VIDEO Војводина Државна управа Економија Преносимо

Не може се "бичем" против сиве економије

Грађани Србије у све већем броју, у покушају да осигурају егзистенцију у тешкој материјалној ситуацији, настоје да стекну приход путем шверца и израде и продаје креативних рукотворина. Регистровани предузетници су под притиском неповољних услова привређивања, све ниже куповне моћи својих муштерија, финансијских намета и контрола инспекција. Они који раде исте делатности нерегистровано, одузимају део тржишта регистрованим занатлијама и трговцима, а и сами постају мета притиска државе у покушају да их силом уведе у легалне токове. И једни и други у све већем броју траже излаз у сивој зони.

 

Svetlana Slika iz Artese

 

Нерегистровано послује на хиљаде ситних трговаца шверцованом робом. Ту појаву зовемо мрављи шверц. Ово је прича о људима, опстанку и сналажењу, о бегу грађана од државе која не разуме последице својих одлука и узроке који се налазе у њеним институцијама. Намети морају да буду прилагођени платежној моћи пореских обвезника, а услови привређивања што повољнији како би се грађани мотивисали да региструју своје послове. Држава треба да ствара стимулативне оквире за предузетништво, а не да методом прогона грађане у тешкој материјалној ситуацији излаже додатним претњама и ризицима.

 

О опстанку у сивим и легалним токовима пословања говори
Светлана Козић
координаторка покрета “Доста је било – Саша Радуловић” за Севернобанатски округ

 

 

ДЈБ Војводина

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • U prilog teksta gospođe Svetlane Kozić:
    Još pre nekoliko godina jedan vrsni poznavalac problematike ”sive i crne zone”, inače bliski kolega gospodina Saše Radulovića i za koje bi se slobodno moglo reći da pripadaju ”istoj školi”, izneo je podatak, da se u sivoj zoni u Srbiji nalazi zarobljeno oko 4 milijarde evra. Ovaj novac se okreće van institucije finansijskog sistema. Uspostavljanjem pravilog i stimulativnog sistema oporezivanja moguće je osloboditi ovaj ogroman novac i vratiti u legalne tokove, a istovremeno zaposlene iz sive zone učiniti vidljivim tj. legalno zaposlenim, koji bi ovog puta državi plaćali porez. Dakle, novac je već u zemlji, nije potrebno dodatno zaduživanje države. Potrebna je samo politčka volja da se postupak prevođenja sprovede. Verujem u iskrenost i sposobnost gospodina Radulovića, te da će se ovim pitanjem po zabaviti, čim bude u prilici.
    Želim mu svaku sreću!

  • prvi put da neko iz “dosta je bilo” napise nesto pametno,nije ni cudo zena je u pitanju,a da podrzim g-dju kozic napisacu moju ideju za smanjenje sive ekonomije,nikako se nemoze potpuno eliminisati,siva ekonomija kao takva postoji u celom svetu,negde manje negde vise,zasto ne iskoristimo primer italijana,ima sive ekonomije i kod njih,oni svakog dana sem nedelje imaju buvlje pijace u drugom kvartu milana,to pricam jer sam tamo ziveo,a u mom kvartu je ta pijaca bila cetvrtkom,radno vreme od 08-16 casova,svaka tezga ima svoj broj,svaki broj je povezan sa finansijskim sektorom milanske opstine,svi placaju taksu ili porez,nije vazno koliko ali placaju,u 7,30 se postaver tezge,u 16 casova se zatvara,dolazi komunalno preduzece pokupi otpatke,smrkovima operu ulicu gde je bila pijaca i u 16,30 kao da nicega nije bilo,a mi pravimo svetsko pitanje oko takse i cene tezge,oko mesta gde ce se postaviti tezge,pa isla ova dvojica u bec i london da vide kako se to radi ali nisu nista naucili,magarac u bec magarac iz beca,al da znaju lepo da pricaju znaju,depo izgoreo,oni napravili ruglo od djerma i jos se svadjaju ko ce koga,kada se opametimo i primenimo ono sto rade drugi u svetu bicemo kalifornija,dotle srbija cudo.

  • Siva ekonomija,ili još gora Crna ekonomija je anomalija ovog društva sa kojom niko neće da se pozabavi iz različitig razloga(ne žele da se zamere eventualnim glasačima)a sve preko ledja registrovanih Preduzetnika,zato što oni trpe najviše od ove anomalije.Moja koleginica Svetlana to veoma dobro poznaje i ja se nadam da će se pozabaviti i rešiti ovaj problem !!!

  • Što se tiče rada na crno, naravno da sam protiv toga, ali bih insistirao da država uvede nešto što se zove “donja granica opstanka” i što iznosi oko 1.200 evra za četvoročlanu porodicu mesečno, te da svaku porodicu koja prihoduje manje od toga ne oporezuje porezom na prihod, već da dotira do navedene sume. Za porodice sa više ili manje članova, ovaj iznos proporcionalno promeniti. Sa takvim prihodima nikome nije problem da plati realnu cenu bilo koje usluge opterećenu odgovarajućim dažbinama. Kad ustanovimo jedan takav mehanizam, onda možemo da počnemo da se bavimo uterivanjem poreza, proverom imovine itd.

    Kad smo kod provere imovine, neka prvo kažu Aleksandar Vučić i Toma Nikolić odakle im po 250.000 tadašnjih DEM za kupovinu stana u YUBC? U to vreme je AV na TV pričao kako živi kod tašte u garsonjeri, a ja ga svakog jutra kad dolazim u tu zgradu na posao sretao u liftu, kojim je iz svog basnoslovno skupog n-sobnog stana silazio u garažu gde ga je čekao automobil.

    Usput, evo jedne teme za razmišljanje: šta mislite, koliko je novca ukradeno od naše države kroz Kosovo trange-frange gde se vraća PDV, koliko je ukradeno preko pranja novca kroz crkvu koja takođe ne plaća PDV – toliko sve šnajderke, frizerke, poslastičarke, zidari, moleri i keramičari koji rade na crno i “mišji šverceri” ne mogu da okrenu narednih 500 godina.

  • Evo vam jedan predlog o kome mislim da vredi razmisliti.
    Zivimo u eri velikog tehnoloskog progresa. Mnoga zanimanja, cak i sa visokom strucnom spremom zbog opste automatizacije postaju suvisna ili manje trazena. Za ocekivati je da ce potreba za ‘ljudskim resursima’ u buducnosti padati za veliku vecinu za zanimanja. Nova generacija robota danas vec mogu da urade ono zbog cega su mnoge kompanije izmestale svoju proizvodnju u siromasnije zemlje zbog jeftinije radne snage. Dakle sasvim je izvesno da ce posla za ljude biti sve manje, sto je po mom misljenju jako dobro. Ljudi ce moci da se bave drugim pozeljnijim aktivnostima, imace vise vremena za sebe I svoje prijatelje, a izmedju ostalog I da se aktivnije ukljuce u demokratske procese. Na drzavi ostaje da preuredi ekonomske odnose na taj nacin da izvuce najveci benefit iz tehnoloskog progresa, podstakne preduzetnistvo koje implementira ove tehnologije ali i obezbedi bazne i ostale prihode za stanovnistvo koje moze ali I ne mora da bude deo radnih procesa.
    Ono sto bi Srbija u trenutnoj situaciji mozda mogla da uradi je sledece:
    Zamislimo da Srbija uvede paralelnu valutu koja samo postoji u elektronskoj formi i koju cemo kolokvijalno da nazovemo eDinar. Svakog meseca drzava Srbija pusta u opticaj odredjenu kolicinu eDinara i to je novac koji prispeva na racun svih gradjana Srbije koji primaju bazni dohodak (recimo svi 16+ gradjani). eDinar ima dva svojstva. Prvo je da mora biti utrosen u roku od mesec dana ili propada i drugo je da mora biti potrosen za kupovinu roba ili usluga kod ovlastenih subjekata koji primaju eDinar. eDinar funkcionise po sistemu platnih kartica i elektronskog placanja , mozda van poslovnih banaka vec putem novouvedenog sistema bez provizije. eDinar u svom prometu ima potpunu naplatu pdv-a ,a preduzeca koja posluju sa eDinarom u potpunosti ispunjavaju poreske obaveze prema drzavi jer se promet i prihodi u potpunosti evidentiraju. Privredni subjekti koji dobijaju ovlastenja za prodaju roba i pruzanje usluga u eDinarima su private firme koje se sirovinama ili proizvodima snabdevaju iskljucivo ili u velikoj meri domacim produktima. U sistem eDinara mogu da budu ukljuceni I poljoprivredni proizvodjaci.
    Dakle tipicni pruzaoci usluga u eDinarima mogu biti recimo: restorani, brza hrana, pijacne tezge, prodavnice domace prehrambene robe, domaceg tekstila… Onda citav niz usluga: zubari, advokati, private lekarske ordinacije, vulkanizeri itd…dakle svi oni za koje se proceni da podsticu domacu traznju i potrosnju. eDinarom je moguce platiti recimo racun za struju do odredjenog iznosa, a za pravna lica u potpunosti, kao i neke druge racune.
    Poenta uvodjenja eDinara bi bila podsticanje domace privredne aktivnosti, bolja naplata poreza, motivisanje velikog broja privrednika da udju u sistem eDinara u kome drzava izdavanjem baznog dohodka podstice potrosnju.
    Vrednost eDinara se u odnosu na dinar odredjuje na berzi I tu drzava moze da ima ulogu u regulisanju njegove vrednosti u skladu sa procenom ukupnog ekonomskog benefita za drustvo. Moguce je izvrsiti konverziju eDinara u dinar po tekucem kursu.
    Ukupna peonta uvodjenja sistema elektronskog placanja i eDinara je realan podsticaj domacoj ekonomiji i privatnom sektoru kroz forsirano brz obrt sredstava , povecanu domacu traznju i potrosnju. Drzava ubire poreze od transakcija eDinarom i vraca deo eDinara u potrosnju kroz raspodelu baznog dohodka gradjanima.

    • Ako je pitanje upuceno meni, podsetimo se da su sve danasnje valute tzv FIAT valute i namaju pokrice u recimo zlatu. eDinar bi izdavala drzava I nakog odredjenog vremena ga opet ubirala. Ako je stopa pdv-a 20%, a vreme potrosnje svakog eDinara mesec dana to znaci d bi drzava svaki izdat eDinar ‘naplatila’ bilo kroz porez bilo kroz prestanak vazenja najvise za pet meseci.

  • Nema tog građanina koji ima platu manju od 30 000 dinara (gde spadm i sama posle smanjenja od 10%, umanjenja minulog rada i korekcije koeficienta) koji može da podmiri sve mesečne troškove. Kada bi mesne zajednice izradile socijalne karte svojih stanovnika moglo bi se realo proceniti mogućnosti svih zaposlenih, nezaposlenih i penzionera. Sekretari MZ ne rade takoreći ništa a mnogo je osoba koje bi volonterskim radom ili uz minimalnu nadoknadu prikupile sve validne podatke. Ovo sam iskusila u Sarajevu posle rata (od 1996. do 2000. godine) pošto sam u matičnoj MZ dobila rešenje na osnovu kog sam ostvarila subvencije na potrošenu el. enegiju pošto sam u međuvemenu zbog rata ostala bez posla i bez ikakvih prihoda. Trenutno radim u lokalnoj upravi u Požarevcu tako da i posle 28 godina staža u struci imam problem da podmirim svoje troškove koji su takoreći minimalni jer živim sama dok u isto vreme moja koleginica koja je samohrana majka sa dvoje maloletne dece i sa identičnim primanjima ima mnogo veće finansijske probleme koje nije u mogućnosti da reši.
    .

    • Vidim da se poznajemo, čim mi znate nadimak koji mi je u lokalnoj sredini zamenjivao ime do nedavno. Onda verovatno znate da sam bila nekada davno u LDP-u i zadržala se tamo svega par meseci i napustila. To je bilo baš davno, pre 6 ili 7 godina, ne sećam se tačno.

  • Niko ni ne pominje ni kineze kojih ima stvarno dosta, a ne znam da li neko od njih uopste izdaje fiskalni racun. Ili sve ide po principu ko na Zelenom vencu… naidje inspekcija svi se pokupe i sve je u redu, ptice svrkucu, prodje inspekcija i opet krece prodaja ne crno.