Саопштењe Спољна политика

Неодржива политика седења на две столице

ministarstvo-spoljnih-poslova

Време је да наша земља коначно добије јасну спољополитичку стратегију. Сведоци смо веома контрадикторне политике Србије према Европској унији и САД на једној страни и Русији на другој, чиме поткопавамо европске интеграције Србије као наше званично опредељење, не успевамо да искористимо пун потенцијал добрих односа са Руском Федерацијом, а још мање успевамо да изградимо јаку позицију седењем на две столице.

Србија постаје непоуздан партнер због оваквог лутања, а посебно је лоше што контрадикторне политике долазе из скупштинске већине и једна другу искључују. Потребно је да се поведе национална дебата о томе шта су спољнополитчки циљеви Србије и где и како ћемо најбоље остварити националне интересе. Јер нејасном и неискреном спољном политиком ризикујемо да постанемо једна од земаља преко којих се ломе све негативне последице ривалства између Европске уније и Русије.

Нажалост, готово је извесно да земља која би водила политику попут бивше СФРЈ данас никоме у свету није потребна, а самим тим је и таква позиција неодржива.

ДЈБ Млади

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Upravo je nuzna spoljnopoliticka orjenacija saradnje sa svima.
    Naravno interes je ulazak u EU-zbog modernizacije zemlje i pripadanja na tom kontinentu.
    Drzavni, istorijski, kulturni i ekonomski razlozi nasa upucuju i na saradnju sa Rusijom.
    Dobar odnos sa sa SAD i Kinom je isto vazan zog spoljnopolitickih, ekonomskih i tehnoloakih faktora.
    Nesvrstani su nam istorijski razlozi i sansa za privredu.
    Zemlja treba da saradjuje sa svima a primarn put da joj bude ka EU ali i da ukljuci saradnju sa SAD,KAnadom, Australijom, Kinom, Rusijom, Indijom, Japanom…
    Vazno je sa svima saradjivati i imati najvecu korist i najmanju stetu.

  • Ne dopada mi se ovaj članak jer, iako kritikuje spoljnu politiku ove vlade, ne objašnjava baš najbolje šta to vlada radi pogrešno i šta bi trebalo da radi bolje. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja ne podržavam SNS, ali mislim da je spoljna politika koju vode najmanji problem naspram svega ostalog.

    • Prema mojoj proceni, u spoljnjoj politici, SNS je previše mekan. U suštini radi ono što diktira američka ambasada, a to naročito postaje upadljivo kad se kosi sa dijametralno suprotim srpskim interesima (evo sad imovina na Kovosu npr.)…

      Prema ovom saopštenju DJB bi tu bio još više *kompromisniji*…Jer se sigurno ovaj tekst ne odnosi na to da između te 2 stolice Srbija treba da izabere ovu rusku. Al onda neka DJB bude fer i neka izađe ovde pred nas, njihove glasače, i neka kaže konkretno koje su posledice cele takve odluke. A mislim da nisu samo *lepe* (kako se potencira u članku)…

    • Ivane, prilicno pametno razmisljanje za jednog 24 – godisnjaka. Konkretizirati spoljnju politiku je nesto sto se do sada niko nije usudio. Prvi koji to uradi na pravi nacin napravice stabilan put sebi i nasoj drzavi. Mislim na unutrasnji konsenzus. To je ipak najtezi posao.

  • A sta ako mora da se balansira? Naravno, ne da zanemarujemo svoje interese. Sta ako nam Sasa Radulovic postane premijer, pa ga jedna strana ubije kada nas kompletno okrene onoj drugoj? Cak i ako bi se narod na referendumu opredelio, ne verujem da bi ova druga strana odustala od Srbije, veoma znacajne zemlje na Balkanu. Gospodine Radulovicu, konkretno, ostro i bez milosti sredite unutrasnje poslove Srbije, ali spoljna politika je veoma neprijatna i opasna igra. Ne zato sto treba tako, vec zato sto drugi igraci igraju prljavo. U svakom slucaju, napred DJB! 😉

  • Može li se znati otkud ovo obaveštenje, povodom čega?

    Jel ovo stara taktika srpske politike, gde se sad DJB nudi EU/Nemačkoj/SAD da radi poslove koja Vučić *ne može*? Slično DS-u u koaliciji sa DSS-om iz 2006-e ili SNS-u nakon izbora 2012 godine…

  • Šta je pisac hteo da kaže? Da treba da se opredelimo za samo jednu od navedene dve odn. tri podjednako loše strane, koje i same praktikuju itekako kontradiktornu spoljnu politiku? Za koju bi DJB? Loše nam ide ne zbog kontradiktorne spoljnopolitičke nego zbog Vučićeve kontradiktorne unutrašnjopolitičke strategije.

  • Ovo je svakako jako vazna tema i dobro je sto se DJB nje dotakao primetivsi to rivalstvo izmedju izmedju Zapada i Rusije. Takodje je dobro sto DJB ne prejudicira kakvu spoljnu politiku treba voditi ali je sasvim neophodno nasim gradjanima objektivno predstaviti kakve mogu da budu posledice odredjenih opredeljenja.
    Na primer:
    Za Srbiju bi mozda bilo PRAGMATICNIJE da postane NATO clanica jer bi to verovatno ‘olabavilo’ neke tenzije na zapadu ali to znaci da bi istovremeno postali i ‘legitina meta’ za rusku stranu u nekom hipotetickom sukobu. Da li bi Srbija u slucaju nekog nedajboze sireg nuklearnog sukoba prosla losije ili isto bez obzira clanstvo u NATO-u je stvar za analizu.
    Skoro je u skupstini na precac donet cudan zakon koji NATO trupama omogucava da kad zele izvrse pretres bilo gde na teritoriji Srbije. Koja je poenta jedne ovakve odluke? Verovatno paranoja zapadnih zemalja da bi Srbija na svojoj teritoriji koja je u ‘srcu’ Evrope mogla tajno da razmesti rusko oruzje ‘prvog udara’. Pojednostavljeno, rakete do potencijalnih ciljeva mnogo krace lete iz Srbije nego iz Rusije.
    Ove zakulisne geopoliticke igre su mozda i glavni razlog zbog koga zapad podrzava AV i zmuri na njegovu antidemokratsku praksu. Zapad nikako ne zeli da se neki vecinski proruski sentiment nekako pretoci u ‘realnu’ politiku Srbije koja bi omogucila neki vojni savez sa Rusijom za koji opet nema sumnje da bi bio katastrofalan i izuzetno opasan za Srbiju koja je duboko u Nato teritoriji, a za Rusiju bi Srbija bila prvi pion koji se zrtvuje u igri saha.
    Kada je u pitanju opcija neutralnosti postavlja se pitanje da li Srbija moze da ubedi , pre svega zapad, da moze da garantuje vojnu neutralnost. Za Rusiju je vojna neutralnost Srbije vazna ne iz vojnih razloga jer smo relativno mala vojna sila i ‘meta’ , vec iz principijelnih, politickih razloga nesirenja NATO-a.
    Takodje, ne bih iskljucio mogucnost da Rusi razmatraju Srbiju kao strateski vaznu tacku u toj doktrini ‘prvog udara’, sto nas dovodi u dodatno neugodnu situaciju.
    Amerikanci imaju obicaj da kazu da je Rusija jedina zemlja na svetu koja moza da ih unisti. Unistenje bi verovatno bilo obostrano uz sve katastrofe na ostatku planete. Situacija moze da se uporedi sa dvojicom komsija koji imaju pistolj. Mozda ce ga potegnuti, nedajboze, sutra a mozda i nikad.
    Iz tog razloga je vazno razumeti da velike sile , itekako odmeravaju svoje spoljnopoliticko delovanje oko svake situacije u svetu.
    Ovde su ljudi bili kivni na Ruse tokom 99te jer nas nisu naoruzali(??). Prvo verovatno su imali su dogovor sa Rusima oko nereagovanja, drugo da su nas Rusi naoruzali tek bi nas sravnili sa zemljom. itd…