Kako se približava proleće i toplije vreme, sve češće se čuju zabrinuti komentari društava za zaštitu životne sredine i pojedinih predsednika opština, o velikom, nerešenom, ekološkom problemu adekvatnog zbrinjavanja životinjskog otpada. Ukazuje se, na sve češću, pojavu leševa uginulih životinja pored farmi, pokraj puteva, u plitko iskopanim i neobezbeđenim jamama, u vodotokovima!
Kako se ovaj, zdravstveno i ekološki, vrlo ozbiljan problem pojavio u Srbiji?
Dugo vremena je u našoj zemlji funkcionisalo više improvizovanih kafilerija, koje su zbrinjavale leševa uginulih životinja. Sem toga, pozitivnim domaćim propisima bilo je dozvoljeno, neškodljivo i pod nadzorom inspekcije, zakopavanje u za to namenjene jame – stočna groblja.
Svaka naša, dosadašnja, vlast utrkuje se u „političkom marketingu“ i teži da se hvali sa što više „harmonizovanih“ domaćih propisa sa EU. Tako je i u ovoj oblasti naprasno učinjeno, ne vodeći računa o stvarnim tehničko-tehnološkim mogućnostima naših dotadašnjih operatera.
Nova, znatno strožija, „harmonizovana“ regulativa u ovoj oblasti, kao i „velikodušne“ subvencije države i drugi postignuti dogovori sa vlastima, skriveni od javnosti, doveli su do izgradnje „kafilerije“ u Inđiji, „Energo zelena“ belgijske kompanije „Elektrovinds“.
Posle početnih hvalospeva i republičke i pokrajinske vlasti o uspešnosti dovođenja stranog investitora, i kraćeg rada, počele su međusobne optužbe zbog sve slabijeg poslovanja novog operatera. Ubrzo je došlo i do zatvaranja pogona a usledilo je i saopštenje da je pokrenuta arbitraža protiv Republike Srbije pred Međunarodnim centrom za investicione sporove u Vašingtonu (ICSD), kako bi zaštitili svoje ulaganje od 21,5 miliona evra! Po nekim podacima, u Srbiji se godišnje generiše oko 250.000 tona animalnog otpada, a do sada se propisno zbrinjavalo svega oko 70.000 tona ( kapacitet „Energo zelene“ je oko 150.000 tona, a tu su još i naše dve preostale „neuslovne“ kafilerije u Somboru i Ćupriji). Obzirom da ovaj, ekološki i zdravstveno-bezbednosni, problem preti da eskalira u katastrofu širih razmera, Ministarstvo poljoprivrede, kao i u slučaju “aflatoksina u mleku“, pribegava „mudrom“ rešenju i ponovo vraća u pravni promet našu staru legislativu o zbrinjavanju animalnog otpada (individualno spaljivanje i zakopavanje životinjskih leševa u jame i dr. ali sada bez ozbiljnije podrške i nadzora inspekcije)!
I opet niko iz vlasti ne odgovara za ovo poigravanje sa zdravljem ljudi i zagađivanjem životne sredine.
Šta se krije iza izjava predstavnika strane kompanije da zbog sistemskih propusta Republike Srbije da sprovede sopstvene propise u oblasti prerade životinjskog otpada, ugrožena je životna sredina i javno zdravlje građana, a njihova investicija je dovedena u pitanje jer kompanija posluje sa značajnim gubicima!? Šta su tajno, mimo javnosti, dogovarali Vlada i ovaj investitor?
Dokle se stiglo sa arbitražom u Vašingtonu (postupak je pokrenut još 24.10.2014.godine)? Šta je sa novcem iz Fonda za razvoj?
Dokle će da se kriju, od poreskih obveznika ove zemlje, svi podaci o silnim, nadoknadama, penalima, kaznama i drugim vrstama davanja iz državnog budžeta, a sve zbog nemara, nestručnosti ili korupcije članova Vlade?
Setimo se samo obeštećenja iz budžeta za pretučenog građana SAD, pa Velje i putarske austrijske firme “Alpina”, pa čuvenog “satelita” i Dinkićevog ministra Davinića, pa nadoknade otpuštenim sudijama, silna obeštećenja po presudama iz Strazbura i još mnogo znanih i ne znanih plaćanja iz budžeta, a koji mi svi punimo putem poreza.
Pokret “Dosta je bilo – Saša Radulović” zalaže se za potpunu transparentnost svih javnih finansija, od mesne zajedice do budžeta države! Sve mora biti dostupno zainteresovanoj javnosti. Ne može niko da krije šta se dešava i kako se troši naš zajednički novac. Ne može niko da svojata ono što je vlasništvo svih građana Srbije. Ne smeju se tajno vršiti javni poslovi. Dosta je bilo tajnih dogovora i ugovora pravljenih na štetu svih nas poreskih obveznika.
Podržimo na izborima Sašu Radulovića, jer on je garancija da se više neće kriti gde odlazi naš novac, on je garancija da ćemo znati šta radi vlast u naše ime. Ovo je godina prekretnice, ovo je poslednji voz da nešto istinski i promenimo.
mr Arsen Kurjački
koordinator pokreta
“Dosta je bilo – Saša Radulović”
za Južnobački okrug
Umesto komentara:
GRAD BEOGRAD
Gospodin Siniša Mali
Ul. Dragoslava Jovanovića br 9
11000 B e o g r a d
Predmet: sve pohvale
Poštovani,
Na ovaj način želimo vam da kao građanini Beograda iskažemo sve pohvale za rad Komunalne inspekcije na opštini Voždovac, gde živimo sa namerom da posebno pohvalite gospodina Aleksandra Ogarevića, komunalnog inspektora, u opštini Voždovac.
Ovaj mladi i vispreni službenik, je danas 10. marta 2016. oko 11,45 sati, na jedan beskompromisan i veoma efikasan način rešio problem nekih „stanara iz ulaza 25“ ulice Vladimira Tomanovića na taj način što je kratko i jasno objasnio dvema starijim ženama, od kojih jedna ima 88 godina, kako se kućica, koju su dobrovoljnim prilozima podigli stanari okolnih ulaza, ljubitelji životinja, za tri gradska-napuštena psa, koji se za razliku od mnogih ljudi ponašaju mnogo civilizovanije, nalazi na nedozvoljenom mestu. U nekim zemljama, ovako, kratko, jasno i efikasno ponašanje državnog činovnika Ogarevića, pre bilo bi možda okarakterisano kao demonstracija nasilja i bahaćenja, nego li civilizacijskog ponašanja, kako se očekuje. No, to je ipak stvar nečije lične kulture ili nekulture, u današnjim okolnostima ništa čudno.
Zašto sve pohvale, ovom mladom i sposobnom državnom činovniku?
Postupajući, kako reče, po prijavi „nekih stanara iz ulaza 25“ (ma da takav ulaz ne postoji u okruženju), ovaj mladi čovek je krenuo u svoje radne pobede, izlažući se raznim opasnostima, od kojih su neke mogle biti opasne i po život, a sve u cilju da nam Grad bude komunalno uredniji. Svu svoju profesionalnost u ponašanju, nedvosmisleno je stavio do znanja dvema staricama, kojima su ovi psi možda jedina životna radost, da ako mu se bude htelo, spornu kućicu može i da uništi, a životinje pošalje u kafileriju? Što bi partizani nekada rekli „po kratkom postupku“, nekoga skratiti za život, pa makar on bio i pasji. Propisi su propisi, reče ovaj čovek i krenu u egzekuciju, a nas to podseti na istovetnu izjavu poznatog glumca Pavla Vujisića u filmu „Ko to tamo peva“, jer su događaji a i vremenske okolnosti na sve to, veoma slični.
Taj mladi i hrabri čovek, nije obraćao pažnju na istrulele podzemne kontejnere, u koje je mogao upasti i životno stradati, oko kojih se nalazila gomila đubreta, koje ponekad danima niko nije smatrao za potrebnoim da pokupi, jer njegov pogled je bio usmeren, na objekat, postavljen pre više godina, koji se nalazio u žbinju, gotovo teško primetljiv, ofarban zelenom bojom, kako bi se uklapao u ambijent, da nikoga ne ugrožava, u kome su se „gradski-naši“ psi sklanjali od nepogoda i to nekoliko godina unazad.
Do dolaska na „sporni objekt“ ovaj mladi i sposobni državni činovnik, mogao je udariti glavom i u metalnu garažu (koja tu godinama stoji na trotoaru) i nikome ne smeta, jer se u njoj verovatno ništa ne nalazi ili je tu plaćen reket, pa to niko ne sme da dira. E da su tu možda boravili psi, možda bi i tu bio efikasan. Ali na sreću svih nas i tu je prepreku ovaj mladi državni činovnik uspešno savladao, gotovo je ne primetivši, kako sam reče, na putu ostvarenja svojih radnih zadataka.
Nije tu kraj priče i pohvala za ovog hrabrog čoveka. U cilju ispunjavanja svog radnog zadatka, bio je izložen i mogućnosti da mu i zdravlje bude ugroženo, jer parking prostor sa bližom i daljom okolinom, gde se nalazi ova prokleta kućica za pse, je veoma često prekriven prezervativima, koji nakon upotrebe bivaju bačeni po parkingu i trotoarima. Moglo se dogoditi da u žustrom i efikasnom nadiranju, ka rešavanju cilja svog radnog zadatka, ugazi na neki puniji ili prazniji prezervativ, te da ga sadržaj poprska i dovede u stanje da bude možda zaražen. Ovaj parking koji se nalazi u blizini „plavog mosta“, često je mesto gde se obavlja razmena dobara između davaoca i pružaoca seksualnih usluga, koji naravno ne registruje ni jedna fiskalna kasa, ali ni to nije važno i ne predstavlja nikakav komunalni nered, nikome od državnih organa to ne smeta, zbog čega bi trebalo da reagule komunalna inspekcija, koja tako brižno brine o prohtevima pojedinih građana???
Prilikom uklanjanja „sporne kućice“, po rečima inspektora, pojavili su se pacovi??? Koliko se razumemo u odnose životinja, psi i pacovi nisu u nekom suživotu te se pacovi obično sklanjaju od kučića. Takva mogućnost, da iz pseće kuće iskoči pacov, obično se događa, tačnije rečeno, priviđa nekom ko „popije neku više“ i u tome pretera.
Svakako, pogađate, da je najveći problem nad problemima, ova lepo napravljena kućica za životinje. Njeno današnje „uspešno uklanjanje“, predstavlja pravi podvig ovog mladog i sposobnog inspektora, te s toga zaslužuje sve čestitke, a mislim i priznanja. Ne treba smetnuti s uma i „edukativni uticaj“ državnog činovnika Ogarevića, koji je nedvosmisleno objasnio dvema staricama, kakav će ubuduće biti komunalni red?
Lično ćemo se obratiti obrazloženim predlogom i Predsedniku Republike, kao i aktuelnom premijeru za podršku, da ovog mladog i sposobnog državnog činovnika odlikuje, nekim ordenom za zasluge recimo u borbi protiv životinja, sa posebnim osvrtom na pse lutalice. Na osnovu ovako pokazanih rezultata u radu gospodin Aleksandar Ogarević to svakako zaslužuje, a možda bi neko unapređenje u službi bilo satisfakcija za dalje uspehe u „budućem radu“. Imaju Beograd i beograđani, mnogo napuštenih životinja, koje treba potamaniti, a nesavesne građane edukovati u evropskom i kulturološki ispravnom ponašanju po uzoru na ovog hrabrog i sposobnog mladog državnog činovnika, što podrazumeva, ako smo dobro shvatili, da se prema životinjama treba odnositi što više sadistički.
Onako uzgred, ova kućica NIKOME NIJE SMETALA NEKOLIKO GODINA, do danas. Ali šta ćemo red je red, propisi su propisi (Pavle Vujisić) i važno je da se sa uvođenjem reda počne, pa je to još jedan od razloga za odlikovanje i priznanje za državnog činovnika u ovom pionirskom poduhvatu, za koji verujemo da je jedinstven u svetu, a možda i kod nas.
Danas pljušti kiša. Tri kučeta su mokra do gole kože i u čudu gledaju šta se to danas dogodilo? Ako mislite da ne razumeju grdno se varate, jer one nisu ljudi koji neke stvari teško shvataju. Kako su oni miljenici ostalih okolnih stanara, za razliku od ovih čovekomrzaca pre svega i mrzitelja životinja, kučići su prilazili, tužno nas gledali i pružali šape u nameri da se sa nama pozdrave, kao što su to mnogo puta do sada činili gledajući u ljude kao svoje prijatelje. Ali nisu svi prijatelji životinja ima i onih drugih, koji najčešće ne vole ni sami sebe.
Kada sve to uzmemo u obzir, šta da na kraju kažemo SVAKA ČAST OVOM DRŽAVNOM ČINOVNIKU OGAREVIĆU, KAD IMA SRCA I DUŠE, da može ovako da reaguje. Verujemo da mu se sa dušom neće desiti nešto u duhu sa njegovim prezimenom, molićemo za spas njegove duše. Posle potapanja valjevske Gračanice, više nas ništa ne može iznenaditi, jer kada se mogao manastir potopiti, šta su kućići u tom poređenju?
Gospodine gradonačelniče,
Obraćamo se sa molbom, da nas podržite u predlogu koji ćemo podneti Predsedniku Republike, kako bi za ovaj strateški podvig, gospodin Ogarević, bio adekvatno odlikovan. Ne treba zaboraviti, da su ovi mladi bezkomprimisni borci, bez imalo emocija, budućnost Srbije i nosioci komunalnog i kulturološkog preporoda Beograda i Srbije, te odlikovanje sa napredovanjem u službi bilo bi snažan podsticaj na još veću bezobzirnost i bezskrupuloznost u budućem ponašanju, neposlušnih građana, koji imaju srca i duše da pomognu svojim iskrenim, pravim i jedinim prijateljima-životinjama. Takođe bi želeli da zamolimo da svojim uticajem u odnosu na aktuelnog premijera, kome ćemo se takođe obratiti, zamolite da podrži kod Predsednika ovakav predlog.
Iskreno verujem da ćete razumeti nameru ovog pisma, te očekujemo da ćete svojim autoritetom doprineti da se stanje popravi vraćanjem u pređašnje stanje.
Srdačan pozdrav, ili kako Vi volite da kažete VEEEELIKI POZDRAV
Oni drugi stanari ulaza 25, koji nisu mrzitelji životinja
Tačnije ljudi koji vole životinje a i ljude
dostavljeno:
– naslovu,
– Predsedniku Republike
– Predsedniku Vlade