Autorski tekst Beograd Ekologija Urbanizam

Beograd na đubretu

Sećam se svog detinjstva. Bilo je manje ambalaže, manje plastike, manje đubreta. Život nam je bio lepši na travnjacima, u beogradskim nedirnutim baštama, na trešnjama u mom naselju. Nije bio luksuzan, ali je bio najbolji na svetu, jer šta lepše mogu deca da dožive od zelenih poljana i drvoreda?

Naša deca, međutim, rastu na kesama, mokrim kartonskim ambalažama, zgaženim limenkama punim blata, na pikavcima i zgnječenim plastičnim bocama.
Nema dileme da je Beograd prljaviji nego ikada. Beograd još uvek nije na vodi, ali jeste na đubretu. U okviru akcije „Dosta je bilo đubreta na Čukarici“ smo se malo pozabavili načinom na koji JKP „Gradska čistoća“ prikuplja i troši novac, tačnije njihovim izveštajem o poslovanju za 2016. godinu.

Godišnji-izveštaj-za-2016.-godinu

„Gradska čistoća“ živi i radi od naših para i ukupno je u 2016. god prihodovala 5 509.829, 000 dinara (oko 45 miliona evra) . Oko od 70% njihovih ukupnih prihoda dolazi preko „Infostana“ i od direktne naplate usluga preduzećima, dakle tih 70% prihoda njima ne dolazi ni iz kakvog državnog, odnosno gradskog budžeta. Pare u budžetima su takođe „naše“ pare, ali „Gradska čistoća“ svoje usluge direktno naplaćuje nama, građanima, kroz „Infostan“. Oko 9% prihoda njima dolazi od raznih poslovno-finansijskih transkacija, a oko 20% procenata prihoda (tačnije 1.079.066,000 dinara, tj. oko 9 miliona evra) je „Gradska čistoća“ dobila iz beogradskog budžeta.

Zadržimo se malo na ovoj stavki. Ovaj novac, tih skoro devet miliona evra je beogradski Sekretarijat za komunalne i stambene poslove prebacio „Gradskoj čistoći“ po osnovu ugovora III-01-401.1-14 od 31.12.2015. To je bio novac namenjen čišćenju i pranju javnih površina. Za te pare je trebalo tokom 2016. godine čistiti saobraćajnice tj. ulice, trotoare, trgove, stepeništa, Adu Ciganliju i druge javne javne površine koje nisu u nadležnosti
„Gradskog zelenila“. Taj novac je bio odvojen za poslove koji se uglavnom rade metlom ili sličnim pomagalima. Taj novac je bio namenjen onima koji grad čiste sopstvenim rukama, đubravnicima ili šmrkovima. Onima koji idu ulicama i čiste. Suma nije mala.

Pošto takvi poslovi nisu dobro plaćeni, ta suma bi pokrila 539.533 bruto dnevnice od po 2000din. To bi značilo da bi svakoga dana u godini grad čistilo dodatnih 1400 radnika. Da je zaista taj novac uložen u čišćenje javnih površina – verujem da bi grad zaista bio čistiji. Da je 1400 ljudi bilo na ulicama (dodatno u odnosu na čistače koje retko i viđamo) svakoga dana, verujem da bi radnike u fluorescentnim narandžastim uniformama mnogo češće viđali po ulicama.

Ali, šta se desilo? Gde su ti ljudi? Zašto grad nije čistiji?

Desilo se to da je „Gradska čistoća“ u svojem godišnjem izveštaju formalno navela ogromne površine – saobraćajnice, prostore između zgrada, parkinge itd. koje su navodno počistili. Oni tvrde da su grad počistili, svoju dužnost po ugovoru izvršili – a onda su ostvarili profit od 1.161.013, 000 dinara (9.675.108 evra, dakle dosta više od 9 miliona evra) i taj profit, sve po zakonu, vratili svom osnivaču – tj. gradskim vlastima, Gradu Beogradu.

Ako je novac već bio odvojen za čišćenja javnih površina, zašto je vraćen gradu? Vraćena suma je za oko 675.000 evra veća nego suma koja je uopšte data „Čistoći“ za ovaj posao. Kako to? Dobili su novac, nisu uradili posao kako je trebalo, a onda su vratili taj novac i malo više svom vlasniku kroz profit. Profitirali su na račun veoma loše usluge. Na kraju, otkud njima pravo da taj novac, iako ne bi rešio sve naše komunalne probleme, vraćaju vlasniku kao profit, pored nezavršenog posla? Pa taj novac smo mi dali kroz uplatnice Infostanu, nismo ga davali u budžet grada, dali smo ga njima – da nam čiste grad!!!

Da li to ima smisla? O čemu se tu radi? Niko ne može da nas ubedi da je grad očišćen kako treba – a novac tome namenjen je, praktično, vraćen u gradsku kasu. Na osnovu uplate iz gradskog budžeta JKP „Gradska čistoća“ je proglašena budžetskim korisnikom. A onda je ta uplata, i više, vraćena u gradsku kasu. Što praktično znači da ovo JKP i nije korisnik budžeta! I ne samo da nije, već budžet na njima profitira.

Razume se da je gradskom budžetu svaka uplata dobrodošla i da je svako oslobađanje od opterećenja melem na ranu. Razume se da je dobro ulepšati grad, investirati u fontane, spomenike i ostalo. Ali, po kojoj ceni? Šta nam je prioritet? Da li je u redu da u Beogradu hodamo kroz đubre, dok se novac koji je bio namenjen čišćenju troši u druge svrhe? Zar nije čistoća pola zdravlja? S obzirom koliko nam je prljav grad, nije ni čudo što su zarazne bolesti toliko česte, a pravo je čudo što ih nema i više.

Moramo da znamo svoje prioritete i prema tome organizujemo život u gradu. Iako je važno da grad bude lep, ipak je važnije da bude čist, zar ne?

Stoga, nije loše osvrnuti se i na kadrovski sastav ovog JKP-a. U godišnjem izveštaju nije moguće utvrditi kakva je sistematizacija radnih mesta, jer je priložen samo broj radnika po stručnoj spremi u različitim sektorima. S toga, možemo samo da nagađamo, iako ovakave podatke ne bi trebalo da nagađamo već da, kao građani, imamo potpuni uvid u iste. No, to je druga tema.

Po izveštaju, u „Gradskoj čistoći“ je 2016. godine prosečno radilo 1616 radnika. Od toga 227 u sektorima pravnih, komercijalnih, ekonomskih i kadrovskih poslova. Znači, oko 14% ukupnog broja radnika su obavljali administrativne poslove. Da li je „Čistoći“ zaista potrebno toliko „belih kragni“? Čak i da jeste, pogledajmo u sektor „Operative“. To je sektor koji se u ovom preduzeću bavi direktnim obavljanjem osnovne delatnosti – oni čiste, voze đubretare, peru, prazne kontejnere itd.. U „Operativi“ je radilo 1143 radnika. Od 1143 radnika, 274 je kvalifikovanih, 532 sa nižom stručnom spremom, a 337 ima srednju školu ili više stepene obrazovanja. Ako pretpostavimo da oni koji imaju srednju stručnu spremu nisu izlazili da čiste ulice, to znači da u samom sektoru „Operative“ skoro 30% ljudi, opet, na neki način – „organizuje posao“ – što deluje veoma neracionalno. Onda, recimo da 274 kvalifikovanih vozi kamione i obavlja slične poslove, ostaje 532 sa niskom stručnom spremom koji verovatno prazne kontejnere i čiste metlom i šmrkom. Pošto predužeće ima oko 100 kamiona, a tri radnika opslužuju jedan kamion, to znači da oko 300 njih prazni kontejnere.

Znači, ostaje oko 250 ljudi na teritoriji celog grada koji su zaduženi za čišćenje javnih površina – metlom, ili čime god. S obzirom da ima 10 opština koje „Čistoća“ „čisti“ – to znači oko 25 osoba po opštini.

Iz priloženih podataka proizilazi da, na primer, celu opštinu Čukarica, tj. javne površine na njoj čisti 25 ljudi!!! Samo da podsetim, Čukarici pripadaju i Ostružnica i Sremčica itd. itd. I celu tu površinu čisti 25 ljudi???

Na takav zaključak navodi njihov izveštaj. Možda je broj nešto veći, ali sigurno nije mnogo veći, jer iskustveno znamo da ulice i trotoare ne čiste masteri – koji takođe ima zaposlenih u sektoru Operative.

Zatim, u izveštaju se pominje nekih 838 radnika koje „Čistoća“ povremeno angažuje, ali se ne objašnjava ništa – ni za kakve poslove su angažovani, ni na koje vreme itd.
Sve u svemu, „Čistoća“, hvala Bogu, ne pravi gubitke – ali da rade posao kako treba – ne rade. Nije da ne rade ništa. Izbacuju tone i tone smeća iz grada, ali ne rade na zadovoljavajućem nivou, to je više nego očigledno svakome ko prošeta beogradskim ulicama.

Hajdemo da uredimo JKP „Gradsku čistoću“ i tako uredimo i naše živote. Hajde da ne živimo više na đubretu.

Katarina Piljanović
Dosta je bilo Čukarica

Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Već sam slao slične linkove a povodom rešavanja problema smeća, koji zapravo i nije problem. Strašno je što katastrofalno loš nivo razumevanja i obrazovanja onih koji nažalost odlučuju, sprečava Srbiju da vidi da je otpad RESURS, potpuno besplatan, u Srbiji na svakom koraku vidljiv. Jarkovi puni smeća, deponije koje skoro trajno zagađuju zemljište na kojima se nalaze, podzemnu pitku vodu.

    U centru Kopenhagena se nalazi “Amager bakke”, kombinovana toplotno elektroenergetska centrala (CHP), čija je sirovina smeće.

    https://www.youtube.com/watch?v=UuF_2c2Totg

    Centrala spaljuje oko 400.000 tona smeća godišnje. Pošto je “state of the art”, zagađenje je minimalno, inače ne bi bila u samom Kopenhagenu. Od tog “problema”, se pravi struja za 550.000 ljudi i grejanje za 140.000 domaćinstava. Pošto se radi o kombinovanoj elektrani, proizvodnja je u skladu sa trenutnim potrebama za jednim ili drugim vidom energije.

    Košta 500 miliona evra. Skupo? Ne znam, ono što sam pre neki dan pročitao o načinu na koji nesposobna nazadna vlast želi da reši problem Vinče, a koji u krajnjem slučaju treba da Beograd i Srbiju košta preko 1,2 milijarde evra (a da ne bude vlasnik ničega), me navodi na pomisao da dansko rešenje ne može biti skupo.