Autorski tekst Vojvodina Ekonomija

Kikinda: Ko je koliko napredovao u 2016.godini?

Došlo je vreme da se analizira još jedna godina naprednjačke vlasti u Kikindi. Po najavama premijera u ovoj 2016. godini trebali smo početi živeti bolje, ali to on sad govori za neke naredne godine. Narod u našem gradu sve teže živi. Veliki je broj dokaza ovoj tvrdnji, pa da krenemo od prvog i dođemo do zaključka koliko smo napredovali.

kikinda-ludaje-halloween-background-1772683_1920

Povećan je broj raskida ugovora sa JP „Toplana“ u Kikindi, jer je obaveze grejanja stanova sve teže izmirivati. Privatni izvršitelji nakon sudskog postupka sve češće kucaju građanima na vrata, jer malo ljudi može da plati već dospele obaveze.

Broj stanovnika u Kikindi je sve manji. Posla čas nema, čas se nešto i nađe uz zarade mizerne u odnosu na troškove života. Zato je potreba ljudi za odlaskom u inostranstvo jedino moguće rešenje. Sve se češće mogu čuti priče da Kikinđani rade u inostranstvu na 2-3 meseca, zarade neki evro da bi porodici u Kikindi doneli neku crkavicu da otplate kredite ili plate velike račune. Potom se vraćaju nazad na rad, dokle god smeju da ostanu u EU. Za to vreme bez prisustva jednog ili oba roditelja, u Kikindi odrastaju njihova deca. U Vojvodini je pre par nedelja sto hiljaditi građanin dobio državljanstvo Mađarske. Pitamo li se u dovoljnoj meri zašto se to dešava? Umesto praćenja obmanjivačkih medija koji kao „TV Bastilja“ 90’ih služe da hvale vlast, prošetajte ulicama i pogledajte koliko je praznih i napuštenih kuća.

To je nažalost stvarnost, koju prikriva vladajuća stranka, tako što u većini medija o tome ne možete skoro ništa da doznate. Stvara se lažna slika da je Kikinda perspektivan grad u koji stranci ulažu kapital, a građani sve bolje žive. Značajnih investicaja nema, a svaki dolazak stranih firmi se koristi za promovisanje partije na vlasti, iako broj radnih mesta tu i nije kapitalno značajan, a plate su dovoljne ili da jedete, ili da platite račune. Za oba troška nema.

Otvaranje pogona Mekafora u Kikindi propratio je dolazak premijera. Narod je organizovano doveden autobusima da mu ispred presecanja vrpce aplaudira. Organizovano doveden, jer spontano premijeru na promociju skoro niko ne bi došao jer je većina građana već tada znala da to nije nikakva nova investicija u Srbiji, već je vlasnik samo preselio svoj pogon iz Sente u Kikindu, sve sa postojećim radnicima i možda svega par više od toga. Kikindi to nešto znači, ali premijeru je sa nacionalnog ugla gledanja sasvim svejedno jel firma u Senti ili Kikindi. Budi bog s’ nama, ne razumemo šta je tog dana u Kikindi u opšte tražio on, a ni svi nacionalni mediji.

A, bio je premijer i u vezi „Metanola“. „Metanol“ radi, to znamo. „Metanol“ ne plaća svoje račune, to manje građana zna. Ova fabrika će se pod teretom u evrima milionskog duga za gas obrušiti kad-tad. Kako će se obrušiti? Pa, na leđa građana koji će kroz poreze i doprinose koji se stalno uvećavaju morati i Metanolov dug da plate. Kad će se obrušiti? Pa, onda kada to premijeru bude nanosilo najmanje štete negde nakon izbora, nakon što bezbrižno ubere i metanolske glasove. Ne vodi nas na stranputicu samo „Metanol“, isto stranački promotivno otvaranje, a zatim rad uz tajno gomilanje dugova po našim leđima vrše i „Petrohemija“ i „Azotara“. „Metanol“ je pre par meseci za gas dugovao već 30 miliona (naših) evra. Na terenu debakl, na TV-u spektakl – mogao bi da bude novi predizborni slogan SNS-a.

Pompezno najavljivana investicija Zopasa nije donela puno bolji život, ali je vladajućoj stranci izuzetno korisna u svrhu jačanja moći i pribavljanja sve većeg broja stranci duboko poslušnih pojedinaca koji će udarnički raditi i na kampanji SNS-a zajedno sa radnicima javnih preduzeća i opštinske uprave. Stranačka mašinerija i njen aktivizam na izborima je već kao davno provaljen vic. Svako koga je stranka kupila radnim mestom, ili nekim drugim benefitnom moraće da prikupi još nekoliko desetina sigurnih glasova i povuče stranku do željenog izbornog cilja. Neki će ići sa spiskovima i od vrata do vrata. Zato i put do zaposlenja u ovoj fabrici vodi preko prijave kod gradskih struktura. Nakon odabira SNS-a, srećnika koji prođe stranački skener čeka posao i nešto malo više od minimalca, ali i dug ka stranci, razume se.

Okončan je stečaj u „Tozi Marković“. Samo postavljenje direktora izazvalo je odmah sumnju u mogućnost da će stručno lice pokušati izvući ovu fabriku iz nagomilanih dugova. Na čelo je postavljen Vladimir Ilić, nekadašnji načelnik Severobanatskog okruga, kadar SPS-a. Upravljanje fabrikom je faktički preuzeo SPS putem svog partijskog plena (preduzeća JP „Srbijagas“) čiji je apsolutni gospodar po skandalima poznati Dušan Bajatović. „Srbijagas“ je najveći gubitaš u Srbiji, kompanija koja je na teretu građana u rekordnoj meri i koja tone sve dublje vukući čitavu našu ekonomiju sa sobom. Nakon preuzimanja, u “Tozi” je odmah udomljeno oko 50 članova SPS-a neki i iz likvidiranog JKP „6. oktobar“, odakle su ih isterali naprednjački menadžeri u želji da uguraju svoje. G-din Ilić iskoristio je priliku da sina primi pod svoje okrilje u istu fabriku. Kupljen je i nov vozni park, pa je jedan službeni automobil dodeljen i njegovom sinu korišćenje. Skandal je prevazišao okvire grada i stigao na naslovnice nacionalnih medija, pa su se Kikinđani ovako sramitili Zid ćutanja Dačić i Bajatović neće da pričaju o uhlebljavanju partijskih kadrova

A, sramotili smo se mi Kikinđani i zbog nameštenih otpuštanja radnika likvidiranih komunalnih preduzeća i zatim nameštenim zapošljavanjima drugih (verovatno duboko SNS-u lojalnih) radnika u novoformiranom JP „Kikinda“. Otpušteni radnici su protestovali, bilo je puno propusta u radu JP Kikinda i i dalje ih ima. Na pitanje VK televizije da li je i dalje u toku ona započeta istraga u tom preduzeću, nadležni odgovaraju izgovorima zašto odgovor ne mogu da daju.

Ugasila se i jedina slobodna lokalna televizija. Na pitanje zašto, vlasnik i urednica VK televizije odgovaraju da nisu mogli da izdrže strahovite pritiske vladajuće stranke. Zdala se lokalna mašinerija da samelje svaku slobodnu reč i privoli svakog da peva pesmu hvalospeva SNS-u. E, neće moći bar dok je nas iz pokreta Dosta je bilo.

Očigledno je da su neki partijski kadrovi stranaka na vlasti u Kikindi osetili boljitak u 2016. godini. Međutim, osiromašen narod svaku novu naprednjačku godinu čeka nažalost sa sve praznijim džepovima, bez nade da će u budućnosti sa ovako bahatom vlašću početi da živi malo pristojnije.

Pokret Dosta je bilo se zalaže za raskid sa stranačkim zapošljavanjem. Radna mesta moraju ponovo da se profesionalizuju i treba da ih zauzmu najbolji, a ne strankama najpodobniji. Ova vrsta promene bi donela efikasna preduzeća i javnu upravu i promenu bi građani osetili u kratkom roku. Smanjilo bi se i iseljavanje najboljih iz zemlje, dok njihova mesta grabe partijama lojalni i ne baš najveštiji radnici i rukovodioci i tako ruše sve pred sobom. Insistiramo da vlast ostavi novinare na miru i da se slobodno govori i piše o stanju u gradu i državi. U nedostatku slobode medija u svom okruženju, građane pozivamo da se informišu putem portala: vojvodina.dostajebilo.rs i dostajebilo.rs. Pratite nas na društvenim mrežama, jer do medija teško dolazimo.

Pokret Dosta je bilo
Odbor u Kikindi

DJB Vojvodina

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar