Autorski tekst Spoljna politika

Bankarski globalizam u Davosu i naš predsednik SNS-a

U Davosu se svake godine sastaju bankari, industrijalisti, tajkuni, pažljivo odbrani političari, urednici medija, tehnokrate, ekonomisti i aktivisti za koje globalisti procenjuju da su im korisni. Taj “Svetski ekonomski forum”, kako ga zovu, je dobra prilika za druženje i promosivanje zajedničkog interesa: sopstvenog interesa.

Ove godine predsednik SNS-a je pozvan da održi govor na temu “Sloboda medija u kriznim situacijama”. Moramo priznati i da je zaslužio. To je kao da princ u Saudisjkoj Arabiji drži govor o slobodi žena. Da li mislite da organizatori u Davosu ne znaju šta Vučić radi u Srbiji? Da je ovo greška?

Valja nam se probuditi. Vučićev govor nije njihova greška, već njihova namera. Bez njihove podrške ne bi bilo ni Vučića. Globalizam pokazuje svoje pravo kolonijalno lice.

Globaliste ne interesuje demokratija. Ne interesuje ih sloboda medija. Ne interesuju ih izborne krađe. Interesuje ih kolonijalizam i poslušne autokrate.

Kada ljudima kažete globalizam, oni misle na romantično povezivanje ljudi: svi smo mi građani sveta. Globalizam je u stvari bankarski globalizam kontrole i urušavanja demokratije. Levičari kažu neoliberalizam. U stvari je u pitanju neokolonijalizam – ekonomski kolonijalizam.

Glavni sukob unutar zapada danas je sukob između političkih opcija koje podržavaju bankarski globalizam i opcija koje vode politiku suvereniteta zemalja. Globalisti vladaju od drugog svetskog rata do danas, kontrolišu novac i ugrožavaju demokratiju u celom svetu.
Zapad zahvata talas suverenizma. EU sa ECB koja štampa evro je projekat bankarskog globalizma. Trampova suverenistička politika je bliža Kini i Rusiji.
DJB vodi državotvornu politiku. Evropi nije potreban EU. Evropi je potrebna saradnja suverenih država.

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Odličan tekst. Bankarstvo i monetarna politika sve više u fokusu. Tako i treba. I poreska je bitna, ali nije dovoljna jer se bavi raspodelom postojećeg. Ne govori nam ništa o novom novcu, a bez njega nema razvoja privrede, tj. rasta prometa i kupovne moći. Zapošljavanje je takođe vid prometa (razmene).

    Što se samog teksta tiče, imam samo jednu sugestiju/ispravku.

    Evro jeste projekat bankarskog globalizma, ali nisu centralne banke te koje stvaraju novac, već to rade poslovne banke i to u žiralnoj (bezgotovinskoj) formi koja je već dugo vremena dominantni oblik novca, a posle ga po potrebi menjaju za keš (gotovinu) kod centralnih banaka. To ne umanjuje moć CB da kroz proces (de)regulacije bankarskog sektora one imaju poslednju reč, ali čisto tehnički gledano, centralne banke zaista ne kreiraju novac. Izuzetak je, i to samo manjim delom u ukupnoj dolarskoj masi, američki FED kada kupuje državne hartije od vrednosti. Sa druge stranke, ni ECB i CB Japana to ne rade.

    Konkretno, ni jedan jedini evro iz tzv. programa kvantitativnog olakšanja (kupovina bankarske aktive od strane ECB merena desetinama milijardi) nije ušao u opticaj, jer su pare završile na računima poslovnih bankaka koji se vode kod ECB. To je takozvani međubankarski promet. Novac je tu van prometa (praktično nepostojeći, jer samo služi da ispegla loše bilanse banaka) i samim tim nema uticaja na promet i cene. Jedini bitan, tj. pravi novac je onaj na računima nebankarskog sektora (privrede i građana), a on u promet ulazi isključivo preko poslovnih banaka, tako što ga doslovno kreiraju iz vazduha svaki put kada nekome odobre kredit i ne samo to, već i kada kupuju devize ili hartije od vrednosti.

  • Ovaj kratak tekst Saše Radulovića mogao bi biti uvod
    u ono što se dešavalo ove godine u Davosu.
    Ako Saša Radulović nađe vremena i ima inspiracije ,JAKO BI DOBRO BILO DA NAPIŠE na ovu temu
    nekoliko sažetaka.
    /
    Ja sam suviše sitan i nemam nikakav sakupljen materijal da bih nešto
    bitno znao napisati.
    /
    Ono što vidim to je da je Davos
    maglovito definisan kao “svetski ekonomski forum”
    moto foruma u Davosu je “predani da poboljšaju stanje na svetu”
    ALI VIDIM I OSEĆAM
    kako je to svetski forum (???) kada tu dolaze samo probrani milijarderi,
    da gospoda milijarderi, od kojih 1500 njih, svojim avionom dolazi u Davos,
    i da oni prolivaju krokodilske suze o brizi za NARODE SVETA,
    a 25 od njih ima više bogatstva nego 50% stanovnika sveta.
    I da “oni plaču ” kako mi ne prihvatamo “POZITIVU globalizma”
    /
    KADA SE U DAVOSU “isplaču i kaju se ”
    pa se vrate kući da se BOGATE,
    surovo se bore PROTIV SUVERENITETA ZEMALJA,
    jer je suverinetet KOČNICA ZA EFIKASAN RAZVOJ,
    borba protiv partija koje BRANE SUVERENITET,
    putem “NGO” otvoreno se mešaju u unutrašnju politiku (Makedonije,Mađarske,Poljske,Ukrajine,Slovačke,Italije…)
    uz obavezna pomoć kontrolisanih medija pišu da narod živi dobro,
    NGO se prikazuju kao paćenici i oslobodioci.
    u parlamentu EU 226 poslanika drže u šaci
    (itd. ima misli ali ne smem pisati)

    • Mene jako ipresionira tehnika preuzimanja jedne drzave. Naime oni koriste tehniku slicnu onoj kada umetnik pravi brod u flasi. Sve se osmisli van flase, naprave sastavni delovi dovoljno sitni da ih flasa moze “progutati” i onda kroz dugo vreme ubacuju unutra. Flasa se i ne stigne okrenuti a u njoj se nadje brod.