Autorski tekst Beograd

Svi smo mi Ljuba!

Ovih dana kao da je suđeno da se na teritoriji opštine Zemun dešavaju nepravde osobama koji se zovu Ljuba. Ne, ovo nije priča o Miroljubu Mosuroviću, nadaleko čuvenom, a sada već definitivno bivšem direktoru osnovne škole „Svetozar Miletić“ u Zemunu, čoveku koji je ličnim primerom, posvešćenošću i ogromnim radom uspeo da pretvori jednu oronulu školu u modernu za koju se uvek tražilo mesto više.

Koliki je njegov značaj i doprinos najbolje pokazuje činjenica da su se skoro mesec dana sadašnji i bivši učenici škole, njihovi roditelji i zaposleni škole borili tako što su bojkotovali nastavu. Da li možete da navedete još neku školu u kojoj bi postojala toliko izražena solidarnost oko direktora škole? Ja ne mogu.

Autor ovog teksta je rođen i odrastao u Zemunu. Kao takav imao sam priliku da upoznam i da se sprijateljim sa mnogim osobama kojima je direktor Ljuba oplemenio svoj život kao nastavnik i direktor. Zaista, nisam nikad čuo nijednu jedinu lošu reč o njemu od osoba koji su imali priliku da ga lično upoznaju. Naprotiv, o direktoru Ljubi samo reči hvale.

Nažalost, direktor Ljuba nije izdržao ogroman pritisak i doneo je odluku o prestanku borbe iako su ga svi podržavali da nastavi. Jednostavno i razumljivo, nije želeo da ugrozi svoju porodicu i svoje učenike koje toliko voli. Ljubo, hvala Vam i izvinite. Nismo smeli da dozvolimo da oteraju jednog čoveka čiji je doprinos društvu toliko veliki. To je teret koji ćemo morati da nosimo.

Ne, ovo nije priča o Ljubi Mosuroviću, iako nisam mogao da ga ne spomenem u svetlu skorašnjih događaja. Ovo je priča o Ljubomiru Miloševiću.

Ko je Ljuba Milošević? Ljuba Milošević je čovek koji je ceo svoj radni vek proveo onako kako je i živeo. Vredno, posvećeno, hrabro, pošteno, časno i čestito. Ovaj bivši policajac u penziji sa više od 30 godina službe, proveo je brojne noći budan, boreći se protiv kriminala, a sve kako bi svako od nas bio bezbedniji. Nisu bile retke situacije u kojima je svoj lični život i zdravlje ugrozio samo da bi obavio svoju dužnost. Plava policijska uniforma za njega je bila svetinja što je danas priznaćete retkost.

Život prema njemu nije bio nežan. Rano je ostao udovac i uz brigu o svakom od nas, on se brinuo da svoja dva, a sada već odrasla sina Ivana i Bojana izvede na pravi put kako bi postali dobri i pošteni ljudi.

Kako bi obezbedio dovoljno životnog prostora za svoju porodicu, kao i mnogi naši sugrađani, Ljuba je prodao svoj stan i celokupnu ušteđevinu uložio u izgradnju kuće u naselju Altina. Uredno i savesno izmiruje svoje obaveze, plaća porez i komunalije i legalizovao je svoju kuću.

Nažalost, naporan i strestan život su uzeli svoj danak i Ljuba je kao posledicu tromba 2011. godine ostao bez desne noge koja je amputirana i danas živi kao osoba sa invaliditetom.

Kao da ovo nije bilo dovoljno, Ljuba je doživeo i doživljava novu, a ovoga puta pravnu nepravdu. Postao je žrtva pravnog nasilja od strane, prema njegovom mišljenju opštine Zemun i njenih funkcionera, grada Beograda i države Srbije.

Naime, kada je izgradio svoju porodičnu kuću situacija je bila drugačija. Altina je bila mirno mesto koje se ubrzano razvijalo i bila je planirana izgradnja ulice koja bi njegovu kuću spojila sa ulicom Ugrinovački put na Altini. Prema planu detaljne regulacije iz 2005. godine predviđena je izgradnja saobraćajnice DUP Altina 1 . oznaka S.102 koja bi mu omogućila da se nesmetano kreće. Do izgradnje ove saobraćajnice Ljuba je kao jedinu vezu sa gradom prinuđen da koristi javnu površinu odnosno prostor uz Autoput za Novi Sad.

Međutim, prvi problemi su nastali 2008. godine, kada je privatni vlasnik na prostoru na kojem je prema planu predviđena izgradnja ulice kao i na preostalom delu javne površine uz autoput, nezakonito uzurpirao ovaj prostor i pretvorio ga u magacin i stovarište. Prolazak ovim delom je tako postao značajno otežan za zdrave osobe, a za osobe sa invaliditetom pravi izazov.

Kako biste uvideli ozbiljnost situacije napominjem da danas do Ljubine kuće više nije moguće doći kolima hitne pomoći ili vatrogasnim kolima, što je i moglo da izazove tragične posledice 2015. godine kada je Ljuba doživeo moždani udar.

Na moje pitanje kome se sve obraćao, odgovara da se bezuspešno obraćao usmenim i pismenim putem raznoraznim institucijama od lokalnog do republičkog nivoa i ukazivao na svoj problem.

Opština Zemun kao i Direkcija za gradsko građevinsko zemljište i izgradnju Beograda su više puta pismeno bili obavešteni o potrebi izgradnje saobraćajnice koja je predviđena planom detaljne regulacije i svaki put je dobio negativan odgovor, uz izgovor da nisu planirana finansijska sredstva.

Podsećam čitaoce da je opština Zemun, samo za 2016. i 2017. godinu, ukupno iz budžeta GO Zemun izdvojila oko 250 miliona dinara na ime održavanja nekategorisanih puteva.

Sa problemima neizgrađene saobraćajnice i nezakonitog uzurpiranja javne površine uz autoput, prema rečima Ljube Miloševića usmenim putem upoznati su predsednik opštine Zemun, predsednik Skupštine gradske opštine Zemun, jedan član Gradskog veća, kao i jedan član Opštinskog veća opštine Zemun i svi oni su ga uveravali da će njegov problem biti rešen.

Pismenim putem obraćao se i gradonačelniku grada Beograda, kao i gradskom menadžeru. U očaju zbog nereagovanja svih službi obraćao se čak i sadašnjem predsedniku, a tadašnjem premijeru Srbije, Aleksandru Vučiću. Nikada nije dobio odgovor.

Ovakav odnos javnih funkcionera i države prema građanima je nedopustiv. Ljuba Milošević nije tražio milostinju, nego je samo tražio svoja prava i ukazivao na kršenje zakona. Doživeo je da u svojoj rođenoj zemlji, a kojoj je toliko pružio, bude diskriminisan i da mu budu kršena zagaranovana prava.

Kao osoba sa invaliditetom, zaštićen je Međunarodnom konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Država Srbija se potpisivanjem ove konvencije obavezala da spreči diskriminaciju osoba sa invaliditetom i da im omogući pristupačnost i slobodu kretanja.

Pravo na slobodu kretanja je, između ostalog, i Ustavom zagarantovano pravo. Kao osoba sa invaliditetom njegovi zahtevi za izgradnju predviđene saobraćajnice su morali imati priroritet u postupanju. Ukoliko nisu postojala finansijska sredstva za izgradnju predviđene saobraćajnice onda mu je morala biti obezbeđena službenost prolaza.

Kako bi ostvario svoja prava, Ljuba je 2016. godine tužio grad Beograd kako bi mu se obezbedila službenost prolaza. Postupak je i dalje u toku. Kako bi mu pružili podršku u ovom postupku odbornici DJB u Skupštini opštine Zemun su prisustvovali javnom ročištu koje je bilo održano u petak 29.09.2017. godine.
Šta je greh Ljubomira Miloševića? Njegov greh je to što je verovao svojoj državi da će ga zaštiti u situaciji kada mu je zaštita potrebna. Njegova greška je to što je verovao da se u ovoj zemlji propisi poštuju i da postoje stručne i odgovorne osobe koje znaju da rade  posao za koji su plaćeni.

Postavljam pitanje, kako je moguće da jedno privatno lice uzurpira javnu površinu pored autoputa duže od devet godina, a da nijedna od nadležnih gradskih i opštinskih službi nisu reagovale? Da li je normalno da neko ko radi nezakonito, maltretira onog koji poštuje zakon?

Nažalost, Ljubin slučaj nije jedini. On je samo jedan od mnogobrojnih građana koji su obespravljeni, koji svakodnevno doživljavaju nepravde i koji se bore protiv vetrenjača. Građani su postali žrtve partokratije, nepostojanja sistema, bahatosti, neodgovornosti i nestručnosti.

Pored odbornika i članova Dosta je bilo, podršku Ljubi Miloševiću je pružio i opozicioni odbornik SO Zemun Danilo Tvrdišić.

Zemunski odbor „Dosta je bilo“ će i u budućnosti pratiti slučaj Ljubomira Miloševića i pružiti mu pravnu podršku kako bi mu pomogli da što pre ostvari svoja prava. Takođe, zakonskim putem ćemo postaviti pitanje odgovornosti nadležnih organa za učinjene propuste i obavestiti javnost.

Pavle Gašpar

član Kluba za pravosuđe DJB

potpredsednik OO Dosta je bilo – Zemun

O autoru

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • “kako je moguće da jedno privatno lice uzurpira javnu površinu pored autoputa duže od devet godina, a da nijedna od nadležnih gradskih i opštinskih službi nisu reagovale?”
    A kako je moguće da čovek napravi kuću do koje nema ni prilaza i da je posle toga lezalizuje? Tražite poštovanje zakona za čoveka koji je svesno isti prekršio. Izvinite, ali njemu se desilo upravo ono što je i zaslužio – naišao je na nekog bezobraznijeg od njega.

    • Poštovani,

      mislim da se radi o nesporazumu. Mi tražimo poštovanje zakona koji bez izuzetaka važi podjednako za sve!
      U ovom slučaju stambeni objekat je izgrađen na privatnoj parceli, a prilazni put, tj. njegova izgradnja je predviđena detaljnim urbanističkim planom, Objekat nije izgrađen nasumično i neplanski. Takođe, objekat je legalizovan što znači da su nadležni organi utvrdili da je bezbedan i u skladu sa zakonom utvrđenim standardima. Činjenica da li postoji izgrađeni tj. asfaltirani put nije uslov za legalizaciju objekta. U ovom slučaju je privatni vlasnik na javnoj površini, kao i na prostoru na kom je predviđena izgradnja asfaltnog puta nezakonito izgradio magacin i stovarište. Da to nije učinio, postojao bi zemljani put na kom je predviđena izgradnja asfaltiranog i koji bi se mogao koristiti do izgradnje planiranog.

      U ovoj situaciji, u suštini nema nikakve razlike od npr. situacije da Vama, na sred ulice, a ispred ulaza u kuću, ili zgradu privatni vlasnik bez dozvole napravi recimo pekaru ili garažu i tako blokira ulaz u kuću. Zamislite da ste se obraćali godinama nadležnim organima zahtevajući da nesavesni vlasnik ukloni pekaru i da Vam tako obezbedi službenost prolaza, a da oni nisu postupali zbog koruptivnih ili drugih razloga. Verujem da Vam najblaže rečeno ne bi bilo pravo. Naravno, ja Vam nikako ne želim da Vam se desi tako nešto ili kakva druga neprijatna situacija.

      Ne mogu da se složim sa Vašom argumentacijom iznetom na kraju komentara. Čak i da je jedna strana kršila zakon što ovde nije slučaj, nikad se na kršenje zakona ne sme, niti može odgovoriti kršenjem istog, nego samo poštovanjem zakona. Jedino se tako uspostavlja red i pravna sigurnost, a to je ono što želimo. To je ono što želi svaki pristojan čovek, složićete se.

      Nadam se da ste dobili zadovoljavajući odgovor. Za bilo kakvu nejasnoću, stojim Vam na raspolaganju. Hvala Vam na izdvojenom vremenu i poklonjenoj pažnji. Želim Vam prijatan ostatak dana i svako dobro!

    • Pavle,
      Buduci da je kucu ‘legalizovao’, kako ste naveli, znaci da ju je podigao bez gradjevinske dozvole. Tu i jeste srz problema – u ovoj se zemlji zida decenijama van svake procedure i zakona. Sta ima veze sto je parcela privatna, ako recimo nije gradjevinska zona, vec poljoprivredno zemljiste? Da je dobio dozvolu, platio komunalno opremanje, opstina bi odavno morala da dovede infrastrukturu do njega… I ovaj sto je sazidao skladiste se mozda nada da ce sutra isto ‘legalizovati’. Slazem se da je uzurpirao javnu povrsinu, slazem se da bezakonje i nasilje (u saobracaju, u urbanizmu, u odnosima) gledamo na svakom koraku, gledamo kako Beograd ne rusi kuce uz Savski nasip, tako da se jasna poruka salje da ovde moze da radi ko sta hoce. Sudskim putem ni njegova deca to nece resiti. Zasto ovo tvrdim? Iz licnog primera – moja porodica je vodila spor oko 10 metara puta 21 godinu. Covek uzorao put i postavio kapiju. Nakon 21 godine sud donosi odluku da tuda ne moze da prodje put jer je tu veliko drvo??? 21 godinu to drvo raslo do pravosnaznosti….

    • Poštovani Andrej,
      slažem se sa Vama da je problem nelegalne gradnje ogroman problem koji nije još uvek adekvatno rešen. Prema jednom podatku koji sam pronašao, u Srbiji trenutno ima oko 2,2 miliona bespravno podignuta objekta. Šta nam to govori? Da li to znači da smo kao narod bahati i skloni nepoštovanju propisa, ili da postojeći sistem ne funkcioniše tj. da nije postavljen na pravilnim osnovama. Ja bih ipak rekao ovo drugo. U suprotnom, kako je moguće da naši ljudi odu u inostranstvo i ne samo da se uklope nego vrlo brzo postanu jedni od najcenjenijih zaposlenih. Dakle, problem je u nepostojanju adekvatnog sistema.

      Da dodam. Mi bi mogli da donesemo npr. “Zakon o obaveznom letenju” i da njime obavežemo sve građane da više ne smeju da hodaju nego da ubuduće moraju da lete. S obzirom da bi ovakav zakon bio loš, jer je nesprovodiv, ukoliko bismo ga bukvalno sprovodili onda bi mogli da kažemo čak da svi građani krše zakon!

      Poenta je da su mnogi naši zakoni loše napisani ili prepisani i da ne odgovaraju društvenoj realnosti. Nekad zakoni i nisu loše napisani, koliko se ne primenjuju. Procedure su komplikovane i suviše birokratske. Mehanizam kontrole ili zaštite ne postoji ili je nesprovodiv. Sistem je jednostavno takav, da vas tera da krši propise. Nisu krivi građani zbog toga, niti smeju da snose štetne posledice, nego su krivi oni koji su takav sistem napravili.

      Problem nelegalne gradnje je specifičan problem. Država je, neznajući kako da reši problem velikog broja ljudi koji su kao posledica ratova na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno Kosovu i Metohiji ostali bez krova nad glavom, odlučila da zažmuri na jedno ili oba oka na kršenje propisa koji se odnose na gradnju. Odlučila se za manje zlo. Posledica ovog “žmurenja” su mnoga nakaradna rešenja i zloupotrebe, potpuno odsudstvo komunalnog reda i nedostatak potrebne infrastrukture. Društvo je tako ušlo u začarani krug!

      U svakom slučaju ne možemo izjednačavati građane koji su rešavali svoje životno stambeno pitanje sa onima koji uzurpiraju javnu površinu, ugrožavajući bezbednost učesnika u saobraćaju, a sve zarad sticanja profita ili su jednostavno bahati.

      Žao mi je zbog nepravde koju je doživela Vaša porodica. Nažalost Vaš slučaj predstavlja tipičnu posledicu partokratije, zapošljavanja “preko veze”, nestručnosti i nepostojanja sistema. Hvala Vam na izdvojenom vremenu i konstruktivnom komentaru!

    • Hvala vam Pavle na odgovoru.
      Ja sam ipak malo oprezniji i voleo bih kada bi svi malo vise postovali zakone cak i kada imate koristi od nepostovanja. Na primer, nikada ne bih kupio stan ‘u izgradnji’ iako to deluje jeftinije. Motor i camac ‘bez papira’ ne kupujem. Neuknjizenu garazu takodje. Nekretnina je samo ono sto postoji u Katastru nepokretnosti, ne nesto sto ‘samo fali upotrebna dozvola’ ili je u ‘procesu legalizacije’… Kada bi se svi tako ponasali prevara i kradja ne bi bilo.
      Slazem se da su procedure komplikovane, nelogicne, predugacke, skupe. Sve je to tacno, ali ipak i tada su mnogi gradili po zakonu sto znaci da je bilo moguce. Ovako je neko napravio kucu ne plativsi takse, a drzava mu posle to oprasta i salje poruku ljudima koji su radili po zakonu da su budale i magarci jer su platili sve sta je moralo. I posle se postavlja pitanje zasto bi Ljubi opstina dovela put (na racun ovih budala sto su naknade platili) kada Ljuba nije uradio svoj deo i platio naknadu za komunalno opremanje…
      To sve naravno nema veze sa bahatim biMismenom koji je digao skladiste i blokirao prilaze. Samo mislim da jedno bezakonje, naizgled benigno, povlaci za sobom drugo i trece i posle to niko vise ziv ne moze da razmrsi…
      Svako dobro vam zelim!

    • Poštovani Andrej,
      nema na čemu. Hvala Vama na izgrađenoj pravnoj svesti kada je poštovanje propisa u pitanju. Pohvaljujem Vašu opreznost. Naravno, jasno nam je obojici da nemaju svi građani toliki nivo pravne kulture. Takođe, ukoliko u nekoj oblasti postoji povećan broj prevarnog ponašanja, to je ujedno znak da država nije dobro odradila svoj posao.

      Što se tiče slučaja gospodina Ljube Miloševića, on jeste zidao na parceli koja je prema predviđenoj nameni “građevinsko zemljište”. Platio je sve potrebne naknade i to ne po blažim uslovima koji postoje po sadašnjim propisima. Ovde bih dodao da smatram da je apsolutno nepravedno da ljudi koji su legalizovali objekte po ranijim propisima plate značajno više sume u odnosu na građane koji legalizuju objekte danas.

      Što se tiče razloga zašto bi mu opština izgradila put, a osim prethodno navedenih (plaćene naknade, predviđena izgradnja puta DRP-om), podsetiću na to da je on osoba sa invaliditetom i da je kao takav zaštićen Međunarodnom konvencijom o zaštiti prava osoba sa invaliditetom. Izbeđu ostalog, član 9. ove konvencije, propisuje da su države potpisnice u obavezi da obezbede pristupačnost osobama sa invaliditetom koja podrazumeva izgradnju puteva, uklanjanje barijera, dostupnost javnim putevima, objektima i sl.
      Svako dobro!

    • Ako ostavis sendvic u sns kesu iz koje si ga izvadio i procitas pazljivije mozda primetis deo u kome se kaze da je tu planiran put..

  • Svaka čast Gašpare, i na ovom tekstu i na podršci Ljubomiru i Ljubi.
    I Vama i Vašim odbornicima u Zemunu.
    Vidim da Ljubomirov problem datira od 2008.Znači, problem je postojao i u periodu od 2008. do 2012. godine.
    Pa jel to ono za šta treba da glasamo na predstojećim beogradskim izborima,jel to najbolje što opozicija može da ponudi?

    • Što se tiče situacije pred predstojećim beogradskim izborima i odnosom između stranaka na vlasti i stranaka koje čine opoziciju, objasniću je sledećim primerom. Situacija podseća na loš brak u kojoj supruga(građani) živi sa bahatim i nasilnim mužem i razmišlja da li da ga napusti. Bivši muž sa kojim je živela godinama je takođe bio podjednako loš i nasilan, ali ovaj put on obećava da se promenio. S druge strane postoje momci koji izgledaju pristojno i obećavaju sigurnost, ali o kojima ne zna ništa i opravdano (poučena prethodnim lošim iskustvom) se plaši da im pokloni poverenje.

      Kada govorimo o opoziciji, treba da vidimo da li se zaista radi o opoziciji i koliko su kredibilni ljudi koji je čine. Ljudi koji su bili na vlasti i koji su je koristili za ličnu korist nisu kredibilni. Ne možemo očekivati da pojedemo ponovo pokvarenu ribu i da očekujemo da nas ovaj put neće boleti stomak. To je suludo! S druge strane, ljudi koji na bilo koji način sarađuju sa sadašnjom vlasti takođe nisu opozicija.

      Na izborima treba da glasate za nove i kredibilne ljude. Svako naše ponuđeno rešenje za probleme od lokalnog do republičkog nivoa nije dato paušalno i ne predstavlja spisak lepih želja. Rešenja su ponuđena nakon sveobuhvatne analize koja podrazumeva da li je neko rešenje sprovodivo, koliko košta i na koji način povećava opšte društvenu korist. To je teži put bavljenja politikom, ali jedini ispravan put!

      Jedino mi želimo da promenimo sistem iz korena, a promena sistema je ono čega se vlast i mnogi u opoziciji plaše jer to znači da će izgubiti privilegije koje su sticali decenijama. Građani više nikada ne treba da glasaju za manje zlo!

      Hvala Vama Tanja na lepim rečima i poklonjenoj pažnji. Dobrodošli ste da nam se pridružite i pomognete u Zemunu ili u bilo kom Vama najbližem lokalnom odboru, a u zavisnosti od Vašeg mesta prebivališta. Pomoć nam je potrebna.
      Videćete da smo mi grupa pristojnih ljudi koji rade ono što govore, koji govore ono što misle i koji žele da unaprede društvenu zajednicu.

    • Nadala sam se da ćete se udružiti sa Jankovićem i Jeremićem.To bi bila dobitna koalicija.
      Kako sam se razočarala kada je Janković rekao da im je Dragan Đilas prihvatljiv kandidat za gradonačelnika.
      Zato jedino DJB. Sigurica

    • Poštovana Tanja,
      mi želimo da promenimo sistem. Tako je nešto moguće samo sa novim i kredibilnim ljudima. Mi se bavimo politikom kako bi promenili stanje koje postoji poslednjih trideset godina i kako bi obezbedili da konačno živimo u sredjenom društvu koje pruža jednake šanse za sve. Svako ko želi isti cilj je dobrodošao na tom putu, uz poštovanje principa i crvenih linija. Mi nećemo da smenjujemo “Kurtu” da bi došao “Murta”. Ako to znači da ćemo morati da idemo sami protiv svih, uradićemo tako. Ne zato što je lakše, nego zato što je ispravno!
      Hvala na ukazanom poverenju!