Ауторски текст Политика

Нада умире последња

За ових 5 година у политици, мој најљући политички противник није СНС, већ депресија која је обузела грађане. “Како да вам верујемо?”, “Сви су тако причали, док нису дошли на власт”, “Шта ако нас и ви изневерите?”

Сви су се из опозиције заклињали у борбу против корупције, да би након доласка на власт наставили да је промовишу.

Сви су се из опозиције заклињали у слободу медија, да би након доласка на власт једноставно преузели контролу над њима од својих претходника.

Сви су се из опозиције заклињали у сређивање бирачких спискова и измену изборног система, да би након доласка на власт на то згодно “заборавили”.

Сви су се из опозиције заклињали да ће да среде и здравство и школство, да би након доласка на власт само преузели нетачну мантру претходника да “нема пара”.

Питања су, дакле, сасвим на месту: како да било ко сад, док то исто из опозиције причам, поверује мени?!

Одговор није једноставан. Повероваће ми се тек кад докажем да радим исто оно што и причам, а да то докажем не могу док ме грађани не доведу у позицију да то докажем, за шта је, пак, предуслов: да ми поверују.

Распетљавање тог врзиног кола неповерења и страха грађана да ће опет бити изневерени захтева много више енергије од борбе против свих партократа који деценијама уназад уништавају Србију.

Зато ова борба коју водим није само борба да дођем у позицију да коначно урадим све оно што су сви други обећавали, али никад нису урадили.

Ово је, пре свега, борба да се очува нада да у Србији икад може бити другачије него што је то данас.

Јер, ако та нада умре – готови смо.

Бранка Стаменковић
заменица председника ДЈБ
народни посланик

Доста је било

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Hmmm ako tako postavite stavri onda je stvarno pitanje kako ljudi da vam veruju…

    Mislim da je kod ljudi problem sto veruju onome sto vide na televiziji i procitaju u novinama ili jos gore prica se po kraju.

    Ja licno kod vas vidim da sve so kazete ima logike i nikad ne obecavate kule i gradove nego govorite/ukazujete na stvari koje su lose i dajete predloge za njih.

    Mislim da je tu dobrim delom problem sto ljudi ne razmisljaju svojom glavom nego im je jednostavnije da se opuste i da samo upijaju sum informacija i misle da su u toku sa svime.

    Ja i vas uvek uzimam sa rezervom jer sam ja takav po prirodi ali razmislim o onome sto kazete i shvatim da ima smisla.

    Jednostavno terajte vi vas fazon a ljudi ce vremenom shvatiti da ste bili u pravu. Kao sto je neko rekao, gard po grad, ako ne ulicu po ulicu ako ne onda covek po covek…

    • Sva sreća pa Srbija ima vremena za čekanje na pretek, ne treba žuriti…
      A to da se birači pridobijaju čovek po čovek ,ulica po ulica, se zove u žargonu kampanja od vrata do vrata.
      To što takvu kampanju i dan danas pored svih medija koje imaju, najčešće upražnjava vladajuća stranka, a ne opozicija, dovoljno govori za sebe.
      Za nekoga ko tvrdi da po prirodi stvari uzima sa rezervom, veoma me iznenađuje naivnost tvrdnje da će ovaj narod vremenom nešto shvatiti, jer budite sigurni da – neće.
      Bez obzira kakva mogućnost izbora mu se ponudi, praksa i istorija su pokazli, da će se ovaj narod nepogrešivo operedeliti za najgoru.
      Građanska i političika svest srpskog naroda pre svega, su otprilike na onom nivou na kom ih je davno opisao Slobodan Jovanović.
      Narod bez građanske kuraži, naučen da radije trpi nego da se bori za promene, nije narod u koga se treba pouzdati.
      Od njenog nastanka, niti jedna krupna promena u srpskoj državi nije indukovana iz naroda, već iz uskih krugova establišmenta, uz dosta stranog uticaja, što je rezultiralo raznoraznim prevratima, pučevima, ubistvima vladara itd.
      Poslednji autentični narodni bunt je bio Timočka Buna još pre vek i po, koji je krvavo ugušen za primer, a od tada sva tzv dešavanja naroda su samo puki paravan i maska za raznorazne zakulisne političke igre, kojim su sprske političke vrhuške veoma sklone.
      Da ne širim priču, ima jedna stara sprska izreka, koja kaže: Od g***** se pita ne pravi.
      Zbog toga je dilema koja je postavljena u poslednja dva članka Saše Radulovića i Branke Mihajlović nepotrebna.
      S obzirom da je prva opcija isključena, druga je na žalost neminovna.
      To se gospodo zove prirodna selekcija.

    • Dragane, ne treba tako razmisljati jer nas narod se po mnogo parametara nipocemu ne razlikuje od bilo kojeg drugog naroda (Radulovic cak tvrdi da bi nemci u ovom nasem sistemu bili znacajno gori od nas). On zaista ima mnogo losih osobina ali ima i dobrih od kojih ga neke izdizu iznad drugih.
      Nas nesrecni narod nije od svog postanka imao tu srecu da zivi u uredjenom drustvu (kao i vecina drugih uostalom) pa je vremenom razvio niz losih osobina. Pa i Arcibald Rajs je pisao o tome da su samo turci imali koristi ako bi neko od nas pokazao vrednocu i samopregor pa smo vremenom poceli da varamo i zabusavamo..itd.
      Narod ustvari ni ne treba da razume ideologije jer za to i nije sposoban (mislim velika vecina) vec da prepozna licnu korist zasta je sigurno sposoban samo mu je potrebna dovoljna kolicina kvalitetnih informacija.
      Medjutim, generalno losa opcija je izbor samo u dva slucaja. Prvi kad osoba ne razlikuje dobro i lose pa bira nasumicno. Za takvu osobu se bas zato i kaze da je umno poremecena. I drugi kada osoba nema dovoljno kvalitetnih informacija o opcijama koje bira ili je namerno navedena na pogresan zakljucak. Za takve se se moze reci da su obmanuti i to je daleko najcesci slucaj u praksi. Drustveni sistem se gradi prevashodno po meri vecine (bas zbog njene nesavrsenosti) koja mora dobiti zakonske okvire u kojima se moze “kretati”.
      Vladari vladaju kroz istoriju koristeci vestine obmanjivanja u vecoj ili manjoj meri. Obmana se koristi kada onaj ko vlada nema dobre namere spram naroda tojest nema nameru da bogatstvo koje se stvori unutar drzave u nekom vremenskom intervalu posteno podeli unutar drustva. Takav vladar stiti svoje licne i interese klike oko njega koja ga podrzava.
      Zakljucak je da nije narod kriv vec uzurpatori vlasti koji sprecavaju istinite informacije da dopru do njih u cilju njihove obmane i njihovog pogresnog izbora.
      Oni koji razumeju treba da podrze svojim glasovima opcije kao DJB tako da budu iznad cenzusa da bi bili u prilici da emituju istinite informacije prema narodu. I pre ili kasnije ce doci do podrske naroda koji zasigurno nije umno poremecen.

  • Nisam clan DJB kao nijedne stranke, ali sam u par navrata glasao za njih. Takodje ostavio sam i nekoliko komentara cija je sustina nepromenjena vec nekoliko godina. Misljenja sam, i da je ta sustina osnovni uzrok pada DJB, naravno uz nemalu subverzivnu aktivnost vlasti. Sustina je naime u sledecem : DJB je morao i mora uspostaviti vrlo blisku saradnju, pa i koaliciju sa svima koji traze regularne i jednake izborne uslove. To je pitanje svih pitanja. Price o tome kako je Djilas ovakav, Jeremic onakav, Tadic ko zna kakav, kako su pojedini Vucicevi protivnici isti kao i ova vlast jednostavno ne stoje. Kralo se i muvalo i u vreme tzv. zutih, ali je sveopsta situacija a pogotovo ona oko tog pitanja svih pitanja slobodnih i regularnih izbora neuporediva. Smeniti vlast obezbediti slobodne izbore pobediti na njima pa se obracunati sa onima koji su krali i muvali i u vreme zutih, crvenocrnih, pinkroze ili kakvih god, to je redosled poteza. To se ne moze postici samoizolacijom, tvrdnjama kako smo drugaciji od svih i kako ne pravimo kompromise jer se i na primeru mnogih koji su napustili pokret pokazalo da nije tako. Najodgovorniji za neke po meni pogresne poteze je Sasa Radulovic koji je i to se mora priznati te pogresne poteze cinio u najboljoj nameri stremeci plemenitom cilju. No on je takodje uz uvazavanje svih ljudi koji su stvorili i uzdigli DJB jedini sa snagom i harizmom da predvodi DJB. Da neko ne pomisli da pravim kult od coveka ili se uvlacim ali je jednostavno tako. Ja nemam nikakve politicke aspiracije ni zadnje namere i ovaj moj komentar je samo dobronamerno zapazanje obicnog glasaca i gradjanina.