Autorski tekst Zdravstvo

Horor na Klinici za infektivne i tropske bolesti

Pacijenti leže u krajnje nehumanim uslovima, otpada malter sa zidova nabreklih od vlage i popucalih zbog temelja koji tonu. U nekim sobama su vidljive velike rupe na plafonu, proviruju grede, trska i slama od koje su svojevremeno građeni plafoni. Dotrajale cevi, buđ u kupatilima. Uslovi za zaposlene nisu ništa bolji, u njihovoj čajnoj kuhinji se krune zidovi izjedeni vlagom. Njihov toalet je u očajnom stanju.

Ulaz za lekare nad kojim se urušava krov kroz trule grede

Ovo je slika Klinike za Infektivne i tropske bolesti, koja se nalazi u sklopu Kliničkog centra Srbije. Zgrada gde se leče najteže oboleli pacijenti – HIV odeljenje, datira iz 1926. godine. Građena je tada, prema tadašnjim potrebama za infektivne bolesti, paviljonskog tipa, koje su u međuvremenu više puta dorađivane. Odeljenje za lečenje HIV-a ima 16 postelja.

Pre godinu dana ovo odeljenje je renovirano, odnosno promenjeni su prozori i vrata, ali ne više od toga. Bilo je i obećanja da će se nastaviti sa renoviranjem odeljenja. Međutim, renoviranje je obustavljeno nakon obnove samo dva boksa za pacijente, jer je došlo do totalnog urušavanja zidova.

Službeni ulaz na HIV odeljenje liči na ulazak u ruševinu koja se jedva drži. Sa svoda ispred ulaza otpao je malter i ostale su ogoljene grede i crep star 90 godina. Grede ne ulivaju nikakvo poverenje, tako da je ulazak u kliniku koji koriste lekari i bolničko osoblje pravi rizik.

Spolja se vidi da upravni deo zgrade tone. U pukotine duž zidova uvukla se vlaga, a spoljni zid je potklobučen, ruiniran u visini do dva metra od zemlje. Zidovi su u tako lošem stanju da iz njih bukvalno ispadaju cigle. Popucao je pod u unutrašnjem hodniku. Tragovi vlage i oljuštenog maltera postoje i na svim unutrašnjim zidovima, mada su najvidljiviji ispod prozora.

Jedan od pacijenata kaže da za dva meseca, koliko leži na HIV odeljenju, niko od nadležnih nije obišao odeljenje ili se interesovao za uslove u kojima pacijenti leže. Zaposleni su nemoćni. Uglavnom im stižu obećanja da će uslovi biti poboljšani. Obećanja nisu makla dalje od televizora.

Premijer Srbije je pre tri, pre dve i prošle godine najavio rekonstrukciju i renoviranje svih zdravstvenih ustanova. Ponovio je isto obećanje i pre dve nedelje najavljujući “istorijska” ulaganja kakvih nije do sada bilo. Premijer je u medijima izjavio da je 2017. godina za “ozdravljenje zdravstva”, te da su radovi u novom Kliničkom centru Niš pri kraju, da će se u Beogradu graditi i nova zgrada Univerzitetske dečije klinike, planirano je da se renovira Kliničko bolnički centar Zemun-pedijatrija, Bežanijska kosa, Dedinje. Klinika za infektivne i tropske bolesti u Beogradu nije ni pomenuta.

Sramota je da nam teški bolesnici, većinom na samrti, leže u neljudskim uslovima. Ova klinika je jedina uvek, 24/7 dežurna za celu Srbiju.

Tekst i foto
Marko Dragoslavić

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Pa dobro, nije bitno. Kada ih izlece ( i ako, posto odgovornosti za nesavesno lecenje nema) ljudi mogu na rehabilitaciju na fontanu na Slaviji od par miliona eur. Kkave banje,kakve gluposti. A posle gondolom nazad kuci

  • Ovdje se zdrav čovjek razboli, strašno za ne povjerovati. Usput da pitam gdje nam je nestao Vilogorski, javite se jeste živi i pozdrav od Đorđa srdačan…

  • Strasno kake su nam ne samo bolnice, neki i skole, zatvori, maloletnicki domovi i za decu, staracki domovi, kasarne, stacionari za dusevne bolesnike…. Ne do Bog da se niko razboli. Ako se razboli treba biti minimalno u ovim bolnicama… to je bilo i za vreme G17… Secate se kada je tomica Milosavljevic isao na operaciju u inostranstvo!

  • Vidim da je vreme stalo na kl.za infektivne. U poslednjih 40 godina nista se promenilo nije osim verovatno osoblja. I onda je bila sramota. Mnogi su otisli u penziju, zgrade su ostale iste. To samo odrazava nebrigu svih rezima unazad 40 godina. Trebaju li nama gradjanima takvi rezimi? Infektivna se nicim ne razlikuje od bilo koje institucije u Srbiji. Sve jednako trune i propada. Nikoga osim gradjana se to i ne tice. Rezimi su izgradili svoj svet koji nema nikakvog dodira sa nasim.
    Argument da nije moguce sve dovesti u red preko noci koji koriste rezimi ne stoji jer da su za 40 godina x 365 dana svakoga dana uredili jedan kvadratni metar – Srbija bi izgledala kao Svajcarska, Nema opravdanja. Infektivna je jedna, centralna ustanova za lecenje infektivnih i tropskih bolesti za celu Srbiju. Uzgred infektivne bolesti mahom pogadjaju decu pa stanje u ovoj klinici jasno raskrinkava odnos svih rezima prema toj populaciji.

  • Od ovakvih fotki i zdrav da se razboli. Ljudi oboleli od HIV-a nisu samo narakomani ili ljudi iz krimi miljea. Mnogo mladih, studenata, pa sve više i staraijih, običnih gradjana, nevoljno naleti na virus koji razara organizam, život ne samo tog pojedinca, već i njegove porodice. Ovakvi uslovi će pomoći samo njihovoj još bržoj eliminaciji sa ovog sveta. Važno je da novac bude usmeren fudbalerima Partizana ili Zvezde, da mogu da trčkaraju po evropskim fudbalskim livadicama, a, izgleda, još i važnije – da se “navijači”, a to su oni čiji geleri i kuršumi lete oko beogradskih škola i parkova, ne ljute na vodju koji im, kako sam to onomad javno priznade, ne može – ama baš ništa…

  • Đorđe: ….”Usput da pitam gdje nam je nestao Vilogorski, javite se jeste živi i pozdrav od Đorđa srdačan…
    A ja bih pitao i za zdravlje Oca Makarija, nije se ovde pojavio mesecima, a jedno vreme je baš bio vrlo aktivan.

    • “penzioner”, Otac Makarije, Vilogorski, jedan od dvojice Borislava, immobil i, na kraju, moja malenkost, “doajeni” smo kritičkog odnosa prema Djb. Toliko smo bili kritički da smo, izgleda, postali i kritični po Djb. A zašto smo bili kritični prema Djb-u? Zbog želja da budu bolji, jer su dotakli nešto što liči na puno bolje od ovoga što imamo danas (sve, naravno, isključivo u kontekstu vlasti i politike). U jednom trenutku, nakon velelepne otvorenosti ovog sajta, dakle, Djb-a, što je bilo neverovatno pozitivno iskustvo, nešto poptpuno novo, demokratski bez ostatka, odjednom, krenulo je sa cenzurisanjem i ne objavljivanjem komentara koji su po nečijem “sudu” u Djb – nesretno smatrani štetnim po Djb. A istina, ma koja da je, kao i sloboda u stavu – neprikosnoven je plus, čak i kada kritika ide u – minus.To je izazvalo odustajanje, uzdržavanje, pa i osip onih koji su želeli da se “oglase”. I ja sam se povukao, nije vredelo. Nije me bilo neko vreme, a onda sam probao da vidim da li su se dozvali pameti, i da li je cenzor otišao u nedodjiju… Deluje da jeste, a to će vremenom vratiti ljude na ovo mesto. Čini se da se tako Djb vraća na staru slavu, što je za svaku pohvalu. I ja bih voleo da se Makarije, baš kao i onaj drugi Borislav (koji ne pobrjava pod 1,2,3 ili a,b,v) što pre vrate na ovo mesto, jer ih ovo mesto zaslužuje. A i oni ovo mesto.

    • Pozdrav Igore. Postoje pravila po kojima se brišu poruke, njih možete pročitati ovde: http://dostajebilo.rs/smernice_online
      Što se tiče ekipe koju spominjete, koja je nama vrlo poznata, njihove poruke često idu u offtopic (kao ova vaša sada) a neretko se zaluta u besmislene (pa čak i duhovne i filozofske) polemike. Moramo da pazimo da sadržaj odgovara temi, ovde dolaze ljudi koji hoće da vide “informaciju više” o onome o čemu se priča i želimo da oni budu maksimalno ispoštovani. Dakle budite konkretni u okviru teme i nemate brige za brisanje. Uostalom, na sajtu možete videti dosta poruka dobronamernih kritičara.

    • Poštovani,
      Penzioner, evo odgovoriše iz DJB ovom Igoru i vidim da su korektno odgovorili. Koji su su razlozi njihovog odsustva nije bitno, bitno je da su ljudi živi i zdravi. Ja sam jednom Vilogorskom malo “žešće” nešto odgovorio, nije bilo uvredljivo, ali reko da se čovjek nije šta lično naljutio na mene ili neke druge. Ja se izvinim uvjek kada čovjek smatra da je u pravu, a možda mislim lično suprotno. Vilogorski je bio sasvim korektan i meni je djelovao, bez obzira na svoje komentare, djelovao mi je kao dobar čovjek. Pozdrav Vama lično i svim dobrim ljudima, bez obzira na vjeru, naciju i mišljenje…

  • Ovaj točkić na mišu prebacuje mi čitavu stranicu. Obrnu slučajno točkić i ispadoše slike, prije nego što poče čitati tekst. Vratim se da čitam, tanji sam sa ćirilicom, školovao se u Zagrebu. Na prvo čitanje mislio sam, ali zaista ljudi, mislio sam da umjesto KLINICI piše KLAONICI. Nije uopšte za šalu, ali slike su strašne i tako sam doživio i žalim ljude bolesne tamo. Pozravljam i želim istima brzo ozdravljenje…

  • Strašno je koliko nam država svakom od nas zaposlenih uzima novaca kroz doprinose za zdravstveno osiguranje a u šta ulažu taj novac?
    Ima li zdrave svesti da se pokrene ponovo 5.oktobar? Lično mislim da je onaj prvi bio dobar za razbijanje straha u narodu a ovaj drugi će čini mi se uvesti strah političarima i strankama.

  • Bravo Igore. Ekipa koju ste naveli ovde naprosto fali! I sama sam se pitala šta je sa tim ljudima. Drago mi je da su živi i zdravi, i da su još ovde. E upravo takvi ljudi su neophodni i u sam DJB. Niko nije bez mane, pa ni DJB, ali ako su nešto pozitivno danas, trebali bi biti svesni i šta je pravi kvalitet, ako se već zalažu da iskreno budu u kontaktu sa narodom, pogotovu gde dobiju iskrenu kritiku koja im (i svima nama) može pomoći. A ova klinika je tužna slika stanja stvari u zemlji.