Ауторски текст Политика

Другачије године

Сећате ли се година етикетирања „страних плаћеника и домаћих издајника“. Биле су то године током којих су нас највише уназадили, опљачкали и унесрећили политичари који су нас тада водили док се кроз јавност ширила злокобна реторика 90-их, шетале колоне избеглица, падале бомбе, низали се редови за хлеб и млеко, новац заменили бонови…

Страним плаћеницима и домаћим издајницима називали су у цензурисаним медијима све који су се борили против њих или били бар мало спремни да у јавности изговоре речи које им не иду у прилог. Свидело им се како се такве прозивке добро примају код збуњеног и ратом преплашеног народа, па су технику усвојили као плодоносну и даље је развијали ширећи списак „страшила за народ“ страним заверама, шпијунским службама, великим источним или западним пријатељима или непријатељима, а сво то време радили у складу са личним интересима чинећи народ бедним. Неки су се озбиљно обогатили.

Да се разумемо, не кажем да су се стране државе према нама увек понашале лепо, али је сигурно да су се наши политичари према нама понашали још горе. Запошљавали су и постављали на функције искључиво подобне, најпре чланове, а затим чланове ћутологе и мало по мало направили мрачан повлашћени мутним пословима и заветом ћутње повезан свет који је на крају куповао и дипломе, само да би каквим таквим папиром оправдао свој, ничим добрим заслужен, високи друштвени положај.

Нема ни страних пријатеља, ни страних непријатеља. Има само домаћих и страних интереса и преговора и проналажења пута кроз све то. У највећој мери уништењу домаће привреде и друштва нису допринеле ни стране завере, ни шпијуни, ни плаћеници, већ сасвим домаћи фактори. Ширећи пред грађанима маглу о истоку и западу, о мајци Русији, или спаситељки Европској унији, о бољем сутра које никако није долазило, куповали су себи време док је са мапе нестајала једна по једна фирма од које смо живели, док су постављањем подобних освајали једну по једну пору јавног сектора стављајући све већи број грађана у, од странке, а за посао, зависан однос. Стварали су све ширу партијску машинерију.

И сада, када периодично поново почињу да узвикују пароле о заверама, страним силама, домаћим сарадницима страних сила, или већ нађу неку нову идеју попут недавно двапут објављиваног државног удара само у  прсте им треба гледати, јер је  тад на делу један давно проваљени картарошки штос.

Научили смо о томе нешто 90-их и имамо знање које може да нам обезбеди неке другачије године. Уместо тражења спасилаца и криваца ван територије Србије, покрет Доста је било решење налази у њој. Нема решавања проблема бежањем од њих и скривањем иза добим делом фиктивних узрока. Решење за тотални распад државе и друштва су увођење реда у јавни сектор, раскид са страначким запошљавањем и негативном селекцијом људи за водеће функције, одговорност јавних службеника… Увођењем мерења резултата њиховог рада они са купљеним дипломама сами ће се разбежати и стићи на друштвене маргине где им и јесте место, јер не знају да раде то што папир којим машу каже да знају. У уређеним условима се једноставно не би снашли, они само по магли ходају.

На горе описаним политикама, 2014. године смо основали покрет Доста је било и на изборима, после свега месец дана од оснивања, освојили око 2 одсто гласова. У априлу 2016. године под истим именом и са истим програмом у 20 тачака проверили смо да ли грађани сматрају да је наш пут исправан. И поред тешког приступа било ком медију осим интернета, освојили смо преко 6% у Републици, ушли у Војвођанску скупштину и још 110 одборничких места у локалним скупштинама. Сада 2017. године постајемо нова политичка партија, а програм је и даље исти.

Нема спасилаца ни на истоку, ни на западу. Сами радимо на томе да уведемо Србију у ред поступком тачно обрнутим од оног који ју је у ово стање довео. Чинимо то процесом који зовемо раскид са партијским паразитским системом који је појео државу. То неће бити лако због постојања оних снажних старих дилова и завета ћутања који ће се опирати, а које затичемо, али сад кад је процес започет испред свих нас је пут који сигурно води у неке другачије године.

Светлана Козић
председница посланичке групе “Доста је било”у Скупштини Војводине

ДЈБ Млади

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Odlican tekst!
    Teorija zavere je nuzna. Mora se nizak standard, losa privredna situacija, siromastvo, nezaposlenost i drugo , krivica prebaciti na nekog trugo. To su strane drzave, masoni, Vatikam, komiterna, domaci izdajnici. Tako je bilo za vreme komunizma drugi kriv, devedesetih i sada. Mnogi tada su bili komunisti, pa socijalisti devedesetih i sada isti ljudi. Dacic je bio potparol SPS-a, Vucic ministar informisanja, Dracun i Lazanski rezimski novinari, nikolic potpresednik savezne vlade, Karic Milosevicev tajkun, Vulin visoki funkcioner JULa, Vucinic presednik neke male stranke za progon neistomisljenika., Bane ivkovic ministar nauke…. Jos iz dvehiljaditih doveli pojacanje iz stranaka DOS-a prevrtljivaca, zelnjih vlastoljublja, sa sumljivim poslovima….
    Svi cesto vole prebaciti krivicu na drugog! Tako oni sada umesto da se poloze racune za lose stanje u zemlji govori se o drzavnim udarima.
    Ni Istok ni Zapad nas nece spasti.
    Ali zemlja mora ici ka EU -tu su zemlja okruzenja, tu su najbolji standardi, tamo nasi ljudi idu da zive i rade, tamo idu da se usavrsavaju, tamo idu da se skoluju, tamo idu da se lece….

    • Ako me sta odbija od tzv proevropske opozicije, to je ovaj evrofanatizam. Zemlje koje navodite kao primer: Nemacka, Danska, Francuska… su bile razvijene i uredjene mnogo pre osnivanja EU. Cak sta vise, standard prosecnog gradjanina, radnika u Nemackoj je bio mnogo bolji u to vreme nego danas. A zemlje EU danas su i Rumunija i Bugarska, pa si i dan danas tondrzave sa izuzetno niskim standardom i visokim stepenom korupcije.
      U obzir treba uzeti kolika je visina javnog duga na primer Rumunije bila u vreme ulaska u EU a kolika je danas. Sad ce neko reci: “To su odskorasnje clanice, nisu jos stigle na nivo standarda EU”.
      Sta mozemo reci za Grcku? To je jedna od najstarijih clanica pa se nalazi u ogromnoj krizi, i cesto je primer kako ne treba voditi ekonomsku politiku. Sem toga i dalje je Grcka u vrhu sto se tice steoena korupcije vlasti. Zatim Spanija u kojoj je kriza ogromna, stopa nezaposlenosti medju najvecom u Evropi…
      Italija takodje…
      A mogu navesti i primer Svajcarske koja nije clanica EU a zemlja je sa najvisim standardom u Evropi, ima najnizu stopu nezaposlenosti, moze se reci da je i najuredjenija zemlja. Sto se tice demokratije Svajcarska ima mozda i najveci stepen u svetu. Gradjani su kroz referendume kojimse odrzavaju najmanje 4 puta godisnje, direktno ukljuceni u odlucivanje o najvaznijim pitanjima. Svajcarska ima granice i carine koje perfektno funkcionisu.
      Mi treba da se trudimo da postanemo uredjena drzava sa kojom ce svi zeleti da saradjuju. Treba da se uzdamo u svoje znanje i rad.
      Niko nama na silu nece obezbediti lep zivot, ni evropske integracije ni savez sa Ruskom federacijom.
      Sto bi rekli: “U se’, i u svoje kljuse.

  • Па нека Вам је срећан пут. Живи били па видели. Бираним речима сте описивали Ваше виђење последње две и по деценије а што је поприлично тешко. Заслужујете похвале за труд и коментар.

  • Када ДЈБ дође на власт, прво што би требало урадити је констатација затеченог стања. Независно, непристрасно утврђивање чињеница наслеђене економије. До детаља. И све то рећи народу, без увијања и транспарентно.

    А да се У Србији вечито лажима надгорњавају, стара је истина. Председник владе воли да спомиње ММФ, Светску банку и остале светске финансијске институције, као и последњу “Doing Business” листу. Говори о економским успесима, напретку Србије, чак спомиње како привреда Србије и у односу на скандинавске земље расте брже. Па кад воли, да погледамо мало шта каже једна од тих институција, Светска банка, о економском “успеху” Србије за време “историјске” владе АВ:

    Бруто национални производ Србије (период власти СНС)
    2012: 40,74 млрд долара
    2015: 37,16 млрд долара (узети у обзир промене курса)

    Извор: http://databank.worldbank.org/data/reports.aspx?source=2&series=NY.GDP.MKTP.CD&country=SRB

    Привредни раст:
    2012: -1 %
    2013: +2,6 %
    2014: -1,8 %
    2015: +0,8 %

    Кумулативно за период од 4 године – Србија: +0,54 %
    Кумулативно (исти период) Данска: +2 %, Шведска +7,76 %, Норвешка 7,38 %

    Извор: http://databank.worldbank.org/data/reports.aspx?source=2&series=NY.GDP.MKTP.KD.ZG&country=SRB,DNK,SWE,NOR

    Потенцирајте ово. Када спомену институције које их “хвале”, послужите се званичним подацима тих институција. На спиновање одговарати чињеницама!

    • Direktor Zavoda za statistiku voli da naglašava kako je Srbija ostvarila fantastičan privredni rast. Međutim, na sajtu ove ustanove može se naći izveštaj o kretanju BDP Srbije u proteklih 20 godina gde se lepo vidi da Srbija još nije dostikgla nivo BDP iz 2013. Poplave iz 2014. su Vučiću došle kao “kec na jedanaest”, statistika beleži privredni rast u procentima, međutim ekonomija se još nije vratila na nivo iz šugave 2013! Takođe, MMF u svom izveštaju procenjuje da je nezaposlenost oko 22%, očigledno ni jedna ozbilja institucija ne veruje u zvanične statističke podatke kojima barataju predstavnici vlasti.

  • @Goran U ovome tekstu, kao i uopšte u politici DJB, nema nikakvog evrofanatizma, osim ako evrofanatzimom smatrate težnju da Srbija liči na uređene i razvijene evropske države. Što se tiče Rumunije i Bugarske, mnogi u Srbiji i dalje misle da su to iste zemlje kao sa početka devedesetih godina. Naravno, to su i dalje relativno siromašne države i ne mogu se meriti sa razvijenim državama Evrope, međutim te zemlje su doživele veliki napredak od kada su članice EU. Prošle godine sam bio tri puta u Rumuniji, prešao sam stotine kilometara i svi putevi su bili odlični, tek obnovljeni. Pre nekoliko godina sam prvi put išao u Temišvar, i put je bio dosta loš i pun zakrpa, sada je nov i ravan kao pista. Da ne pominjem stopu nezaposlenosti koja je u Rumuniji oko 5%, izuzetno nizak nivo javnog duga i BDP po stanovniku koji je sada značajno veći od BDP po stanovniku Srbije. Ako ste sada pomislili “a prosečna plata je kao u Srbiji”, i to je varka. Prosečna zarada u Rumuniji je nešto veća, međutim kada se računa prosečna zarada u obračun ne ulaze oni koji nemaju nikakvu zaradu, a njih je u Srbiji preko 20%, osim toga u Srbiji u obračun prosečne zarade ne ulaze primanja preduzetnika i zaposlenih kod preduzetnika – ukupno oko 500.000 ljudi! To je nedavno objasnio MIlan Knežević, predsednik Asocijacije malih i srednjih preduzeća. Realna prosečna zarada u Srbiji je oko 250 evra. Pored toga, Srbija mora da uzima kredite da bi isplatila penzije i zarade u javnom sektoru, a Rumunija i Bugarska to ne čine već isplaćuju plate i penzije, kolike god da su, iz realnih izvora. Pitajte ljude iz IT sektora kakvi su uslovi za poslovanje u Rumuniji i Bugarskoj, bili biste šokirani našim zaostajanjem. Ja nisam “evrofanatik”, samo mi se ne sviđa da živim u državi koja je po svim kriterijumima na dnu Evrope. Logično je da se poredimo sa nama susednim i sličnim državama.

    • Dobar komentar.
      Ako tome dodamo da Rumunija i Bugarska imaju slobodan pristup tržištu EU od oko 600 miliona dobro situiranih građana i firmi a mi u Srbiji ograničenja koja nam netransparentno nameću “Uvoznički” i , po meni još gori, “Izvoznički” lobi.
      O slobodnom protoku ljudi, robe, ideja, kapitala i usluga da i ne govorim. Doduše za ovo nije potrebno da budemo članovi EU (kao npr. Norveška) ali moramo da imamo uređen i kompatibilan sistem.

    • I ja sam bar 80% vremena u toku godine van Srbije. Posao mi je takav da obilazim celu Evropu, od Grcke do Skandinavije, Britanije, Spanije…
      Rumunija pokazuje odredjeni razvoj u severozapanom delu. Istok i jug je i dalje mnogo jadniji cak i od Srbije. Stopa nezaposlenosti je mozda niza ali samo iz razloga sto su po otvaranju granica milioni rumuna preplavili Evropu. U Belgiji, Holandiji, Francuskoj, Nemackoj… nema firme gde ne rade desetine rumuna na najprostijim poslovima. IT sektor je oblast gde se sa najmanje finansijskog ulaganja moze zapoceti posao. To je i u Srbiji uspesna grana privrede. Ali to je sektor koji ne moze zaposliti milione ljudi namesta za nize obrazovane radnike. Sto se tice puteva, grade ih i u Srbiji. Nikakav to nije pokazatelj. Vecina se gradi iz kredita. Inace industrijska proizvodnja u Rumuniji je drasticno opala. Desetine hiljada preduzeca je zatvoreno. Ekonomija Rumunije je drasticno okrenuta uvozu. U prvo vreme su dolazile strane kompanije i otvarale fabrike po Rumuniji i to bas zbog jeftine radne snage, medjutim kada je rumunima omoguceno da rade na zapadu, oni su odlazili, a kompanije su pocele da zatvaraju pogone jer nisu imale interesa da ih plate onako kao sto bi placale radnike u maticnim zemljama.
      Razvoj koji ima Rumunija ne obezbedjuje buducnost mladih u zemlji, vec samo sansu da odu iz Rumunije.
      Ovo vazi isto i za Bugarsku. U malo boljem polozaju je Poljska i to zahvaljujuci sto je bliza zapadnoj evropi, Nemackoj. I Poljaci su masovno otisli na rad, ali zbog blizine veliki deo se vikendom vraca u Poljsku, tako da od njihovih zarada veci deo se trosi u Poljskoj a samo najneophodnije u zemljama u kojima rade.
      To je fiansijska inekcija koja razvija Poljsku. Poljska je istovremeno zemlja koja predstavlja direktnu vezu izmedju zapadne evrope i ruskog trzista, pa i tu ima velike koristi. Najveci rast je u oblasti transporta.
      Ja ne zelim da Srbija postane kao Rumunija ili Bugarska jer to su zemlje gde roditelji sa decom pricaju preko skajpa kao sto SR cesto pominje.
      Ulaskom u Evropsku uniju necemo postati ni Danska ili Nemacka.
      To su zemlje kojima su vekovi trebali da postanu to sto jesu i kao sto rekoh, one su bogate i uredjene usle u EU. Iz njih radnici ne idu u Rumuniju, Bugarsku, Madjarsku..
      Dobro znam o cemu pricam. Zato i jesam evroskeptik. Ako je i za DJB jedina alternativa ulazak u EU onda ja ne zelim vise da gubim vreme ovde u Srbiji. Bolje odmah da trazim iseljenicku vizu jer ne vidim perspektivu, isto kao sto je ne vidim ni sa sadasnjom vlascu.

  • Mogu da razumem ovakve komentare jer smo mi daleko ispod nulte tacke po vecini pozitivnih kriterijuma, slikovito receno’ borimo se za vazduh’ radi opstanka. Nazalost i dalje provejava ideja da je materijalno blagostanje ono cemu treba teziti a sto su inace u dobroj meri na zapadu postigli.
    Sve sto znate od nekoga ste culi pocev od vaseg imena i jezika kojim govorite pa do sistema vrednosti koji bastini vasa zajednica.Danas je moguce saznati i kako gledaju druge zajednice o tim pitanjima i porediti sa kod nas uvrezenim stavovima.Ono sto je u nasim glavama je kompilacija svega toga [pojednostavljeno receno] i u tim okvirima.Ako zelimo iskorak moramo preko tih granica jer su ove nastale spontano na pravcu interesa drustvenih faktora tj nisu smisljene predhodno.
    Sve je u sustini jednostavno shvatiti , moramo samo krenuti od nasih zelja .Prva iako se podrazumeva mora biti da budemo zivi a odmah zatim da budemo psihofizicki zdravi [ pritom te zelje moraju obuhvatiti i nase potomke].Ako krenete od tih zelja da bi smo ih ostvarili moramo organizovati zivot i licni i drustveni na nacin da se nista ne sme kositi sa dostizanjem osnovnog cilja. Lako je dalje, angazujemo relevantne nutricioniste da stvore sliku kako jedana zajednica treba da se hrani a da ostane na liniji osnovnih zelja sto se potom pretvara u zadatak za nasu poljoprivredu.Psiholozi i strucnjaci fizicke kulture nam moraju reci kako odgajati decu itd.Dalje kakva nam je privreda potrebna da ostvarimo svoje ciljeve…sve se postepeno namesta u celinu a proces stvaranja je podredjen osnovnim ciljevima.Jedino je ovakav pristup objektivan i racionalan i efikasno dovodi do rezultata. . Svi ostali nacini su deo istorijske spirale po kojoj se krecemo otkad postojimo.