Autorski tekst Poljoprivreda

Šta ako se ne spreči otimanje zemlje?

Ministar poljoprivrede je u poslednje vreme animirao javnost najavama izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje su trebale da srpeče strance da jeftino razgrabe srpske oranice.

Kako se javnost nadala, time bi se sprečilo da masovnim vlasništvom nad zemljom izgubimo kontrolu nad ovim ograničenim prirodnim resursom od kojeg bi mogla da nam zavisi i sigurnost i nezavisnost države, a nadala se javnost i da će se tako sprečiti da postanemo jeftina najamna radna snaga i na njivama. Što se radne snage tiče, u eri visoko automatizovane poljoprivredne proizvodnje radnika za poljoprivredu svakako skoro da i ne treba, tako da priče o bilo kakvim novim radnim mestima ne mogu da stoje, tj. cifre kod velikih stranaca angažovanih ljudi ne mogu da pariraju ciframa mogućeg gašenja male porodične poljoprivrede.

Jedino mesto da se u poljoprivredi uposli veliki broj ljudi su poljoprivredna gazdinstva, ali to Nemci znaju pa se za takav agrar bore. Naši krojači sudbine ovde u Srbiji kroje po svome, naravno ukrivo. Govoriti im – džabe je, skakako će svaki otpor u medijima predstaviti kao politikanstvo opozicije. Ipak, za ćutanje je sada potrebno imati obraz.

I, izašle su u javnost očekivane ministrove izmene zakona i jasno je da metu ne pogađaju. Otimači zemlje su po celom svetu raširene kompanije, a pripremljene izmene Zakona u kupovini zemlje ograničavaju strana fizička lica. Pošto nas izmene ne štite od kompanija, na opštu nesreću, imamo u komšiluku državu koja nam je izvor saznanja kojim putem smo krenuli.

Ako iz Kikinde, ili Vršca pređete granicu sa susednom Rumunijom pogledajte bespregledna prostranstva livada sa obe strane puta. Vratila su se stepska staništa u ovaj kraj Panonske nizije. Da, to su nekada bile njive. U poslednje vreme su paori sa naše strane granice počeli da se raspituju kako bi mogli da u bescenje jeftino zakupe oranice sa rumunske strane. Od njih saznajem da je rumunska agrarna politika dobro sejala korov. Pa, kome treba zemlja da je kupi, pa da je ne obrađuje?

Ogromna prostranstva useva u Rumuniji su tu i tamo okružila siromašna, skoro napuštena sela. Čija je zemlja oko tih sela i kako da selo od sve te proizvodnje ne opstaje i ne razvija se? Ko obrađuje silnu zemlju, kad to ne čine lokalni ljudi?

Šta se u stvari desilo u Rumuniji?

Ukratko, došlo je do otimanja zemlje (eng. Land grabbing). Otimanje zemlje je gomilanje hiljada hektara zemlje u vlasništvu/dugoročnom zakupu najčešće kompanija, a mnogo ređe fizičkih lica. Ono je rašireno gde god je moglo da pusti koren u siromašnim i pravno nedovoljno spremnim državama, a praćeno je iseljavanjem stanovništva ruralnih sredina i značajnim ograničavanjem perspektive lokalnog življa. Otimanje zemlje je pojava kojom kompanija ili pojedinac stiče vlasništvo/dugoročni zakup nad ogromnim površinama na štetu lokalnog stanovništva, smanjujući mu pristup zemlji i svemu što na njoj postoji (šume, voda, itd). Otimanje zemlje je praksa koja je bila karakteristična za Afrički kontinent, zadirala je i u Aziju, a eto je sada i u zbunjenim zemljama koje žele da budu deo Evrope i to nespretno izvode.

Ko su otimači zemlje u Rumuniji i zašto neki zemlju u opšte ne obrađuju?

Otimači zemlje u Rumuniji su međunarodne kompanije agro delatnosti, ali i banke i investicioni fondovi, strane osiguravajuće kuće i domaće agro kompanije. Neke su svoju zemlju uključile u sopstvenu poljoprivrednu proizvodnju i to je manje zlo od dva zla. Druge (najčešće one koje se u opšte ne bave poljoprivredom) su kupile zemlju iz špekulativnih razloga, kako bi je kasnije preprodale kad se uslovi stvore da bude skuplja, a verovatno logikom ulaganja u hartije od vrednosti i druge sebi uobičajene metode investiranja radi uvećanja kapitala.

Koji su faktori direktno uticali na ekspanziju otimanja zamlje u Rumuniji?

Radi se, na žalost, o faktorima koji su prisutni i u Srbiji, a to su:

  • Politička podrška (Vlada aktivno podržava razvoj agro giganata)
  • Regulativa koja ne pruža otpor ovoj pojavi
  • Plodno zemljište
  • Cena zemlje niža nego u EU
  • Evropske subvencije njihovim kompanijama

I, šta ako se ne zaštitimo od nadirućih stranih kompanija?

Ništa, baš ništa…. Za par godina baš ništa nam neće ostati čime ćemo moći da “ubedimo” neke porodice da ostanu na selu, ili u malim od poljoprivrede zavisnim vojvođanskim gradovima. Mogućnost da oni kupe dodatno parče zemlje na selu im je jedini motiv za to. Nastaće rumunski scenario.

Svetlana Kozić
Predsednica Pokrajinskog odbora
Dosta je bilo
Poslanica u Skupštini Vojvodine

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Čekajte, zar kod nas ne postoji zakonska obaveza da se zakupljeno ili kupljeno državno zemljište MORA obrađivati?

  • Zasto jos uvek nema nikakve reakcije na poziv na sastanak kod stranog ambasadora, i sta ce Sasa tamo, ako je verovati medijima? Na sta to lici da lideri stranaka jedne zemlje idu na poklon kod ambasadora? Kao glasac DJB, zahtevam da se pokret precizno odredi u odnosu na ovo pitanje.

    • Šta to znači “na poklon”?
      Mislite li da se ide na sastanak samo da bi se klanjao?
      “Klanjati se” je kategorija iz religijskog domena života, pa zar mislite da neko ide na sastanak da iskaže poštovanje prema ambasadoru kao prema božanstvu ili da se klanja njegovoj državi kao božanstvu?
      Ako ste pratili izjave Taličnog, onda bi Vi lako shvatili da on to nikada nije radio niti će raditi. On uopšte nije taj tip ličnosti. Pogotovo što se zauzima za vrednosni sistem gde se svi ljudi jednako poštuju (ali ne kao što su to zagovarali ideolozi komunizma, već je utemeljen u humanizmu i socijalnoj brizi države prema društvu, kao što je to npr. danas u Kanadi, Australiji,…)
      Gledajte malo optimističnije. Nisu svi ljudi loši kao ovi na vlasti ili oni bivši.
      Srdačan pozdrav

    • Da, upravo sam to hteo da kazem. Izjava je premalo(na tv-u) da bi se ista moglo zakljuciti. Osim toga, alata za pritisak je pregrst, pa nije za ocekivati da se ostane apsolutno principijelan. Istorija govori drugacije. Ali, da ne verujemo u cudo beskompromisnosti, ne bismo ni glasali sa Saleta.

    • Ako Radulović ide na sastanak sa Mekalisterom, onda zato ima dobre razloge. Pretpostavljam da ljudi koji glasaju za DJB nemaju i ne bi trebalo da imaju sumnju u to.

  • Ova vlada tj. AV je za ovih nekoliko godina unazadio poljoprivredu za 20 g. Subvencije koje su dobijali MALI poljoprivrednici preusmerio je na svoje partijske istomisljenike, dodelom subvencija i bespovratnih srestava za mehanizaciju, traktore i zalivne sisteme, mi obicni paori sa 10 h zemlje to nismo mogli dobiti, sada najavljuje besplatnu podelu drzavne zemlje do 20 h mladim poljoprivrednicima /citaj SNS aktivistima/. Kod nas ne funcionise trzisna ekonomija jer cenu nasih proizvoda odredjuju tajkuni nakupci.

  • Prvo, slažem se da poljoprivredno i šumsko zemljište mora da bude pod patronatom domaće zajednice- srpske.
    Zašto? Zato što je ono garant stabilnosti socio-ekonomije. Zajednica koja svoje osnovne resurse, a hrana je broj 1 i neprikosnoveno je na prvom mestu u svim zajednicama na svetu, poveri nekom drugom ozbiljno ugrožava svoju stabilnost a moguže i opstanak.
    Drugo, kontrola zajednice nad ovim resursom mora da se pooštri zbog ekoloških potreba zajednice. Nastupajuće klimatske promene pre svega.
    Treće, Rumunija uopšte nije dobar primer za upoređenje sa stanjem u Srbiji.
    Zašto?
    – Kada je država Rumunija vratila zemlju seljacima oni osim lopata i ašova i poneke grabulje nisu imali čime da obrađuju desetine hektara koje su dobili. Ako pogledate rumunska sela tamo nećete videti ni jedan jedini ambar, niti staju za više od dva grla stoke. U Srbiji poljoprivrednici su prilično dobro snabdeveni sredstvima za proizvodnju, imaju tradiciju proizvodnje (koju ni socijalistička vlast nije okrnjila) i imaju na raspolaganju komercijalno-organizacione-tehničke sisteme koji je podržavaju
    – U Rumuniji u vreme vraćanja zemlje seljacima ništa od toga nije postojalo. To znači da nije bilo načina da seljak kupi tehniku, seme, đubrivo, sredstva za zaštizu, da zatraži od nekoga savet, da zna kome će prodati proizvod jer tržište nije postojalo.
    – Srpski poljoprivrednik samo u izuzeznim slučajevima prodaje zemlju a rumunski je bio prinuđen da je zbog gorepomenutih razloga proda pošto-poto.
    Upoređujmo se sa Hrvatskom koja nam je u pogledu poljoprivrede najsličnija
    Četvrto, poljoprivredno zemljište na koje “pucaju” strane kompanije gotovo se isključivo nalazi u Vojvodini.

    • Ovo poslednje nisam bas razumeo. Nalazi se u Vojvodini, pa? Zar Vojvodina nije deo Srbije?

  • Rumunija ima nesto vise od 16 puta obradive prvoklasne zemlje nego Vojvodina.Ono sto se desilo pre otimacine tog zemljista, koje nije vredno samo kao poljoprivredno vec kao zemljiste sa velikim naslagama nafte i gasa ispod nje, je samo cudo gluposti i korupcije rumunskih vlasti i lazi koje su plasirali svojim gradjanima.Prvo su napravljeni par sitnih stranih investicija u i sada uspesne male farme ,vocnjake.Onda se krenulo u ono katastrofalno ,prodata je suma.Na Karpatima van par Nacionalnih parkova nema vise drveca.Uzela ih je Nemacka kompanija koja je u periodu od 15 godina posekla 60% rumunskih suma.Dok ih je vlada podrzavala a lokalni sumari slavil,i niko u trenutku nije ni pomislio sta ce se desiti vrlo brzo.Suma vise nema ,cak nisu ni obnovljenje.A 80% sumara sada radi po Evropi kao gradjevinski radnici .Cak su i planinski izvori vlasnistvo Nemaca.Stocari koji su vekovima tamo napasali stoku sada moraju da placaju koriscenje pojila po grlu privatnim vlasnicima izvora a samim tim i potoka.
    To se desilo sa sumama i vodom u Karpatima. Sto se obradive zemlje tice ona je mnogo vrednija zbog onog sto je ispod nje nego kao oranica.Rumunija je energetski samo odrziva , nije do smene Causeska nikada uvozila energente. Verovali ili ne to je prva zemlja na svetu koja je pocela sa koriscenjem naftnog gasa , i to za javni prevoz jos daleke 1947 do dan danas.

  • Odavno znamo da su se bivse vlade pa i sadasnja zaduzivale kod ztranih investicionih fondova nudeci imsve sto je drzavno vlaznistvo kao garanciju . Koliko vidim drzava je svorc,para jedino ima u centralnom dnevniku i na pinku. Pa ja vas pitam koja ce to buduca vlada I sa kim na celu da zadrzi i pare i jare bez posledica. Taj se jos nije rodio.

    DOSTA JE BILO laznih nada.

  • Draga Svetlana hvala za pokretanje ove važne teme. Pitanje broj jedan kako ovu temu nametnuti kao temu broj jedan u Srbiji.
    Novine koje bi trebale o tome da pišu u vlasništvu su onih kojima naša vlast treba i da pokloni tu istu zemlju.
    Tako da će nas ova korumpirana vlast prodati i uništiti našu domaću poljoprivrednu a i milion – dva stanovnika koji žive na selu, što ni Hitleru nije uspelo da nas uništi ali ovim naprednim hoće.