Skandal koji je potresao sudstvo prilikom izbora, odnosno reizbora sudija i tužilaca u vreme vlasti Borisa Tadića 2010. godine i politikantsko preispitivanje odluka iz 2011. i 2012. godine delovao je neponovljivo. Posle naučene lekcije, neko bi očekivao da izbor tužilaca bude transparentan i omogući da dostojni i najbolji budu izabrani. Umesto toga dobili smo podjednako netransparentan proces, sramne i smešne kriterijume za izbor i očigledno nameštanje kandidata.
Već mesec dana na socijalnim mrežama i pojedinim forumima mogu se pročitati nezvanične vesti o zastrašivanju, vikanju i pritiscima na članove Državnog veća tužilaca (DVT) koje sprovodi izbore. Kakav se skandal sprema vidi se i iz jednog od primera koji je dostupan svima na sajtu DVT. Jedan kandidat, koji je očigledni favorit iz netransparentnih i nestručnih razloga, polagao je dva testa i na onom težem – za tužioca za organizovani kriminal, dobio više bodova, nego na lakšem – za opšteg tužioca u Čačku. Nelogično, osim ako testovi nisu procurili, kao onomad za prijemni u srednje škole.
O netransparentnim izborima i nameštanju izbora za javne tužioce pročitajte u tekstu profesorke Vesne Rakić Vodinelić
Moj otac je u penziji od 1990te. Ima 83 godine. Sudija u penziji.
Još uvek svestan i pri zdravoj pameti.
Njegov komentar je da ovakvo postupanje države, predstavlja, kapitulaciju nad zdravim razumom i izuzetno koordisanu aktivnost na gašenju institucija.
Kriterijum za izbor tužilaca je jasan. Krivično delo ćeš “prepoznati ” samo ako ti vlast kaže da je u pitanju krivično delo. Ako bi da se držiš Zakona kao pijan plota, dobijaš negativne bodove.