Autorski tekst Ekologija

Protivrečni i loši zakoni ugrožavaju zaštitu životne sredine

Pravo na zdravu životnu sredinu u Srbiji je Ustavom zagarantovano pravo, ali zakoni i podzakonski akti napravljeni su tako da u stvari ugrožavaju zaštitu životne sredine. Posledica je sve veće zagađenje i nepoverenje građana da žive u bezbednoj okolini i da im država garantuje osnovna prava na zdrave životne uslove.

Primer kako država neznalački ugrožava životnu sredinu i sprečava razvoj jednog od najprofitabilnijih biznisa u svetu, kao što je upravljanje otpadom, jeste sudbina Zakona o upravljanju otpadom. Zakon je samo godinu dana nakon donošenja pretrpeo prvu izmenu.

Zaštita životne sredine

Prvobitno je bilo predviđeno da poslove upravljanja otpadom može obavljati samo pravno lice i da pri tome mora imati za stalno zaposleno kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad sa visokom stručnom spremom. Ovo je imalo direktnu posledicu da se sve male preduzetničke radnje, koje se tretiraju kao fizička lica, moraju preregistrovati i moraju zaposliti radnika sa visokom stručnom spremom.

Izmenama i dopunama zakona ova odredba je promenjena na način da je utvrđeno pravo i preduzetnicima da obavljaju poslove upravljanja otpadom, i da imaju obavezu da imenuju kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad za upravljanje neopasanim otpadom koje ima najmanje srednju stručnu spremu.

Nažalost, i dalje je ostala obaveza pravnih lica i preduzetnika koji obavljaju poslove upravljanja opasnim otpadom da moraju imati najmanje jedno stalno zaposleno kvalifikovano lice odgovorno za stručni rad sa visokom struno spremom. To je nepotreban namet poslodavcima koji ih tera u sivu ekonomiju. Ovu odredbu je trebalo promeniti na način da poslodavac može angažovati odgovarajuće stručno lice bez prijema u stalni radni odnos, recimo, ugovorom o delu. Ovakvo rešenje istovremeno smanjuje sivu ekonomiju i doprinosi zaštiti životne sredine.

Ovaj primer pokazuje da verovatno nešto nije u redu sa procesom donošenja zakona, jer ovakvi propusti ukazuju da se zakoni donose brzo i bez konsultacija sa svim zainteresovanim stranama.

Pored toga, postoji konfuzija i neslaganje u samim propisima RS, a to se najbolje vidi po tome što se definicija otpada razlikuje u Zakonu o zaštiti životne sredine i Zakonu o upravljanju otpadom. Dalje, postoji čitav niz drugih problema koji se pojavljuju tokom primene različitih podzakonskih akata u praksi.

Nakon šest godina ponovo je na dnevnom redu izmena Zakona o upravljanju otpadom. Ponovo neka važna pitanja nisu rešena. Ponovo se ide na komplikovanje i ovako veoma komplikovane oblasti, umesto da se ide ka pojednostavljenju. Pored velikog broja definicija, uvode se nove definicije. Pored velikog broja podzakonski akata (28), koji nisu u potpunosti usaglašeni sa onim koji se koriste u EU, ili je njihovo postojanje diskutabilno jer ne postoje u pravnim tekovinama EU, predviđa se sijaset novih podzakonskih akata.

Proces donošenja zakona mora biti maksimalno transparentan. Sve zainteresovane stane moraju imati priliku da iznesu svoje mišljenje, predloge, sugestije kroz javne rasprave. Svi predlozi se moraju najozbiljnije razmotriti i, uz adekvatno obrazloženje, prihvatiti ili odbaciti. To je jedini način da se dođe do optimalnog teksta zakona.

Dragoslav Budimirović,

član pokreta Dosta je bilo – Saša Radulović, Savski venac

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Svaka čast za tekst. Dobro je što je pokrenuta i ova tema, jako važna za Srbiju, jer smo, koliko god se to možda trenutno ne vidi, pred ekološkom katastrofom-ne radi nam industrija i svake godine se smanjuje stanovništvo pa to utiče da se koliko toliko sačuva priroda, ali to nikako nije pravi način.
    Što se tiče samog otpada, dobro je da je neko kao Vi istakao da je to jedan od najprofitabilnijih biznisa. Tu bi samo dodao, da osim opasnog otpada, po meni, svaki drugi otpad koji može da se reciklira, treba da se plati davaocu otpada, a ne obratno.

  • Kada dođete na vlast, nadam se da ćete između ostalog sprovesti i istragu o ekstremnijim slučajevima zagađenja životne sredine poput onog u Boru koje bi bez problema moglo da se kvalifikuje kao zločin.

  • Oblast primenjene ekologije, gde spada i upravljanje otpadom, je u procesu pridruživanja Srbije EU ocenjena najlošijom ocenom. Na to se osim nekoliko entuzijasta niko nije ni osvrnuo.
    Pokret DJB mora da se jasno opredeli i da predvidi pojačani rad i uticaj na ovu zanemarenu oblast.

  • Zahvaljujem se svima na konstruktivnim komentarima.
    Osnovni cilj ovog teksta je bio da se otvori tema zaštite životne sredine.
    Odgovrna politička opcija, kao što je Pokret DJB, mora imati stategiju u svakoj sferi društva.
    Borislav je rekao ključnu stvar:
    “Pokret DJB mora da se jasno opredeli i da predvidi pojačani rad i uticaj na ovu zanemarenu oblast.”

    Goruća pitanja na koja moramo dati konkretan odgovor su:
    1. Formiranje Ministarstva za zaštitu životne sredine?
    2. Formiranje Fonda za zaštitu životne sredine?
    3. Namensko trošenje sredstava od naknade za zagađivanje životne sredine?
    4. …

  • Mogu slobodno da kažem da bilo kakve zaštite životne sredine u srbiji nema. I tu ne pomažu nikakvi zakoni ako se unapred nezna ko će ih i kako primenjivati. Svedok sam uništavanja korita reke Drine zbog NEZAKONITE eksploatacije šljunka a da pri tom niko ne biva kažnjavan. A postoje ” nadležne institucije”. Svedok sam slobodnog i javnog uništavanja ribljeg fonda u Drini i Savi svim mogućim nedozvoljenim sredstvima a postoji i “zakon i nadležne institucije”. Zna se i tarifa za ribočuvare da ne butu tamo gde se strujom ubija na stotine kg plemenite ribe. Zna se i tarifa za vodoprivredne ispektore. Sve se zna, ništa se ne preduzima.
    Svi smo svedoci činjenice da rekama umesto ribe plovi otpad.
    Pa dosta je bilo!!!
    Hajde da to promenimo.