Autorski tekst Beograd Privreda Urbanizam

Krug oko Ade

Opet sam prošetao Adom. Volim Adu i neću im je lako prepustiti. Boriću se i uvek ću joj se vraćati, pa čak i kada ne budem uživao u tom nestvarnom biseru u sada tmurnom i dosta prljavom gradu. Sada, još uvek mogu da uživam pored vode, pored šume i to sve u centru grada. Hoću da se na tren odmaknem od betona i buke, da šetam, vozim biciklo, ili se kupam. Voleo bih da Adu vidim zelenu, punu cveća, ptica. Voleo bih da se sa Ade proteraju svi automobili, da čak i vozić vuče električni auto, a ne smrdljivi i bučni traktor. Voleo bih kada šetam da mi sva čula uživaju, kada trčim ili vozim biciklo da budem srećan.

Ada je moja, tvoja i nije tu radi ničijeg profita. Ada nije tu da bi se neko zbog interesa iživljavao nad njom. Adu bi morali da vode ljudi koji vole prirodu i koji uživaju u njoj. Stručni ljudi entuzijasti, a ne bilo koja skupina ljudi operisani od ukusa i od znanja za vođenje i staranje o ovom našem dijamantu. Ali, svi koji šetaju Adom znaju da ona polako propada i da su na čelu ovog Javnog preduzeća ljudi koji se o njoj uopšte ne brinu, već na njoj samo zarađuju.  

Kroz tri primera ilustrovaćemo kako se sada vodi Ada Ciganlija.

Primer 1.

Ove sezone neko je dobio ludu ideju da kao uslugu ponudi vožnju gliserima na Adi. Nije se stalo na ideji, već je ona i realizovana. Pričamo o snažnim motorima sa propelerima koji paraju i prete na jezeru širokom samo 200 metara na kome se vikendom nađe i više od 200.000 posetilaca. Očigledno se radi o bahatosti i bezakonju jer je to u suprotnostu sa Odlukom o rečnim i javnim kupalištama i Statutom JP Ada Ciganlija. Mogli ste, ako ste želeli, za 800 dinara da glisirate prepunim jezerom. Da bi sprečili tragediju na kupalištu Dosta je bilo je uputilo dopis Javnom preduzeću Ada Ciganlija i odeljenju vodene ispekcije za vanredni nadzor JP Ada Ciganlija i zaustavljanje ove aktivnosti. Dopis je upućen 24. jula. Insistirano je na pozitivnim zakonima koje regulišu ovu oblast i na statut JP Ada Ciganlija. Posle toga, rukovodstvo, umesto da preuzme odgovornost za kršenje zakona, sa bovama koje služe za označavanje zone za kupanje ograđuje, odnosno od stanovnika Beograda oduzima trećinu jezera, kako bi se nastavilo sa glisiranjem. I to smo objavili i dokumentovali na našem sajtu. Po svemu sudeći, pritiskom na inspekciju (trenutno) su sklonjene bove koje su pregrađivale jezero, sklonjen je reklamni materijal kojim se nudila vožnja glisera, ali gliseri su i dalje privezani u jezeru umesto da su uklonjeni. Kao da se radi na pronalaženju načina da se ipak nekome omogući obećani biznis. Naš cilj je bio da što hitnije sprečimo moguću tragediju. Takođe, radi očuvanja životne sredine na ovako malim površinama se vrlo često zabranjuju motorni čamci koji u vodu ispuštaju ulja i razne otrovne gasove. Na primer, na jezeru Balaton, širokom 10 i dugom 70 kilometara, zabranjena je vožnja motornim čamcima. Po jezerima u Srbiji takođe se zabranjuje vožnja motornih plovila, ali ne i na našoj Adi. Tu je neko, i pored zakonske zabrane, nepromišljeno ugrozio bezbednost građana i zato tražimo odgovornost. Ako su hteli glisere, mogli su da sve to organizuju na Savi. Doživljaj bi bio jači, ali je očigledno da bi ih videlo manje ljudi.

Primer 2

U nesreći 11. jula ove godine poginuo je dvadestdvogodišnji mladić, koji je pao sa žičare. Za ovaj događaj odgovornost snose Opština Čukarica, čelnici JP Ada Ciganlija i vlasnici žičare. Umesto ostavki i krivičnog gonjenja dobili smo samo smušeno saopštenje JP Ada Ciganlija. JP po statutu obavlja delatnost održavanja zelenih i rekreativnih površina i stara se o javnom kupalištu. Time što u ugovoru ne piše da izvođač radova treba da dostavi građevinsku dozvolu JP, ne umanjuje se odgovornost rukovodstva ovog preduzeća. Kako JP može da potpiše ugovor za postavljanje nebezbednih privremenih građevina i kako može da toj skalameriji odobri rad ako nema sva zakonski potrebna dokumenta? Građevinska inspekcija Čukarice je pre dve godine donela rešenje o obustavljanju radova na izgradnji žičare, pa čak i naložila da u roku od tri dana ukloni sve što je izvedeno bez građevinske dozvole. Umesto da postupi po rešenju, firma je radila godinu dana, i onda se desila tragedija.

Sada je potrebno da neko odgovara, ali krivci ćute i očekuju partijsku zaštitu. Ostaju pitanja: ko je dao dozvolu za rad vlasnicima žičare? Ko je zaustavio postupak građevinske inspekcije? Ko sada zna koji objekati su zaista bezbedni, a koji nisu?

Primer 3.

Nedaleko od parkinga na Makiškoj strani ograđeno je 4000 m2 prostora koje je danas veliko ruglo prekriveno visokim korovom. Da se podsetimo. Nikola Mijailović je pobedio na tenderu za izgradnju akva–parka, uplatio potrebna sredstva, potpisao ugovor i počeo sa izgradnjom akva-parka bez građevinske dozvole. Krajem juna Mijailoviću je građevinska ispekcije grada Beograda (objekat je preko 800 m2 i u nadležnosti je gradske inspekcije) uručila nalog za obustavljanje radova, ali on i nakon toga nastavlja sa radovima uz javnu podršku tadašnjeg direktora JP Ada Ciganlija, i završava izgradnju svih bazena. Nedostajali su samo tobogani. Uhapšen je 18. avgusta. Rukovodstvo Ade je stajalo iza izgradnje akva-parka, tvrdilo je da postoje sve dozvole i da je zakupac dostavio svu potrebnu dokumentaciju i sertifikate. Iz gradske inspekcije tvrde da su na tom prostoru predviđeni samo privremeni objekti. Pitanje je kako je onda mogao da se raspiše tender, kako je mogao da se potpiše ugovor, ko je savetovao investitora da nastavi sa radovima. Sigurno je da Nikola Mijailović nije jedini krivac. Posle ovoga se postavlja pitanje ko ima, a ko nema građevinsku dozvolu na Adi, protiv koga je pokrenut postupak, protiv koga je stopiran i zašto. Ovde sve liči na tešku korupciju u koju su mnogi uključeni.

Samo ova tri primera i pitanja koja ostaju iza njih govore da je krajnje vreme da o našem gradu i njegovim resursima počnu da se brinu stručni, a ne partijski ljudi. Da je krajnje vreme da na vodeće pozicije dođu ljudi izabrani po stručnosti, a ne po partijskoj knjižici. Ada Ciganlija je najlepši biser Beograda koji propada pred našim očima, brzo i nezaustvljivo. Ako naš grad budemo potpuno prepustili ovoj vlasti, uskoro ćemo ostati bez njega.

Mirko Stojanović
Dosta je bilo Čukarica

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Nažalost dobri primeri.
    Ako tome dodamo i licitaciju oko sladoleda – dokaz o profitu.
    Suština je da u Javna preduzeća koja posluju po posebnim pravilima ne mogu da prave profit već da rade poslove za koje su osnovana. Ukoliko DJB ima takvo mišljenje ili neko slično da započenomo diskusiju o ulozi JP i ulozi političkih snaga u njihovom upravljanju. Inače podržavbam stav DJB da takva preduzeća vode stručni ljudi a da ih izabrani predstavnici usmeravaju i nadziru u skladu sa sa manadatima koje su im građani poverili.

  • Prinuđeni smo da idemo na Adu i da se kupamo, jer ili nemamo para, ili nemamo vremena, pitanje je kakva je voda i da li je zdrava, u rekama Dunav i Sava ima otrovnih materija, veoma štetnih po organizam, živa na primer, pitam se zašto djb ne bi pokrenuo inicijativu prečišćavanja ovih reka izgradnjom jednostavnih filtera(sloj peska, ugljenika, kamenja i sunđera) a filtriranje bi se odnosilo i na stajaću vodu u jezeru, obzirom da sam i sam član pacifičke organizacije koja smatra da je voda najvažniji resurs na planeti, čak sam i pokretao neka pitanja za balkanski region, ali je ipak ostalo samo na temama jer je nedostižno, ljudi podrugljivo odmahuju rukom, eh ta evropa…