Moramo da vodimo računa šta je domaćinski, šta nije domaćinski i zapravo zbog čega se nešto radilo u određenoj lokalnoj samoupravi. Imali smo slučaj da je gradonačelnik vodio svoje sugrađane do Beča, do Grčke i tako dalje, a onda smo videli da je zapravo to plaćala jedna banka u vlasništvu Republike Srbije, odnosno svih nas građana. Tako da je sada, posredno, malo jasnije da smo to putovanje svi mi platili.
Ovo je, između ostalog, otkrila Mirolava Milenović, članica Saveta za borbu protiv korupcije gostujući u emisiji „Stvarno stanje“ (28.01.2016.) na televiziji Kanal 9, povodom Izveštaja o uticaju javnog sektora na medije preko marketinga i oglašavanja. Reč je o novcu koji je potrošen u periodu 2011-2014 o čemu smo već izveštavali.
-Malo je čudno da određena lokalna i državna javna preduzeća osećaju potrebu da se reklamiraju, a da su monopolisti. Pitanje je šta oni uopšte treba da reklamiraju, a onda, kad začeprkate te ugovore, vidite da su se tu, u stvari, reklamirale određene političke partije, a da se novac trošio iz javnih preduzeća, upozorila je Milenović.
Savet za borbu protiv korupcije došao je analizom do toga da je 840 miliona evra potrošeno na marketing političkih stranaka i pojedinaca.
-Sa velikom sigurnošću mogu da tvrdim da je to minimalni iznos i da mi govorimo o mnogo većem novcu“, istakla je Miroslava Milenović.
Više o izveštaju, ponašanju javnih preduzeća i Vlade na snimku
Povezani tekstovi
Mediji prisiljeni da budu poslušni
Kako partokratija kupuje medije
Kupovina medijskog mraka našim novcem
Vlast kontroliše medije novcem državnih institucija i javnih preduzeća
Imam jedan, čini mi se konstruktivan predlog. Potrebno je napustiti priču o RTS-u ka NEZAVISNOM servisu građana. On to u suštini nikad nije bio, već se pre ili kasnije pretvarao u glasilo vlade. Predlažem da se ukine televizijska pretplata i da RTS pređe na finansiranje iz budžeta. Pored RTS-a 1 i 2, uvesti i RTS 3 koji bi bio politički kanal i na kojem bi se prenosila zasedanja Skupštine Republike Srbije (umesto na RTS-u 2), a slobodno vreme popunjavalo političkim emisijama, kontakt programima i tematskim emisijama najrazličitijeg tipa (parlament, ekologija, gmo, spoljna politika, subvencije, stanje zaduženosti države, izvoz, penzioni sistem… ). Prostor na RTS-u 3 trebalo bi da bude dostupan svim parlamentarnim strankama, i pozicionim i opozicionim, kao i relevantnim vanparlamentarnim strankama i udruženjima građana (relevantnost bi se definisala zakonom). RTS 3 bi bio u zakonskoj obavezi da svakom pravnom subjektu koji na to ima pravo ustupi odgovarajuće vreme. U okviru ustupljenog vremena svaka stranka bi mogla da priča šta god hoće bez bilo kakve cenzure. Na taj način bi se postigla potpuna transparentnost i nijedna vlada ne bi mogla ništa da sakrije od očiju javnosti. Ja bih uvođenje ovakvog političkog kanala uvrstio u program pokreta. DOSTA JE BILO lažne priče o nezavisnosti javnog servisa.
Mala dopuna prethodnog teksta. Pošto RTS 3 već postoji (bivši RTS digital) politički kanal bio bi RTS 4.
NIsam stručnjak za medije ali ovo mi deluje kao odličan predlog.
Gospodine Stankoviću, Vaš tekst u celosti podržavam i mogu samo da ga potpišem. Apsolutno!
Upravo sam i ja o tome razmišljao pre nekoliko godina, kada je počela rasprava o uređenju elektronskog medijskog prostora i podela frekvencija. Negde sam pročitao da se Engleska, Francuska i još neke zemalj u Evropi, nisu odrekle svog državnog medija. Dovoljan razlog da se o ovom što predlažete, još jednom razmisli.
Znam da će nam neki čitaoci zameriti na stavu, naročito mlađi, ali ja se još uvek dobro sećam ”dobrih starih vremena”, naročito 80-te… posle Titove smrti, kada je Jugoslavija tražila svoj novi put. Tada je pored ostalog na kanalima JRT bilo KLUTURE, SLOBODE, SUČELJAVANJA MIŠLJENJA, OPTIMIZMA! Gotovo da nije bilo dana da se na nekoj televiziji u udarnim terminima nije nalazila po neka emisija iz oblasti nauke, klluture, politike, ekonomije… Tada su emisije vodili ozbiljni, obrazovani ljudi, ”potkovani” za oblast o kojoj se raspravljalo, a učesnici su bili ljudi od integriteta, RAZNI eminentni stručnjaci tog vremena iz raznih oblasti, koji su svoja mišljenja iznosili pred građane OTVORENO i JAVNO. Građani su tako sami zauzimali stav o pojedinim pitanjima. Pazite, u konkurenciji od najmanje 5-6 tada jakih TV kuća. I nisam primetio da su imali problem. Rejting i gledanost tih televizija zavisio je isključivo od kvaliteta emisija i tema koje su kandidovali kao i od ljudi, koji su teme komentarisali. To je bio dobar put, dobar početak.. Izvinite, ovo što gledamo danas je sve kič, šund i zabava.. Zato apelujem da razmislimo i prihvatimo sve dokazane vrednosti tog vremena i prilagodimo ih današnjem načinu života.
Što se tiče finansiranja i uticaja na urđivačku politiku, siguran sam da bi se uz dobre zakone i TRANSPARENTNOG rada, potpuno uredila ova oblast i oslobodila raznih uticaja sa strane. Javni servis treba da se jednim delom finansira iz Budžeta. Tu je osnovni problem kako jednim plaćanjem podmiriti i Javni servis i vlasnike kablovskih TV. Verujem da se uz malo dobro volje svih zainteresovanih strana i to se može urediti. Ako ne, zato je tu zakon koji će ih naterati.
Naravno da sam protiv nasilne rasprodaje regionalnih TV, jer se tako ubija pravo na različitost, sopstveno mišljenje i kritičku reč!
Imam i jedan stav o Tanjugu. Pogledajte kako to izgleda danas. Svima nam smeta preterano pojavljivanje premijera u medijima! Vlada zvanično nema svoj državni medij preko koga obaveštava javnost o svom radu! Zato premijer DNEVNO drži raznorazne konferencije za štampnu, promoviše sebe i svoju partiju, glumi neposrednost, ulaguje se, kritikuje, ponožava, a na tim konferencijama pitanja postavljaju samo probrani novinari iz podobnih medija. Gluma! Reklo bi se, pa kad drugačije ne može, zakonski nije drugačije uređeno! Da se razumemo, Vlada mora da radi TRANSPARENTNO i sve što radi narod mora da zna. Ali, zar nije onda logično da Vlada ima SVOJ medij, recimo državnu Agenciju i da se ZVANIČNO preko nje obraća narodu?! Bila bi to svojevrsna spona između Vlade i ostalih medija i naroda. Recimo Tanjug, koji se jedini nameće svojom istorijomm, kompetentnošću. Tanjug je treblo da postoji i radi i danas, da prati rad Vlade i premijera 24 sata. Ako on to želi i u stopu, kako u zemlji, tako i u inostranstvu i da o svemu izveštava. Neka se preko Agencije iznose sve Vladine ideje, planovi, rezultati itd. E sad ključno, Tanjug je na primer pustio vest, narod je preko elektronskih medija već čuo za nju, šta će onda raditi ostali mediji? Pa NE MORAJU da kopiraju već emitovanu vest, pobogu! Na to ih niko ne obavezuje. Ali ono što bi TREBA da rade po meni je, da proveravaju vesti emitovane preko Agencije i tako istovremeno PROVERAVAJU i rad Vlade, te da o tome obaveštavaju narod. Da kritikuju rad Vlade i time doprinose konkurenciji različitih mišljenja. Premijer bi trebalo da se samo povremeno obraća javnosti preko televizije neposredno. Ali samo da iznese svoj stav i procenu o dotadašnjem radu Vlade odnosno njenim namerama u narednom periodu.
Drago mi je, gospodine Popov, da smo “na istoj talasnoj dužini” i po ko zna koji put se nadovezujemo jedan drugome na komentare. Daće Bog da od svega rečenog nešto vidimo i u realnom životu, a voleo bih i da se lično upoznamo.
Ovako to ide u Danskoj, a želja mi je da tako bude i u Srbiji. Javni tv servis je DR (Dansk Radio), i finansira se plaćanjem pretplate. Pretplatu su dužni da plaćaju svi. Čak iako nemate tv prijemnik, dovoljno je da imate mobilni telefon, radio u autu, kompjuter itd. Na javnom servisu NEMA reklama, osim za vlastite programe, tako da je Javni servis potpuno nezavisan, čime se eliminišu potencijalne mahinacije bogatih oglašivača koje bi u krajnjem mogle da vode ka kontroli i uticaju. Na taj način se isključuje i uticaj kontrole medija trenutne političke vlasti. Srpskom narodu treba objasniti ZAŠTO postoji Javni servis, i zašto MORA da postoji. Ne radi se tu o tome da Nacionalni javni servis proizvodi serije (iako je i to u “opisu poslova”), već da promoviše demokratiju, slobode, pravo na informaciju, da se ne bi desilo ovo što se dešava u Srbiji, gde se privatizje sve, od medija – elektronskih ili štampanih, policije, sudstva i sl. Na DR nema rijalitija, gluposti, pornografije i sl. Promovišu se obrazovni programi a veoma je interesantno gledati kako novinari te tv bez ikakvih skrupula teraju vladajuću stranku da se znoji. Naravno, to gospodin Radulović odlično zna, i nadam se da će jedan od prvih poteza buduće Vlade Pristojnih Ljudi biti konačno oslobađanje medija.
Postovani G-dine Danac, sve ste u pravu u sustini je jednako i u Holandiji. Nego ono sto zelim da Vas pitam da li cete glasati na sledecim izborima ? I da li cete preci nekoliko km zbog glasackog listica ili necete ?
U osnovi svega treba da je glas pojedinca i to po principu jedan čovek jedan glas.
Ako se plaća TV pretplata za RTS onda svako ko je platio naveden iznos glasa
svaka 3 meseca za urednika informativnog i drugih programa, voditelje i ostale
ključne ljude na televiziji. Za direktora javnog servisa glasanje svakih 6 meseci.
Glasa se isključivo elektronski i to danas nije nikakav nerešiv problem.
Nema potrebe za 4 kanala RTS-a. Dovoljna su dva. Praksa političkih tema mora
da bude takva da uvek imate istog trenutka odgovor na neku goruću temu bar dva
učesnika. Jedan je predstavnik vlasti a drugi je obavezno iz opozicije. Nikako
da se dozvoli monolog sa novinarima koji su po pravilu neobavešteni, nestručni
i politički usmereni. Novinar može da bude samo posrednik u dijalogu. Uvodi u
temu, daje reč pojedincu i vodi računa da vreme za svakog bude podjednako.
Monolozi naših političara su isključiva praksa na javnom servisu. Sadašnji
predsednik vlade je nekrunisani kralj demagoških monologa.
Podržavam napred iznete ideje, jer sve one imaju jedan cilj – DA SE UVEDE RED U MEDIJSKU SFERU, POSEBNO U JAVNI SERVIS. Moja ideja da se uvede RTS 4 koji bi bio političko glasilo (možda i još nešto) imala je za cilj da se programska šema RTS-1 i RTS-a 2 nikako ne remeti. Prosto na prosto kome je do politike, ekonomije i aktuelnosti najrazličitijeg tipa neka izvoli na rts 4, a ko hoće da pogleda seriju na RTS-u 1 ili naučnu emisiju na RTS-2 zna de je emisija uvek u određenoi vreme. Ja nisam ni za to da se programska šeme remeti zbog sportskih događanja. Možda bi isti kanal trebalo da služi za sva vanredna događanja. Podržavam ideju da ne bi trebalo da sa RTS-a doživljavamo EPP-tiraniju, ali možda i ne bi bilo loše da se reklame dozvole kako bi RTS došao do dodatnih para koje bi se usmerile u skupe projekte, ali reklame treba da budu deo programske šeme ili najvljene (na primer u 20,30 h domaći film – na početku 5 minuta EPP-a), a ne umetane u sred emisija. Možda je sve ovo moguće unutar dva programa RTS-a, pri čemu bi prvi bio kulturno-obrazovno-naučni, a drugi služio za vanredna događanja (sportski prenosi i prenosi zasedanja skupštine), politiku, ekonomiju. Dobro bi bilo da se red uvede i na RTS-u u sadašnjem konceptu, ali poučeni dosadašnjim iskustvom uvek se događao da postane servis za propagandu vladajuće garniture, što je i sada slučaj.
Još jedan praktični problem koji treba rešiti. Ja bih uveo zakonsku obavezu za sve televizije da svoj program regulišu tako da uvek imaju isti jačinu tona, a ne da televizor “drekne” kad krenu reklame., Ja znam da postoje televizori koji imaju uređaje koji to regulišu, ali zar nije jednostavnije da svaka televizija na centralnom odašiljaču (ili kako se to već zove) ima takav uređaj. Naredni korak bi bio da sve televizije izmađu sebe usklade jačinu tona.