Autorski tekst Beograd Politika

Četiri dosledne godine

Pokret „Dosta je bilo“ osnovan je 27. januara 2014. godine, tri dana nakon što sam sa svojim timom podneo ostavku na mesto ministra privrede u Vladi Republike Srbije. Okupljeni oko cilja – da od Srbije napravimo zemlju u kojoj se lepo i rado živi – držeći se principa i programa, izgradili smo jaku opozicionu organizaciju sa preko 80 lokalnih odbora i 60 aktivnih kancelarija.

Na prve izbore izašli smo dva meseca nakon osnivanja, u martu 2014. godine. U potpunom medijskom mraku i bez organizacije na terenu dobili smo podršku 74.973 birača. U centralnim beogradskim opštinama Stari grad, Vračar, Savski venac i Novi Beograd već tada nam je podrška bila veća od pet odsto. U Novom Sadu takođe. U Nišu u Medijani skoro pet odsto. Na pojedinim biračkim mestima u centru Beograda i Novog Sada preko 13 odsto.

Dve godine između izbora radili smo kao vanparlamentarna politička organizacija, praktično bez novca, podržani isključivo od naših članova. Članstvo u pokretu poraslo je na preko 5.000 članova. Pokrenuli smo niz akcija i peticija, od borbe protiv protivustavnog smanjenja penzija do borbe protiv prodaje vojvođanske zemlje stranim investitorima.
U aprilu 2016. godine na parlamentarnim izborima DJB samostalno osvaja 227.626 glasova i postaje najjača opoziciona poslanička grupa. Najbolji rezultat DJB je postigao na teritoriji grada Beograda, sa osvojenih 11,2 odsto. U Starom gradu i Vračaru zabeležili smo rezultat od preko 18 odsto glasova. Na Savskom vencu više od 17 odsto, a u Novom Beogradu preko 15 odsto. DJB je ušao i u Skupštinu Vojvodine i u više od 20 opštinskih skupština. U Beogradu DJB ima odbornike u 10 opština.

Nepokolebljivi u borbi protiv korupcije i partokratije, protiv urušavanja nezavisnih institucija sistema, partijskog zapošljavanja, tajnih ugovora, partijske države, za vladavinu prava, nezavisno pravosuđe i slobodne medije, mi nećemo odustati dok zauvek ne demontiramo partijski parazitski sistem koji ubija Srbiju. Za ove četiri godine imali smo uspone i padove, ali smo uvek ostali dosledni i upravo to glasači kod nas i najviše cene.

Na izbore u Beogradu i Boru izlazimo u koaliciji sa „Dverima“. To je izazvalo svojevrsan šok na učmaloj srpskoj političkoj sceni i uzdrmalo status kvo. Između nas postoje velike ideološke razlike i one će ostati. Koalicija je tehnička, što znači da će i DJB i „Dveri“ nakon izbora imati svoje posebne odborničke grupe koje će nastupati odvojeno i odvojeno braniti svoju politiku. To znači i da ne moramo da se slažemo, recimo, oko održavanja Parade ponosa. Svako će braniti svoje stavove.

Ono što je mnogo važnije: među nama postoji mnogo više stvari koje nas spajaju. Spaja nas borba protiv korupcije, protiv partijske države, partijskog zapošljavanja. Spaja nas borba za besplatne udžbenike za svu decu, besplatne vrtiće, prepolovljenu cenu gradskog prevoza. Spaja nas i borba za oporezovanje neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je kroz pljačkašku privatizaciju dospelo u ruke privatizatora, tajkuna i tajkunčića bliskih vrhovima političkih stranaka. Većinu našeg programa u 20 tačaka i za Beograd i za Srbiju kopiraju gotovo sve političke opcije u Srbiji, što je dobro za građane. Samo ovu tačku oko zemljišta ne kopira niko.

Cilj liste „Dosta je bilo“ i „Dveri“ jeste da na beogradskim izborima bude druga, odmah iza sadašnje vlasti, i time bude u prilici da dovede do promene u Beogradu.
Već skoro tri decenije na vlasti se i u Srbiji i u Beogradu smenjuju isti ljudi. Pokazali su nam šta znaju. Krajnje je vreme za promenu. DJB donosi novu politiku, nove ljude koji pre nisu bili u politici i nova pravila, od kojih je prvo: ne kradi! Zbog toga i naš slogan za ove izbore glasi: „Da ovi odu, a da se oni ne vrate“.

Preuzeto sa: http://beogradski-glas.rs/sasa-radulovic-cetiri-dosledne-godine/

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Sale, nesto nije kako treba ako su ovoliki procenti bili, a jesu, ZASTO KOALICIJA sa Dveri.
    Spajanjem sa Dveri se nije postigao efekat – nije prost zbir jer nema iste platforme, sem nekih dodirnih tacaka i ocigledno da se osipa poluparnost – rejting strmoglavo ide u ambis.
    Da li je bilo bolje ostati DOSLEDAN I BORITI SE – pokazace 5. mart.
    Moje je misljenje da DJB donosi Odluke na jednom mestu, isto je bilo pre godinu dana i sada jednako.
    Obican posten svet gradjanske orjentacije je svim srcem podrzao DJB i mozda negde razumeo pogresnu procenu za predsednicke izbore ali evo opet – MOLIM OBJASNJENJE JAVNO- ne Ugovore, ne Dogovore, ne Protokole. Zasto nije postovan princip DJB koji je bio OBECAVAJUCI.
    lEE

    • Lee, DJB je objasnio zašto koalicija. Opoziciji treba ukrupljavanje. Poziv je upućen PGS-u, NDBG, Belom i Dverima. Pristali su samo Dveri. To ne znači da se u svmu slažu, svako će i dalje da zastupa svoju politiku a zajedno guraju ono što im je zajedničko: borba protiv kriminala, korupcije, partokratije i tajnih ugovora. DJB ostaje dosledan svojoj politici i to će građani moći da vide u narednom periodu. To su zapravo mogli da vide i u prethodne 4 godine ali sad ako neko sumnja da se sa ovom koalicijom sa Dverima nešto programski menja, moći će da se uveri da nije tako.

    • Kakvo ukrupljavanje opozicije sa strankom koja vuče 1% u Beogradu, a pritom vas odbiju tri stranke, koje po visokim DJB standardima spadaju u neukaljane i nose neuporedivo više podrške među biračima.
      Pre će biti da je ovde u pitanju cenzus koalicijia, kakvu je Boško Obradović već pravio sa DSS, ali s tom razlikom što je to bila najprirodniji mogući savez sa strankom koja je bukvalno njihov lik u ogledalu i sa kojom dele praktično iste vrednosti.
      Sada se pak, meni potpuno neobjašnjivo, troši dragoceni kredibilitet DJB-a, na stranku koja se otvoreno zalaže za prekid evrointegracija i Srbiju van EU, a umesto toga propagira neki bajkoviti savez sa Rusijom i Belorusijom, na šta bi im i Šešelj pozavideo.
      Takođe se zagovara poništenje Briselskog sporazuma, što bi značilo uvod u nove konfrontacije i skoro sigurno iseljavanje svih preostalih Srba sa Kosova.
      O ostalim pitanjima, kao što su (ne)poštovanje ljudskih prava, žena i manjinskih grupa, kao i stavovi o ulozi crkve su posebna priča.
      Sada jedan prosečan glasač ili simpatizer DJB-a, treba sve to da proguta i kreditira malog Koštunicu i njegove klerikalce, da se domognu vlasti u Beogradu, a kasnije i republici.
      Za takve nema blanko podrške, niko me nije pitao da li mi se pakt sa njima sviđa ili ne, a mogla se napraviti i po tom pitanju barem neka anketa, da se vidi raspoloženje ljudi.
      Ne mogu se takve razlike gurnuti pod tepih, a da se ne objasni šta se krije iza toga, tim pre što se ovde busamo dvocifrenom podrškom koju DJB sigurno ima u Beogradu.
      Jednu stvar mogu da vam kažem unapred, čak i ako procenat osvojenih glasova bude značajno manji, ili nekim čudom ispod cenzusa, Boško Obradović neće dati ostavku u svojoj stranci, a sva odgovornost će pasti na leđa DJB-a i Saše Radulovića.
      U slučaju uspeha, lovorike će se podeliti na ravne časti.
      Za Dveri win-win situacija.
      Za nas, čisto sumnjam.

    • Zorane, viđam ovde često slične komentare. Dveri ovakvi, Dveri onakvi… mislim, to je sve ok ali treba imati u vidu da DJB i Dveri nisu isto. Mi imamo naš program, oni imaju njihov program i sasvim je očigledno da tu postoje razlike. Međutim, uspeli u su da se dogovore oko zajedničkih stvari i saradnja se bazira na tome. Generalno moramo da razumemo šta je demokratija. Unutar DJB je za ovu saradnju glasala većina iz glavnog odbora koji broji 80 članova. Ja nisam član tog glavnog odbora ali znam da je u mom lokalnom odboru takođe većina bila za saradnju. Prema tome, sve ostalo je nebitno. Mogu da budu i đavoli, ja uvek podržavam volju većine bez obzira na sve. Iako lično nisam bio za saradnju, upravo zbog velikih programskih razlika, moram da priznam da je atmosfera krajnje pozitivna. Osim nekog manjeg broja nezadovoljnih, deluje mi kao da ima mnogo više onih koji odobravaju takvu saradnju. Sad nam je veće prisustvo u medijima i imam utisak da smo duplirali glasove. Tako da, i pored razlika, deluje mi kao da je urađena prava stvar. Takođe bih voleo da se na primeru pokaže kako i različitosti mogu da funkcionišu jer nam to kao narodu treba. Dok se mi delimo na ovakve ili onakve i sve nam živo smeta, najgori vladaju decenijama.