Autorski tekst Energetika

Socijalni osigurači

Od kada pamtim, a to je prilično dugo, u Srbiji je problem naplate električne energije. Neko vreme o tome se ne priča i svi zaborave, osim onih koji struju ne plaćaju. Prema nekim podacima oko 100 milijardi dinara je stalna količina novca koje građani i privreda duguju za struju.

Zašto se struja ne plaća. Neko bi rekao da je razloga mnogo, ali nije. Sve se svodi na one koji nemaju i one kojima se može da ne plaćaju jer imaju nekoga ko ih štiti.

Oni koji nemaju da plate mogu se podeliti u tri grupe: One koji permanentno nemaju da plate, one koji povremeno nemaju da plate i one koji kasne sa plaćanjem po nekoliko meseci.

Postoje socijalni programi koje promoviše EPS, a koji obezbeđuju besplatne kilovate od 120 do 240kWh mesečno po domaćinstvu u zavisnosti od broja članova domaćinstva.

Iskreno govoreći to jeste pomoć, ali za jednu četvoročlanu porodicu to je premalo, jer je tolikoj porodici za normalan život potrebno bar duplo više. I tu nastaje problem. Porodica troši i dalje, a dugovi se nagomilavaju. Edukacija koja bi pomogla da građani troše racionalno struju, ne daju pozitivne rezultate.

Bilo je kampanja i sa poklanjanjem „štedljivih“ sijalica, ali i to nije pokazalo dobre rezultate. Zbog opšteg siromaštva građani kupuju najjeftinije sijalice, a njihov vek trajanja je kratak. Računica pokazuje da je klasična sijalica dugotrajnija od „štedljive“. I tako prolazi vreme, a rezultata nema.
Ako želimo jaku socijalnu državu, ne smemo ugroziti nečiji život i ostaviti porodicu bez osnovnih uslova za život – bez struje.

Mi predlažemo „socijalne osigurače“.
Ovo su klasični automatski osigurači – limitatori, ali sa smanjenom maksimalno dozvoljenom strujom. Tako bi recimo umesto 3 puta po 15 ampera, „socijalni osigurači“ bili 3 puta po 6 ampera.

 

Na ovaj način bi omogućili socijalno ugroženim građanima da koliko toliko normalno žive jer sa „socijalnim osiguračima“ je moguć rad frižidera, jedne ringle ili manjeg bojlera ili pegle ili … nekoliko sijalica… U svakom slučaju uz povećanu pažnju šta se kada uključuje moglo bi se živeti.

U drugom slučaju „socijalni osigurači“ bi se ugrađivali svim onim građanima koji ne plate struju dva meseca. Ovi građani bi prešli u kategoriju „socijalno ugrožena porodica“ sve do izmirivanja dospelih obaveza za potrošenu električnu energiju.

Ugradnjom „socijalnih osigurača“ rešio bi se problem podnošenja molbi za dodelu besplatnih kilovata, a takođe bi se onemogućilo da građani enormno povećavaju svoj dug prema Elektroprivredi i pružila bi im se mogućnost da izbegnu prinudnu naplatu dugova, zaplenu stanova i kuća.

Pokret se zalaže da se pre svega uredi država i omogući privredi da prodiše, da ljudi mogu da počnu da žive pristojno i lepo. Da mogu da plaćaju svoje račune. Pokret ima program univerzalne socijalne pomoći za sve socijalno ugrožene građane Srbije jer se zalaže za socijalno odgovornu državu.

Žarko Šurjanac
Član pokreta „Dosta je bilo – Saša Radulović“ Beograd

Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • zanimljiva ideja, sa druge strane gubici u ems usled netacnog rada strujnih i naponskih mernih transformatora kao i dalekovoda daleko premasuju stetu pod navodnicima usled neplacene el energije, inace kakave su budale po tim distribucijama sam imao prilike pre vise godina da odem iako nisam imao nikakve veze ni sa objektom i ugradnjom instalacije prosao niz neprijatnih stvari preko policije koja je bila krajnje korektna, da bih na kraju shvatio da ljudi koji rade u distribuciji zaista nemaju blage veze sa poslom kojim se bave, to sam tada tvrdio kao el ing a sada se zalazem za to da se paraziti i partokratija kroz sistematizaciju premesti na adekvatna radna mesta, ako nemas znanja o poslu niti kvalifikacija stecenim na drzavnom fakultetu, nisi za taj posao, sto vazi u 90 posto slucajeva, ima psihopata i sa zavrsenim drzavnim fakultetima i njih treba reorganizovati takodje, o kumu mogu reci samo da je pomagao gazdi da se useli u 1000 m2 i po tom kriterijumu samo obavlja posao za koji nema kompetencije.