Industrija Saopštenje

Koliko nam se isplati posao sa Mercedesom?

Koliko nas kosta MercedesDirektor Ikarbusa, Aleksandar Vićentić, za naš list kaže da je novac obezbeđen kroz Fond za razvoj, dok Aleksandar Stevanović, savetnik bivšeg ministra privrede Saše Radulovića, upozorava da će tu saradnju, ovako ili onako, platiti građani.

Izvor: Privredni pregled

Direktor Ikarbusa, Aleksandar Vićentić, za naš list kaže da je novac obezbeđen kroz Fond za razvoj, dok Aleksandar Stevanović, savetnik bivšeg ministra privrede Saše Radulovića, upozorava da će tu saradnju, ovako ili onako, platiti građani.

Saradnja Ikarbusa i Mercedesa započeta pre više meseci, a naročito njena finansijska komponenta, za javnost je i dalje obavijena velom misterije, iako je prototip „sprskog Mercedesa“ pre par dana već izašao iz zemunske fabrike, a u planu je, kako nas uveravaju iz Ikarbusa i Vlada, i komercijalna proizvodnja tih autobusa za potrebe Beograda, ali i za izvoz. Postavlja se, međutim, pitanje, odakle pare za taj posao, koliko će sve to da košta, i da li će se to državi, privredi i građanima dugoročno isplatiti.

Kako je Privredni pregled već pisao, u analizi o firmama metalskog kompleksa u restrukturiranju koji je uradio Savez samostalnih sindikata Srbije (SSSS) stoji da je Ikarbus za realizaciju prototipa „srpskog Mercedesa“ iz budžeta dobio podsticaje u vrednosti od 19,5 miliona dinara, kao i da je za ubrzavanje proizvodnje poslovodstvo te fabrike zatražilo i dodatnih 18 miliona dinara. U izjavi za naš list Zoran Mihajlović, potpredsednik SSSS-a i dugogodišnji stručnjak „Zastave“ rekao je da je sve to za jednu ozbiljnu fabriku autobusa simboličan iznos, i da je potrebno najmanje 300-400 miliona evra investicija za neku ozbiljniju komercijalnu proizvodnju, kako bi se uložilo u novu opremu i proizvodnju.

U Ikarbusu smo nezvanično saznali i da je direktorka finansija zemunske fabrike pre nekoliko dana tražila u nadležnim ministarstvima novac za otplatu šasije ugrađene u prototip „srpskog Mercedesa“. Direktor Ikarbusa Aleksandar Vićentić za Privredni pregled kaže da nikakvog odlaganja, kašnjenja, nekih problema sa plaćanjem ovog posla nema i nije bilo. On napominje da je novac Ikarbus obezbedio kroz Fond za razvoj i da je do sada sve plaćano po planu. Kada je reč o finansiranju komercijalne proizvodnje, on objašnjava da ti nikakav ogroman novac nije potreban, jer će se novac, kako je to i uobičajeno, prodavati poznatim kupcima koji će avansno plaćati deo cene, a ostalo po isporuci. Vićentić u tekućoj predizbornoj kampanji, inače jedan od najtraženijih i najcitiranijih ljudi u Srbiji, ponovio je da se potpisivanje ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji očekuje do kraja marta.

„Danas i sutra stručni tim Mercedesa obaviće završnu kontrolu prototipa autobusa, odnosno Ikarbusove nadogradnje na njegovo samohodnu šasiju, i potom odlučiti hoće li autobus moći da nosi Mercedesov brend vredan 25 milijardi evra“, kaže direktor Ikarbusa. Na nesporazume o tome da li je reč o investiciji ili samo o poslovno-tehničkoj saradnji, Vićentić odgovara da je za fabriku daleko bolje da je reč o saradnji. „Eventualna investicija bi, kako to obično biva, značila da od 300 zaposlenih ostane njih 40-50 koji bi samo šrafili nečije autobuse, dok ovako ostaje cela fabrika i, što je najvažnije, njen razvojni sektor“, naglašava Vićentić uz napomenu da „Mercedes pored svog brenda donosi i znanje i tehnologiju, koji su Srbiji potrebni jednako koliko i finansijske investicije“. Takođe, on kao neosnovane odbacuje i primedbe da će se 90 odsto elemenata autobusa uvoziti i tvrdi da će se u prvoj fazi uvoziti sve što bude moralo ali da je predviđeno da se u Srbiji osvaja i sertifikuje proizvodnja novih elemenata – izuzev motora, osovine i menjača.

Aleksandar Stevanović, donedavni savetnik ministra privrede u ostavci Saše Radulovića, kaže da „nažalost sumnja u isplativost projekta Ikarbus i Mercedes, jer će građani Srbije na kraju sve to platiti, bilo tako što će država kroz Fond za razvoj da kreditira Ikarbus, bilo tako što će grad Beograd političkim odlukama biti primoran da kupuje te autobuse“. I mada je dobro da mi na ulicama imamo autobuse makar i sa malim doprinosom srpskih proizvođača, i bolje što je makar i to urađeno nego ništa, nije dobro, dodaje on, što se politizuje i amaterski glorifikuje jedan običan posao u kojem smo mi kupili jednu šasiju (i to ne šasiju najnovije generacije), i na nju nadogradili nešto. Tim pre što takođe na Mercedesovim šasijama i sa njegovim znakom mi u Ivanjici već godinama proizvodimo mini buseve. Sve u svemu, prema rečima Stevanovića, za takav aranžman, bilo je i ranije mnogo prilika, ali to nisu stvari koje je Ikarbus mogao na najbolji način da izvede iz rekonstruiranja, i nije nikakavo strateško partnerstvo koje će fabriku relativno brzo postaviti na zdrave noge. Mahmut Bušatlija, konsultant za strana ulaganja, u izjavi za naš list ocenjuje da se i na ovom primeru pokazalo da je osnovni problem Srbije zapravo nekompetentna javna administracija zbog čijeg živopisnog ali po ekonomiju pogubnog nepoznavanja elementarnih aspekata prirode savremenog korporativnog poslovanja u poslove uglavnom ulazimo po principu „grlom u jagode“.

Tako je bilo sa Fijatom i Jatom i tako je sada sa Ikarbusom, ocenjuje on. Simptomatično za taj princip, dodaje, jeste da se posao započne i da odmah zatim krenu priče da za njegovu realizaciju nema, ili u startu nije predviđeno i obezbeđeno dovoljno para. Kao i to da javnost ne zna i nikada do kraja ne sazna ko se tu šta dogovorio. Otuda brojni nesporazumi i pitanja i zato i priča o Ikarbusu u ovom trenutku više liči na puku predizbornu kampanju nego na ozbiljan posao, smatra Bušatlija.
On upozorava da je nedvosmisleno jasno da ova tehnička vlada nema mandat i ne sme da izdvaja nikakav dodatni novac za bilo šta što nije bilo ugovoreno dok je radila u punom kapacitetu i legitimitetu, pa tako ni za eventualne dodatne potrebe za projekat Ikarbusa i Mercedesa.

A jednu od osnovnih koristi Ikarbusovog projekta u kojem se, kako kaže, „od nas uzimaju samo jeftine ruke“, i u kojem smo požurili da Mercedesov znak stavimo tri dana pre roka, to jest pre finalne kontrole i zvaničnog odobrenja, i Bušatlija vidi u činjenici da je reč o poslovno-tehničkoj saradnji, a ne o nekakvoj „velikoj investiciji Mercedesa“ kako to političari javnosti predstaljaju. Jer, dodaje, saradnja jeste šansa da se iskustvo Ikarbusa u bilo kom vidu i procentu inkorporira u brendirani proizvod i plasira na tržište. Makar Ikarbus u tome bio tek „autorizovani nadograđivač šasija“ ili „bodibilder“. S tog stanovišta, priču o angažovanju 60 domaćih „komponentaša“, on međutim smatra bizarnom jer, kako kaže, tu zapravo sad nema posla za više od dve do tri zanatske firme.

Nasuprot njemu, Aleksandar Ljubić, Bivši državni sekretar u ministarstvu privrede, a pre toga i prvi čovek Centra za restrukturiranje Agencije za privatizaciju, u kojem je Ikarbus i pre i posle neuspešne privatizacije (odnosno raskida ugovora sa ruskim kupcem) proveo mnoge godine, upravo u potencijalnom angažovanju tih brojnih „komponentaša“, i dakako u transferu nemačke tehnologije vidi najveće domete ovog posla. Takođe i u činjenici da će kroz ovaj posao Ikarbusu biti dostupna Mercedesova logistička podrška na međunarodnim tenderima i svetska servisna mreža.
Akvizicije u auto-industriji, objašnjava on za naš list, uvek se sprovode u „dvokoraku“, pri čemu je prvi korak, koji je trenutno u toku u Ikarbusu, svojevrsni test sposobnosti firme da zadovolji visoke standarde i kriterijume investitora. Uz ocenu da je ovo jedini način da Ikarbus preživi i nastavi da funkcioniše, i da bi jedan od sledećih koraka trebalo da bude upravo sertifikacija proizvođača pojedinih delova za autobuse, Ljubić kaže i da bi, bez obzira na to što se sada ne zna finansijska konstrukcija, država svakako trebalo da podrži Ikarbus i u svim sledećim fazama.

Autor: Redakcija

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar
  • Nije pametno sto PPV iskoriscava poslovno-tehnicku saradnju IK-a i mercedesa. Ali je dobro sto je ikarbus obezbedio ovaj posao. U pravu je g-din Vicentic sto ce ikarbus zadrzati razvoj, jer tako razvijamo pamet i inzenjerstvo, a ne kao FIAT slucaj, gde je srafciger industrija i gde nisu potrebni visoki kadrovi, posebno masinske struke.
    Isto ovo sto sada IK radi, godinama radi Neobus na volvo sasijama, i ima mnogo, bas mnogo proizvedenih autobusa. Treba sledeca Vlada ako ima pameti i njih da podrzi i da tako razvijamo svoju pamet u nadogradjivanju svetski poznatih sasija, a takodje da razvijamo na osnovu tih iskustava i svoje sto se i sada radi. Dakle, posao je dobar, ali nije u redu da se koristi i zloupotrebljava u politici i naziva nekakvom investicijom. Nije investicija, ali nam treba ovakav posao. Budimo realni i cvrsto stojimo na zemlji!

  • Svi znamo da je Mercedes-Benz SCG prodat svajcarskoj kompaniji Emil Fray i da su oni sada generalni zastupnik za Mercedes u Srbiji.
    Bivsi direktor MB SCG Rolf-jurgen Seyerle (sada gen.dir Star Import d.o.o Emil Fray) je 2013 godine na sastanku zaposlenih izjavio da Mercedes nece ulagati u Srbiju,pa ova lakrdija o Ikarbusu i Mercedesu je stvarno najveca prevara.

  • Da li je ikom palo na pamet,da je ikarbus proizvodio nekoliko vrsta autobusa sa man-ovim motorima i da je autobus koji je prikazan isti autobus ikarbusa smo sto ovaj ima oznaku mercedesa. Cemu tolika demagogija aktuelne vlade ?