OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Autorski tekst Privatizacija

Priprema pljačkaške privatizacije PKB

Kada su, u mom selu, posleratni „revolucionarni drugovi“ posekli sva višedecenijska stabla dudova pored puteva, obrazložili su to razlogom „pa to su bili kapitalistički dudovi“.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Slično tome, DOS-ovska vlast, na čelu sa G17+ koji su tada vodili resor poljoprivrede, odmah su krenuli sa uništavanjem velikih poljoprivrednih kombinata, kao „socijalističkih mastodonata“.

Jedno za drugim, nekada uzorni kombinati, koji su bili zaokružene tehničko- tehnološke celine, po sistemu „od njive do trpeze“, trajno su upropaštavani „burazerskim privatizacijama“ i tajnim dilovima predstavnika vlasti i vlasnika sumnjivog kapitala. Sve stranke su se za ovih 15-tak godina izmenjale na vlasti, ali način „rada“ svih je ostao nepromenjen.

Do skora, zahvaljujući sve glasnijem glasu razuma, struke i nauke, i slike 100.000 otpuštenih radnika iz privatizovanih poljoprivrednih kombinata i imanja, dva naša najveća kombinata u državi, PIK Bečej i PKB, odolevali su takvoj sudbini. Predlagano je da se bar ova dva „bisera“ našeg agrara sačuvaju kao celine sistema (naravno uz promenjenu strukturu vlasništva, dokapitalizacijom na berzi i profesionalizovanim menadžmentom), kako zbog očuvanja semenske proizvodnje, intenzivnog stočarstva, naučne baze naših univerziteta i, naravno, prehrambene sigurnosti velikih gradova Novog Sada i Beograda.

Ništa nije pomoglo, pritisci tajkuna i nezajžljivi apetiti ove SNS-SPS vlasti su presudili. PIK Bečej je prodat (u celini, za polovinu procenjene vrednosti) a uskoro identična sudbina čeka i PKB.

Od 2000-te god. pa na ovamo, preovlađujući stav je da ništa od poljoprivredne proizvodnje ne treba da bude državno, jer država nikada nije dobar gazda, kao što je privatni vlasnik (mada ima i suprotnih primera u svetu). Preovlađuje i stav da se privatizacija mora izvršiti isključivo prodajom kapitala.

Ako prihvatimo da je tako, kakav bi način-postupak privatizacije bio najracionalniji sa stanovišta punjenja državnog budžeta, opstanka i razvoja svih segmenata privređivanja u tako velikom sistemu, kao i interesa svih zaposlenih u njemu?

Cilj svake odgovorne vlasti trebalo bi da bude, da se ostvari što bolja (veća) prodajna cena i da se sačuvaju svi proizvodni i drugi kapaciteti ovakve respektabilne kompanije, a samim ti i zaposleni u njima.

Da bi se to postiglo PKB se nikako ne treba prodavati u tzv.”celini kapitala” na jednom tenderu. Iz prostog razloga što se PKB sastoji od mnoštva različitih proizvodnih jedinica: ratarske, savremene povrtarske proizvodnje, najintenzivnijeg stočarstva, prerađivačkih kapaciteta, poljoprivredne avijacije, mnoštva privrednih i drugih nekretnina …

Praksa dosadašnjih privatizovanih poljoprivrednih kombinata i imanja pokazuje da se nove “gazde” najviše interesuju za obradivo zemljište i nekretnine.

Da je odgovorne vlasti, kao što je sada nema, od PKB bi trebalo napraviti mnoštvo funkcionalnih celina. Obradivo zemljište izdeliti na parcele od 10-20ha i kao takvo ga ponuditi na prodaju svim našim poljoprivrednicima. Farme krava i svinja izdeliti i pridodati im pripadajuće obradivo zemljište u okolini, i onda ih kao takve jedinice prodavati. Isto tako i staklenike i plastenike, mlinove, fabrike stočne hrane … sve prodavati kao posebne proizvodne celine.

Nekretnine, koje nemaju funkcionalne veze sa nekim proizvodnim procesom, prodati na tržištu nekretnina i tako redom za sve ostalo.

Na ovaj način bi se omogućilo učešće mnogo većeg broja zainteresovanih, osiguralo da kupljene proizvodne celine zaista i ostanu u funkciji (i zaposleni u njima) i naravno postigla bi se mnogo veća cena za ceo sistem PKB!!!

Kada bi se ovako uradilo, domaćinski i ekonomski logično, omogućili bi da se stvori sloj domaćih poljoprivrdnih gazdinstava koji bi bio ozbiljan nosilac proizvodnje i zaposlenosti velikog broja ljudi.

Međutim, kao i u slučaju prodaje PIK Bečej i prodaja PKB se, ovakvom eliminacijom konkurencije, jasno “namešta” za poznatog kupca. O tome odlučuje Vlada Srbije, jer je centar korupcije u vrhu ove države. Budući vlasnik će taj “trošak” brzo nadomestiti zasebnom prodajom proizvodnih pogona, nekretnina, a posebno pretvaranjem i prodajom poljoprivrednog u građevinsko zemljište, na periferiji Beograda .

Budući kupac uradiće upravo ono što Vlada, svesno, nije htela.

Svima nama kojima je jasno kolike su razmere ove i svih drugih pljački u zemlji Srbiji, a koje sada ne možemo sprečiti, ostaje jedino nada da na sledećim izborima konačno promenimo ovu štetočinsku i nenarodnu vlast i izaberemo ljude kojima se može verovati. Tek tada će svi oni koji su ojadili ovu državu i narod, stati pred “lice pravde” i odgovarati za svoja nedela.

Dosta je bilo, menjajmo vlast dok još ima nade za sve nas, ovo je godina prekretnice – ovo je “Poslednji voz“.

 

Mr. Arsen Kurjački,

koordinator pokreta Dosta je bilo – Saša Radulović  za Južnobački okrug

 

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • A kako bi bilo da država sjaši PKBu, a i drugim privrednicima za jedno 1/3 ili još bolje 1/2 nameta, pa još malo uloži u mehanizaciju (ako može u avione Air Serbia što ne bi u u mehanizaciju) i pošalje u menadžment ne partijske bojovike nego profesionalce, šta mislite kakav bi rezultat bio? Beograd je za 80% podigao poreze. Đilas je bez toga ulagao u PKB.
    Gde ulaže Mali, malecki velike pare koje otima građanima Beograda? U Bugarsku? Kajmanska ostrva? kod Arapa, Rusa?

  • Nisam do detalja proučio program pokreta, posebno ne detalje oko toga da li država treba da ostane u nekim oblastima proizvodnje, ali mi se čini da je PKB jedan primer gde bi država trebalo da ostane vlasnik ovog poljoprivrednog giganta. Za to postoji više razloga.
    Prvo, PKB je vlasnik zemljišta koje okružuje Beograd i u slučaju potrebe da se poljioprivredno zemljište zbog širenja grada pretvori u građevinsko mnogo je lakša procedura ako je zemljište u državnom vlasništvu. U suprotnom, može se dogoditi da za neku godinu otkupljujemo obradivo zemljište da bismo ga pretvorili u građevinsko po astronomskim cenama.
    Drugo, PKB okružuje Beograd i ima milionsko tržište na dohvat ruke. Zašto bismo tako lak profit prepustili nekom “strancu”.
    Treće, ko garantuje da će u budućnosti privatizovani PKB hraniti Beograd. Novi vlasnik se može preorijentisati na drugačiju proizvodnju. Na primer, može potpuno da napusti stočarsku proizvodnjiu, a u ratarstvu da pređe na neko industrijsko bilje za neprehrambene vidiove prerade.
    Šta treba sa PKB-om uraditi? Treba ga zadržati u državnoj svojini i uvesti jasno definisana pravila zapošljavannja i poslovanja sa sistemom nagrađivanja u kojem bi svi zaposleni imali ideo u profitu. Druga je mogućnost da se pretvori u akcionarsko društvo i naši građani postanu njegovi suvlasnici. I u jednom i u drugom rešenju, ili nekom između, PKB treba pretvoriti u nastavno-naučnu bazu za Poljoiprivredni i Veterinarski fakultet Beogradskog univerziteta (ideja nije moja, čuo sam je od Dr Miladina Ševarlića, agroekonomiste, profesora Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu). Ako sre proceni da ni jedni ni drugo rešenje nije dobro, PKB bi se mogao podeliti na nekoliko funkcionaklnih celina i iznajmljivati na određen broj godina (ili ustupati koncesijom na određeno vreme sa dozvolom da se izgrađuju i novi objekti) uz uslov kojom granom proizvodnje treba da se bavi pravni subjekt koji je određenu celinu zakupio. Državno zemljište koje je deo nekog funkcionalnog sistema (kao što je PKB) nikako ne treba prodavati! Zemljište je veliko blago, a hrana strateški proizvod. Zato moramo dugoročno da razmišljamo.

  • TO JE SAMO JEDAN OD BEZBROJ PRIMERA NA KOJIMA SE ISKAZUJE NESPOSOBNOST VUČIĆA I NJEGOVE EKIPE, NA SVIM NIVOIMA, DA VODE EKONOMSKU POLITIKU. KAKO SAŠA KAŽE ONI I NEMAJU EKONOMSKU POLITIKU. VUČIĆ JE OPTEREĆEN “DOMAĆIM TAJKUNIMA” PA SVE DAJE “STRANIM INVESTITORIME”. ON NE SHVATA DA SU “DOMAĆI TAJKUNI” STVARANI U ODREĐENOM PERIODU, TO JE BILO VREME PRIVATIZACIJE. SRBIJA SE OPREDELILA ZA KAPITALIZAM. ČESTO SE GOVORI O “TRULOM KAPITALIZMU”, A KOD NAS VUČIĆEVA EKIPA VODI GLUPI KAPITALIZAM, U KOME NARODNO BOGATSTVO TRETIRA KAO DRŽAVNO I SA NJIM RADI ŠTA HOĆE, PA TAKO POŠTO SE KOBAJAGI BORI PROTIV “DOMAĆIH TAJKUNA” ON NARODNO BOGATSTVO DAJE BUDZAŠTO “STRANIM INVESTITORIMA”. NE BIZ SE ZA ZAČUDIO AKO JEDNOG DANA SAZNAMO DA SU U TI INVESTITORI VUČIĆEVI TAJKUNI.
    KO IOLE ZNA ŠTA JE KAPITALIZAM ZNA ZA NJEGOVU SUŠTINU – OBRT KAPITALA. TO MORA DA RADI I “DOMAĆ TAJKUN” I “STRANI INVESTITOR”, TOJEST “VUČIĆEV TAJKUN”. U TOME JE I RAZLIKA IZMEĐU ĐILASA I MALOG GRADONAČELNIKA. ĐILAS JE STVARAO PARE KORIŠĆENJEM NARODNOG BOGATSTVA KOJE JE ZATIM KORISTIO ZA SOCIJALNA DAVANJA I REŠAVANJE INFRASTRUKTURNIH I DRUGIH PROBLEMA GRADA. ZA TO IMA PUNO PRIMERA, A BAŠ JE PKB JEDAN OD NAJVAŽNIJIH.

    • Koja je razlika između domaćeg tajkuna i stranca? Domaćeg tajkuna možete da uhapsite i da mu sudite ako je radio nezakonito, a strancu možete da “pljunete pod prozor”. (prepričana rečenica jednog našeg uglednog ekonomiste, kritičara dosadašnje ekonomske politike)

  • Da,sada se Vucic razakao i radi,maze narodu oci,imam osecaj da ce do zbora sve unistiti,prosto ne znam kako ga spreciti,ako narod ne shvati sustinu njegove vlasti.

  • Ne treba zemlju PKB-a deliti na 10-20 ha, pa prodavati.Ko bi ga tako kupio?Samo neko iz neposredne blizine? To nije dobro.
    Treba ga očuvati kao celinu i pokazati da kao takav može biti motor razvoja malih paora.Privatizacijom i rasparčavanjem celina,mnogi agronomi su ostali bez posla ili rade kod novih “gazda” uz veliko šikaniranje i za male plate.Ikmajte to u vidu.”Novin gazdama” ne treba struka! Na žalost. Ima i izuzetaka,ali ih je malo .