Autorski tekst Finansije Šumadija

Javni sektor, bunar bez dna

Javni sektor, bunar bez dna

Lokalna samouprava je dužna da obezbedi da grad ima redovno snabdevanje vodom, da se ne izliva kanalizacija, da građani imaju napajanje električnom energijom, da su naselja osvetljena, da funkcioniše prevoz i saobraćaj, da rade domovi zdravlja, vrtići i škole, da kulturne inistitucije proizvode kulturne sadržaje kao “hranu za dušu”.

Na jednoj od prethodnih sednica Gradskog veća, ,,Šumadija sajmu” odobrena je subvencija iz budžeta grada u iznosu od 6.000.000 dinara. Dotično preduzeće, čiji je osnivač grad (2005.), već nekoliko godina u nazad posluje sa gubitkom i održava se u životu zahvaljujući podršci iz gradskog budžeta.

Da li je Kragujevcu potrebna firma koja se bavi organizacijom sajmova? Rekao bih ne, posebno što u ovom delu Balklana ima više sajamskih gradova, sa mnogo dužom tradicijom organizacije sajmova. Ako gradska vlast pak želi da zadrži tu vrstu delatnosti (koja nije neophodna građanima) potrebno je takvo preduzeće bude održivo bez oslanjanja na budžet grada, ili da ga ponudi na prodaju privatnom investitoru. Ako takvog investitora ne bude, to sigurno znači da taj posao nije profitabilan i održiv pa samim tim nije potreban ni građanima Kragujevca.

,,Šumadija sajam” koristi nepokretnu imovinu koja je vlasništvo grada i ona se može iskoristi tako što bi je prodali investitoru a koji je može koristiti za neke druge namene (proizvodni pogon, skladište, prodajni objekat, itd) a na zemljištu oko objekta se mogu graditi novi objekti. Pored toga može se i iznajmiti potencijalnom investitoru. Od tog prihoda se može finansirati socijalni program za zaposlene koji bi izgubili posao gašenjem sajma. To se možda ne bi svidelo zaposlenima na sajmu. Predlažem, da ako mogu napraviti poslovni plan za održiv ,,Šumadija sajam”, da im grad iznajmi po nekoj simboličnoj ceni sajmište na godinu dana i tako pomogne da započnu posao. Ako to ne mogu, onda ne treba ni građani Kragujevca da finansiraju taj neuspeli projekat.

U budžetu grada za 2016. godinu za subvencije (uglavnom javnom sektoru) je predviđeno 1,35 milijardi dinara (11 miliona evra) što je oko 12,5% svih planiranih rashoda grada. Videćemo završni račun za 2016. i realizaciju. Za 2017. godinu u budžetu grada za subvencije je predviđeno 1,05 milijardi dinara (8,5 miliona evra) što je oko 13,4% svih planiranih rashoda. Te subvencije pokrivaju nedomaćinsko rukovođenje javnim sektorom i hrane jedan od najvećih maligniteta ovog društa a to je partokratija u javnom sektoru, tj zaposleni na izmišljenim radnim mestima uglavnom u administraciji. Kako su prihodi u gradski budžet manji od rashoda, neophodno je zaduživanje. Zamislite da te milione evra, kojima svake godine pokrivamo gubitke javnog sektora uložimo u naše vrtiće, škole, domove zdravlja, puteve, sportske terene, bazene, dečija igrališta, parkove, pomognemo više nego sada socijalno najogroženijim sugrađanima!?

Od ove godine su izmenom Zakona o finansiranju lokanih samouprava umanjeni prilivi po osnovu poreza na dohodak građana i time oštećene loklane samouprave na račun republičkog budžeta. Zato moramo razdvojiti nužne delatnosti za život građana od onih koje to nisu i na ove druge više ne trošiti novac koga i onako nemamo dovoljno. Dug grada umesto da se smanjuje, održava se ili uvećava stalnim refinansiranjem novim kreditima trošeći unapred ono što budu stvarale nove generacije narednih godina. Hoćemo ili potomcima ostaviti dugove ili grad koji je njima najbolje mesto za život?

Nenad Božić, dil. inž. mašinstva

narodni poslanik iz Kragujevca

Tekst je objavljen u Kragujevačkim novinama, br. 417.

O autoru

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar