Autorski tekst Vojvodina Politika

Fenomen sjaja zajedničkih sednica Vlada

Najavljena je zajednička sednica Vlade Republike Srbije i Vlade Autonomne pokrajine Vojvodine. Da li će ona biti biti RADNOG ili PARADNOG karaktera? Odgovor se nameće sam kad pročitamo način na koji se o njoj govori. Pokrajinski premijer Mirović je izjavio da je smisao sastanka napor da se „intenziviraju aktivnosti koje će dovesti do konkretnih investicija lokalnog, regionalnog i nacionalnog značaja u Vojvodini, kao i razgovori o aktuelnoj političkoj situaciji, elementima za očuvanje stabilnosti i svim vrstama podrške politici koja ima rezultat i od koje i građani koji žive u Vojvodini mnogo očekuju…“

abracadabra-484969_1920

Postoji izreka da što ne merimo, to i ne radimo. To je iluzija. Ovako paušalno dat uvod u sednicu nije merljiv ni malo, a konkretan je još manje. Nasuprot tome Vojvodina vrvi od veoma konkretnih pitanja čiji bi rezultati rešavanja bili itekako merljivi, a ona se izbegavaju. Evo i primera. Jedno pitanje je finansiranje pokrajine shodno Ustavom obećanih 7% državnog budžeta. Drugo je utvrđivanje odgovornosti za višegodišnje kašnjenje izradnje novog železničko-drumskog mosta u Novom Sadu (most na mestu starog Žeželjevog), trenutnog statusa radova i planiranog završetka ovog projekta sva tri nivoa vlasti, započetog pre 5 godina, odlaganog više puta i prekoračene cene uprkos ugovorenim uslovima. Nusposledica je četvorogodišnje saobraćajno maltretiranje, nastalo pregrađivanjem Beogradskog keja, važne saobraćajnice za ulazak i izlazak u Novi Sad. Treće je pitanje izgradnje fruškogorske magistrale i tunela, gromoglasno najavljivano pre 3 godine, od strane tadašnjeg republičkog ministra za regionalni razvoj, a sadašnjeg pokrajinskog premijera, sa planiranim završetkom nakon 30 meseci, dakle isteklog proletos. Rado bismo videli definisan početak i kraj ovih radova sa finansijskim planom javno objavljenim negde. Postoji još čitav niz hitnih i konkretnih pitanja za Vojvodinu, ali kad ljudi konkretno govore konkretno mogu i da budu prozvani, što se ovako labavo definisanim dnevnim redom sednice lako izbegava. Ipak sada više nema opravdanja za nerad, sada više nema “neko drugi je kriv”. Sada je SNS na vlasti na svim nivoima i izgovore su potrošili.

Neke republičke vlade su ostale zabeležene po telefonskim sednicama, a ova će svakako biti upamćena po zajedničkim sednicama sa vladama većine susednih država, a uskoro i sa onom svoje severne pokrajine, kako im se ponekad još omakne da kažu kad im iskoči izraz iz prethodnog ideološkog koncepta, ili stranačkog “dresa”. Takav format sednica je nepraktičan za bilo kakvo ozbiljno delanje, ali izuzetno zgodan za stvaranje iluzije timskog rada, tobožnje sinergije i sjajan prikaz u medijima. Spin doktori su toga svesni i dok se bave glancanjem sjaja nama životi protiču bez susreta sa boljim danima.

Pokret Dosta je bilo se zalaže za merljivost rezultata javnih funkcionera i službenika. Da bi merljivost mogla da se ostvari sva obećanja i planovi predstavnika Vlade moraju da budu numerički definisana iznosima, datumima, rokovima opisana merama i konkretno artikulisana. Lako je obećavati otprilike i kriti se iza manipulativnog termina “investicije”. Kažu intenziviraće aktivnosti koje će dovesti do investicija – pitamo koje aktivnosti, kakve, za koliko novca građana u vidu subvencija, sa koliko unapred izvršenih ulaganja u infrastrukturu i da li tu infrastrukturu dajemo na poklon, pod kojim ostalim uslovima koji će se diskriminatorno pružiti samo tim firmama, u kom roku, u kojim gradovima/opštinama, koje delatnosti i kako će se to odraziti na postojeću privredu, a naročito domaća poljoprivredna gazdinstva i preduzetnike, da li dovođenje novog poslovnog subjekta za dolazak motivisanog samo subvencijama u stvari guši nekog starog koji takve subvencije nikada nije dobio, kako domaći investitor, a naročito malo ili srednje preduzeće ili gazinstvo, može da aplicira i dobije jednake uslove kao i strani i veliki i da li može… Ovo su samo po neka pitanja koja javnost jednostavno mora da postavi kad god se reč “investicije” pojavi u opticaju. Ume svašta da se sakrije iza te reči, a o tome sakrivenom se ćuti. Ministri i premijeri ne treba da se bave dovođenjem investitora, već stvaranjem povoljnih privrednih uslova kako bi investitori došli sami. Ali, to podrazumeva da se raskrsti sa nekim starim mutnim praksama, pojednostavi administracija, smanje nameti, uvede red i primenjuje ustav i zakon, što nije mnogo popularno u politici u Srbiji, priznaćete. Ovde se svašta svodi na lične prijateljske odnose sa političarima, pa čak i investicije.

Pokrajinski tim pokreta
Dosta je bilo

DJB Vojvodina

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar