Autorski tekst Vojvodina Mediji Odbrana

Tito i on

Vojne parade su događaji koje organizuju države sa namerom da se na najsvečaniji mogući način obeleže važni državni praznici. One se priređuju kako bi se obeležio datum pobede u ratovima, ili neki drugi definisan najveći ili jedan od najvećih nacionalnih praznika. Po paradama su poznate post komunističke zemlje, mada se one održavaju i u drugim državama, ali u znatno manje spektakularnoj razmeri. Dominantno, one se vezuju za Rusiju i bivše sovjetske republike, zatim Kinu, Severna Koreju… Manje poznate parade se održavaju u Francuskoj, Indiji, Velikoj Britaniji… Zajedničko za velike parade je da se održavaju jednom godišnje, pa čak i ređe. Priređuju se na državni praznik. Održavaju se posebno na veliki jubilej državnog praznika. U Severnoj Koreji se parade održavaju često, jer se tako obeležavaju i praznici godišnjice partije, rođendani lidera i praznici države. A, kakvo je stanje po pitanju parada kod nas?

vojna-parada

Poslednja vojna parada u Titovom stilu održana je 1985. godine u Beogradu, naravno. A, praznici Dana oslobođenja širom Srbije već decenijama obeležavaju polaganjem venaca i uz medijsko izveštavanje. Nikome nije palo na pamet da na te datume LOKALNOG gradskog/opštinskog značaja ponovo oživi stari spektakl vezan za DRŽAVNI praznik, sve do pojave premijera koji voli premijere i reprize svega u čemu je on ili neko od njegovih ljudi glavni glumac. Ovoga puta sve može da počne da liči na realiti tv serijale. A, evo i zašto.

Srbija pretenduje da izbije na zavidnu poziciju po pitanju ovakvih događaja. Mi puno toga radimo po prvi put u istoriji, pa tako i u načinu organizovanja vojnih parada gradimo neki svoj stil između Severne Koreje i ostatka sveta. Uskoro ćemo postati poznati po tome što parade organizujemo na datume oslobođenja svojih gradova i to sve više gradova pojedinačno. Imali smo paradu u Zrenjaninu, pa ovu najnoviju u Novom Sadu. Ovim tempom nam se može desiti da imamo (ako bi samo veći gradovi dobili pravo na svoj vojni defile) i 20-ak vojnih parada godišnje, što bi nas proslavilo i sigurno bi bilo zapaženo u Ginisovoj knjizi rekorda.

vojna-parada-beograd-1985-3Zajedno sa beogradskom imali smo tri parade u poslednje vreme. Beogradske se sećate, jer to je ona na kojoj je premijer stoički pokisao prinoseći tako žrtvu kiši za narod verovatno, a Putin je izdržao ceo protokol. Sledeća parada se odigrala u Zrenjaninu, na opšte čuđenje banatskog življa. Treća je održana danas u Novom Sadu, nakon višednevnih proba raznih letelica iznad glava zbunjenih novosađana. Kad su ne tako davno nad Novim Sadom uporno leteli avioni, bila je neka sasvim druga prigoda i sećanja nisu prijatna.

Vojska je jedna od retkih institucija u Srbiji kojoj narod veruje i koju poštuje i to tako treba da ostane, iako nam se možda ne sviđa ministar, niti realiti stranka iz koje potiče. Zato su se predstavnici pokreta Dosta je bilo pojavili na paradi, ali vidno se distancirajući od SNS-a i isključivo da bi ispoštovali vojsku i praznik koji ne bi trebalo da bude počastvovan vojnom paradom, bar kako kažu oni pretežno prihvaćeni međunarodni standardi paradiranja, ali je važan praznik. Naši poslanici su odlučili da budu sa narodom i da paradu gledaju iz tog ugla. Dobili smo dve pozivnice za sedišta u svečanoj loži, ali je čitava ta loža bila nespojiva sa devojkama i momcima u uniformama koji su defilovali ispred nje, pa smo poziv odbili. Nama su to bile dve potpuno odvojene predstave. Zato smo paradu gladali sa trotoara, na naš način, onako građanski. A, istina je da je parada bila izuzetno svečana. Znali su to i oni koji su osmislili kako da izvedu narod na ulicu i među narod ubace družinu iz SNS-a i intenzivno ih slikaju i snimaju. S’ obzirom na zanimljivost ovog vojnog dela programa, moguće je da politički tim u centru parade niko na ulici nije ni primetio. Ipak, politički tim je snimljen pa će nam se reprizirati do iznemoglosti i tako će se vladajućoj stranci nadoknaditi manjak publiciteta izazvan stvarnim spektaklom koji je defilovao u kolonama koje je priredila vojska.

Bravo za vojsku i ponosimo se na vas!
Dole, Veliki Brate. I ne koristi ugled vojske da popravljaš svoj!

Otvaranja fabrika, presecanja crvenih vrpci, kameni temeljci za buduće građevine, bili su do nedavno omiljen način zloupotrebe političke funkcije u svrhu stranačke promocije. O tome možete pročitati više na linku – Najviše fabrika se otvara u kampanji

Bez obzira na političko medijsko zasipanje šarenim sadržajima svih mogućih vrsta, građani sve češće porede ono što im se servira na televiziji sa onim što im je servirano u tanjiru i novčaniku. A, tu neke velike podudarnosti nema. Manipulacija “hleba i igara” neće “držati vodu” još dugo.
Da li ćemo uskoro vojne parade dodati na spisak atrakcija za brzo korigovanje u javnosti padajućeg političkog rejtinga SNS-a? Hajde da vidimo da li će biti još koja, ili će se ponovo izmisliti nešto novo. Možda će na važnim košarkaškim utakmicama, premijer lično morati da da prvi koš. Možda će na vašarima pištaljkom određivati početak trgovanja. Nemamo mi dovoljno kreativnosti ni da predvidimo naredne spektakle. Gde god ima gužve, ima i njih. Ako nema gužve, da se napraviti. Pitanje je koliko ta parada košta, a ko plaća znamo. Plaćamo mi građani porezima koji nam se obračunavaju na sve i svašta.

Srce za vojsku.

Pokrajinski odbor pokreta “Dosta je bilo”

DJB Vojvodina

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Da li je ova slika sa Šapkama stvarna ili je umjetnička fikcija. A ko je ovo, ovo je sramota. Ako su žene morale klečati onom keramičaru, kasnije svecu sa ikona, a odaziva se na ime Gašić. Nemora vojska Srbije da kleči polusvijetu i neobrazovanim likovima, takvog i sličnog pedigreja. DOSTA JE BILO…

  • …”Kako obajasniti da je srpska demokratska javnost ućutala pred ludilom jednog sumanutog političkog pajaca, kakvog nismo imali u istoriji našeg naroda? Kako je moguće da su svi uplašeni i da nema nikakve građanske pobune? Kako je moguće da smo sve to tako mirno prihvatili, da se iseljavamo i da nećemo da se borimo za našu državu i nap okupirani narod, kada znamo koliko miliona ljudi je stradalo da bismo se mi rodili u slobodi, da bismo mogli da govorimo maternji srpski jezik, da pišemo svojim pismom i da budemo gospodari u svojoj sopstvenoj kući? Šta se to dogodilo sa nama?”…
    By Branko Dragas – okt 17, 2016