Autorski tekst Šumadija

Potemkinova sela

Za one koji ne znaju, izraz „Potemkinova sela“ se koristi u prilici kad neko pokušava da ostavi lažan utisak, uglavnom bolji za posmatrača nego što on to uistinu i jeste. Izraz datira još iz 18. veka, kad je izvesni knez Grigorij Potemkin želeo da impresionira rusku caricu Katarinu II i duž jedne pustopoljine u južnoj Rusiji postavio kulise kuća, seljaka i životinja pokušavši da prikaže kako tu, eto, umesto stepa i utrina, cveta život pod njegovim vođstvom.

Malo se šta promenilo od tog vremena, bar kad su metode dodovoravanja vlastima u pitanju. I danas smo svedoci udvoričkih i šlihtarskih sposobnosti potčinjenih od kojih svakom pristojnom čoveku koji drži do sebe, pripada muka. Jedan od poslednjih u nizu desio se i u našem Kragujevcu u vreme velikog državnog praznika, Sretenja, kada je državni vrh odlučio da poseti grad i crkvu u kojoj je 15. Februara 1835. godine donet prvi srpski ustav.

Potemkinova sela

Poseta tako važnih i eminentnih gostiju zahtevala je i određene kozmetičke intervencije. Kad se misli na to, podrazumeva se uklanjanje političkih propagandnih postera opozicionih stranaka i to duž onog koridora kojim jenjegova ekselencija, premijer, trebao da prođe. Postojala je velika verovatnoća i visok rizik da ga opozicioni plakati potresu ili čak i uvrede. Nemojte imati sumnje, pored uklanjanja postojećih, komunalna policija u Kragujevcu je intervenisala i sprečavala i novo lepljenje bilo kakvih plakata za vreme posete državnog vrha gradu. Za to postoje i video dokazi.

Tu se priča ne završava. Njen drugi čin se odigrao u porti same crkve u kojoj je održana svečanost i u kojoj je te davne 1835. godine prvi ustav Srbije i donet. Dok su se govornici smenjivali za mikrofonom nešto se desilo sa ozvučenjem pa masa ljudi koja se skupila u dvorištu crkve (većinom članovi SNS-a koji su tu bili zbog partijske naredbe), nije bila u mogućnosti da čuje govornika. Nezadovoljni, oni iz poslednjih redova, a za njima i ostali, krenuli su da napuštaju skup pre nego što je Aleksandar Vučić izašao za govornicu, stvarajući time realnu opasnost da „veliki vođa“ svoj govor održi samo pred šačicom ljudi. U tom trenutku nastupa jedna, mogli bismo reći, montipajtonovska situacija. Vidno uznemireni činjenicom da ljudi napuštaju skup, njegovi organizatori uz asistenciju policije pokušavaju da na silu zadrže ljude u crkvenoj porti ne libeći se ni da zatvore ulaznu kapiju i tako ljude drže u dvorištu mimo njihove volje.

Ne znam kako se taj skup okončao, ni da li je Vučić bio zadovoljan odzivom naroda na njegovo gostovanje, ali sam, čuvši iz pouzdanih informacija a i uverivši se preko video snimaka, morao da situaciju sa zabranom opozicionih plakata u gradu kao i nasilnog zadržavanja nesrećnih ljudi u porti crkve za vreme Vučićevog govora, povežem sa knezom Potemkinom i njegovim selima. Poređenje se prosto samo nametalo a sa njim i pitanje: da li je već vreme da se okonča višedecenijska tradicija gajenja kulta ličnosti u našem narodu?

Već je krajnje vreme da Srbija počne da baštini one građanske i demokratske vrednosti društva koje na političare gleda kao na predvodnike i uzore. a ne i idole oko kojih se vrti sve. Tek kad se budemo oslobodili „političkog fenomena autokrate“ mislim da ćemo moći da krenemo u kreiranje društva u kojem se pružaju iste šanse i mogućnost za sve. Dokle god nam se neko predstavlja kao „dragi vođa“ i dokle god ga kao društvo takvog sebi dopuštamo i prihvatamo, stvaraće se oko njega i ona povlašćena politička kamarila koja pliva u zloupotrebama, nepotizmu i privilegijama a sve na račun običnog naroda koji živi sve gore, uslišen za svoja prava i elementarne uslove za život.

Pokret „Dosta je bilo“ zalaže se za jedno demokratsko i slobodno društvo jednakih šansi za sve, u kom mamutske stranke zajedno sa njihovim vođama neće diktirati stepen slobode ljudi i medija, niti u svojim rukama držati sve konce ekonomske i finansijske moći.

Stranka ne sme biti biro za zapošljavanje u kom se izbor kadrova vrši po nakaradnom kriterijumu boljih udvoričkih sposobnosti svom „velikom vođi“. Samo zdrava i objektivna selekcija zasnovana na nivou znanja i stručnosti pojedinca može omogućiti kvalitetne kadrove na pravim mestima a samim tim i bolju efikasnost institucija u zemlji.

Zato se pokret „Dosta je bilo“ zalaže za suštinske i korenite reforme našeg društva, a ne za život u varljivim kulisama i kozmetičkim varkama koje treba da zamažu oči narodu i stvore im iluziju da žive u prosperitetnom i stabilnom društvu dok je istina u stvari sasvim drugačija. Nijedan sistem koji se zasniva na lažima i obmanama nije dugo potrajao a svakom je sudbina da pre ili kasnije bude srušen. Dovoljno je reći: “Dosta je bilo!“ i preuzeti stvar u svoje ruke. Da zasnujemo društvo na zdravim osnovama!

Vladimir Stefanović,

dipl. Filozof, član pokreta „Dosta je bilo“, Kragujevac

Dosta je bilo

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar