Говор Здравство

Павловић: Легализовати сурогат материнство из алтруизма

Поштовани грађани Србије, посланици, министре и остали чланови министарства,

Ја бих хтео да најпре похвалим овај Закон, зато што унапређује у једном домену ствари које се тичу побољшања плодности људи који не могу да имају децу. Хтео бих да свој говор усмерим на две ствари: (1) ради се о сурогат материнству које је овим Законом поново забрањено, и (2) ради се о анонимности донора, односно оних који хоће да дају репродуктивне ћелије.

Да прво разграничимо две ствари које су битне пошто се често мешају у дискусији. Дакле, постоји комерцијално сурогат материнство и постоји сурогат материнство из алтруизма. Овде говорим искључиво о овом другом – о сурогат материнству из алтруистичких побуда. Дакле, не о сурогат материнству које се наплаћује, или за које се добија некаква новчана, или нека друга накнада.

Ви сте поменули, министре, да у Европској унији постоји тренд да се иде против тога. Поменули сте да постоји извештај Европског парламента. Постоји, заправо, извештај Европског парламента за 2014. годину, који се тиче стања људских права. Дакле, о сурогат материнству се у Европском парламенту расправља у контексту поштовања људских права, и један параграф који се тиче сурогат материнства односи се на комерцијално сурогат материнство – то је оно што Европски парламент осуђује. Иначе, има земаља у Европској унији – Грчкa, Холандија, Белгија – у којима је сурогат материнство дозвољено из алтруистичких побуда. Још неке земље су Аустрaлија, Канада, Велика Британија, Нови Зеланд… Рецимо, у Чешкој, цела ствар није регулисана правно, a Чешка је такође чланица ЕУ, па се сматра је сурогат материнство из алтруистичких намера дозвољено.

Хоћу да вас питам једну ствар – ако сте заиста прихватили цео овај закон да бисте помогли људима који не могу да имају децу из разлога популационе политике – пошто тако сте то образложили – због чега онда спречавате сурoгат материнство? Tо је још један корак којим популациона политка може да се додатно оснажи. Људима који не могу да имају децу, а могу да се договoре са неким да се изведе трудноћа до краја, то треба дозволити – то би били позитивни резултати такве популационе политике.

Подсетићу вас на члан 63 Устава, који каже: “свако има право да слободно одлучи о рађању деце и Република Србија подстиче родитеље да се одлуче на рађање деце и помаже им у томе”. Дакле замислите овако, да моја супруга и ја не можемо да имамо децу, нађемо некога ко би из алтруистичких разлога нам помогао у томе, неко може да донира репродуктивне ћелије – да ли бисте нам ви помогли у томе да завршимо цео посао или не? Ја мислим да бисте нас спречили. То је кршење Устава, члана 63.

Да вам кажем нешто о анонимности и шта мислим да је проблем у овоме. На Одбору јуче када смо разговарали, један од ваших помоћника је рекао да је једини начин за велики број донатора да дају своје репродуктивне ћелије у томе да остану анонимни. Међутим, постоји члан 64 Устава који гарантује деци право да знају ко су им родитељи. Дакле, са једне стране, ви хоћете да изађете у сусрет даваоцима репродуктивних ћелија који захтевају да буду анонимни, али шта ће бити за 15 година, када деца која су тако зачета одрасту? Тужиће државу на основу овог члана 64. Устава. И ако буде уставног судства још увек у овој земљи, требало би да добију тај спор. Не знам да ли сте разматрали такве последице.

Дакле, за многе људе је од пресудног значаја за саморазумевање, за сопствени идентитет, за поимање себе, да знају ко су им родитељи. Ви ћете за 15, 18 или 20 година, када деца почну да долазе у то доба да се питају ко су им родитељи, забранити да знају ко су они. Да вам кажем пример: у Уједињеном Краљевству је почело исто овако – донатори су имали пуно право да заштите свој идентитет, али је онда Врховни суд, мислим ‘93. године, укинуо ту одредбу тако да деца сада, уколико желе да знају из било ког разлога, то могу да знају. Дакле, не говорим о томе да ми треба да обзнанимо свима идентитет донатора. Не, него говорим о томе да деца имају право то да знају, ако то желе, зато што им то гарантује Устав. У оба ова случаја, и за сурогат материнство и за идентитет донатора, односно право деце да то знају, постоје уставни основи.

Има још једна ситна ствар коју хоћу да вам кажем. Кажете у члану 25 када говорите о корисницима овог поступка: “изузетно право на поступке бмпе има и пунолетна пословно способна жена која живи сама”. Стварно? Ако живи са бабом и дедом не може? Ако живи са мачкама не може? Формулација је стварно незграпна: “ако живи сама”. Треба да се каже: “ако нема партнера”. Треба да се промени, заиста, ово је стварно срамота. И у претходној верзији је исто била оваква формулација.

Драго ми је да коначно и жене које немају партнера имају сада, без да питају министра, право да учествују у овом поступку. Грађани вероватно не знају, али у претходној верзији су морале да питају министра да би имале то право, тако да је овај Закон у том погледу унапређење. Било би добро само да се измени и та формулација.

Молим вас, ако можете, само да ми одговорите у контексту уставних чланова на ове две ствари – на сурогат материнство и на идентитет донатора. Дакле, ја разумем да постоје прагматични обзири да се заштити идентитет. Шта је са кршењем Устава?

Хвала.

Душан Павловић
народни посланик
потпредседник покрета Доста је било

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Gospodine Pavloviću,
    Ja cijenim Vaš rad u skupštini i cjelokupan Vaš rad i aktivnosti u opšte. Međutim nemogu na osnovu svoga obrazovnog nivoa, moralnog vaspitanja i života kao roditelja shvatiti. Nemogu shvatiti da se surogat majka može biti, u cijeloj populaciji Srbije, iz altruističkih razloga. Možda se može biti u nekom užem rodbinskom okruženju, a što bi remetilo možda neke moralne norme. Kažem u užem smislu kao što roditelj da djetetu bubreg recimo. Mnogo je jača želja za produženjem vrste od bilo kakve želje da se nekome iz “altruističkih razloga” pomogne. Moj mozak nemože shvatiti da neko rodi dijete i da da majka to dijete nekome drugome, a da se pritome nemože ostvariti kao majka u smislu vaspitanja i razvoja svoga djeteta. To mogu biti razni razlozi, ali sigurno oni svi uključuju neku vrstu koristoljublja. Mi danas imamo “bebi siterke”, ali onekad i ta baš “minimum mama”, ipak poželi da se igra sa svojim djetetom makar na mjesečnom nivou. Gledao sam u praksi kod životinje. Uginula jedna ovca, a drugoj ovci uginulo jagnje ili zbog nedostatka mlijeka. Čoban pokušava da siroto jagnje stavi pod drugu ovcu. Ovca prepoznaje jagnje i neće ga primi. Čoban uzima psa i štap. Nakon par dana štapom i psom, koji stalno laje i prijeti ovci pod vratom. Ona nakon par dana prihvati iz straha to jagnje. Ovo sam gledao lično, bilo mi je mučno i strašno kada sam saznao šta je cilj i upotrebljena sretstva. Stojim iza napisanoga i htio sam biti slikovit, mada je strašan primjer i teško mi je. Pozdrav gos. Pavloviću znam ljude koji žele dijete i da bi im to pomoglo i žalim te ljude iskreno, ali ne vidim da je to normalno u ljudskom svijetu. Pozdrav svima i molim da objavite komentar…

    • Đorđe, ako ti ne možeš da shvatiš zašto bi neko bio surogat majka iz razloga da pomogne nekom drugom, to ne znači da je sama ta ideja loša. Verovao ili ne, i dalje ima plemenitih ljudi koji su voljni da pomognu. Da se razumemo, surogat majka iz altruističkih razloga će najčešće biti neko iz familije ili rodbine. Na primer, imaš situaciju da postoje dve sestre, jedna ima nekoliko dece a druga ne može da rodi. I onda ova sestra koja ima nekoliko dece pomogne sestri tako što iznese trudnoću za nju. Osobe koje se odlučuju da budu surogat majke su uglavnom osobe koje su već rađale i imaju svoju decu, ne žele više dece ali žele da pomognu nekom drugom da ima decu. To je podjednako plemenito i humano kao da rađaš za sebe i nema razloga da se država meša i brani takvu vrstu pomoći.

    • Sale, uporno se ponavljaš – pokušavajući da naturiš ljudima koji to ne mogu da prihvate iz moralnih, verskih, ljudskih, običajnih i svakih drugih razloga – opravdanost i “razložnost” slanje beba post ekspresom – iz “altruizma”. Iz altruizma kupi nekoj siromašnoj porodici šporet, ako si već zapeo da se “altruišeš”, plati im odesečenu struju gde se po petoro, šestoro dece smrzava, ali nemoj uporno dehumanizaciju beba, pa i “altruističkih” tzv.majki – ubacivati u isti koš – darodavalaštva, što pokušava da uradi i Pavlović – bez ikakve potrebe i bez odradjene javne rasprave. A gde je zamena teza i spin: “u populacionoj politici”. Podignite standard – i podići ćete natalitet. Usput, poradite na pojednostavljivanju procesa za usvajanje dece. Odavde čak i napuštena deca odlaze vani ! Usvajanjem od strane zainteresovanih – širom zapada! Niste to znali?

    • Ne ponavljam se, komentari su nestali pa valja napisati ponovo. Surogat materinstvo iz altruističkih razloga je sasvim ok, ne predstavlja nikakvu dehumanizaciju, čak vrlo suprotno, predstavlja plemenost i pomoć. Nikakva posebna razlika ne postoji između usvajanja deteta i surogat majke, u oba slučaja dete rodi neko drugi. Samo u ovom drugom slučaju to bude osoba “od poverenja”.

    • Uvaženi @Sale,
      nisam mislio odgovarati na komentare i stoga Vas molim da ovdje stanemo. Jasni su mi svi razlozi za i protiv. Ovo treba prepustiti stručnjacima, ali želja za opstankom, daleko prije je “Altruističke Želje” da se nekome pomogne. Transhumanizam će stvoriti čovjeka možda iz ničega, ali ako neko nije odrastao uz nečije srce i prvu svjetlost ugledao kraj majke. Majka je nešto kao Bog. Mi svi ga ne znamo, a vjerujemo, sumnjamo ili ne vjerujemo (što je isto jedna vrsta vjere i ubjeđenosti). Tako dok ste u utrobi majke vi nju ne vidite, ali neko Vas drži u životu i pomaže svojom unutrašnjom hranom. Moja sestra Sale ima pravo da moje dijete, koje već imam, ako ima mogućnosti prihvati kao svoje recimo ona nema. Ako je ta snaga ljubavi toliko jaka, ja neću zamjeriti ako moje dijete više voli svoju tetku nego mene. Ako to zamjerim onda ne vidim da bi joj i “Altruistički” pomogao. U mojoj porodici djeca moje brace i sestara su kao moja djeca. Transhumanizam, neke nove “vrijednosti” i ovakeve pravne odluke bez nepristrasnih stručnjaka. Dovešće prije do kolapsa ljudske vrste i izumiranja, nego da se to ostvi prirodi i prirodnim zakonitostima. Ovo se može prenijeti i na srpsku naciju, ako će ju spašavati ovo mislim da nema perspektivu. Riješimo se mi ovih naših polusvjetova, ološa, fukara i šljama na vlasti, pa će nam potencijalno biti bolje. Pozdrav Igore, Sale i svi dobri ljudi, a poseban pozdrav Pavloviću i da ostavi na sajtu literaturu stručnjaka iz ove oblasti. Pozdrav…..

    • Izvini Igore, ali ja tvoje argumente ne mogu da uzmem za ozbiljno. I pored najbolje volje ne vidim povezanost između pedofilije i surogat majčinstva. Sve te pojave treba posmatrati odvojeno upravo iz osetljivosti teme i ne treba koristiti poređenja “ako ono, onda ovo”. U surogat majku se ubacuje oplođena jajna ćelija pravih roditelja tako da dete rođeno tim putem ima genetski materijal onih koji ga zapravo žele i koji će ga odgajati. To je velika razlika u odnosu na usvajanje deteta koje je biološki tuđe. Ako imaš nešto konkretno da kažeš po čemu su deca rođena preko surogat majke drugačija od ostale dece, onda reci, u protivnom da bataljujemo diskusiju. Sve što sam do sada pročitao su nekakvi imagonarni argumenti, dehumanizacija i slično a ja baš nisam najbolji sagovornik za te duhovne stvari. Daj nešto konkretno pa da pričamo.

    • Pitanje je i čiji stomak šta vari. Pavlović ili Djb imaju puno pravo (iako to nije u 20 tačaka iza kojih su stali birači) da predlažu tako nešto, samo se ostavlja pitanje – u čije ime? Nekom jeste neozbiljan argument da kalkulisanjem ljudskim rodom, odnosno, proizvodnjom deca za potrebe trećih lica – deca u startu gube pravo na biološku majku – bez da su za to pitana. Zato sam i istakao da se pitaju kada se budu radjali “sa 18 godina”. Donositi takve zakone, predlagati ih bez iole ozbiljne javne i stručne rasprave – to je neozbiljno. I više od toga, neodgovorno je. Sutra će neki parovi koji ne mogu imati dece, poželeti da im se kloniraju ovi ili oni primerci deteta, možda i oni sami, iz “altuističkih” razloga. Hajdemo malo, osim duboko ličnog stava Saša u tumačenju toga šta je ozbiljno, a šta ne – da sagledamo stvari iz sijaset drugih “neličnih” uglova, i dozovemo se pameti, a pre svega javnoj i stručnoj raspravi. Možda će to pomoći svima, pa i zagovornicima ove vrste altruizma.

    • Protestvovali su svojevremeno pripadnici homoseksualne orjentacije. Jedan slušalac se uključio u program radio stanice i upitao zašto onda ne mogu na isti način da šetaju i – pedofili, iskazujući na taj način svoj protest protiv “prajda”. Gost u studiju mu je odgovorio da postoji razlika, i to velika. Osobe u prajdu su samosvesne, punoletne i one svojom slobodnom voljom – stupaju u odnos koji im odgovara, dok kod pedofilije, kada se dece koriste i zloupotrebljavaju – mimo njihove spoznaje, volje i svesne saglasnosti – to svakako ne predstavlja bilo šta drugo – do jasnog krivičnog dela, i ne može se porediti sa punoletnim, svesnim i voljnim radnjama osoba u prajdu. Ne pravim komparaciju na tvoje zalaganje, samo, eto, nešto me podeseti, ne znam zašto, da navedem i ovaj dogadjaj od pre par godina… Što se tiče usvajanja već odbačene dece od strane osoba koje su to mogle da učine iz najrazličitijih, uglavnom teških psihičkih i materijalnih razloga, postoji drastična razlika upravo izmedju takve dece, koja su tu već uveliko pred nama, mimo plana, želje i kontrole takvog dogadjaja (odbacivanja i ostavljanja deteta pored kontejnera, najčešće od strane majki maloletnica) – i svesnog – planskog proizvodjenja dece sa ciljem – otudjivanja od biološke majke. Naravno, mimo svesnosti i želje takve bebe – da bude predmet, pa još unapred planiranog – darovanja, ili, jednostavnije – oduzimanja prirodnog majčinstva – planom. Bio on “altruistički” ili ne.