Autorski tekst Vojvodina Poljoprivreda

Paorima uzimaju zemlju ispod žita

Nije prošlo ni godinu dana od kako je premijer odlučio da bačku zemlju što proda, a što izda Arapima za iznose niže od onih koje su naši paori bili spremni da plate da im je ta zemlja bila dostupna (a nije), a već se situacija ponavlja sa banatske strane pokrajine.

ne damo zemlju ispod zita

Favorizovanje stranih investitora nad domaćim, velikih firmi nad malim i srednjim, ma koliko nelogično bilo poznati je dinkićizam u stalnoj upotrebi.

Zašto je građanin Srbije u sopstvenoj državi biće drugog reda? Zašto ne dajemo prednost malima i domaćima i tako razvijamo privredu konkurencije, umesto što naginjemo kreiranju sistemima na ivici monopolskog? Zbog čega se koči napredak domaćeg biznisa, a stranom se čine ustupci do mere izrade lex specialisa po meri nečijih interesa?

Državne zemlje ima koliko je ima i ne možemo izmisliti neku drugu da je stavimo na raspolaganje domaćim gazdinstvima, nakon što postojeću ustupimo strancima.

Ima je koliko je ima, a to sada znači direktan sukob interesa naših i stranih interesenata. Veliki su rizici za naše ljude.

Gazdinstva su zadužena kreditima za nabavljenu opremu, jer su računali na prihode od obrade državne zemlje, koju zakupljuju godinama. Poljoprivrednici su očekivali izvesnost poslovanja u Srbiji.

Preduzetnici, odavno pomireni sa neizvesnošću domaćeg poslovnog ambijenta za koju je glavni krivac država, na ova isustva paora mogu samo kiselo da se nasmeju, iako to što je ovoga puta žrtva neko drugi nije nikakva uteha, već je potvrda pravila da sigurnost poslovnog ambijenta ne postoji. Takvim imidžem banana država želi da privuče investicije?

Nemačka kompanija je pokazala apetite za hiljadama hektara vojvođanske državne zemlje. Toliko im je treba da hrane desetine hiljada svinja.

Piše se nov Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Potrebno je legalizovati davanje zemlje u zakup na 30 godina, jer trenutni Zakon omogućava dugoročno izdavanje zemlje na maksimalan period od svega 20.

Novim nacrtom se predviđa i prodaja državnog poljoprivrednog zemljišta.

Istina je da nacrt nije finalni dokument, već je radna verzija budućeg akta. Ipak, rečenice u njemu ne uleću na stranice kroz prozor, već neka glava kroz njih plete svoje namere.

Koje se namere kriju u paragrafima kojima se zabranjuje prodaja državne zemlje na području od 30 kilometara od državnih granica i 10 kilometara od građevinskog zemljišta? Domaći paori bi rado bi rado kupili ovu zemlju i pitanje je za koga se ona sklanja iz prometa?

U ostalom, kada oko građevinskih zona šestarom opišemo krug poluprečnika 10 kilometara, od vojvođanske zemlje skoro ništa ne preostaje.

Veliki stočari su i do sada imali pravo prečeg zakupa državne zemlje na osnovu broja uslovnih grla u svom posedu. Te površine nisu bile predmet licitacije, već su se rentirale po prosečnoj ceni zemljišta istog kvaliteta postignutoj na poslednjoj licitaciji.

Za razliku od trenutno važećeg zakona, u novom nacrtu se predviđa da je zakupljuju po prosečnoj ceni postignutoj na prethodnoj licitaciji, a bez kriterijuma “istog kvaliteta”, tako da će moći da dođe do sasvim legalnog izdavanja najkvalitetnije zemlje po pravu prečeg zakupa i povoljnijoj ceni od uobičajene za prvoklasne oranice, primenom elementarne matematičke operacije.

Novi nacrt pokazuje namere i da se prihodi po osnovu davanja ovog zemljišta u zakup koji su pripadali lokalnim samoupravama i Pokrajini umanje za šest odsto i za isto toliko povećaju republički. Vojvođani već tradicionalno nisu srećni zbog sličnih primera republičkog odnosa ka raspodeli prihoda.

Zbog svega gore navedenog banatski paori su ogorčeni i izražavaju protest. Ne ostaje nam ništa drugo osim da ne damo zemlju ispod žita po drugi put.

Po svim procenama nemačka svinjogojska farma ne bi zaposlila za trenutnu sutuaciju u Srbiji spasonosan broj radnika, a o opremi za preradu otpadnih voda se ne govori. Postrojenje za proizvodnju bio gasa, nije izneto ni kao ideja. Puno je pitanja bez odgovora, a odgovori su traženi.

Na piramidu nejasnoća, dodaje se i slučaj nerešene restitucije. Ovim se i treća kategorija interesenata pojavljuje u “ringu” borbe za prava i interese. Namera države bi trabalo da bude najpre restitucija, a zatim prodaja ostatka državnih oranica domaćim poljoprivrednicima.

U pomenutom nacrtu Zakona o poljoprivredi posebno zabrinjava ubačeno ovlašćenje Ministru da naknadno propiše pravila po kojima će se postupati po osnovu prava prečeg zakupa. Zašto ne transparentno zakonom odmah u njegovom tekstu?

Nadamo se da paori neće dati zemlju i da su spremni da se bore za nju.

Svetlana Kozić
koordinatorka Severnobanatskog okruga
Dosta je bilo – Saša Radulović

Arsen Kurjački
koordinator Južnobačkog okruga
Dosta je bilo – Saša Radulović

Dosta je bilo

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar