Autorski tekst Vojvodina Obrazovanje

Kako stvoriti preduslove za kvalitetnije obrazovanje?

Kvalitetnije obrazovanje je, od kako je školstva, uvek aktuelna tema. Kod nas se ne može insistirati na kvalitetnom obrazovanju,dok se prvo ne izvršedepolitizacija, decentralizacija i demokratizacija škola.

škola

Posmatrajući sistem školstva, nesumnjivo je da je nastavnik jedan od ključnih faktora u provođenju reforme obrazovanja. S obzirom na njegov položaj u društvu (zarada, odnos šire zajednice, ugled) koji verovatno nikada nije bio gori, ne možemo očekivati da reforme zažive, odnosno da promene budu na bolje. Ako nisu na bolje, onda to nisu ni reforme.

Zakoni i podzakonski akti (o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja, o osnovnoj školi, o srednjoj školi, razni pravilnici i dr.) od početka višestranačja do danas su sve lošiji. Umesto da obezbeđuju demokratizaciju, depolitizaciju i decentralizaciju, oni ih potiru.

Kada je reč o depolitizaciji, nema je ni u naznakama. Partije na vlasti kompletno upravljaju školom. Direktori, gotovo bez izuzetka, se postavljaju po partijskoj liniji. I oni su slepi poslušnici svoje partije. Školski odbori su katastrofalni, a njih opet postavljaju, kontrolišu i vode partijski drugovi. U velikom broju slučajeva ti ljudi su nekompetentni da obavljaju funkciju u Školskom odboru. Takav sastav “upravljača” neretko ulazi i u nezakonite radnje oko nabavki, zapošljavanja, raspodele sopstvenih sredstava itd. Sa druge strane, prosvetne inspekcije i inspekcije rada se ne mešaju u svoj posao, jer su i njihovi šefovi partijski postavljeni ljudi. Dešava se da obrazovanje u lokalnim upravama vode ljudi koji sa obrazovanjem nemaju ništa (završili su pravni, poljoprivredni, ili neki treći fakultet), ili pak prosvetni radnici gotovo bez radnog iskustva, jer partija to traži. Školske uprave uglavnom parazitiraju i upitno je ovakvo njihovo postojanje. Iako zakon predviđa da tri člana Školskog odbora delegira lokalna samouprava, tri Savet roditelja i tri Nastavničko veće, partije ne miruju i najčešće su i roditelji i nastavnici partijski ljudi vladajućih stranaka. Dešavalo se da lokalna samouprava iz redova Nastavničkog veća izabere i postavi “istaknute” nastavnike. Ima još drastičnijih primera bahatosti i političkog nasilja u školama, o njima drugom prilikom. Mislim da je ovde dovoljno konstatovati da je depolitizacija u školama nepoznata reč.

Ništa nije bolje ni po pitanju demokratizacije škola. I ona je u potpunosti nestala. Zaposleni u školama ne odlučuju ni o čemu. Niti ih ko šta pita, niti su kvalitetno obavešteni. Zamislite slučaj da Poslovnik o radu Nastavničkog veća donosi Školski odbor. Nonses bez presedana. Ko još informiše i provodi raspravu o izmenama zakona? Retko koja škola je potpisala kolektivni ugovor sa poslodavcem. O kakvoj demokratizaciji dalje i da govorimo, kada direktori danas imaju gotovo sva ovlaštenja, kada su Nastavnička veća totalno na marginama i nemaju gotovo nikakav uticaj u bilo kakvom odlučivanju. Shodno tome, pojedini direktori održavaju Nastavnička veća proforme i ona traju oko pet-šest minuta. Sa takvim odnosom prema najstručnijem organu u školi ne može se stići nigde. Ostali zaposleni van Nastavničkog veća takođe nemaju nikakav uticaj u donošenju bilo kakvih odluka. Kad se desi da je i sindikalna organizacija pod uticajem direktora, što nije redak slučaj, onda je propast potpuna. Dakle, zaposleni u školama nemaju baš nikakav uticaj, pa čak ni preko svoja tri predstavnika u Školskom odboru, jer su oni po pravilu uvek preglasani (ukoliko nisu članovi partije).

Centralizacija je surova i, čini mi se, sve veća i veća. Npr. kada su u pitanju fondovi, oni su kompletno na jednom mestu. Toga nema u razvijenim zemljama Evrope. Fondove treba spustiti na niže nivoe, dakle tamo gde se i stiču prihodi. Centralizacijom fondova sprečava se bilo kakva samoinicijativa, a samim tim i slobodan razvoj. Ako nemaš ekonomsku slobodu, ne možeš “graditi” slobodnu ličnost. I tako dolazimo u diktaturu.

Mirko Radeta

Novi Sad

Oznake

Dosta je bilo

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar