Autorski tekst Vojvodina

Prodaja budućnosti

Građani Srbije u velikom procentu nalaze se na granici siromaštva. Stopa nezaposlenosti je izuzetno visoka, iako nas prorežomski mediji ubeđuju u suprotno. Plate su među najnižim u Evropi. Česti su slučajevi da su radnici plaćeni i ispod zakonskog minimuma. Penzionerima je još teže, naročito ako se uzme u obzir da im vlast već tri godine protivzakonito isplaćuje umanjene iznose penzija. Veliki broj porodica živi od jedne plate ili jedne penzije, a to je situacija koja traje godinama i nema naznaka da će se promeniti.

Kada je u takvoj poziciji, čovek svodi svoje životne potrebe na održiv nivo: ne vozi automobil, ne ide na letovanje ili zimovanje, kupuje jeftiniju i nekvalitetniju hranu, oblači se u prodavnicama polovne robe… Sve ono što bi se moglo okarakterisati kao prosečan standard, doživljava se kao luksuz. Takav način života izaziva nezadovoljstvo, depresiju, bes, a vremenom se čovek prilagodi, navikne, te instinktivno traži način da opstane i da, makar i jednokratno, poveća svoj kućni budžet: prodaje automobil koji više ne može da vozi i održava, prodaje nasledstvo, radi povremene poslove i narodski rečeno-snalazi se.

U toj borbi za opstanak pravila, moralne norme, skrupule, principi, dostojanstvo, lični integritet-ne postoje. Sve je na prodaju i sve ima svoju cenu na tržištu.

Sve, pa i glas.

Glas je roba koja je u Srbiji tražena jer se izbori dešavaju bar jednom godišnje, ali je istovremeno i relativno jeftina, jer su vlasnici robe-glasači u životnim okolnostima koje ih primoravaju da prodaju robu koju imaju. Međutim, određeni broj karika u ovom lancu prevazilazi status primarnog prodavca i postaje neka vrsta posrednika/distributera, tako što pored svog glasa, kupcu pribavlja još robe-glasove svojih ukućana, prijatelja, kolega sa posla itd. Na taj način sebi podiže vrednost na tržištu, jer pored sopstvene robe nudi i posredovanje u prodaji robe koja nije njegovo vlasništvo. Posrednik/distributer teži da pokrije što je moguće širu teritoriju i da ima pod svojom kontrolom što je moguće više primarnih prodavaca. Na taj način ostvaruje sve veće beneficije kod krajnjeg kupca. Kupac mu te beneficije osigurava jer je uzajamna korist ključna za funkcionisanje ovakvog mehanizma.

Vremenom se tržište širi, pa se i među posrednicima javljaju oni koji se šire brže. Takvi više ne obilaze teren radi nabavke robe, već angažuju niži nivo posrednika koji će obavljati taj deo posla. Strukturu ovakve vrste razvile su marketinške kompanije, korporacije koje se bave prodajom robe široke potrošnje i svi drugi pojavni oblici trgovine, uključujući i one ilegalne.

Društveni efekti transformacije demokratskog procesa izjašnjavanja građana u trgovinu zaista su zastrašujući. Najniže karike u lancu, osiromašeni i obeshrabreni građani, zarad trenutnog finansijskog benefita, iznose svoj glas na tržište. Glas kupuju oni kojima je neophodan, kako bi opstali na vlasti, jer nemaju programe, ideje ni rezultate. U opsene i laži koje plasiraju ni sami ne veruju, a jedini cilj prema kome usmeravaju svoje akcije, jeste novac građana koji prisvajaju različitim metodama. Dakle, jedini način da budu sigurni da će glas dobiti jeste da isti kupe. 

Tako, sa jedne strane imamo pojedinca koji vredi samo ako je u biračkom spisku, a sa druge partiju na vlasti koju interesuje isključivo visok izborni rezultat. Privid zajedničkog interesa postoji, ali država nije trgovačko preduzeće, kao što ni demokratija nije pijaca ili supermarket. Lična budućnost i budućnost generacija koje dolaze nemaju cenu!

Ustavom Srbije je predviđeno da Suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika.

Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana.

Slobodno izražene volje nema, ukoliko izražavanje volje postane predmet trgovine. Ako slobodno izražene volje nema, onda nemamo institucije, a onda ni državu. Živimo predpolitičko vreme. U predpolitičkom vremenu nema zakona, osim zakona jačeg, a nema ni slobode, osim slobode za jačeg.

Nije lako razmišljati o idejama slobode, integriteta i morala u situaciji kada nismo sigurni kako ćemo pregurati do prvog, ali između straha i borbe, jedini ispravan izbor je borba.

Mi ne odustajemo!

Relja Aleksić
Odobornik “Dosta je bilo”, Novi Sad

DJB

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar