Autorski tekst Privreda

Novi poreski udar

Poreska uprava Srbije je ponovo počela da izdaje poreska rešenja i to tako da demotiviše građane da registruju sopstveni biznis i podstiče sivu ekonomiju.

Najveći rizik za poslovanje u našoj državi je država. Česte promene zakona, podzakonski akti koji se menjaju sve češće, čine uslove rada preduzetnika nesnosnim. Najviše udaraca moraju da izdrže računovođe, zato što se promena regulative u poslovanju uvek prelomi preko njih. I same zanatlije, mali trgovci i sitni prozvođači moraju da podnesu teret svakodne borbe za dinar na slabom tržištu, paralelno sa borbom sa nezasitom državnom administracijom.

Ako sagledamo činjenicu da nas formalno obrazovanje ni dan danas ne priprema za preduzetništvo, najmanji biznisi se evidentno susreću sa neprijateljem jačim od sebe, kojeg uz to nedovoljno poznaju.

Ova nepravedna borba države koja ambijent “reguliše” tako što ruši i ponovo gradi pravila skoro svake godine i preduzetnika koji i bez toga imaju previše problema, uvek se završi gaženjem ambicije malog čoveka da pokrene ili održava postojeći sopstveni biznis. Ovo je veoma loše za društvo u celini, jer znači pad poreskih prihoda države od kojih finansiramo i bolnice i škole i višu nezaposlenost.

Godine 2014. se u okviru projekta LEDA – Savetnici lokalnog ekonomskog razvoja, okupila grupa od nas petnaestak računovođa i poslovnih konsultanata iz svih krajeva Srbije. Povod je bilo vandredno stanje na polju preduzetništva nastalo nakon što je Poreska uprava naprasno i retroaktivno izdala poreska rešenja onima koji se paušalno oporezuju u i višestruko uvećanom iznosu.

Tako se razlika u mesečnom opterećenju množila sa 8-9 proteklih meseci i građani su dobijali poreska rešenja sa iznosom koji su odmah morali da plate, a koji je bio i šestocifren u nekim slučajevima. Članovi LEDA mreže su prikupili poreska rešenja sa teritorije cele Srbije i dokazali da su besmislena i da:

1. previše zavise od “odokativnih” procena lokalnih poreskih službenika Poreske uprave Srbije,

2. da se razlikuju od grada do grada čak i suprotno logici (veće iznose plaćaju preduzetnici u nekim manje razvijenim gradovima nego preduzetnici iste delatnosti sa sedištem u nekim razvijenijim sredinama),

3. da se dodatno oporezuje zapošljavanje novih radnika što potire meru subvencionisanja novog zapošljavanja tako što Poreska uprava odmah u prvoj godini čitavu tu subvenciju usisa nazad u kasu kroz uvećan paušal,

4. da država stimuliše sivu ekonomiju čineći poslovanje u legalnim tokovima riskantnim,

5. da se (u onom momentu, a ovo su priznali kao grešku i ukinuli) dodatno oporezuje i time destimuliše nabavka nove opreme i ulaganje u razvoj tehnologija,

6. da preduzetnik ima umanjenje ako se razboli, ali preduzetnica nema umanjenje poreskog opterećenja  ako ode na porodiljsko odsustvo i zbog toga ne ostvari svoj uobičajen poslovni promet (i ovo su nam uvažili i izmenili).

Tražili smo korenite izmene Uredbe po kojoj se obračunava paušalni namet, jer ona u stvari ne uređuje ništa. Uredba je otvoreno polje za igru lokalnih poreznika. Ministarstvo finansija je bilo potpuno gluvo na apele za korekciju ophođenja prema najsitnijim biznisima i uvođenje zabrane retroaktivnog rasta nameta zbog kašnjenja izrade rešenja.

Došli smo do tačke u kojoj smo snimili i emitovali dokumentarni film koji je dobio i nagradu za borbu protiv sive ekonomije zato što je dokazao da je važan uzrok sive ekonomije baš ovakav loš odnos države ka legalnom privređivanju.

Ovo se sve desilo 2014. godine, a čitava predstava se ponavlja i poslednjih nedelja. Ponovo se preduzetnicima dostavljaju poreska rešenja sa velikim zakašnjenjem, iznosi opet variraju od grada do grada, a i dalje je na snazi slična Uredba koja daje poreskim službenicima prevelike mogućnosti da se igraju bogova i presuđuju mikro biznisima po svojim procenama.

Rešenja su ponovo uvećana ove godine, opet imaju retroaktivno dejstvo i, još gore nego prošlog puta, retroaktivno dejstvo nije 8-9 meseci, već je dvogodišnje! Iznosi kojima se momentalno terete male privatne preduzetničke radnje se mere i stotinama hiljada dinara.

images (1)

Lukavština koju i ove godine sprovode je da rešenja šalju sukcesivno, manjem broju preduzetnika u jednoj isporuci, a zatim sledećoj. Ovim postižu da ni u jednom momentu nema dovoljno ojađenih poreskih obveznika koji bi krenuli u masovno podnošenje žalbi.

Jednima istekne rok žalbe, a drugi tog dana dobiju rešenja i dok jedan preduzetnik misli “neće mene” komšija strada, a kad stigne i njega, komšija je već ispao iz igre za zajedničku žalbu. Ovim se izbegava masovan pritisak javnosti na rad Poreske uprave.

Istu situaciju smo imali 2014. godine, ali smo uspeli da predamo na stotine žalbi radeći organizovano preko nekoliko udruženja preduzetnika. Skoro sve žalbe su odbijene, a Uredba je neznatno izmenjena insistiranjem Aleksandra Stevanovića, savetnika u kabinetu tadašnjeg ministra privrede Saše Radulovića, kojem smo mi iz LEDA mreže pokucali na vrata sa fasciklom neoborivih dokaza o haosu u kojem se određuje jedan od najosnovnijih faktora za odlučivanje za ili protiv osnivanja sopstvenog biznisa – iznos poreza.

Ipak, onog najpogubnijeg, svog prava da oporezuju kad im se ćefne i da to rade retroaktivno kako im se svidi, poreznici se nisu odrekli.

Porez treba da se plaća na osnovu platežne snage obveznika, a najprostiju evidenciju prometa treba da vrše i paušalci. Ne može servis za održavanje higijene objekata u Žitištu da ima poresko opterećenje veće od istog takvog servisa u Novom Sadu.

Knjiga za samostalno vođenje evidencije o prihodima postoji, ali kod njene primene je nešto zapelo. Izbegavanjem uvođenja reda u poreski sistem državi uvek ostaje mogućnost da kad joj u sred poslovne godine zatreba para zagrabi od preduzetnika po svom nahođenju, netransparentno i retroaktivno.

Poštovani poreznici, ako mislite da je povećanje poreza po svaku cenu recept za bilo šta dobro u ovom društvu, računica vam je potpuno pogrešna. Kako to izgleda u realnom životu pogledajte u kratkom filmu Paušalno šamaranje porezom.

 

Svetlana Kozić

predsednica poslaničke grupe Dosta je bilo u Skupštini APV

 

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • 3 godine kvalitetnog rada, unapredjenja usluge za opstu korist drustva, potencijalni izvozni proizvod, pionirski komercijalni projekat, ideja koja je dovodila do ovacija kod svake fime ili pojedinca kojima smo je prezentovali,ali je na kraju propala tj nema sanse da zazivi u onom obliku koji to zasluzuje. Glavni razlog? Znate i sami. Takse,nameti porezi, troskovi,pretnje, papoirologija, gubljenje vremena, bezboroj pravila,novi nameti i troskovi i sve ono sto vam je drzava pripremila da vas kazni. Ah da, da ne zaboravim uzimanje novca sa racuna da se drzava namiri,bas onda kada treba da platite podizvodjace pa vam posle okrenu ledja jer ne postujete dogovor. Hvala neka,nikada vise ovde aposlutno nista. Nismo slusali na vreme da nije moguce posteno raditi u Srbiji.

  • Ukratko:
    Ako ste gradjanin ove zemlje, i ne radite sa stranim firmama, ne otvarajte firmu u Srbiji.

    Cela prica:
    Imam preduzetnicku firmu preko 2.5 godine, tek pre mesec i nesto sam dobio prvi put poresko resenje za 2015, 2016 i akontaciono za 2017 godinu. Iako sam placao poreze i doprinose redovno, u iznosu koji je knjigovodja procenila, jer u to vreme u opstini Zabalj nisu imali ni jednu firmu pod mojom sifrom, pa kao nisu znali koliko da placam.

    Zadnje 2 godine sam na svakih par meseci zvao inspektora da proverim kakvo je stanje, da li zna kada stizu resenja i koliko da li treba vise da placam od ovoga sto sam do sada. Naravno uvek je odgovor bio “ne znamo, do beograda je, ceka se na softver”. I tako oni skoro 3 godine ne rade svoj posao.

    Kad je stiglo resenje, iznosi su prevazisli moje najgore projekcije za citavih 30%, a da ne pricam sto su me dodatno castili sa 10% povecanja poreza samo zato sto imam 1 zaposlenog.
    Ako pogledate vesti, u zadnje tri godine, sigurno ćete videti da je strana firma, koja je došla na tržište Srbije, dobila subvenciju u vidu oslobađanja od plaćanja poreza i doprinosa u roku od 3 godine kao i iznose do 10,000.00 eur po zaposlenom radniku.
    Da li je to fer prema sopstvenim gradjanima? Pa naravno da nije!

    Da ne pricam, da nemam pogodnost placanja poreza za firmu na rate bez kamate, samo zato sto sam do sada placao nesto. Vise bi mi se isplatilo da skoro 3 godine nisam dao ni dinar drzavi, pa bi onda taj iznos mogao da placam na 5 godina,

    Zbog toga sto sam preduzetnik uskracena su mi skoro sve finansijske pogodnosti koje ima obican gradjanin, cak i onaj ko prima minimalac. Banke nece da mi daju kredit, jer sam preduzetnik koji nije imao doneto resenje o porezu niti imam firmu koja posluje minimum 3 godine.

    Uredba na osnovu kojih su doneta resenja krsi Ustav Republike Srbije, jer Član 197 Ustava kaže: “Zakoni i svi drugi opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo. Izuzetno, samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno dejstvo, ako to nalaže opšti interes utvrđen pri donošenju zakona. Odredba krivičnog zakona može imati povratno dejstvo samo ako je blaža za učinioca krivičnog dela.”

    Verujte, mnogo vise se isplati da otvorite firmu u Estoniji. Kada sam racunao koliko para sam potrosio ovde za 3 godine i koliko bi potrosio tamo, ispostavilo se da bi i pored placanja privatnog penzionog i zdravstvenog, bio u debelom plusu, a da ne pricam da bi mogao steci i EU drzavljanstvo usput.

    • Tako ti je to moj Milivoje kad se usudis da otvoris firmu u zemlji t.j opstini gde predsednik iste nosi nadimak ajfon t.j Čeda ajfon.

  • Svaka čast na tekstu. Najgora stvar je što sesvakipreduzetnik i privatnik boji inspektora jer zna d amu inspektor može naći grešku kad god poželi upravo zbog velikog broja uredbi ipodzakonskih akata i to je prostor za mito i uterivanje straha ljudi na vlasti, a puna su im usta poštenja, brige o nezaposlenima i subvencijama početnika, kao d aje nekozamislio da stvara socijalnu državu ili da pravi od države Crveni krst.