U Domu omladine u Kragujevcu sinoć je održana promocija knjige “Mašina za rasipanje para – pet meseci u Ministarstvu privrede” autora Dušana Pavlovića, profesora na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i potpredsednika Političkog pokreta “Dosta je bilo”.
O knjizi za koju sam autor kaže da je svojevrsna insajderska priča, osim Dušana Pavlovića, kragujevačkoj publici obratili su se i Miroslava Milenović, članica Saveta za borbu protiv korupcije i Saša Radulović, predsednik pokreta “Dosta je bilo” i ministar u Vladi Republike Srbije 213/2014.
Pavlović je istakao da je radeći kao savetnik ministra provrede bio šokiran uvidom u to na koji se način troši novac građana Srbije. Državne institucije poput Ministarstva privrede, Agencije za privatizaciju, SIEPA i Fonda za razvoj okarakterisao je kao mašinu za rasipanje para. Milioni evra državnog novca se nazaustavljivo troše na subvencije, bez ikakve dalje kontrole načina trošenja tog novca. Novac od tajnih i sumnjivih privatizacija kao i iz Fonda za razvoj koristio se za finansiranje stranačkih preduzetnika i njima bliskih prijatelja. Pavlović je istakao da je naslućivao kakva je situacija u državnim institucijama, ali da kada je ličnim uvidom otkrio koje su razmere trošenja državnog novca, zastao mu je dah. Zato je i odlučio da napiše knjigu u kojoj je predstavio i razotkrio kako zapravo funkcioniše taj sistem zloupotreba budžetskog novca.
Miroslava Milenović se, govoreći o mehanizmima zloupotreba, osvrnula i na problem partijskog zapošljavanja čije je razmere uvidela tokom svog angažovanja u ministarstvu. Sa kragujevačkom publikom je podelila i svoja iskustva u vezi sa ovim velikim problemom i navela nekoliko situacija koje slikovito pokazuju koliko je taj problem raspostranjen. Svoj susret sa stranačkim kadrovima zaposlenim u državnim istitucijama, okarakterisala je kao sudar dva sveta.
Na promociji je govorio i Saša Radulović, koji je tokom pet meseci 2103/2014 bio ministar privrede. Sa kragujevačkom publikom razgovarao je i o ulozi Narodne banke Srbije, kao i o brojnim kršenjima Zakona o bankama navodeći da Narodna banka ne radi svoj posao.
Suočeni sa visokim stepenom cenzure i gušenja slobode govora, Kragujevčane je zanimalo i da li se oni kao ljudi koji otvoreno pričaju o ovim pitanjima plaše za svoju bezbednost. Opšti je utisak da se ovo troje ljudi ne plaši. A ne plaše se ni Kragujevčani koji su pokazali i veliko interesovanje za kupovinu knjige Dušana Pavlovića “Mašina za rasipanje para – pet meseci u Ministarstvu privrede”.
gde mogu da kupim knjigu Dusana Pavlovica.Pozdrav za Sasu!
https://www.delfi.rs/knjige/90253_masina_za_rasipanje_para_-_pet_meseci_u_ministarstvu_privrede_knjiga_delfi_knjizare.html
A ja da vas pitam: Sta je sa 500 miliona neprijavljenih Kineza?
Savetovao bih Pavloviću da pročitra (ako je već propustio u svoje vreme) Luisovu knjigu “Martin Arrowsmith”. Koristiće mu. Kada jedan naučnik napusti svoj hram i svoju katedru i izađe u realan svet politike onda prestaje da bude Martin i postaje Silva. To međutim ne mora biti nužno loše jer iako je nauka izgubila jednog vojnika, društvo je dobilo jednog borca vođenog načelima nauke. Srećan put kroz bespuće realne politike i svaki uspeh mu želim.
Vi da ste neki, delili biste tu knjigu, ne biste je prodavali
Pomalo grubo receno. Verujem da se deo prihoda koristi za finansiranje pokreta a promocija knjige je prilika i da se predtavi pokret.
Ono sto me cudi je da knjiga nije besplatna za citanje na ovom sajtu u elektronskom obliku. To bi svakako pomoglo promociju pokreta medju mladjima ili onima koji su van zemlje.
U dnevnmom listu Danas je izlazio feljtom sa delovima knjige
Pa stvari sa knjigama funkcionišu ovako:
Autor potpiše ugovor sa izdavačem. Dobije honorar (nije neka suma obično od 1000 – 5000 e zavisno od tiraža) i tu je kraj priče. Organizuje se promocija (obično jedna). Da li se Pavlović odrekao honorara ili njegovog dela u korist DJB ne znam. On se takođe mogao i u potpunosti odreći honorara i preneti izdavaču sva prava.
Finansije ovde nisu glavna stvar. Nisu čak ni sporedna – uopšte ne treba da budu predmet razgovora. Ono o čemu može da se govori je ono što u knjizi stoji.
Ta knjiga je pamflet koji otprilike opisuje ono što nam rade – i onaj ko to ne zna može biti zainteresovan za takvo štivo. Da sam na mestu profesora BU ne bih se tom knjigom mnogo hvalio. Od jednog profesora i istraživača je za očekivati da izbaci drugu vrstu štiva koja polazeći od činjenica a koristeći naučni pristup i poznate zakonitosti nastoji da opiše čitaocu stanje u državi i društvu. Kako to nije slučaj ja ću ovu knjigu preskočiti.
@ Živko Belić
U vašem takstu POSLOVNA TAJNA – MADE IN SERBIA navodite i ovo:
“Bolje ipak sačekati te virtualne zlatne godine, koje premijer obećava i najavljuje.”
Dušan Purić,
pomoćnik ministra privrede istakao je da Srbija mora da se izbori za savremenu industriju i uhvati korak sa svetom.
– Preduzeli smo niz koraka i strukturnih reformi i u 2015. smo imali rast industrijske proizvodnje od 8,5 odsto, a u prvom kvartalu ove godine 10,2 odsto – naglasio je Purić.
Nadam se da će te kao ekonomski ekspert argumentovano potvrditi ili osporiti ovo Vaše predviđanje koje i godpodin Purić potvrđuje.
KOLIKO TE SENDVICA SLEDUJE OD TVOG VUCKA ZA SVAKI TVOJ OSTAVLJENI KOMENTAR ? jADAN SI TI !
Na koga mislite MIKI kada govorite o sendvicima?
@MIKI
Pa MIKI Vi mene zbunjijete jer ste sami zbunjeni.
Ja ni jene reči ne rekoh već smo citirah Živka i Purića !
Purić mi je potvrdio autentičnost izjave a Živko Belić ćuti,
Znači on je primio zlatni sendvič za 2016-u.
Čestitam!
Pozdrav moj Miki.