Autorski tekst

Prokletstvo meseca marta

U mesecu martu su se desile čuvene Martovske ide, dan na koji je ubijen od strane svojih najbližih saveznika Julije Cezar. Ipak osim ove krave izdaje koja je zadesila čuvenog Rimskog imperatora, po kome je inače nastala ona izreka sa rekom Rubikon, ovaj mesec ostaće zabeležen i u srpskoj istoriji. I to novijoj. Nažalost ne po dobrim događajima.

9. marta 1991. godine gotovo milion ljudi izlazi protiv petokrake na do tad najmasovnije demostracije na ulicama Beograda. Izgledalo je da će komunistički režim, koji je par godina ranije kao kula od karata pao u celoj istočnoj Evropi, vrlo brzo pasti i ovde. Demostracije je predvodio Vuk Drašković, koga su nazivali kraljem trgova, i koji je komandovao stotinama hiljada svojih ali i ostalih pristalica, predvodeći juriš na policiju. Povod, urednička politika RTSa, razlog, rušenje sistema. I posle nekoliko dana demonstracija, tuča sa policijom, razbijanja grada, i pogibije dve osobe, jednog demonstranta i jednog policajca, demonstracije su okončane. Režim, koji je bio umalo srušen, uspeo je da preživi još nemalo 10 godina.

25. marta 1999. godine počinje Nato bombradovanje SR Jugoslavije. Već dve godine pre bombardovanja je trajao rat na Kosovu, u kome je srpsko i jugoslovensko rukovodstvo bilo optuženo za masovne zločine protiv Albanaca, što je dovelo do pregovora u Rambujeu koji su doživeli krah zbog čega počinje bombardovanje. Nato je bombardovanje nazvao humanitarnom akcijom što u prevodu znači da je za cilj imalo odvraćanje vojske Jugoslavije i srpske policije i zaštitu civila. Ipak ono je značilo naredna tri meseca besomučnog bombardovanja Srbije, uništavanje vojnih i policijskih ciljeva, infratrukture, mostova, škola i bolnica. Poznat je snimak posle bombardovanja centra Niša kasatnim bombama, na kome se vide tela desetine ljudi koji su masakrirani dok su išli na pijacu. Kao i bombardovanje mosta na Varvarinu i to baš u trenutkukada se na njemu nalazilo dosta ljudi. Tada je između ostalih poginula i šesnaestogodišnja Sanja Milenković koja je bila đak generacije i osvajač mnogih nagrada iz matematike.

Nato nije bio jedinstven. Zločinac Toni Bler se zalagao za ,,potpuno bombardovanje” i kopnenu invaziju koja bi za cilj imala zbacivanje Miloševića sa vlasti. Manijak Klinton je bio samo za to da se Srbija baci na kolena. Širak je sa druge strane bio protiv bombardovanja mostova. I kako je bombardovanje postajalo sve žešće, nakon tri meseca, vlast pristaje na ustupke i ono se konačno okončava.

Posledica je pogibija oko 3000 ljudi, ranjavanje daleko više, uništavanje infrastrukture, ekonomije ali najgora od svih možda i jeste korišćenje osiromašenog uranijuma, koji je zabranjen po svetskim konvencijama, a koji je ozračio zemlju i za posledicu će imati umiranje stotina hiljada ljudi u narednim decenijama. Iako je bombardovanje trenutno homogenizovalo narod protiv zajedničkog neprijatelja, po okončanju se ispostavilo da je to bila kap koju Miloševićev režim nije mogao da preživi. Manje od godinu dana kasnije on je pao sa vlasti.

12. Marta 2003. godine, u atentatu ispred vlade, je ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić. Bio je to prvi ubijeni premijer u istoriji Srbije. Atentat su organizovali i izvršili pripadnici Crvenih beretki, elitne jedinice policije, koja je tada bila van kontrole policije i države i koja je bila povezana sa kriminalnim Zemunskim klanom. Posle toga je usledila akcija ,, Sablja” i tri meseca vanrednog stanja. Razlog atentata je opasnost da budu izručeni Haškom tribunalu, a politička pozadina i dublji razlozi do dana današnjeg nisu otkriveni. Osnovan je specijalni sud za organizovani kriminal na kome su učesnici ovog ubistva osuđeni na maksimalne kazne zatvora i danas tu kaznu izdržavaju.

17. marta 2004. godine šiptarski ekstremisti organizuju masovni pogrom nad Srbima na Kosovu koji žive južno od Ibra. Ubijeno je 8 Srba, zapaljeno je 35 crkava i manastira od kojih su neki i po nekoliko vekova stari a proterano je oko 4000 Srba. Većina napada se desio južno od Ibra, gde su srpske enklave, i Srbi nisu pružali otpor, ipak jedino mesto na severu Kosova gde se desio napad je Severna Mitrovica koje je ujedno i jedino mesto gde je došlo do odbrane od strane Srba pošto tamo čine većinu. Jedan broj Albanaca je tom prilikom upao u naselje ,,Tri solitera,, odakle su otvarali vatru na stanovništvo po gradu. Niko od zločinaca ni do danas nije kažnjen. Bilo je to zadnje etničko čišćenje u Evropi a za cilj je imalo proterivanje preostalog broja Srba sa Kosmeta i stvaranje etnički čiste teritorije. Većina pripadnika Kfora je ovaj zločin gledala sa bezbedne udaljenosti, iako su imali sasvim adekvatno naoružanje i opremu, pod izgovorom da bi ugrozili svoje živote da su reagovali. Ipak mali broj Kforovaca, pre svega italijanskog i poljskog kontigenta je, valjda shvativši da je očuvanje svetinja religije kojoj i oni pripadaju ipak iznad političkih okolnosti i pojma poželjno je, reagovalo i zaštitilo svetinje koje su čuvali. Oni i danas ostaju upamćeni po dobrom i to im se neće zaboravaiti.

11. marta 2006. godine u ćeliji Haškog tribunala, pod sumnjivim okolnostima, umire bivši predsednik Jugoslavije i Srbije Slobodan Milošević. Iako je zvanični izveštaj glasio da je on umro od srca jedan deo javnosti u Srbiji i danas veruje da je on ubijen. Za jedan deo Srbije Milošević će ostati upamćen kao čovek koji je branio slobodu i koji se zadnji u Evropi usprotivio novom svetskom poretku. Kao čovek za čije vreme je zemlja bila samostalna i nepodložna spoljnom uticaju, koji je očuvao socijalizam, ostavio veći deo ekonomije i prirodnog bogatstva u državnom vlasništvu, i za vreme koga je posao bio siguran. Za drugi deo Srbije on je čovek koji je podkradao izbore, čija služba državne bezbednosti je ubijala pod nerazjašnjenim okolnostima političke protivnike i problematične novinare. Za čije vreme je bila najveća inflacija u istoriji i koji nas je posvađao sa celim svetom. Koja je zaista njegova uloga u srpskoj istoriji, vreme će pokazati.

15. marta 2020. godine. uvedeno vanredno stanje. Trenutno vreme ne bih spominjao da se nad Srbijom nisu nadvili još jedni crni oblaci, koji su ovaj put pokrili ne samo naše lokalno nebo, već i mnogo šire, svetsko. U početku mali, zanemarljiv virus, koji je nastao u Vuhanu, gradu u dalekoj Kini, vrlo brzo se proširio na celi svet, izazvavši svetsku pandemiju, a Korona je ime koje je danas svima nama dobro poznato. Ne mogu da govorim o konačnim brojkama posledica ovog virusa, jer on još traje, po mišljenju nekih je čak u uzletu. Možda ovo nije samo naš problem, nego svetski, ali I to se složilo nekako opet u martu. Mart ostaje mesec koji iz nekog razloga je i više nego obeležen u našoj novijoj istoriji. Ali jedino zajedničko svim ovim događajima je nemili ishod, pa se zato ovaj mesec, barem kad je u pitanju novija istorija, može gledati kao ,,Prokletstvo meseca marta”

Igor Ibrahimov, Član OO DJB Rakovica

Oznake

O autoru

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar