Svetski dan slobode medija novinari i mediji u Srbiji dočekuju kao ekonomski zatvorenici Vlade Aleksandra Vučića, koji nadpolovično kontroliše ka kojim medijima će se slivati novac javnih preduzeća ili diskrecioni „projekti“ ministarstava. Dočekuju kao osiromašene sluge premijera koji se „proslavio“ kao ministar informisanja krajem ratnih devedsetih gašenjem medija.
Današnji dan oni koji su zaposleni u sektoru medija, a svakako se ta delatnost sve manje može nazvati novinarstvom, dočekuju u dva tabora: jedni su na ivici egzistencije, onemogućeni da se bave časnom profesijom odbrane javnog interesa, a drugi mirno čekaju da im na mobilni stigne nova SMS poruka sa smernicama o tome šta da pišu ili da im „procuri“ neki policijski dosije od pre 22 godine, pa da krenu u hajku na pojedinca koji se drznuo da javno kritikuje ili da podnese krivičnu prijavu protiv premijerovog brata, zbog učešća u incidentu tokom Parade ponosa.
Po svim međunarodnim merilima, mediji u Srbiji su pod pritiskom vlasti, primetan je rast cenzure i autocenzure, pojedini nezavisni novinari su javno šikanirani, ostali bez posla, proglašeni za „plaćenike Evropske komisije“, sloboda izražavanja je sužena do granica da nestane potpuno… Podaci „Reportera bez granica“ i „Fridom hausa“ samo blago govore o tome da je trend ugrožavanja slobode medija, kao temeljnog osnova demokratije u društvu, na nizbrdici. Jer, jedina prihvatljiva forma izražavanja stava prema premijeru i njegovom radu lansirana je u Skupštini Srbije: „Gospodine Vučiću, ja vam se divim i fizički i mentalno“. Ko ne bude sledio ove reči šefa poslaničke grupe SNS Zorana Babića, preti mu sudbina Olje Bećković.
Model koji Vučić primenjuje nad medijima uspešno slede i druge stranke na svim nivoima vlasti u Republici. Od pokrajine, preko gradova i opština koriste javne resurse da bi cenzurisali medije.
U medijima i, posledično, u celom društvu vidi se nedostatak razgovora, naročito razgovora uz korišćenje argumenata i pozivanja na činjenice. Javi govor sveden je na nivo botova koje obilato koristi TV „Studio B“, nekad simbol televizije građana. Javni govor sveden je na to da „najstariji dnevni list na Balkanu“, posle potpisivanja tajnog i pljačkaškog ugovora za „Beograd na vodi“ objavljuje sraman intervju sa gradonačelnikom Beograda i „umirujućim“ naslovom kako će Beograd „profitirati 300 miliona evra“. I to sve nakon što je postalo jasno da je od Beograđana oteto najvrednije i najlepše građevinsko zemljište, ne zarad investicije od 3,5 milijardi evra, kako nas je Vučić ubeđivao, nego zbog 150 miliona evra maglovite arapske investicije i to pod uslovom da im Beograđani svojim novcem urede zemljište i predaju na tacni. To se zove novinarstvo danas u Srbiji.
Prava mera slobode medija u Srbiji ogleda se u sramnoj, orkestriranoj kampanji protiv ombudsmana, u licemernom komentaru urednice „najstarijeg dnevnog lista na Balkanu“ koja se tome pridružuje, patetično se sakrivajući iza brige za ljudska prava jedne porodice koja je preživela tragediju. Prava mera je u tome koliko su mediji izveštavali o sudbini radnika EPS koji su bili dovoljno hrabri da obelodane aferu o kupovini blata, umesto uglja, po ceni većoj od 700.000 evra. A to je prećutano. Mera je u izveštavanju o propadanju jedinog rudnika bakra Bor i prevari koju generalni direktor sprema radnicima. Objavljeno nekoliko vesti naspram dugačkih izveštaja o tome šta kaže „glavni krivac“, generalni direktor RTB Bor. Mera je u izveštavanju o „mračnoj tajni“ koja Vučiću omogućava da se hvali tobožnjim budžetskim suficitom. Objavljena je samo jedna uzgredna rečenica člana Fiskalnog saveta o tome kako nisu isplaćene otpremnine prekobrojnima u javnim preduzećima.
Poštovani novinari, čestitamo vam Dan slobode, premijer časti, a najavio je da će ovog puta biti „široke ruke“. Ne zaboravite da uz kafanske termine i ponašanje ide i kafansko pijanstvo. Potrudite se da ostanete trezni.
Komentariši