Autorski tekst Pravosuđe

Izbori za tužioce sprovedeni nezakonito i po političkom diktatu

Izbori za javne tužioce sprovedeni su uz masivno kršenje odredbi Pravilnika o kriterijumima i merilima za ocenu stručnosti. Kandidati za tužioce predloženi su na osnovu nejasnih, prvenstveno političkih kriterijuma. Iz celog postupka se jasno vidi da je Državno veće tužilaca (DVT) poslužilo kao produžena ruka Vlade Srbije i da će rezultat izbora novih tužilaca biti potpuno suprotan demokratskim principima podele vlasti – dobićemo tužioce zahvalne i lojalne izvršnoj vlasti, a Tužilaštvo će biti bez integriteta i sa značajno urušenim kredibilitetom.

Sud

Tužioce po Ustavu Srbije (član 159) bira Skupština Srbije na šest godina, a na osnovu predloga kandidata koji dostavlja Vlada. Zakon o javnom tužilaštvu predviđa da DVT sastavlja listu kandidata na osnovu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti. Kriterijumi i merila precizno su definisani aktom DVT – “Pravilnikom o kriterijumima i merilima za ocenu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti kandidata u postupku predlaganja i izbora nosilaca javnotužilačke funkcije” (Pravilnik).

Državno veće tužilaca raspisalo je oglas za izbor javnih tužilaca za 25 viših javnih tužilaštava i 58 osnovnih javnih tužilaštava, kao i za dva tužilaštva posebne nadležnosti – Tužilaštvo za organizovani kriminal i Tužilaštvo za ratne zločine. Oglas je objavljen u Službenom glasniku RS br 77/15 od 09.09.2015. godine. DVT je na sednici održanoj 23.11.2015. utvrdio listu kandidata za izbor na funkciju javnih tužilaca i dostavilo je Vladi RS. Inače, ustaljena praksa DVT je da ne objavljuje zapisnike sa svojih sednica.

U postupku koji je prethodio utvrđivanju konačne liste kandidata DVT je učinio niz nezakonitosti i nepravilnosti, a rad DVT je u navedenom postupku bio krajnje netransparentan i usmeren ka potpunoj politizaciji izbora javnih tužilaca, tako da je ugrozio osnovne ustavne i zakonske odredbe po kojima je Tužilaštvo, nezavisan i samostalan državni organ.

Jedna od osnovnih nepravilnosti i nelogičnosti u postupku izbora kandidata vidi se u načinu na koji su pisani i vrednovani programi organizacije i unapređenja rada javnog tužilaštva, koje su kandidati bili obavezni da dostave i na osnovu koga se utvrđuje sposobnost za organizovanje rada i poznavanje poslova tužilačke uprave. Program se ocenjuje ocenom od 1 do 20. Iako je Pravilnikom (član 20) jasno predviđeno da se od kandidata traži da dostavi program rada za pojedinačno, određeno tužilaštvo, jer su tužilaštva specifična i različita, DVT je od kandidata prihvatio uopštene, univerzalne programe rada.

Najveći broj kandidata koji su konkurisali za izbor javnih tužilaca u različitim tužilaštvima , predstavili su identičan program organizacije i unapređenja rada pa čak i u situacijama kad su konkurisali za javna tužilaštva različitog ranga. Većina kandidata se nije informisala, niti je faktički bila informisana o konkretnim problemima javnog tužilaštva za koja su konkurisali. Ali se dešavalo da pojedini kandidati dobiju maksimalan broj bodova za prezentaciju programa organizacije konkretnog tužilaštva sa kojim se po prvi put susreću.

Priličan broj kandidata je, bez prethodno dostavljene pismene verzije, program usmeno predstavio i to u izuzetno kratkom vremenskom razmaku (neki čak i u trajanju od nekoliko minuta) iako je u pitanju program rada i konkretne mere za poboljšanje za period od 6 godina.

DVT je prilikom ocenjivanja programa kandidata postupao apsurdno jer je u ne malom broju slučajeva različite ocene davao jednom te istom programu nekog kandidata I to tako što je niže vrednovao program za tužilaštvo u kome kandidat već vrši funkciju, a višu ocenu davao za isti taj program za druga tužilaštva, čiji im je rad nepoznat. Takav sistem ocenjivanja je očigledno bio usmeren ka favorizovanju pojedinih, politički lojalnih kandidata. Prosto rečeno, DVT je verovatno sproveo prethodni dogovor sa organima izvršne vlasti. Ocenjivanje je pratila i krajnja arbitranost i nelogičnost, pojedini bodovi su, mimo svih pravila i jasnih kriterijuma, prikazani i u decimalama.

Konačne rang liste, za svih 85 javnih tužilaštva za koja je raspisan oglas, utvrđene su na 16. redovnoj sednici DVT, održanoj 23.11.2015. god. Iz neshvatljivih razloga na istoj sednici, mimo svake zakonske procedure i uz flagrantno kršenje odredbi Zakona o javnom tužilaštvu (član 74) koji propisuje obavezu da se Vladi dostavi lista kandidata za sva javna tužilaštva, DVT je sastavio jedinstvenu listu kandidata samo za 55, od ukupno 85 javnih tužilaštva.

Na jedinstvenu listu kandidata koje je dostavio Vladi, DVT nije uvrstio pojedinačne liste za 30 tužilaštava različitog ranga i za to nije dao ni jedno objašnjenje. Postupak je očigledno politički motivisan, a razlog se krije u tome što neki od kandidata, uglavnom najbolje rangirani, nisu po volji vlasti. Ukratko, ti kandidati nisu politički podobni za vršenje funkcije koja, u skladu sa međunarodnopravnim normativom, mora biti samostalna i nezavisna od bilo kakvog uticaja politike i izvršne vlasti. DVT je u ovom slučaju preuzeo ulogu neskrivenog političkog instrumenta izvršne vlasti.

Ovakvim neopravdanim i nezakonitim nečinjenjem DVT će omogućiti Republičkom javnom tužiocu Zagorki Dolovac, koja je ujedno i predsednica DVT, da iskoristi diskreciono pravo i na čelo tih 30 tužilaštava postavi vršioce dužnosti, koji bi u naknadnom izboru mogli biti postavljeni za javne tužioce, mimo procesa izbora. Svima njima biće ostavljeno “test prolazno vreme” u statusu v.d. kako bi se pokazalo da li su politički podobni i fleksibilni.

DVT na listu dostavljenu Vladi nije stavio ni ključne podatke značajne za vrednovanje rada i ocenu profesionalnih i ličnih kvaliteta kandidata. Lista ne sadrži ocenu stručnosti i osposobljenosti, ocenu programa, ocenu pisanog testa, kao ni zbirnu ocenu vrednovanja rada kandidata. Vladi nisu dostavljeni ni lični dosijei kandidata u kojima su sadržani podaci o profesionalnom kretanju u službi, kao ni drugi podaci na osnovu kojih se mogu utvrditi lični i profesionalni kvaliteti kandidata. Navedena lista sadrži samo lično ime i prezime kandidata kao i podatke o tužilaštvu u kome vrši funkciju. Kandidati su selektovani pod rednim brojevima pri čemu se ne može utvrditi po kom osnovu je neki kandidat svrstan na prvo mesto, a neki na neko drugo mesto.

Kao stručni organ ovlašćen za vrednovanje rada kandidata, DVT je time grubo prekršio odredbe Zakona o javnom tužilaštvu i u potpunosti devastirao Pravilnik, podzakonski akt koji je sam doneo. Državno veće tužilaca je celim postupkom kandidovanja I ocenjivanja tužilaca doprinelo politizaciji izbora i na nedvosmislen način omogućilo Vladi, kao nosiocu izvršne vlasti, da izabere politički lojalne kandidate i predloži ih Skupštini, u kojoj ima mašinu za glasanje.

U stručnim krugovima provejava priča da je za svakog kandidata prethodno pribavljena neformalna saglasnost od najuticajnijeg funkcionera SNS na teritoriji područja tužilaštva za koje se izbor sprovodi. Dogovor unutar SNS je, kako tvrde upućeni, da za svakog tužioca koji će biti izabran na čelo tužilaštva “garant” bude određeni funkcioner SNS. To znači da je ovog puta, isto kao što je to bio slučaj 2009. godine, izvršena interna partijska “selekcija” podobnih kandidata za tužilačke funkcije. U prethodnoj, propaloj, reformi pravosuđa lokalni odbori Demokratske stranke svojim pečatom su overavali preporuke za izbor sudija. Izvesno je da javnost za sada neće dobiti uverljiv dokaz o političkom uticaju na proces izbora tužioca. To je moguće samo ukoliko se pojave uzbunjivači iz redova časnih i hrabrih tužioca. Nešto kasnije dokaza će biti na pretek. Problem je u tome što će do data nemerljiva šteta već biti načinjena.

Stoga se postavljaju dva pitanja. Prvo: Na osnovu kojih kriterijuma će, izuzev političke lojalnosti, Vlada predložiti Skupštini izbor kandidata? Drugo: Kakva je uopšte uloga DVT-a u potupku izbora javnih tužilaca izuzev uloge servisno-pomoćne službe izvršne vlasti, koja ima za cilj da formalno evidentira kandidate i rangira ih po sugestijama izvršne vlasti ? Vlada RS je mogla i sama da raspiše oglas za izbor javnih tužilaca, izvrši ocenjivanje kandidata mimo svih kriterijuma i potom uputiti Skupštini listu političko podobnih. DVT je neskriveno pokazao podaničku lojalnost Vladi.

Ovakav izborni proces, vođen političkim motivima, ukazuje da ćemo u narednih šest godina na čelu organa, koji su nadređeni policiji u krivičnom postupku, imati nestručne, nedostojne i politički lojalne ljude koji će biti samo “oruđe vladavine” izvršne vlasti, a rezultat će biti stvaranje tipične policijske države i strahovlade. Deo odgovornosti je i na zaposlenima u tužilaštvima koji ćute iz straha od odmazde, ali i na strukovnim organizacijama. Dignitet javnotužilačke funkcije i tužilaštva kao institucije treba pre svega da zaštiti struka. A struka se ponovo plaši izvršne vlasti na isti način na koji se plašila i 2009. godine.

Još ima vremena da se preduprede sve posledice netransparentnog i nezakonitog izbora tužilaca. Nadležne institucije u okviru pravnog poretka Republike Srbije bi trebalo da reaguju i omoguće izbor stručnih, časnih i nezavisnih tužilaca. U nedavnoj prošlosti Državno veće tužilaca (u skoro istom sastavu kao i sada) bilo je akter jedne skandalozne i propale reforme pravosuđa. O tome se mnogo govorilo u zemljama i telima Evropske unije, a pored negativne slike o državnim institucijama, i budžet Srbije je pretrpeo znatnu štetu. Sad se ponovo suočavamo sa rizikom da, kroz nezakonitu delatnost već uveliko kompromitovanog Državnog veća tužilaca, postupak izbora javnih tužilaca u javnosti, regionu i široj Evropi bude ponovo ocenjen kao nezakonit, politizovan, nepotistički, rečju – skandalozan.

Pravni tim pokreta
„Dosta je bilo – Saša Radulović“

Oznake

Dosta je bilo

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar