Ауторски текст Политика

Ко је наш политички противник

Централна тема политике ДЈБ је борба против партократије. Партократија је узрок свих проблема који муче Србију: партијско запошљавање, партијско правосуђе, партијска полиција, буразерска економија, корупција, партијска култура, партијско образовање, партијски медији, партијско здравство, партијски спорт… Партократија уништава владавину права и сваку помисао на независне институције система, владавину закона и права.

На парламентарним изборима 2016.године покрет Доста је било је освојио 227.626 гласова, односно 6,02% од изашлих бирача. У Београду 93.644 односно 11,2% изашлих. Ти бирачи су углавном били апстиненти, односно људи који не би ни гласали да се није појавио ДЈБ. Са становишта апстинената, на тим изборима на нашој страни политичког спектра нисмо имали конкуренцију. За њих смо били практично једина опција за коју су уопште могли да гласају. Све остале странке су на политичкој сцени већ веома дуго, њихови лидери такође, и они нису више у стању да мотивишу апстиненте да гласају. У ствари те партије и њихови истрошени лидери и даље генеришу апстиненте. Опозициони гласачи су и постали апстиненти управо због тих опозиционих странака и њихових опозиционих лидера. Оно што се десило после 5.октобра јесте једно огромно разочарење за све оне који су гласали за промене.

Међу гласачима ДЈБ на изборима 2016.године највећи број разуме да је ДЈБ дубоко антиестаблишмент политичка опција. Да ми заиста хоћемо да размонтирамо овај накарадни систем. Партијски паразитски систем који већ деценијама убија Србију. Да нас не интересује да отерамо Курту и да ми постанемо Мурта. Да нас не интересују привилегије. Да хоћемо једнака правила за све. Да хоћемо да укинемо партијско запошљавање. За разлику од других политичких опција, ми не желимо да дођемо на власт и да постављамо своје кадрове, који би били бољи од СНС-ових кадрова. Ми хоћемо државу у којој се људи запошљавају на основу конкурса, резултата рада, мерења радног учинка. Ми хоћемо да нас воде најбољи. Да живимо у земљи у којој је најважније шта знаш а не кога знаш. Да партијска књижица, или “чланствно у библиотеци” како је то звао Зоран Радмиловић у Радовану III, не буде једини начин да се добије посао.

Више нисмо једини нови на политичкој сцени, тако да они који су гласали за ДЈБ на претходним парламентарним изборима због тога што смо били једини нови, сада имају шири избор. Након управо завршених председничких избора, као што је било јасно и пре избора, формирани су или се најављује формирање нових политичких покрета. Јасно је да смо добили конкуренцију. Резултат ДЈБ на тим изборима не одражава нашу политичку снагу, јер ми на тим изборима нисмо ни трчали да победимо, трчали смо због туђег ега, трчали смо јер договор није био жељен, трчали смо ради подизања излазности, покушавајући да спречимо оно на шта смо упозоравали и што је било очигледно свима који нису гурали главу у песак: да ће Вучић победити у првом кругу уколико не буде договора о једном кандидату. Нису желели да нас чују.

Конкуренција није исто што и политички противник. Наш политички противник су све политичке опције које не прихватају црвене линије политике.  А те црвене линије су: владавина права, независне институције система, поштовање људских права, слобода медија, укидање партијског запошљавања и потпуна транспарентност рада државе. Укратко: наш главни политички противник је партократија.

Ми ове црвене линије не видимо као политику. Оне су систем вредности, оно што нас чини оним што јесмо, оне су неупитне, оне су принципи од којих никада нећемо одустати. Оне странке које не поштују ове принципе или их нису поштовале док су биле на власти, те нису учиниле јасан заокрет и извиниле се грађанима, су наши политички противници. Ми мислимо да те и такве странке и њихови лидери треба да нестану са политичке сцене на следећим изборима.

Тек након поштовања црвених линија, поштовања темељних принципа, почиње политичка конкуренција. Политичка конкуренција значи да различите полтичке опције које поштују црвене линије политике нуде грађанима различита решења за друштвена питања. Та питања су: како најбоље развити економију, здравство, образовање, културу, као и спољнополичка орјентација земље, решавање питања КиМ, пољопривредна политика, заштита човекове околине, безбедносна политика, улога војске, организација полиције, изборни систем, државна управа … Нормално је и пожељно у свакој демократији да грађани имају различите политичке опције са различитим идеологијама које кандидују различита решења за друштвена питања на изборима. Конкуренција идеја значи изналажење бољих решења за грађане.

Са политичком конкуренцијом сарађујемо по свим питањима која се тичу основних принципа и у којима нам се политике слажу. Са конкуренцијом имамо и велики заједнички задатак: да победимо СНС на изборима. То је предуслов да дође до било каквих позитивних промена у Србији. Због постизања тог циља са политичком конкуренцијом је могућа и предизборна сарадња по моделу године прекретнице који смо објавили и понудили почетком прошле године.

Са друге стране, са конкуренцијом се такмичимо за поверење и глас бирача. Не нападањем, већ нуђењем различитих решења. Додуше, шта ће бити политика наше конкуренције то још увек не знамо. Сазнаћемо. ДЈБ има своју аутентичну политику, програмске циљеве због којих смо ушли у политику. Они су садржани у нашем програму у 20 тачака и представљају ДЈБ оригинал. Реч оригинал се односи на оригинал у контексту српске политике. Видимо да и друге политичке опције копирају, прихватају наше ставове и наше политике и то видимо као позитиван знак. Да ли би то што данас промовишу нашу политику и спровели ако икада буду у прилици да уђу у власт не знамо. Ми знамо да ми хоћемо.

На председничке изборе није изашло око 2,2 милиона пунолетних грађана Србије. Ако ћемо по бирачком списку и преко 3 милиона, но сви знамо да бирачки спискови нису ажурни. Годинама. Зашто? Они су вероватно могли да промене резултат избора.

Један од главних задатака контроле медија је и креирање апстинената и креирање тезе да смо сви исти. Пошто знају да опозиционе гласаче не могу да придобију да гласају за њих, партократија на власти се труди да им огади и све друге. И успевају кроз потпуну контролу медија. Када год се појаве нове политичке опције и лидери, медији одиграју важну улогу њиховог блаћења. Полуистинама, извртањем, чистим лажима, често гадостима, готово свакодневно, преко свих канала. Резултат који постижу је да опозициони гласачи кажу: ма сви су исти, видиш и код тих нових нису чиста посла, овде ништа не може да се промени, како да верујем било коме када су ме сви до сада изневерили.

Вучићеве гласаче нећемо моћи да убедимо без слободних медија, уз страх који сеје, брашно и уље које поклања, радна места у јавном сектору са којим тргује, уз злоупотребу свих државних ресурса и уз константан директан контакт са њима преко армије СНС-ових активиста на терену којима је то једини начин да дођу до посла. Ту армија активиста ми плаћамо из буџета. Међутим, и поред свих ресурса државе које користи, број његових гласача не расте, већ стагнира. Огромна СНС-ова машинерија успева да кроз директан контакт и мешавину пажње, страха и уцена на терену одржава ово бирачко тело. Његове конференције за медије више личе на ратне покличе: ми против њих, него на озбиљне конференције за медије државних службеника који полажу рачуне јавности за свој рад.

Уколико желимо да победимо на изборима, остају нам апстиненти. Њих 2,2 милиона на претходним изборима. Морамо да пронађемо начин да дођемо до њих. До сада то нисмо успели да урадимо. За то нису криви апстиненти, криви смо ми. Наш главни фокус морају бити апстиненти и оно што их је отерало у апстиненцију. Наш противник је апатија за коју још увек немамо решење. Наш противник је већинско мишљење да су сви исти, да су на политичкој сцени исти људи који су радили исто као и СНС када су били на власти, да се вртимо у кругу и да ништа не може да се промени. Наш главни задатак је да вратимо људе у политички процес, да их убедимо да нису сви исти и да све може да се промени.

Јер нисмо сви исти, јер ми нисмо политичари без занимања, знања и звања којима треба чиновничка плата.

Мирослава Миленовић
Заменица председника странке “Доста је било”

Доста је било

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Znači DJB drži svoju liniju da nema saradnje sa DS-om i Tadićem. Bez ograđivanja od njih se ne može do apstinenata. To je pretpostavljam DJB računica. Mene tu interesuje kako PSG/SJ rezonuje. I oni imaju isti apel da su drugačiji (kao DJB). Ja se pitam (i nemam taj odgovor niti računicu) kako njima DS i Tadić ne štete. KOja je njihova računica. Jel uključuje apstinente? Ako ne, onda razumljivo, ako da onda se DJB preimisa od DS i Taduću mora preispitati.

    Da se za BG izbore ide u više kolona, uprkos željama ogromnog borja opozicionih glasača, je naravno više nego jasno.

    • Poštovani,

      mislim da je najbolje da pitanja koja postavljate DJB-u vezano za PSG i SJ postavite direktno PSG-u i SJ-u. Ne znam kako neko iz DJB-a može da zna zašto PSG/SJ misle da im DS i Tadić ne štete.

  • Ovo je poznata retorika DJB-a i ovom prilikom bih zeleo da pruzim donekle drugacije vidjenje situacije.
    Kada kazete apstinenti tu se obicno pretpostavlja da su u pitanju neki ljudi koji su nezainteresovani za politiku ili smatraju da su sami nevazni u politickom sistemu. Zapravo, mislim da je istina prilicno drugacija. Odredjeni broj ljudi apstinira jer nije nacisto kako bi se POZICIONIRAO u jednom novom sistemu koji proklamuje Djb. Drugo, ogromnom broju ljudi je najprece vlastito egzistencijalno pitanje, politicke ideje i ideologije su u drugom planu. Rejting DJB-a je direktno povezan sa sposoboscu da se prosecnom glasacu objasni povezanost izmedju sprovodjena programa i glasacevog licnog ‘boljitka’. Dakle kada se pomene ‘uvodjenje reda’ veliki broj ljudi ima negativne asocijacije na period posle 2000te kada su mnogi mali biznisi uguseni a veliki preuzeli trziste. Veliki broj ljudi je ostao bez egzistencijalne alternative ili sa losom alternativom.
    Ljude recimo zanima sta bi se desilo sa njihovim nelegalnim objektima? Milioni su se polulegalno ‘skucili’ nekako.
    Ako zelite da zadobijete poverenje mislim da je od velike vaznosti da predstavite REDOSLED POTEZA nakon preuzimanja vlasti i kako ce to da se odnosi na realan zivot vaseg glasaca.. Na primer vi kazete da cete doneti zakon o poreklu imovine. Da li vi znate koliko se ljudi ovde ‘skucilo’ polulegalnim metodama, a to nisu neki ‘teski kriminalci’? Kako obezbediti selektivno sprovodjenje ovog zakona da bi se na njegovom udaru nasli oni koji ‘to zasluzuju’?
    Zasto politicke partije delite na protivnike i konkurente? Zasto ne protivnike i SARADNIKE? Neko ko zastupa kompatibilne ideje je vas konkurent? Borite se za istu ‘trzisnu nishu’? Ako neko prihvata vasa politicka nacela onda vam je valjda saborac , a ne konkurent pobogu.

  • Svakoga dana po jedan tekst o vasim razmisljanjima,vasim zeljama,vasim protivnicima….a vreme prolazi!Vec je 22.jun…krece leto,a uskoro ce zima!Mi gradjani tu gde jesmo,stariji,siromasniji…nesrecniji!A vi gospodo politicari!Vi ste na vasem radnom mestu…pricate kako da osvojiti vlast,kako do toga doci!Kako skinuti ovu,i dovesti novu garnituru…koja ce biti bolja od predhodne…a u stvari svaka je bila gora!Da li od ove danasnje moze imati gora???Tesko,ali naravno da kod nas Srba moze sve!Decenijama u nazad svi mi propadamo,neko manje neko vise ali postoji jedan broj gradjana koji nista ne bi menjali u Srbiji!Zeleli bi da ovako bude kao danas…kao juce!Koliki je taj broj???Voleo bih da mi vi draga podpredsednice DJB kazete ako znate???Ja znam,i siguran sam da te”apstinente” koje pominjete i brojite na 2.2 milona ne zanima nista…ja znam a da li vi znate,ne verujem!Vi zivite neki svoj zivot,negde gore visoko odakle ne vidite stvarnost!Ne ljutite se za to”vi”…niste jedini!Danas ste u pokretu koji ima neku snagu,sutra jacu mozda…ako i dodjete na vlast necete moci ostvariti ni 10% onoga sto pricate da treba promeniti,tj sto u Srbiji ne valja!Necete imati sa kim to da promenite!Vi politicari…kao i ovi”apstinenti”takodje ste zadovoljni!Zeleli vi to da priznate ili ne!Zato ovo vreme koje leti i zivot koji prolazi,nama nosi vece brige od toga ko ce biti u Srbiji vlast a ko opozicija!Kada vidimo da ovo malo opozicije ne moze da stane u jednu kolonu pre svega zbog sujete…sta onda da se sekiramo,bolje da cekamo da se svi gradjani Srbije uclanimo u SNS…matematicki(sto DJB obozava da racuna)smatram da se moze dogoditi za 50 godina!Tada cemo valjda svi biti srecni…svi Doktori…a sada dokoni!

    • Ne znam šta si očekivao ali treba imati u vidi da opozicija u Srbiji ima prilično vezane ruke da nešto značajno menja. Takav sistem su postavile vladajuće garniture upravo u cilju da ubiju demokratiju u narodu i da uspostave totalitarni sistem. Sa jedne strane se trude da građanima ogade politiku kako bi se što manje njih bavilo tim “prljavim” stvarima a sa druge strane opoziciji vezuju ruke tako što im ukinu medijski prostor, što ih konstantno bombarduju medijskim smećem i blatom itd… Tako da nije baš sve tako jednostavno kako se čini. DJB ima svoj program, i to prilično dobar i detaljan program u odnosu na druge opozicione stranke ali sa njim ne može da dopre do širokog sloja građana upravo zbog medijske blokade. Rad preko interneta dosta pomaže ali nije svemoguć. Rad na terenu je dosta skup u odnosu na broj građana do kojih se dopre a jasno je i da je novac veliki problem. Tako da situacija sa opozicionim delovanjem u Srbiji uopšte nije sjajna. Ključ, kao i uvek, leži u građanima. Oni su ti koji moraju na izborima da presude ko će da ih vodi. Ako oni nastave da budu nezainteresovani, onda teško da u nekoj budućnosti možemo da očekujemo neke značajnije promene. Ta varijanta “građani će sedeti kući i čekati da opozicione stranke odrade posao” prosto nije realna jer tako ne može. Samo udruženim snagama može da se dođe do rezultata.

    • Tamo gde ova opozicija saradjuje sa SNS-om,SPS-om….to se ne pominje i ne komentarise!To su visi ciljevi samo njima dobro znani!Interes…preveden u eure i dolare!Posrednici su im mentori iz EU!Sada cekamo da se ozvanici saradnja Cede i Canka sa predsednikom A.V. po pitanjima promene ustava,i ubrzanog resavanja problema zvanog”Kosovo”!Mnogi ce se iznenaditi ko ce im u tome jos pomoci!Toliko o opoziciji kojoj se nadate gospodine,a DJB nikada nije objasnio kako je nastao i kolika pomoc je tu bila A.V. za njihovu politicku promociju!

  • Ujedinjenje opozicije nije moguće. Razlog je jednostavan. Ne može se DJB udružiti sa samim sobom. DJB je JEDINA opoziciona politička organizacija u Srbiji. Od svih ostalih aktera, odvajaju ih IDEJE. Te ideje su ono zbog čega ljudi sa intelektualnim integritetom i moralom glasaju za DJB. Ostale političke stranke i politički pokreti neće prihvatiti te IDEJE. Ne odgovartaju im. Boriće se za vlast radi vlasti a ne radi promena i boljitka u Srbiji.
    ONI se mogu udružiti u jedan blok. Naći će svoje interese u tom udruživanju. Ali to nisu interesi niti nas, glasača DJB niti interesi Srbije.
    Jedan kompromis je ipak moguć i NAOPHODAN. U jednom bloku mogu biti PRIVREMENO SVI koji su protiv diktature Vučića, SNS-a i njihovih koalicionih partnera.
    Taj blok stranaka treba da posluži samo za svrgavanje diktatora Vučića. Jedina ideja koja okupljanja treba da bude OSLOBAĐANJE MEDIJA. Nikakvi drugi uslovi ne treba da postoje u toj koaliciji. Koalicija je biti vremensni oročena i zasnovana samo na dva pricipa. Jedan je slom diktature a drugi sloboda medija. Kada se vlast osvoji i mediji oslobode treba raspisati izbore na SVIM nivoima. U uslovima slobode medija pobediće IDEJE DJB. Logično, jer je to jedini mogući put za opstanak Srbije kao organizovane demokratske i pravne države.

  • ok sve … ali nemojte biti sigurni da Vucic ne bi pobedio da je opozicija imala jednog kandidata. Pa SNS ukrade ili izmanipulise sigurno 10-20% glasova. To je glavni problem bilo kojih izbora. Pa isto tako ce uraditi i u Beogradu. Biracki spiskovi neuredjeni, ucene, kradje, prodaja itd. Vi morate da se borite za fer izbore, a ne da pristajete na ne-fer. Ispada da se onda slazete sa tim. Pokrenite sve mehanizme da se biracki spiskovi makar za Beograd srede i da preslikavaju realnost, a ne da se pojavljuju mrtvaci. Plus SNS ima mnogo vise para od vas, i to para poreskih obveznika pa mogu da zakupe svaki mm reklama gde im padne na pamet. Mogu da se bahate… sta radi DJB sa tim?

    Znaci za BGD borba i konkretne akcije da se naprave fer uslovi za izobre, i promocija iskljucivo IDEJA sta biste vi radili i kako. Npr. da je DJB na vlasti kad i kako biste resili METRO u BG. SNS je 5 god na vlasti i nisu se pomerili ni mm. Da li bi BJB za 5 godina zavrsio jednu liniju metroa? kako?

    Morate da dajete obecanja bolje i veca od Vucica. Da nas ubedite da biste radili, bolje i brze. Ipak SNS radi po Beogradu moze da kaze sta hoce.. ali se stvari guraju.

    Ajde da DJB napise jedan tekst kako bi oni napravili metro, da vidimo konkretno.

  • U svim analizama rezultata poslednjih izbora koje DJB objavljuje, ponavlja se isti, po meni pogrešan stav, da su izbore odlučili apstinenti. Ako bolje pogledate rezultate, videćete da to nije baš tako. Kažete da apsitinenata ima oko 2,2 miliona. Ne znam da li se tu računalo sa činjenicom da veliki broj grđana Srbije živi u inostranstvu a nalaze se u bračkom spisku, pa ne mogu da glasaju i da hoće. Treba uzeti u obzir da postoje i ljudi koji apsolutno nikad ne izlaze na izbore, bez obzira na stanje u zemlji, ponudu na izborima, ili bilo koje druge okolnosti. Jednostavno ne interesuje ih, žive u nekom svom svetu, ako su i svesni da se tog dana održavaju izbori, to im ništa ne znači. Takvih ljudi ima u svim zemljama svuda u svetu, pa ne možemo ni mi biti izuzetak. Kada se sve napred navedeno uzme u obzir, dolazi se do zaključka da opozicija teoretski može da računa na možda oko milion glasova apsitinenata, koje bi eventualno, uz ogroman trud i zalaganje bilo moguće motivisati da glasaju iako do sada nisu. A sada se osvrnimo na rezultate poslednjih predsedničkih izbora. AV je osvojio oko 2,2 miliiona glasova, a svi ozbiljni opozicioni kandidati zajedno oko 1,2 miliona. Znači, čak i da je opozicija uspela da izvede dodatnih milion glasača, to bi bilo dovoljno samo da se svi kandidati opozicije zajedno izjednače sa AV. Pobeda bilo kog opozicionog kandidata čak i u drugom krugu, bila bi samo teoretski moguća, praktično vrlo teško izvodljiva. Nemojte me pogrešno shvatiti, nije mi namera da širim defetizam, verujem da se za vladavinu prava i demokratiju vredi boriti, ali uzroke ovakvog stanja treba tražiti negde drugde, ne u apstinentima.

    • Tekst stavlja akcenat na apstinente ali naravno da nisu oni jedini razlog loših rezultata opozicije. Razlozi su brojni: od ugušenih medija do toga da vladajuće stranke igraju nepošteno i prljavo pa tu imamo razne metode: zastrašivanje građana sa ekipama koji idu od kuće do kuće sa spiskovima, kupovinom glasova (neko za keš, neko za ulje, šećer, brašno…), nuđenjem poslova u državnoj upravi (standard je da kad zaposliš nekoga, očekuješ glasove cele njegove porodice) itd… tako da se radi o veoma neravnopravnoj političkoj borbi. I onda se uvek tako pojavi neko pa kaže: eto, niste uspeli, oni su imali ovoliko a vi ovoliko glasova. To može tako da se gleda jedino ako su fer uslovi. Ovako se opozcija bori tako što su im ruke vezane a vlast ima slobodne ruke i još udara ispod pojasa, pa ajde ti pobedi ako možeš. Ključ JESTE u apstinentima. Prosečna izlaznost je oko 50%, dakle pola građana ne izlazi na izbore. Gotovo svi oni su nezadovoljni ali svojim neizlaskom daju svoj glas da sve ostane isto. Na opoziciji je da pokuša da dopre do tih građana ali ne treba očekivati čudo jer su svi kanali zatvoreni.

    • Svestan sam i medijskog mraka i kupovine glasova i svih ostalih mahinacija kojima se služi vlast. Verujem da je na laži i na silu AV dobio više stotina hiljada glasova. Ali to ne objašnjava odakle mu više od 2 miliona. Mislim da je problem mnogo dublji nego što se na prvi pogled vidi. Verujem da je jedan deo glasača koi su glasali za režim ucenjen ili potkupljen, naročito na poslednjim predsedničkim izborima. Verujem i da je jedan deo jednostavno podlegao propagandi, pa veruje u sve te bezočne laži. Ali to nije većina njegovoh glasača. Većini je potpuno jasno ko je i šta je AV, pa ipak glasaju za njega. Oni upravo žele ono što on nudi. To je poražavajuća činjenica, a zašto je to tako, prevazilazi moje mogućnosti da shvatim. Nije tačno da polovina građana ne glasa, mali deo građana ne glasa, većina redovno izlazi na izbore, a od te većine, većina glasa za naprednjake, socijaliste i ostale njihove satelite. To što se stiče utisak da je izlaznost 50% je posledica neprečišćenih biračkih spiskova i velikog broja građana u inostranstvu. Da ne dužim, jedini način da se AV pobedi na izborima je da se njegovi glasači razočaraju pa ne izađu ili glasaju za nekog drugog, a to se može desiti samo posle nekog velikog problema koji će režim u svojoj nesposobnosti da prozvede (na primer hiperinflacija ili nešto slično). Do tada, radite na programu, radite na jačanju stranke, agitujte, ali se nemojte mnogo nadati nekim epohalnim rezultatima u dogledno vreme.

  • ermini politički protivnik, politički konkurent su tekstom opisani na način kako ih vidi istaknuti član DJB.
    To odražava trenutni politički odnos.
    Hipotetički šta bi se desilo da SNS prihvati načela Crvene linije. Da li bi oni iz kategorije poltičkog protivnika prešli u kategoriju konkurencije? Verovatno da. To nije loša ideja. Naterati političkog protivnika da se ponaša u skladu sa osnovnim demokratskim načelima. Tada možemo u DJB da računamo da će neko iz redova SNS-a glasati za DJB.
    Šalu nastranu ali i ovo je jedan od ciljeva DJB – naterati sve na političkoj sceni da se pridržavaju “Crvene linije”. Šanse za ostvarivost su trenutno male. Veliki uspeh bi bio da se bar deklarativno svi ovog podržavaju. Suštinski ako se 50% njih ovog pridržava bili bi najdemokratskija zajednica u Evropi.
    Potencijalne “političke konkurente” treba naterati da se što skorije programski opredele. Tek onda može DJB da se meri, sarađuje, pravi koalicije, udružuje oko nekih pitanja itd. Međutim, puno ćemo čekati na njihovo programsko opredeljenje jer su raznorodni, još nisu zajednički radili, imaju nejasne i neiskazane ciljve i sl.
    To znači da DJB oko beogradskih izbora treba da krene sam i odlučno. Postoji vrlo veliki broj manjih formalnih, poluformalnih i neformalnih grupa u Beogradu koji deluju na načelima “Crvene linije”. Vrlo su agilni i svaka od njih je zainteresovana za manji broj pitanja, problema i izazova od DJB. Sa njima treba već sada otvoriti dijalog i polako tesati zajedničke stavove.
    Čekati da tzv. najača postpredsednička opoziciona figura iznedri nešto politički upotrebljivo za beogradske izbore bi bilo ponavljanje jednom već načinjene greške.

  • Jako dobar tekst.Da sam apstinent i da sam u prilici da procitam ovaj tekst,glasala bih za Dosta je bilo.
    Morate se ujediniti za ove izbore.Za pocetak sa nekim ko jos nije izneverio vase crvene linije politike