija firma koja namerava da kupuje postoji i naravno pre prodaje proveriti poreklo svakom peniju…