Autorski tekst Vojvodina

Da li možemo promeniti našu zemlju

“Ma ne može to kod nas proći, Srbi smo mi, uvek će biti partijskog zapošljavanja, ne može drugačije, nama je spas jedino pravi vođa.” – često se čuje u prolazu. Koliko ste samo puta čuli ovakve izjave tzv. “energetskih vampira”? Kažu još i “Drugo je Švaba, kod njih postoji sistem.” A kod nas ne može da postoji? Mi smo nesposobni? Evo nekoliko lekcija o nama iz istorije.

serbia-162415_1280
Glavni faktor razvoja srpske srednjovekovne države je pre svega bila privreda. Da rudarstvo nije bilo toliko razvijeno, verovatno ne bi opstala srpska kultura kroz sve te periode pod Osmanlijama. Od tog novca finansirani su ratni pohodi, odbrana države, izgradnja manastira…

Novo Brdo, glavni rudarski centar Srbije u to doba je bio jedan od najvećih gradova Evrope. Srpski dinar je bio toliko konkurentan čuvenom mletačkom matapanu (moneta koja se može porediti sa današnjim evrom), da su ga Mlečani morali zabraniti na svojoj teritoriji. Toliko o “nesposobnim” Srbima, našim dalekim precima.

Te iste “Švabe”, koji se kod nas glorifikuju kao božanstva, su se kroz istoriju ubijali međusobno, verovatno i više nego Srbi i Hrvati. Pre svega u verskim ratovima, katolici protiv protestanata. Jugoslovenski narodi nisu rođenjem predodređeni da se međusobno mrze!

Švajcarska, koja je danas simbol razvijene države, je pre nekoliko vekova smatrana zaostalom zemljom u kojoj se hrišćansko-nemačko varvarstvo sačuvalo u svom prvobitnom obliku. Zašto današnja zaostala Srbija ne može da postane razvijena? Nisu potrebni vekovi!

“Mi nismo stvoreni za demokratiju” kažu ljudi. A upravo početkom 20. veka mi “zaostali” Srbi smo bili jedni od nosioca demokratskih i liberalnih ideja, što je bilo trn u oku evropskim imperijama. Na primer, u Srbiji je procentualno dosta veći broj građana mogao da izađe na izbore nego u Austrougarskoj. Sloboda koja je tada postojala je bila predmet divljenja kod mnogih Evropljana. Zašto danas ne bi mogli da budemo narod kojem se dive?

Imali smo i nadarene i socijalno odgovorne preduzetnike pre Drugog svetskog rata: Paulina i Vladimir Matijević, Nikola Ćuk, Lazar Dunđerski. Oni su sa još dosta preduzetnika osnovali su srpsko privredno društvo ,,Privrednik”, koje je u privrednom, obrazovnom, humanitarno-socijalnom pogledu pomagalo najsiromašniji deo srpskog stanovništva. Pokazali smo i na primeru Lazara Pačua (ministra finansija s’ početka 20. veka) da postoje ljudi na vlasti koji korupciju smatraju smrtnim grehom.
Dakle, potencijal postoji i uvek je postojao. Šta nam onda fali? Pre svega energije i volje. Upali smo u letargiju u kojoj se smatra da ćemo biti večno siromašni i da se moramo pomiriti sa nakaradnim i lopovskim sistemom koji danas postoji. Mi to ne smemo dopustiti!

Dosta je bilo siromaštva, medijskog mraka, gušenja demokratije, subvencionisanja isključivo stranih kompanija, raznih poreza i nameta malim i srednjim preduzećima, partijskog zapošljavanja… Potpuna transparentnost, smanjivanje poreza, agrarna reforma, ukidanje subvencija stranim investitorima, medijske slobode predstavljaju samo deo reformi koje mi u pokretu “Dosta je bilo” planiramo da sprovedemo. Ukoliko deliš naše ciljeve, pridruži nam se! Pokreni se za boljitak sebe, svoje porodice i društva!

Milan Jurišić
član pokreta
“Dosta je bilo – Saša Radulović”

DJB Vojvodina

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • ko ne zna, nek gugla Bontuovu aferu.
    dogodilo se pre oko 150 godina, a opet jako blisko, skoro kao da se sećam 🙂