Autorski tekst Mediji

In memoriam: Katarina Preradović (1972-2015)

Ni zrno kompromisa, ni milimetar od činjenice, ni trunka oklevanja pred pritiscima i pretnjama i nepresušna blagost, nežnost, neumorna briga za prijatelje. U zemlji, u kakvu se Srbija pretvorila, taj spoj je smrtonosan i za manje krhko biće od Kaće. Posebno u novinarstvu i posebno ako si ekskluzivac kakav je bila Kaća.  Zato takvih nema, zato i mnogo jači beže i skrivaju se. Ali ne i Kaća.

Katarina Preradovic

Novinarstvo je živelo kroz moju veliku prijateljicu. Principi, istina, razotkrivanje tajnih dilova i laži vlasti, javni interes, kolegijalnost, borba za slabijeg, pomoć drugome, prezir prema spletkama – sve je to živelo kroz Kaću i zato Kaća nije preživela. Nije htela da se skloni.

Jedan od najboljih ekonomskih novinara koje smo ikad imali, gradila je hrabar, beskompromisan „Blic“ od samog početka i nije pristala da se menja ni zbog tiraža, ni zbog pretnji, ni zbog ucena. Sve se to razbijalo o nju i njene argumente, o njena čvrsta pitanja. Podjednako su se razbijali političari i tajkuni, kao i urednici i kobajagi novinari, poslušnici svake vlasti. A Kaća je nakon svake bitke imala samo nežan osmeh za prijatelja i veru da baš sve to tako i treba da bude, da nije posebna, da samo radi svoj posao

Išla je tamo odakle su svi bežali. I u trenutku dok svi beže. Kaća je uvek išla u suprotnom pravcu – prema svetlosti. Njeni najčvršći oslonci su vremenom posustajali ili je i njih ubijalo to što su beskompromisni, kao Vericu Barać. Kad Verice više nije bilo, nije posustala, nije se ni uplašila, nije ni pomislila na sebe. Svi su odustali od čuvene 24 privatizacije, a ona nije. Malo je onih koji se usuđuju da diraju u Vučićeve tajne dilove sa Arapima, a ona je to radila. Jedan od njenih poslednjih tekstova u NIN-u bio je baš o tom srcu korupcionaške tame.

Kad bi postalo opasno ili nepodobno sa nekim ili o nečemu pričati, ona je pričala, uverena da ne rizikuje baš ona svojim tekstom, da će navući veći gnev na sebe, da će joj još čvršće ti lovci u mutnom zatvoriti svoja vrata. Blokirati je, odseći od izvora od kojih svaki novinar živi. Taj grozan svet je živeo u ubeđenju da će sakriti svoje prljavštine ako joj otkaže intervju ili odbije da dostavi podatke. Ali Kaća nikad nije odustajala, čak i kad nije imala podršku urednika.

Kaća je uvek bila na strani javnog interesa, demokratije i uvek protiv onih koji su jaki, u trenutku kad su najjači i kad su bili naizgled neuporedivo jači od nje. Nerazumljive i dosadne brojeve, ugovore, činjenice prevodila je u svima razumljive priče o krađi, lopovluku, lošim namerama. Njeni tekstovi ostaće najbolji udžbenik novinarstva, ogledalo u kome će crveneti takozvani novinari koje sms naloge koje pretvaraju u tekstove za objavljivanje.

Umrla je tragično prerano, u svojoj 43-oj godini. Ostavila je  dva sina, dva predivna dečaka na koje je bila ponosna i Vladu, svoju veliku ljubav i oslonac.

Tamara Spaić

DJB Mladi

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar