Autorski tekst Energetika

Iza afere prisluškivanja sakrivena tema o korupciji i ceni struje

Po principu one stare „Drž`te lopova“ partokratska koalicija DSNS proteklih dana je skretala pažnju javnog mjenja u Srbiji na slučaj potencijalne korupcije u procesu izgradnje vetrogeneratorskog parka „Čibuk 1“, čiji je investitor trebala biti američka kompanija „Continental Wind Partners“. Tema je vrlo zanimljiva, jer se odnosi na je proces izgradnje objekata, a posebno energetskih objekata sa statusom povlašćenog proizvođača električne energije (tzv “zelene energije“). Ceo ovaj proces obiluje procedurama koje su kao stvorene za korupciju. Na kraju procesa investitor dolazi do pozicije u kojoj sigurno obezbeđuje dobit u definisanom vremenskom periodu. Dobit mu garantuje država kroz isplatu subvencionisane cene za električnu energiju proizvedenu na ovako projektovanom i izgrađenom objektu.

vetropark

Iza cele ove priče krije se, ipak, mnogo ozbiljnija i interesantnija tema koja je od velikog značaja za razvoj energetike, povećanje energetske efikasnosti, ruralni razvoj, zaštitu životne sredine i životni standard stanovništva Srbije.

Naime, obe partokratske strukture (i DS i SNS), u svom eurofilnom zanosu, kopirale su regulativu Evropske Unije u segmentu definisanja statusa povlašćenih proizvođača električne energije. U definisanju ove oblasti, ni jedna od pomenutih struktura, nije značajno obratila pažnju na potrebe i mogućnosti srpskog društva, sistema za prenos i distribuciju električne energije, potrošača i potencijalnih proizvođača „zelene energije“.

Definisanjem visokih naknada za proizvodnju električne energije iz vetrogeneratora i velikih solarnih elektrana, stvorio se okvir za velike investicije, čiji su akteri po pravilu multinacionalne kompanije, koje svoju dobit po pravilu iznose iz Srbije. Priključenje ovakvih objekata, vrši se na visokom naponu, što znači da u procesu distribucije deo ovako proizvedene električne energije troši u procesu transporta i transformacije, odnosno dolazi do gubitaka koje kroz cenu električne energije moraju da finansiraju krajnji potrošači.

Šta je interes srpskog društva i ekonomije? Umesto da subvencioniše proizvodnju „zelene energije“ na velikim vetrogeneratorima i solarnim elektranama, srpska vlada je mogla doneti Pravilnik kojim bi se podržala proizvodnja iz malih solarnih elektrana (koje se postavljaju na krovove kuća i poslovnih prostora), malih vetro generatora, biogas postrojenja i sistema za spregnutu proizvodnju električne i toplotne energije… Ovi manji proizvođači se, po pravilu, priključuju na niskonaponsku i srednjenaponsku mrežu, čime se smanjuje nivo gubitaka u sistemu za prenos i distribuciju električne energije, povećava energetska efikasnost u industriji i na nivou mreže i blagotvorno utiče na ruralni razvoj.

Podsticanje izgradnje manjih proizvođačkih kapaciteta bi pokrenulo privatni preduzetnički sektor u funkciji investitora i izvođača radova.

Na kraju, proces bi se završio tako što bi dobit od proizvodnje „zelene energije“ završio u džepovima srpske privrede i građana Srbije. Naravno, ovo bi bilo praćeno povećanjem energetske efikasnosti sistema za prenos i distribuciju električne energije, što bi uticalo na potencijalno smanjenje cene električne energije na srpskom tržištu.

 

Spasoje Jurišin, dipl. inž. maš.

Član pokreta „Dosta je bilo“

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Sapu na proizvodnju elektricne energije iz obnovljivih izvora stavio je Nikola Petrovic tzv. Konsiljere…mada i majka Novakove supruge poseduje poprilican broj malih elektrana….

  • Male hidroelektrane počeli su da grade menadžeri iz Energoprojekt – Opreme. Isti su osnovali preduzeće Eco Energo Group preko preduzeća iz sistema Energoprojekt /Energonigeria-e Energo Menadžment Group-e/. Kad su otkriveni početkom 2010 od strane tadašnje uprave Energoprojekta oni su tražili zaštitu i u vasničku strukturu uveli Nešu Rominga. Protiv grupe menadzera iz EP-Opreme podneta je Krivična prijava 5 jula 2010 godine. U izgradnji neke od elektrana uzima učešće i tašta Novaka Djokovića gospođa Ristić. Nikola Petrović nije od početka kriminala u Energoprojektu bio u ekipi gospode Tomaševića, Božovića, Jerotica, Klisure i gospođe Gregović. Petrović se zapošljava u Eco Energo Group 2011 na mesto direktora, a već septembra 2012 prelazi na mesto VD direktora EMS-e. Vlasnička struktura i učesnici u izgradnji Mini hidroelektrana se menjala sa namerom skrivanja pravih vlasnika. Petrović je sin pok. Rastislava Petrovića jednog od brojnih menadžera Energoprojekta. Osumnjičena grupa iz Ep – Oprema je sa sigurnošću znala da je Petrović blizak sa Vučićem i u njemu je našla zaštitu preko kuma pa je Krivična prijava sa stotine stranica dokaza iz sistema Energoprojekt odbačena od “nezavisnog” tužilaštva. Istine radi mali akcionari Energoprojekta su se u svojoj naivnosti i veri da je SNS-a poštena obratili istoj i mnogo detalja o zloupotrebama u Energoprojektu izneli Cvijanu, Markovićki i samom Vučiću. Mali akcionari Energoprojekta i Beka potpisuju i nekakav Sporazum o saradnji /2 aprila 2012./ pre izbora i agituju među svojim članstvom i u javnosti da se glasa za SNS-u. Predsdtavnik malih akcionara učestvuje i u TV emisiji sa čuvenim Đukom sve u svrhu agitacije i podrške SNS-i. Nakon izbora na žalost mali akcionari saznaju za vez Petrovića sa Vučićem i Menadžerima iz Energoprojekta. Zaštita od PRAVDE je nađena u Petroviću, a on i SNS-a su našli dobrog sponzora u Energoprojektu pa čak i vlasništvo i mini hidrocentralama.

  • Rasomonijada u reziji gologuzije. Kao jedan od skromnih penzionera koji je steakao iskustvo iz ove oblasti ne mogu da se otmem utisku da smo blizu dna.Elem, da pocnem sa analizom koliko su nama inovacije sporedna tema u odnosu na inovacije svake KURTE koja obecava boljitak za “SVOJ” narod.
    Ranih osamdesetih,napretkom satelitske TV bio sam u prilici da kroz dodatno zanimanje montaze sistema za prijem signala sa neba, pratim sadrzaje svetskih i evropskih stanica.Sa velikim zanimanjem sam pratio kako su pocela istrazivanja i prilozi pocetka postavljanja vetrogeneratora. Detaljni prikazi sistema konstrukcije i prikaz montaze ovih bogom danih prirodnih ,ekoloskih cistih resursa iz oblasti proizvodnje El. energije.
    Amaterski sam napravio model minijaturnog Vetrogeneratora i zamislite,funkcionisalo je.
    U postupku da se napravi park vetrogeneratora koji bi se spojio na elektro mrezu srbije, u sebi sam razmisljao da je to odlicna investicija.
    Da rezimiram. Ko je tu hteo da prihvati taj predlog odnosno ko je vise hteo da se UGRADI, po srpskom receptu, nemam saznanja ali,znam sigurno obzirom da poznajem sistem koji traje skoro jedan vek, da nema nevinih. Steta za srbiju je ucinjena. Koji poligraf moze da dokaze,ne dali je neko prisluskivan , vec dali je za ovih neznam koliko godina srpska vlas zelela da ucini nesto korisno za srbiju osim korist za partokratsku bulumentu.
    Naravno DOSTA JE BILO ali ko ce azdajama da stane na rep?

  • “Priključenje ovakvih objekata, vrši se na visokom naponu, što znači da u procesu distribucije deo ovako proizvedene električne energije troši u procesu transporta i transformacije, odnosno dolazi do gubitaka koje kroz cenu električne energije moraju da finansiraju krajnji potrošači.” Joj bre kolega masinac ti kao da si zavrsio fax zajedno sa predsednikom Nikolicem i ministrom Stefanovicem i Malim, pa nemoj Teslu da provociras. Upravo je Tesla pobedio u “ratu struja” Edisona primenjujuci visoki napon pri kome se prenosi naizmenicna struja -to je bio kljuc ustede, koji je slomio Edisonov prenos jednosmerne struje. Za kraj, evo pa se malo obrazujte http://www.opsteobrazovanje.in.rs/poznate…/nikola-tesla/

    • Vladimire, mislio je na činjenicu da se sa manjih napona koji se dobijaju u minielektranama mora transformisati na visoki napon na kome je elektromreža, a zatim ponovo smanjiti na srednji, odnosno niski napon za upotrebu u domaćinstvu. Svaka od ovih transformacija nosi sa sobom gubitke, odnosno, u krajnjoj instanci, poskupljuje proizvod, bez obzira na Teslu (ništa nije idealno). Mnogo je isplativije priključiti minielektrane bilo kog tipa direktno na niskonaponsku mrežu direktnih korisnika, jer onda nema potrebe za transformatorima. Dakle, ta činjenica nema nikakve veze sa “ratom struja” između jednosmerne i naizmenične struje.

      Inače, mislim da je tekst odličan, jer nudi i rešenja problema koje stvaraju razni Petrovići.

  • Slažem se u potpunosti sa navodima Autora. Veliki “investicioni poduhvati” su uvek mnogo primamljiviji za nosioce izvršne vlasti, u neuređenim zemljama kao što je naša, nego razvoj malih i srednjih privrednih tj. energetskih postrojenja. Na “velikim” investicijama se uvek nađe “mesta” za određenu ličnu proviziju i partijski “reket”. A koliko je to sve stvarno, kako i navodi Autor, ekonomično, nikoga iz vlasti nije briga. Navešću primer, navodnjavanja poljoprivrednih kultra u Vojvodini. Pokrajinska DS vlast, poslednjih godina stimuliše razvoj zalivnih sitema, kroz subvencioniranje troškova kopanja bunara i nabavke opreme. Ali, za obezbeđivanje električne energije nema potrebnog “sluha”, iako je samo ona isplativa u ovoj proizvodnji. Fosilna goriva su kod nas vrlo skupa i čine ovu proizvodnju mnogo manje rentabilnom. Instaliranje redovne struje na salaše i polja, za naše paore, je izuzetno skup poduhvat, a EPS za to ne pokazuje nikakvo interesovanje. Nažalost ni aktuelna vlast, ali ni za male “alternativne-obnovljive” izvore el.energije. Mali paneli za prikupljanje sunčeve energije, male “vetrenjače” tj. vetrogeneratori ili pogoni za bioenergiju, su investicije koje bi se brzo isplatile i doprinele u mnogome razvoju ove naše najperspektivnije grane privrede. Samo, tu nema IMT (“ima li mene tu”) za našu korumpiranu vlast, pa se stoga i ne stimuliše razvoj ovog vida proizvodnje “zelene energije” .

  • Drago mi je da je tema pokrenula dosta kvalitetnih komentara i pozitivnu kritiku. Dosta se ovde priča o obnovljivim izvorima energije, čak se i na računima za struju pod tačkom 6. izdvaja 0,093 din/kW. Iz iskustva u proizvodnji goriva od biomase mogu da kažem da vlada jedna potpuna nezainteresovanost nadležnih (moguće zbog “IMT” klauzule, kako reče prethodni komentator). Naša država je u potpunosti zavisna od uvoza fosilnih goriva i ništa se ne radi da se taj trend ublaži, bar u oblasti dobijanja toplotne energije u zimskom periodu. Velika količina biomase (slame) se i dalje spaljuje, a destimulativno deluje i PDV koji je na polj. proizvode 10%, a na slamu 20%. Deklarativno se svi (u vlasti) zalažu za promenu svesti građana po pitanju energije, ali kada treba konkretno nešto uraditi bez “IMT” sve ostaje na papiru. Prema nekim podacima u Vojvodini postoji obnovljiv izvor od 9 miliona tona biomase (ostaci biljne, voćarske i vinogradarske proizvodnje) na godišnjem nivou. Zbog nedostupnosti (problem malih površina) i preporuka agrotehničkih stručnjaka (zaoravanje) oko 60-70% nije za upotrebu u energetske svrhe. Ipak preostalih 30-40% biomase (oko 3 miliona tona) utrošeno na dobijanje toplotne energije bi moglo da supstituiše oko 1 milion tona ulja za loženje. Ovo odgovara količini ukupne potrošnje dizel goriva koje se godišnje troši na celokupnu poljoprivrednu proizvodnju u Srbiji.

  • Poštovani kolega Jurišin,
    U Vašem tekstu precenjena je uloga gubitaka u prenosu električne energije u odnosu na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Bez obzira da li se energija isporučuje u distributivnu ili prenosnu mrežu.

    Ekološki pirhvatljiva proizvodnja energije je skupa i sigurno se proizvođači moraju podsticati skupljim otkupom proizvedene energije. “Jeftina” energija kao što su ugalj i nafta je u stvari najskuplja, u njenu cenu nažalost nije uračunata šteta koju izaziva po životnu sredinu. Pitanje korišćenja obnovljivih izvora nije stvar izbora, već društvene odgovornosti i obaveze prema prirodi, sebi i potomcima.

    Nažalost, u Srbiji nije zaživela upotreba obnovljivih izvora. Razlog je neodgovornost, neobaveštenost, neznanje i naravno korupcija.

    Mladen Mirilović
    dipl. inž. el. tehn.

  • Sedamdesetih godina prošloga veka bio sam oko mesec dana na specijalizaciji u Danskoj. Priroda posla je bila takva da sam dosta putovao po celoj Danskoj, pa čak i po njihovim ostrvima. Putujući, zapazio sam da skoro svaka kuća ili gazdinstvo imaju ugrađen jedan mali vetrogenerator koji je bio umrežen na niskonaponsku mrežu. Specijalna broila registrovala su koliko struje vetrogenerator isporučuje u mrežu ili koliko potrošač uzima struje iz mreže i na osnovu toga se vrši obračun. Ako se u mrežu isporuči više struje mego se potroši, za razliku dobija se nadoknada, i obratno. I to je sve funkcionisalo već sedamdesetih godina prošloga veka!
    Ali kod nas to teško može da zaživi jer kako onda primeniti napred spomenuti IMT.