Autorski tekst Vojvodina Ekonomija

Telekom u raljama partokratije

U programskim načelima pokreta „Dosta je bilo – Saša Radulović“ sa pravom je partokratija označena kao uzurpator države, kao rak koji uništava zdravo tkivo društva. Locirana je u svim javnim službama i preduzećima. Koliko je ona izražena i u akcionarskim preduzećima sa većinskim državnim vlasništvom koje tržišno posluju pokazuje sledeći primer.

Telekom-Srbije

Još od svog formiranja 1997. godine, Telekom Srbija a.d., kao preduzeće u većinskom vlasništvu države, bilo je uvek na meti partijskih kadrova vladajuće stranke i njenih koalicionih partnera. Mesta generalnog direktora i članova Upravnog i Nadzornog odbora uglavnom su zauzimali visokopozicionirani partijski kadrovi, često bez potrebnih stručnih kvaliteta. Posle oktobarskih promena ipak se na tim funkcijama pojavljuju i stručni ljudi, čak i bez neke partijske težine.

Na nižim nivoima upravljačke strukture, a pogotovo na operativnom nivou, partijsko kadriranje nije bilo prisutno, već je stručnost bila na prvom mestu. Zapošljavanje novih kadrova je bilo prilično redukuvano, posebno zbog tehnološkog napretka i najava prodaje Telekoma. To je bilo naročito izraženo u organizacionim celinama preduzeća van sedišta u Beogradu.

Povremeno je putem javnog konkursa vršen prijem pripravnika, uglavnom telekomunikacione struke – montera i diplomiranih inženjera. Postupak prijema malog broja izvršioca u odnosu na broj prijavljenih je bio vrlo strog i selektivan. Uključene su bile kompletne kadrovske službe, a završnu reč su davali inženjeri na visokim rukovodnim mestima. Tako su i diplomirani inženjeri sa veoma visokim prosekom na studijama prolazili kroz obimno testiranje.

Vođenje kadrovske politike poprima sasvim drugi tok posle izbora 2012. godine. Veliki broj kadrova vladajućeg SNS bez potrebne stručne spreme i iskustva zauzima visoka rukovodeća radna mesta. Dolazi do apsurdne situacije da nekom celinom u kome su telekomunikacioni inženjeri sa višegodišnjim iskustvom i položenim stručnim ispitima, upravlja pripravnik ili isluženi politikant kojima je jedina veza sa telekomunikacijama korišćenje mobilnog telefona.

Nikakva provera znanja i podobnosti se ne vrši, niti se u to uključuju rukovodna lica tehničke struke u čijoj su nadležnosti celine u kojima je izvršen prijem. Sve se vrši isključivo po nalogu direktora za personal iz Beograda. Prema svedočenju Petra Popovića, nekadašnjeg bliskog saradnika sadašnjeg premijera objavljenog u „Politici“, radi se o pravniku koji je svojevremeno u radikalskoj vrhušci bio zadužen i da glavnom bosu Šešelju donosi šampite. Postoji i jedan bizaran detalj – kada ih je jedanput ispustio, razbesneli Šešelj ga je naterao da ih konzumira sa poda, toliko je bio poslušan.

Tako se Telekom u raljama partokratije našao prošle godine pred pokušaj njegove najnovije prodaje stranom investitoru. Neizvesno je koliko je takvo pogubno vođenje kadrovske politike uticalo da se Telekom ne proda, ne ulazeći u opravdanost njegove prodaje.

U svakom slučaju, neposredna konkurencija na tržištu nema problema sa takvim kamenom oko vrata (privatne kompanije Telenor, Vip, SBB). Kriterijumi za prijem kod konkurencije su isključivo znanje i stručnost.

Posle nedavne neuspele prodaje najavljeni su profesionalizacija menadžmenta Telekoma i smanjivanje broja zaposlenih. U svetlu prisutne partokratije, nije realno očekivati da postojeći menadžment seče granu na kojoj se taman razbaškario.

Ako se uzme u obzir velika verovatnoća da je slično i u drugim državnim preduzećima na tržištu i van njega, postavlja jedno smisleno pitanje:
Kakve su dimenzije i karakteristike metle i kojom treba ova preduzeća uvesti u red!?

Pokret Dosta je bilo se zalaže za ukidanje stranačkog zapošljavanja. Sve menadžerske funkcije, a i srednje i niže izvršne funkcije u javnom sektoru, državnoj upravi i lokalnoj samoupravi moraju da se profesionalizuju i tu partokratija nema šta da traži. Potrebno je da se uvedu sistematizacije radnih mesta koje su logične i razumne. Zatim se mesta popunjavaju konkursima u skladu sa neophodnim kvalifikacijama i stečenom radnom iskustvu koje kandidat mora da ima. Insistiramo da Srbiju vode najbolji. Ova reforma ne košta ništa i za nju je potrebno samo odricanje političara od privilegija koje neosnovano uživaju.

Vitomir Ćurčin, diplomirani inženjer elektrotehnike i telekomunikacija
nekadašnji član Upravnog odbora Telekoma, u penziji
Pokret “Dosta je bilo – Saša Radulović”, Zrenjanin

DJB Vojvodina

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Ovo je XXI vek, metla kakvih god performansi bila neće biti dovoljna. Potreban je usisivač koji đubre sakuplja u vrećicu pa pravo u kontejner. Takođe JP bi trebalo dobro isprašiti praherom, nakupilo se prašine za ovih 25 godina. Proleće je – vreme za veliko spremanje. Kad ako ne sad, ko ako ne mi? Dosta je bilo prašine.

  • Prvi greh države vezan za Poštu/Telekom se, koliko se ja sećam, desio još 1996. kada je SPS izgubio lokalne izbore svuda po Srbiji, pa je raspuštene lokalne kadrove nagurao u to preduzeće – njih 5500. Prosečna plata je u Telekomu porasla 4 puta, dok se realna, radnička i inženjerska smanjila 2 puta. Zanimljivo bi bilo videti koliko ovih ljudi i danas radi u Telekomu. Od tada, rekao bih, svaka vlast je dodavala svoje junoše.

    Još jedan zanimljiv detalj je da je u to vreme direktor u Valjevu bio (ne)čuveni Aleksa Jokić. Omiljena aktivnost mu je bila dodeljivanje stanova partijskim kolegama i sebi, naravno kupljenih parama kompanije. Kažu, da bi se zadovoljili njegovi apetiti za kvadratima, u jednoj beogradskoj zgradi u blizini botaničke bašte, morale su da se buše plafonske ploče na više spratova, kako bi bio spojen dovoljan broj spratova za takvog izvrsnog gospodina.

    Kada je prošao V oktobar, u valjevskom Telekomu je otkriveno više stotina telefonskih brojeva koji nisu bili povezani na tarifni sistem kompanije. Svi brojevi su nekim slučajem pripadali funkcionerima SPS-a i njihovim prijateljima. Drugim rečima, ovi zaslužni građani su mogli da telefoniraju 24/7 ka Australiji, ili gde već, potpuno besplatno. Sve ovo, na lični zahtev najzaslužnijeg druga Jokića.

    E sad, pogađajte, takav jedan gospodin ne bi trebao da traći svoje talente i vreme: Sada je u najužem krugu gospodarevih savetnika.

    http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/licnost_danas_aleksa_jokic_.46.html?news_id=257557

  • Zaboravih da dodam, ono što su Njutn i Lajbnic za matematiku, to je g. Jokić za tajne ugovore. 1997. godine, bio je jedan od tvoraca tajnog ugovora kojim je Telekom prodat fantomskoj firmi iz Italije za 1.56 milijardi maraka. E sad, zanimljivo je da je transakcija obavljena u kešu (cash! novčanice, papir da!), a pare isplaćene direktno crvenom bračnom paru. Valjda kao nadoknada za požrtvovanost i služenje narodu.

  • Telekom je rak rana partokratskog zapošljvanja. Tamo je haos.Lični primer,imao sam problem sa telefonskom signalom godinama. Platio sma popravku mereže privatnom licu.Telekom nije hteo da mi nadoknadi račun. Nečuveno, jedva čekam da istekna ugovor pa da nađem drugog distributera. Daleko ima lepa kuća.Od mene više nikad neće praviti magarca. Eto kako Srbin može da omrzne srpsko.

  • Sta treba uraditi sa Telekomom, Postom i svim ostalim firmama Srbije gde drzava ima vecinsko vlasnistvo?
    Treba ih sve privatizovati. Ali tako da drzava zadrzi manjinski udeo, ako joj je to od interesa. A sta bi to znacilo i za managment i za upravne i nadzorne odbore? Pa znacilo bi, da ce profesionalci preuzeti te funkcije. I to ce se dogoditi samo od sebe, bez da drzava ili neka partija utice na to. Zamislite, da neko od nas, ili nekolicina nas ili drugih gradjana ima dovoljno para, ali i vidi interes, da investtira u Telekom ili Postu. Sta bi uradili sa nasim pravom odlucivanja na godisnjim skupstinama? Pa izabrali bi na rukovodeca radna mesta samo najbolje iz te struke. Upravni odbor bi se ukinuo sam po sebi, jer je on nepotreban i ne postoji nigde u svetu. Kompanijom upravlja managment, a ne upravni odbor. Nadzorni odbor se regrutise sam po sebi, na osnovu broja deonica koje neko ima. I normalno, ako drzava drzi jos 25% deonica firme ima pravo i na 25% nadzornog odbora. I sindikati bi tu nasli mesta za svog zastupnika.
    Privatizacijom firmi i sistematizacija radnih mesta vise nije nuklearna fizika. To ne radi vise politika, to radi vlasnik/vlasnici iz vlastitog interesa. Naravno, dok se ta preduzeca ne privatizuju i ne donesu do berze, to mora uradi politika dok joj je pruduzece u vecinskom vlasnistvu. Ali principijelno, drzava ne treba da ima preduzeca u vecinskom vlasnistvu, jer ona nikada nemaju uspeh (osim mozda veoma malo iznimaka u svetu), kao preduzeca koja su vodjena od privatnog vlasnistva odnosno vecinski privatnog vlasnistva.
    Ja cu ovde navesti samo tri primera, a to su Deutsche Telekom, Deutsche Post i Deutsche Bahn (zeleznica). Sve tri firme su do pre dva desetljeca (ili manje) dok su bile drzavne kompanije vukle sa sobom ogromne gubitke, iako je managment bio profesionalan. Ali preduzeca su bila vezana za odluke vlada. A te odluke nisu uvek bile usmerene ka optimaciji profita tih preduzeca. Tek nakon prodaja vecinskih delova deonica, koje je imal drzava, Telekom i Post su postala tokom godina veoma profitabilna preduzeca i giganti ne samo na evropskom, vec i na svetskom nivou. Njihov Now How je danas uvek u samom vrhu branse. Deutsche Bahn jer tek pre nekoliko godina privatizovan (odnosno drzava vise nema vecinski deo deonica) i ogroman gubitas od pre par godina staje polako ali sigurno na svoje noge. Usluga se u mnogome poboljsala, cene su vece nego pre, ali ko se je jednom vozio od severa Nemacke do München, pa predje skoro 1000km za 6 sati, taj je uzivao u putovanju. A budzet Nemacke -sta je najvaznije- se osetno popravio.
    Hocu da kazem: neke stvari dolaze same po sebi, ako se uvede red, konkurencija, ukinu monopoli i preduzeca privatizuju. U takvim preduzecima partijski funktioneri, nebi vise mogli naci radno mesto, jer bi se za ta radna mesta trazilo posebno znanje i iskustvo. Zamislimo samo, koliko bi se oslobodio budzet Srbije, kada bi se od danas na sutra uradio ovaj posao. Nebi nama vise MMF pisao pisma, niti bi nas Zapad prozivao zbog bedne ekonomije u drzavi. Zaposlenost bi na kratke staze pala, ali bi dugorcno pocela nicati slicna preduzeca po Srbiji, kojim ce trebala kvalifikovana radna snaga.
    Tako da ja ovakve i slicne ideje Dosta je Bilo mogu samo podrzati, jer su jedine ideje u srpskoj politici, koje su smisljene od iskrenih, postenih i strucnih ljudi.
    Jedino sto me malo smeta je ta vecita prica o diplomi i proseku ocena. To mozda treba da igra neku ulogu za radna mesta u drzavnoj administraciji, ali nije toliko bitno u privredi. U privredi treba da vredi, sta znas, gde si radio, koje iskustvo imas na kojoj poziciji, preporuke uspesnih preduzeca, a ne sa kojoj si ocenom zavrsio fakultet ili srednju skolu. Cesto sam video firme u Nemackoj koje izvanredno posluju, a glavni manager vise od 50 inzinjera je tehnicar – ne inzinjer.