Saopštenje Skupština

U strahu od poslaničkih pitanja

Poslanici Dosta je bilo su do danas 38. puta postavili poslanička pitanja predsedniku Vlade, sada predsedniku Republike, i predsednici Narodne skupštine. Ni na jedno od tih pitanja nisu odgovorili iako im je zakonska obaveza da na pitanja poslanika pismeno odgovore u roku od 15. dana. Da bi izbegla ova pitanja na koja očigledno nema odgovor, Maja Gojković je počela da zakazuje sednice skupštine svim danima, i petkom, i subotom i sredom, osim utorkom i četvrtkom kako pravila i nalažu. Jer, pogađate, utorak i četvrtak su dani za pitanja. Zar su pitanja toliko teška i toliko bole?

Na primer, predsednicu Narodne skupštine smo pitali kada će zakazati sednicu na kojoj će se raspravljati o njenoj smeni. Obećala je građanima da će je zakazati pre nekoliko meseci ali do toga nije došlo. Zatim, postavili smo pitanje zašto ne postoji plan rada Skupštine, zašto se skupštinske sednice zakazuju preko noći, za 24 sata a nekada i kraće, zašto maltretira zaposlene u skupštini i tera ih da suprotno Zakonu o radu rade preko 12 sati dnevno, ponekad i celu noć. Ni na jedno od ovih pitanja nismo dobili odgovor.

Predsednika Republike smo pitali kada će prestati da krši Ustav, baš kao i Boris Tadić, i podneti ostavku na mesto predsednika SNS-a. Dok je bio predsednik Vlade pitali smo ga za sve protivustavne mere, tajne ugovore, korupciju u vrhu države, Ni na jedno pitanje nismo dobili odgovor, iako je to bila i ostala njegova obaveza.

Kada će predsednica skupštine i predsednik SNS-a i Republike početi da poštuju zakon i početi da odgovaraju na pitanja poslanika? Kada će mediji početi da izveštavaju građane o ovome? Čega ih je strah? Činjenica da to nije radila ni prethodna vlast nije ni za utehu ni za opravdanje. Poštovanje zakona i pravila moraju da važe za sve građane. Politički moćnici moraju da nauče da polažu račune građanima i poslanicima koji ih predstavljaju.

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Ako predsednica Narodne skupštine i predsednik Republike svesno i namerno krše ustav i zakone samo zato što žele da se na državnim funkcijama ponašaju isto kao što se ponašaju na funkcijama SNS-a kao političke stranke i ako još i mediji ne žele da o tome izveštavaju i da se dalje time bave, onda to govori koji stepen diktature je nametnut građanima Srbije.
    Samo se treba setiti da je i Hitler uspostavio diktaturu tako što je na demokratski način došao na vlast u Nemačkoj.
    Dakle, nije dovoljno da se SNS kao politička stranka drži demokratskih principa samo prilikom dolaska na vlast, a bilo je to još 2012. godine, već je potrebno da se u svakom segmentu političkog delovanja i vođenja države i nakon pobede na izborima drže svih demokratskih, sada već civilizacijski obavezujućih, načela.
    Šta tek reći o medijima koji su veoma svesni da njih nije osnovao SNS i da im ništa ne duguju, a da su itekako dužni da kritički sagledavaju njihovo vođenje države i (ne)staranje o građanima Srbije.
    Dakle i članovi SNS-a i mediji su dužni da se drže ustava, zakona i dobrih običaja koji važe u savremenom civilizovanom svetu.
    Ako ne žele tako da rade, onda treba da shvate da im je mesto u zemljama tipa Honduras, Saudijska Arabija i Severna Koreja. U tom slučaju, želim im srećan put i ne moraju više da se vraćaju. Sigurno će uživati u takvim društvima. Bon voyage!

  • Situacija je ovde postala neizdržljivo strašna. Ključno pitanje je zašto veći broj građana to ne uviđa, ili ako uviđa, zašto ne veruje da je njihov glas bitan i da njime mogu smeniti ovu bahatu vlast. Ja sam dosta puta pred prošle izbore čula od ljudi da misle da ne vredi da glasaju jer će “ovi” ionako pokrasti izbore. Nisam uspela da ih ubedim da ipak treba da glasaju. Izgubili su nadu, a kad sada posle svega bolje razmislim, negde dolazim do zaključka da njihova predviđanja i nisu bila tako daleko od istine. Jer su prethodni izbori pokradeni na toliko “kreativnih” načina da je to fascinantno. Treba dakle raditi u dva smera: s jedne strane onemogućiti krađe što je više moguće (u Beogradu su krađe manje verovatne, pa zato i postoji nada da ih ovde možemo srušiti), a s druge strane uveriti ljude da i najveštija krađa ne uspeva ako svi izađemo na izbore.