Autorski tekst Politika

O politici

Često nas pitaju kakav je stav DJB o nekoj pojedinačnoj temi. Ono što u potrazi za odgovorom mnogi zaobilaze je da nije zadatak politike da ima precizno određen odgovor na svaku pojedinačnu temu. Politika se, naprotiv, ne definiše kao politički stav o pojedinačnim pitanjima, nego kao skup vrednosti i principa koji su osnova kod donošenja bilo koje odluke, stava ili naprosto davanja odgovora na najobičnije pitanje.

aleksandar stevanovic

Šta to znači u praksi? Stav DJB je, između ostalog, da su svi građani Srbije jednaki, što povlači da nema diskriminacije. Mi taj stav primenjujemo kada god je u pitanju pravo bilo koje manjinske grupe i rukovođeni tim stavom smo učestvovali u Paradi ponosa, na primer. Jednako tako, svakodnevno se borimo za ravnopravnost naše narodne poslanice kojoj skupštinska većina uskraćuje da bude ravnopravna. Ne postoji naš izolovno izgrađen stav o ženama, Romima, LGBT ili bilo kojoj grupi koja je u našem društvu neravnopravna, već postoje samo politički akcioni koraci koji su rezultat naših principa i vrednosti. Naša pozicija je da je ravnopravnost nešto o čemu se ne raspravlja, pa je naš nepromenljivi stav da na već pomenutim događajima mi nismo bili zato što nam se ova ili ona grupa posebno dopada ili ne dopada, nego zato što se držimo principa.

Ako želite da pretendujete da uvodite sistem, a nemate sistem na nivou bazičnih principa u vlastitoj političkoj organizaciji, to znači da ste neiskreni i dvolični. Sigurno bi bilo na kratak rok politički oportunitetno uvesti elemente pragmatičnog eklektizma, odnosno prevedeno na narodni jezik, pričanja i delanja bilo čega što će se dopasti vašoj ciljnoj grupi. Međutim, posledice pragmatičnog eklektizma su vidljive upravo u raspadu institucija Srbije i odbacivanju srpske vladajuće politike od gotovo svih zemalja koje ključno oblikuju budućnost Srbije.

Još jedan primer oblikovanja politika pomoću principa i vrednosti je stav da je ljudski život neprikosnoven. Stoga ćemo jednako osuditi svako kršenje ovog principa, bilo da su to zločini nad Srbima u Drugom svetkom ratu, nad Bošnjacima u Srebrenici, komunistički zločini 1944 – 1946. u Srbiji, zločin nad Srbima u Kravici ili Hrvatima u Voćinu, na primer. I tu ne može biti kompromisa, iako bi mogli da govorimo samo o jednom delu priče. To ne samo da bi nam srozalo ljudskost, nego bi nam vezalo ruke da radimo na ključnoj stvari u našoj budućnosti, aktivnom pomirenju u regionu zasnovanom na istini.

Mi čvrsto stojimo iza nepovredivosti privatne svojine. To znači da ne možemo ćutati na rušenje objekata u Hercegovačkoj ulici, ne možemo prihvatiti ni urušavanje imovinskih prava kroz tunelovanje sopstvenih firmi i ostavljanje poverilaca kratkih rukava, kao što ne možemo prihvatiti pljačku privatne imovine koja se desila u Srbiji tokom diktature. Jednostavno, jer verujemo da je neprikosnovena privatna svojina prvi i osnovni uslov, posle prava na život, da ljudi budu slobodni. A ljudi koji nisu slobodni, ne mogu imati srećan život i ostvariti se kao ličnosti.

Mi verujemo da je u međunarodnoj politici osnovni zadatak politike da štiti interese Srbije. I da se ti interesi štite na najbolji način ako se razumeju pravila igre zemalja koje su ključne u oblikovanju naše privrede i naše bezbednosti i da se najbolji rezultati postižu ako se po tim pravilima igre izvlači maksimum za Srbiju. Mi bismo voleli da možemo diktirati pravila igre i da igramo po svojim pravilima, ali ne želimo da lažemo naše građane da se tako može doći do rezultata. Iako smo po pravilu uvek imali ministre spoljnih poslova za domaću upotrebu, mi to nećemo raditi. Prevashodno zato što tako potkopavamo interese Srbije.

Kada je politika oblikovana principima i vrednostima, nužno će dolaziti do dvojakog tumačenja šta je adekvatan stav ili reakcija DJB. Na primer, kada je reč o javnom servisu RTS, nepodeljen je stav da RTS mora da polaže računa vlasnicima i da je sadašnja forma pregažena vremenom i razvojem modernih medija. Međutim, u samom pokretu ima onih koji misle da servis treba potpuno ukinuti i pustiti RTS da sam naplati od onih koji hoće dobrovoljno da se pretplate, onih koji misle da treba da ima minimalan program i onih koji misle da je ključno pitanje vrednost za novac, a ne sam trošak. Ovakva pitanja će uvek rađati većinu i manjinu i ona čine dinamiku jedne političke organizacije.

Takođe, na primer, postoji i podeljen stav oko prostitucije gde imamo one koji se pozivaju na slobodu preduzetništva i slobodne lične izbore i one koji ukazuju na opasnosti od trafikinga i eksploatacije žena u sadašnjem razrušenom pravnom i institucionalnom sistemu. I jedno i drugo stanovište je u skladu sa principima pokreta. I toga će biti sve više, a debate u DJB i sa ljudima koji nisu deo organizacije i treba da budu u svrhu pronalaženja najboljih rešenja u skladu sa principima i vrednostima, do kojih se dolazi jedino kroz sagledavanje pitanja iz više različitih uglova. Mi duboko verujemo da kada postoji slobodan tok informacija i kada se stavovi slobodno iznose da će većina gotovo uvek izabrati najbolje rešenje. Što je u skladu sa našim verovanjem u demokratiju kao najmanje loš oblik političkog uređenja i verovanjem da ako nemate demokratske procese u vlastitoj organizaciji ne možete kredibilno kritikovati sunovrat demokratije koji postoji u Srbiji.

Politika koja nije vođena principima i vrednostima i nije politika. Ona je samo umetnost opsene, a opsene ne mogu da stvore uslove da Srbija postane uređen sistem u kome ljudi iz dana u dan žive sve lepše živote. Zato ćemo svoju politiku ljubomorno čuvati, čak i kada se neke od posledica tog opredeljenja u nekom trenutku ne dopadnu nekim našim biračima.

Aleksandar Stevanović
narodni poslanik
potpredsednik pokreta “Dosta je bilo”

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Sve same tačne rečenice u ovom tekstu. Najbitnije je da od navedenih principa ne odstupite kad dođete na vlast.

  • Svaka vam čast na detaljnom pojašnjenju suštine pokreta i politike za koju se zalažete ali mene najviše brine pitanje kako to preneti široj masi ovde u Srbiji? Ne sumnjam da broj vaših pristalica iz dana u dan raste ali mi se čini da je to i dalje previše sporo a bojim se da nemamo toliko vremena da čekamo. Imate li neku ideju kako ovaj vaš stav preneti ljudima da ga zaista razumeju? Mnogi prvi put čuju ovako nešto od jedne političke partije i prosto im je teško da poveruju i prihvate.

    • Da budem iskren, ja sam ranije mislio da je normalno da stranka ima kadrove i nisam imao pojma o podeli javnog sektora na politicki i profesionalni.
      To je za mene bilo novo, ali sam usvojio kada sam shvatio da je to neuporedivo bolje od dosadasnjeg “sistema”.
      Ima narod sluha, nego ga mnogi potcenjuju zbog malog broja glasnih, neobrazovanih i bahatih

  • Drago mi je što to čujem, jer ima dosta pitanja oko kojih se ne bih složio sa zvaničnim stavovima pokreta.

    Recimo da mi se ne sviđa ideja progresivnog oporezivanja. Ne bih imao ništa protiv da se socijalnim slučajevima i onima sa najnižim primanjima malo (ili malo više) skrešu porezi, jer bolje je da rade i izdržavaju sebe i svoje, nego da ne rade i primaju socijalnu pomoć, ali onaj klip u kom Radule pokaže rukom i na grafikonu se pojavi eksponencijalna kriva, upravo je to porez koji nikome nikad ne bih platio.

    Smatram da je Srbiji potrebno nešto nalik na američki 2. amandman i “Stand your ground” zakon, da je vlasnik privatnog poseda neprikosnoven, a uljez da nema nikakva prava, pa ni ljudska, a Radule je protiv privatnog posedovanja oružja.

    Zbog ova dva stava, nikada se neću kandidovati preko Pokreta, ali ću vas podržavati kako finansijski, tako i agitovanjem kod rodbine i prijatelja (uža porodica je već glasala za vas).

    Sad kada bih osnivao svoju političku organizaciju, preuzeo bih bar 80% vašeg programa, pre svega crvenu liniju, i dodao ideje nekih pametnih ljudi kao što su Washington, Jefferson, Revere…

    • nemoj finansijski, imaju pare.. ne mogu da ih potrose.. ne trebaju im nadji samo iyvestaj kako su i koliko potrosene pare na izborima, ima na sajtu agencije za borbu protiv korupcije

  • Aleksandre,
    Delim Vaše stavove o važnosti principa i zato želim da ukažem na određene nedoslednosti u programu DJB koje liče na političku opsenu.
    Pomenuli ste kao osnovne vrednosti život i (privatnu, jer druga i ne postoji) svojinu. Čini mi se da tu nedostaje još jedna vrednost – sloboda – i da te tri vrednosti u hijerarhijskom poretku: život, sloboda, svojina – predstavljaju sistem vrednosti na kome se može zasnovati principijelna politika. Ukratko: život je osnovna vrednost i oporezivanje produktivnih građana da bi se obezbedilo očuvanje života sirotinje i hendikepiranih, trudnica, dece i hitne pomoći za sve je moralno i pravedno. Ali obratite pažnju: život, ne udoban život, ne lagodan život, nego samo život. Ljudsko pravo je pravo na život, a ne pravo na neki zamišljeni standard života. Život – to znači ’leba i mas’ u narodnim kuhinjama, second-hand odeća i osnovna medicinska briga. Ništa više o trošku poreskog obveznika. Vrlo mali porez je dovoljan za ovakav sistem socijalne zaštite. Više od toga – dobrovoljne dobrotvorne organizacije, finansirane dobrovoljnim prilozima, kojih je daleko više kada država ne pljačka građane sumanutim porezima.
    Sloboda i (privatna) svojina su gotovo sinonimi. Bez slobode je nemoguće sticanje i raspolaganje svojinom. Slobodu i raspolaganje svojinom obezbeđuju policija, vojska i pravosuđe. Policija štiti građane od kriminalaca (unutrašnje agresije), vojska od spoljne, a pravosuđe rešava sporove na osnovu principa pretočenih u zakone. Zato je oporezivanje produktivnih građana zarad finansiranja policije, vojske i pravosuđa, kao kredibilnog faktora odvraćanja potencijalnih nasilnika, moralno i pravedno. Oporezivanje u meri koja omogućava funkcionisanje efektivnog suzbijanja kriminala, efektivno odvraćanje vojnih pretnji i efikasnog rešavanja sporova – ni više, ni manje od toga. Ukupno poresko opterećenje ne bi trebalo da prelazi 20% BDP. Turski zulum je bio ništa prema apetitima današnjih poreznika i agresivnih državnih usrećitelja.
    Ovo dosad navedeno je u skladu sa principima na koje se pozivate Aleksandre. Međutim, DJB se na tome ne zaustavlja, već prelazi u domen opsene. Znate na šta mislim: “besplatno” državno zdravstvo, “besplatno” državno školstvo, državne subvencije poljoprivredi itd. Znam da je biračko telo sluđeno višedecenijskim socijalističkim eksperimentom, pljačkom neviđenih razmera. I da građani sami guraju glavu u jaram „države blagostanja“ zahtevajući da država o njima brine (oće, oće, brinuće). Ali ipak je očigledno da se DJB ne drži principa, nego zagovara (obrazovnu, medicinsku, penzionu, …) partokratiju, sad srpsku ili kanadsku – svejedno.
    Mnogi su to probali i propali tj skrenuli ulevo, u nasilni kolektivizam. Praktično svi u srpskoj političkoj istoriji. Nemoguće je deo privrede držati pod zaštitom države, a ostatak prepustiti slobodi. Ne možete imati lex specialis za Beograd na vodi, i istovremeno slobodno tržište građevinarstva. Ljudi nisu tupavi – očekuju ista pravila za sve. Inače – zaštićeni deo će (kriminalno) bujati i poskupljivati u svakom izbornom ciklusu, a u demokratiji je to vrlo brzo. Osnovne funkcije države – policija, vojska, pravosuđe – će jednostavno nestajati, a bujaće preskupi i nefunkcionalni eksperimenti „države blagostanja“. Ne treba imati ne-znam-kakvo pamćenje, sasvim je dovoljno setiti se evolucije Demokratske stranke i njenih derivata od 5. oktobra 2000. naovamo. Počeli su kao veliki reformatori, a završili u borbi sa SPSom za biračko telo. Isto to će se desiti i sa DJB, samo brže, ako se ne odrekne flertovanja sa socijalizmom.

    • Pa nije bas besplatno. Radule u skoro svakom klipu napomene da “ne postoji besplatan rucak” i da se to navodno besplatno placa iz budzeta (a ne preko odvojenih doprinosa, na primer).
      Svakom ko ima minimum sposobnosti rezonovanja je jasno da sve placaju poreski obveznici.
      Znam dosta ljudi koji bi da plate papreni porez i da im drzava onda obezbedi zdravstvo, skolstvo i ostalo, kao u skandinavskim zemljama.

      Ja sam malo vise nalik na Amerikance juznjake. Za mene je kapitalizam svetinja, porezi moraju da budu minimalni, da trziste bude slobodno i da radimo i stvaramo.
      Smatram i da svojina postenog coveka treba da bude iznad prava na zivot lupeza zatecenog na tudjem privatnom posedu.

    • Poštovani Vasilije,
      svakom ko ima minimum sposobnosti rezonovanja je jasno da kad sve plaćaju poreski obveznici, preko budžeta – rad se ne isplati. Isplati se tražiti da svi budu “humani”, da plaćaju što paprenije i što progresivnije poreze i da “odgovorna” država obezbedi sve i onda ne raditi ništa i zahtevati svoja “prava”. I svakom ko ima dve ganglije u lobanji je jasno da je to socijalizam. Opet – srpski ili kanadski – svejedno je.

  • Aleksandre,
    Parafraziraću jednu vašu rečenicu with a twist: „Kada je politika TRALJAVO oblikovana principima i vrednostima, nužno će dolaziti do dvojakog tumačenja šta je adekvatan stav ili reakcija DJB.“ Hoću da kažem – ako su vrednosti i principi dosledno pretočeni u politiku, NUŽNO neće biti dvojakog tumačenja. Zato je bitno da u hijerarhiji vrednosti bude i sloboda, ne samo život i svojina.
    U primeru koji ste naveli, RTS, jasno je da je sadašnje stanje vrlo loše. Ali ako svaki građanin ima pravo da upravlja svojom svojinom, tu nema mesta demokratiji. Kome se gleda, neka gleda i mora da plati, kome se ne gleda, neka ne gleda i nema šta da plati. Nema subvencija i nema nasilne naplate – samo tako se poštuju principi slobode i svojine. Ničija se sloboda i svojina time ne povređuju. O tome bi mogao da diskutuje samo neko ko hoće nekog da prevari ili ne razume principe. Besmisleno je da gubimo vreme na rasprave o tome.
    A o prostituciji – jasno je da, ako smo dosledni u poštovanju slobode i svojine, žene i muškarci koji to žele moraju imati slobodu da nude svoje usluge i da svoje telo (svojinu) koriste kako hoće. I opet tu nema mesta demokratiji, radi se o individualnim pravima, pravima pojedinca. Nećemo rešiti, pa čak ni smanjiti problem nefunkcionalne policije, koja nije u stanju da progoni i privede kriminalce pravdi, tako što ćemo odustati od vrednosti slobode i svojine i principa politike zasnovane na ovim vrednostima. Jedino uz potpuno poštovanje principa slobode i svojine možemo imati policiju kakva nam je potrebna. Kad se te vrednosti i ti principi ne poštuju – dobije se policija kakvu već sada imamo. Stvar je vrlo prosta, nema se o čemu diskutovati, samo treba principe dosledno primeniti.
    Demokratija je funkcionalna samo kada poštuje pravo na NEĆU. Većinu će u pogodnim okolnostima svaki vešt demagog da usmeri kako hoće. Uverenje (kako kažete) „da će većina gotovo uvek izabrati najbolje rešenje“ je vrlo opasno i vrlo je daleko od istine. A ako volji većine podređujete život ili slobodu ili svojinu – mnogo ste isti.

    • DJB nije libertarijanska partija, iako je veliki broj libertarijanaca u DJB, a takođe mnogo ih glasa za DJB.

    • Ja bih ovako rekao.Zakon u jednom drustvu je misljenje vecine,manjina ima da cuti.A ne da LGBT populacija namece svoje manjinske poglede vecini.Tacka.

    • Zakon u jednom društvu ne može biti pravno nasilje nad manjinom i tiranija većine. Ovde se radi o ‘pravnoj jednakosti’ svih građana Srbije, a ne o nametanju pogleda na život.

    • Tačno, na žalost. DJB je u ideološkom smislu jedan socijaldemokratski miš-maš anything-goes provizorijum. Gde će nas to dovesti? Ne mogu da se otarasim asocijacija na Demokratsku stranku.

  • Poštovani gospodine Aleksandre,
    mislim da je Vaše političko polazište u ovom tekstu pogrešno: “Politika se, naprotiv, ne definiše kao politički stav o pojedinačnim pitanjima, nego kao skup vrednosti i principa koji su osnova kod donošenja bilo koje odluke, stava ili naprosto davanja odgovora na najobičnije pitanje.”
    Zašto tako mislim? Zato što ne možete na društvo, ni u jednoj zemlji, tretirati samo uz pomoć principa i određenog skupa vrednosti. To je zato što se ljudi menjaju, a opet, nekih stvari žele da se drže i da ne menjaju u svom životu. To znači da društvo treba posmatrati kao živ organizam kojem ne znaš sve ishode i odluke, ali neke konstante možeš predvideti, jer će ih se držati. Politika zato ne treba da bude OKOVANA principima. Jer, u tom slučaju, politika postaje ideologija. XX vek je pokazao kuda ideologije gotovo nužno vode.
    Tako npr. ne možete određeni sistem vrednosti nametati jednom društvu u određenoj zemlji. Jer šta ako to društvo ima svoju tradiciju, a svako društvo je ima, pa da ne želi sve segmente te tradicije da menja? Možda će neke segmente tradicije i poželeti da promeni, možda čak i većinu, ali ne sve. Šta onda biva? Takva politika postaje ideologija.
    Zato smatram da Vaš stav kasnije u tekstu: “Ako želite da pretendujete da uvodite sistem, a nemate sistem na nivou bazičnih principa u vlastitoj političkoj organizaciji, to znači da ste neiskreni i dvolični”, nije nužno ispravan, iako verujem da Vi jeste iskreni i dobri i sposobni i mudri, itd.
    Dakle, ne treba se strogo držati principa u slučajevima kada se ti principi ne poklapaju ili makar ne mogu da budu prihvaćeni u društvu koje neguje određene vrednosti i ne želi da te NEKE određene vrednosti menja, iako želi ili makar pristaje na promene u mnogim stvarima u životu.
    S poštovanjem,
    srdačan pozdrav.

    • Upravo zbog toga imamo (nekakav) visestranacki sistem. Svako izabere sta mu se dopada.

    • U tekstu se konkretno govori o sledećim principima:
      – da je ljudski život neprikosnoven,
      – da je ravnopravnost nešto o čemu se ne raspravlja,
      – da su svi građani Srbije jednaki, što povlači da nema diskriminacije,
      – da je neprikosnovenost privatne svojine, posle prava na život, prvi i osnovni uslov da ljudi budu slobodni.

      Vi na to odgovarate da politika ne treba biti ‘okovana’ principima. Jer, u tom slučaju, postaje ideologija. I da se određeni sistem vrednosti ne može nametati jednom društvu. Jer šta ako to društvo ima svoju tradiciju?

      O kojoj tradiciji konkretno govorimo? Tradiciji da ljudski život nije neprikosnoven? Tradiciji da je ravnopravnost nešto o čemu se mora raspravljati? Tradiciji da svi građani Srbije nisu jednaki, i da se vrši diskriminacija? Tradiciji da privatna svojina nije neprikosnovena?

      Tradicija je skup obrazaca ponašanja jednog društva stečena kroz socijalno okruženje u kojem jedinka odrasta i unutar kojeg se socijalizuje. Tradicija ne govori ništa o ispravnosti datog skupa obrazaca ponašanja.

    • Poštovani Aleksandre i poštovani Tomislave,
      upravo vam predočavam da političku sliku ne prikazujete kao oštru podelu na crni i beli svet.
      Često ima nijansi sive na koje se mora obraćati pažnja.
      Ako ih ne vidite, onda takva politika neizbežno vodi u totalitarizam.
      Ako to makar teorijski ne vidimo, onda smo sigurno na pogrešnom putu.
      Istorija nas tome uči.
      Srdačan pozdrav.

    • Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva za koji se ovaj pokret zalaže. Drugim rečima, za suživot različitih interesa i načina života u društvu i za pravnu državu; državu u kojoj se država kao celina temelji na vladavini zakona i prava.

      Totalitarna država je država zatvorenog tipa, odnosno društva u kome postoji otpor promenama. Pre će biti da se mi sada nalazimo u jednom takvom društvu.

    • Sve je ideologija, ili barem sadrzi ideologiju. I ideologija da nemate ideologiju je ideologija. Ideologija nije negativna sama po sebi, negativna je DOGMA.