Autorski tekst Politika

Njihovih pet godina – naših pola decenije koje su pojeli skakavci

Na današnji dan pre tačno pet godina, koalicija okupljena oko SNS i njihovih satelita došla je na vlast. Poput najezde skakavaca koji unište sve oko sebe, tako je i ova vlast od tada u potpunosti razorila sve institucije sistema, ponizila građane, oterala pametne i mlade ljude, uhlebila svoje partijske neznalice i dovela stotine hiljada stanovnika Srbije do krajnje granice dostojanstva. Pod njihovom vlašću, Srbija je na svakoj listi stigla na samo dno u Evropi, zauzela je visoko mesto na listama najbednijih zemalja sveta, a “lider je u regionu” po siromaštu i apsolutni šampion u odlivu mozgova. Stopa mortaliteta se naglo povećala, a prema broju samoubistava smo na neslavnom prvom mestu u Evropi.

U proteklih pet godina, gotovo sve medije kontrolisali su i “uređivali” ljudi bliski vlasti, dok predsednik lično uspeva da uređuje nekoliko tabloida i TV stanica. Verovatno je to jedan od uzroka njegove nesanice. Keramičari, neznalice, ljudi bez integriteta s kupljenim diplomama postavljeni su na najviša i najodgovornija mesta u državi. Neki od ministara povezani su s pripadnicima kriminalnih klanova.

Visoki funkcioneri SNS umešani su u strašne afere za koje postoje relevantni dokazi, ali umesto da budu zauvek oterani u političku prošlost, i dalje uživaju u svoja 24 stana u Bugarskoj. Pravni poredak i vladavina prava srušeni su više od godinu dana u Savamali koja je postala simbol beščašća i bezakonja. Ljudi bez ikakvog moralnog obzira odbijaju da preuzmu odgovornost za stradanje sedmoro ljudi u aferi “Helikopter”. Ovo je vlast kojoj ljudski život ne znači baš ništa.

Nesposobni da išta urade kako treba jer je interes građana poslednje što im je važno, ova vlast pravi svečana otvaranja nepotrebnih fontana, kontejnera, ograda i semafora, pompezno najavljuje koruptivni i fantomski projekat “Beograda na vodi” preko koga se iznešeni novac pere i vraća nazad u Srbiju preko firmi oko kojih postoji zavet ćutanja.

Bezakonje i nasilje postali su naša svakodnevnica. Za obračun sa političkim neistomišljenicima aktuelna vlast zloupotrebljava svoje medije i blati svakog koga vidi kao pretnju. Izmišljaju se bolesne i gnusne afere kojih se pristojan svet gadi.

Protivustavno su građanima otete penzije i smanjene plate kako bi se namirili partijski paraziti. Prosečne plate su najniže u regionu i sve više padaju. Radnici u Srbiji su poput robova – nemaju nikakva prava, rade za plate koje su nedostojne i uvredljivo niske dok u isto vreme država baca pare na subvencije u koje se naravno ugrađuje. Stranim investitorima se daju sumanuti iznosi, dok domaća privreda i srpska sela umiru.

Kultura dijaloga i pristojnost više ne postoje. Njih su potamanili partijski botovi koji umesto sendviča dobijaju ogroman novac, dok se u isto vreme bolesna deca leče SMS-om.

Naprednjačka interesna koalicija je najgora pošast koja je zadesila Srbiju. Uspeli su sve da unište i Srbija je pod njihovom vlašću najbednija, najponiženija i najzgaženija zemlja u Evropi.

Niko ne zaslužuje ovakvu vlast. Dosta je bilo se neće predati dok ne je ne sruši. Tada ćemo početi da gradimo sistem zasnovan na pravdi i pravu, jednak za sve, i ostvarićemo misiju kojoj smo u potpunosti posvećeni – stvaranju Srbije u državu iz koje se ne odlazi i u kojoj se lepo i rado živi.

 

Dr Ana Stevanović
narodna poslanica

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

    • Hvala mnogo dragi Milane! Znači nam Vaša podrška.
      Prijatan dan želim!

  • Slazem se sa svime sem sa poslednjim pasusom. Treba se boriti do odredjenog momenta (ja bih rekao da su to beogradski izbori) a ako se do tada ne postignu neki dobri rezultati, bataliti sve i posvetiti se onome gde se mogu postici bolji rezultati. Ili jednostavno spakovati kofere i ostaviti ovu zemlju u toj partijskoj zabokrecini, kad vec narod tako zeli.

    • Dragi Bojane,
      za nas iz DJB odustajanje jednostavno nije opcija. Većina nas poslanika je ostavila svoje prethodne, veoma uspešne karijere kako bi se posvetila ovoj borbi koja zahteva celog čoveka i sve njegovo vreme. Odustajanje bi za nas značilo da prihvatamo da živimo u ovom naopakom, izvitoperenom društvu. Upravo to i žele ovi protiv kojih se borimo. NJima takođe odgovara da mladi, obrazovani, perspektivni ljudi odu iz zemlje. Takvima se teško manipuliše i takvi jasno vide u kakvom društvu žive. Mnogi nemaju snage za borbu i odu. To jeste legitimno. Za nas, sada, to ne može biti opcija. Da li ćemo uspeti – ne znam. Verujem svim srcem da hoćemo. Kako god da bude, znam da ćemo biti ponosni na ovu borbu i na ovu žrtvu. I verujem da pobeda ipak pripada onima koji čiji su ciljevi časni.
      Svako dobro!

    • Pokusacu da na plastican nacin docaram sustinu problema:

      Glasac: Ko ti je bre taj Radulovic, sta on ‘oce?
      Aktivista DJB: Covek koji je zavrsio elektrotehniku, radio u inostranstvu, vodio svoju privatnu firmu takodje u inostranstvu… Covek koji hoce da uredi Srbiju onako kako su uredjene sve normalne zemlje.
      Glasac: Jel? A sto je onda pokrao one radnike?
      Aktivista DJB: Koje radnike?
      Glasac: Pa one, sto ih je odveo u stecaj.
      Aktivista DJB: Imate li neki dokaz za to?
      Glasac: Tako rekli na televizor.
      Aktivista DJB: Znaci, nemate dokaz da ih je pokrao.
      Glasac: Pa dobro, nemam, al’ sto se onda onako glupirao sa gitarom u Skupstini?
      Aktivista DJB: Da li je sviranje gitare veca sramota za Skupstinu od cupanja mikrofona, polivanja vodom, psovki i pretnji, pokazivanja zatvorske kosulje, bivstvovanja Zorana Babica u istoj…?
      Glasac: Nije, u pravu si.
      Aktivista DJB: Da li cete sada ipak da date glas za nas pokret?
      Glasac: Pa ne znam. Sve je to tacno sto vi pricate, ali nekako mi ne ulivate poverenje. Glasacu za Seselja, on je pobedio Haski tribunal.

      … i tako do kraja zivota.

    • Dragi Nikola,
      lično predlažem izmene i dopune Zakona o kulturi koje ću obrazlagati od jeseni.
      Ukratko, potrebno je konačno definisati kulturnu politiku Srbije – to nemamo niti smo ikada imali.
      Uraditi reviziju Strategije u kulturi. Sistematizacija radnih mesta je ono što bih sledeće uradila.
      Postavljanje školovanih i stručnih menadžera u kulturi na vodeća mesta u ustanovama kulture.
      Poreske olakšice za kompanije koje bi ko-finansirale umetničke projekte – na taj način se osnažuje i grad veza između privrede i kulture koja cveta u razvijenim zemljama na obostranu korist. Dalje, permanentna edukacija zaposlenih u ustanovama kulture za pisanje i apliciranje za sredstva evropskih fondova. To su ogromna sredstva koja nažalost ne koristimo.
      To su neke od tačaka koje smatram važnim.
      Hvala Vam na komentaru za tekst.
      Svako dobro!

    • Treba revidirati umetničke oblasti, određene izbaciti (ulična umetnost – to postoji u nekim zakonima, recimo hrvatskom, ali je diskutabilno, a pogotovu ako se ne precizira; naučno i stručno prevođenje – to ni po kom osnovu ne može biti uvršteno u umetničke oblasti). Treba ponovo uvesti nacionalna priznanja, ali naravno tako što će se revidirati čitav koncept i način dodeljivanja. Treba izdvojiti istaknute samostalne umetnike iz grupacije samostalnih umetnika jer samostalni umetnici su jedina grupacija koja ni na koji način ne može da “napreduje”, a među njima ima višestruko nagrađivanih umetnika koji su zaslužili da imaju kakvu-takvu penziju da bi makar mogli da stvaraju u tom dobu i tako doprinose državi, ako ništa drugo. Treba takođe ponovo uvesti značajne nagrade kao što je nekada bila, recimo, Sedmojulska nagrada, jer bez njih ne postoje kriterijumi i nije jasno koji su to vrhunski dometi kojima ovo društvo stremi kad je umetnost u pitanju. Ne samo poreske olakšice već i uvesti donatorstvo kao što je recimo slučaj u V. Britaniji. Strategija u kulturi je tek sada završena, treba aktivno učestvovati u svim javnim slušanjima i okruglim stolovima koji će, prema tvrdnji, biti organizovani tim povodom. Treba promeniti način izbora članova komisija za raznorazne konkurse (u ministarstvu, gradu, za Bijenale u Veneciji, itd.), odnosno revidirati način izbora članova kako bi se sprečilo da to butu ljudi bliski vlasti a ne vrhunski stručnjaci za tu oblast, itd., itd. Ima još mnogo toga.

  • Stanje je takvo kakvo jeste.
    ‘Ajmo ga menjati!
    Prilika broj 1 beogradski izbori.
    Pitanje br. 1 “Kakva je politika DJB za Grad Beograd po pitanju poreza na imovinu?”
    Pa tako dalje….