Politika Prenosimo

Partokratija je u našoj zemlji napravila svoju državu

Intervju Saše Radulovića za Novi magazin. O tome kako rasipa tri milijarde evra na partijsko zapošljavanje, subvencije i pokrivanje gubitaka i šta pokret “Dosta je bilo” nudi kao rešenje, razgovarao Nebojša Pešić

Saša Radulović, lider pokreta “Dosta je bilo” i bivši ministar privrede, smatra da Srbija zbog partokratije i nepotrebnog subvencionisanja stranih investitora godišnje baca više od tri milijarde evra i ističe da njegov pokret koji ulazi u izbornu utakmicu ima plan kako da se eliminiše ova rak-rana sistema u Srbiji.

Vaš pokret “Dosta je bilo” prva je politička organizacija u Srbiji koja izborne liste sastavlja na osnovu konkursa. Ko su ljudi koji su vam se javili i kako izgleda sastavljanje lista na taj način?
– Na konkurs za kandidate za poslanike i odbornike javilo se više od 1.500 građana koji su popunili kandidature sa detaljnim biografijama, koje uključuju i podatke o tome koje su škole završili, koje godine, na kojim poslovima su radili, jesu li bili krivično osuđivani, da li su bili članovi drugih stranaka, članovi nadzornih odbora, odbornici, poslanici i na čijim listama, tako da imamo dobar uvid u to ko se prijavio. Mi nemamo kapacitet da sve detaljno proverimo, ali smo organizovali razgovore po lokalnim odborima gde se detaljno razgovaralo sa svakim kandidatom o radnom iskustvu i razvili smo set kriterijuma, od obrazovanja do radnog iskustva, dostignuća na poslu, posedovanja organizacionih sposobnosti…
Sproveli smo test sa svim kandidatima i oni su polagali poznavanje programa. Sve ove kategorije imale su pondere koji su sabirani i dobijali smo ocenu tog kandidata. Nakon toga lokalni odbori mogu da odrede kako misle da liste treba da izgledaju. Veoma je bitno da uspostavimo kriterijum stručnosti. Poznavanje programa i čestitost su eliminacioni kriterijumi, ali se sve ostalo boduje i hteli smo da nas na lokalu predstavljaju najbolji među nama. To želimo da sprovedemo u celom društvu. U javnom sektoru želimo konkurse koji su potpuno transparentni i ako to nismo u stanju da sprovedemo u okviru sopstvene organizacije, kako onda možemo očekivati da ćemo to uraditi u celom društvu.

 

Koliko tih ljudi nikada nije bilo u drugim partijama?
– Ogromna većina. To su ljudi koji nisu imali iskustva u politici i došli su iz istih razloga zbog kojih je osnovan pokret “Dosta je bilo”. A to je činjenica da, ako se pristojni ljudi ne uključe u politiku i ne uvedu red, ništa se neće promeniti. Dakle, to moramo mi, nema nikog drugog koji će to uraditi umesto nas.

Nema saradnje sa Tadićem, Čedom i Čankom
Za neke opozicionare ste rekli da su deo političkog establišmenta. Zašto?
– Postoje tri lidera, Tadić, Čeda i Čanak, koji koketiraju sa Vučićem već duže vreme i s njima je saradnja nemoguća. To se odnosi samo na lidere. Naravno da u njihovim strankama ima poštenih i sposobnih ljudi i mi mislimo da ti istrošeni lideri treba da napuste političku scenu i položaje prepuste nekim drugim ljudima iz svojih stranaka.

Šta je to što u Srbiji treba hitno da se uradi da bi se, kako vi kažete, uveo red?
– Glavni problem Srbije je partokratija, političke stranke koje su pojele sve segmente društva. Mi kažemo da je partokratija u našoj zemlji napravila svoju državu. Na partijsko zapošljavanje u javnom sektoru odlazi oko milijardu evra godišnje. U tom javnom sektoru ima oko 15 odsto partijskog viška. To su partijski kadrovi uglavnom sa kupljenim diplomama sa uglavnom izmišljenih univerziteta, koji rade na izmišljenim radnim mestima. Nemamo viška lekara, medicinskih sestara ili nastavnika, policajaca ili radnika u komunalnim preduzećima. Imamo viška kancelarijskih radnika i to će pokazati sistematizacija radnih mesta kada se konačno uradi.
Na subvencije država godišnje baca više od milijarde evra. Od te milijarde na poljoprivredu ide 230 miliona, ali ni to ne odlazi individualnim poljoprivrednim domaćinstvima, već velikim korporacijama i stranim investitorima. Poslednje ludilo Vlade je ovo kopanje rupe u Obrenovcu, gde kineski investitor treba da dobije 27.800 evra po radnom mestu na kojem će plaćati radnika 200 evra mesečno. Mi se pretvaramo u zemlju jeftine radne snage i to je ono što nam je ova, ali i prethodna vlada namenila.
Treća milijarda odlazi na pokrivanje gubitaka velikih preduzeća. Kada pogledamo samo EPS, Železnice Srbije, Petrohemiju, Srbijagas, Er Srbiju i Železaru, vidimo da je ovih šest firmi napravilo gubitak od milijardu evra u 2014. godini i za to je dobilo subvencije od države od 250 miliona evra. Da podsetim, penzionerima je protivustavno oteto 210 miliona evra. Znači da su se penzioneri odrekli dela penzija da bi subvencionisali samo deo nesposobnih direktora koji vode javna preduzeća. Ovo je centralni problem Srbije koji košta preko tri milijarde evra.

Šta će pokret “Dosta je bilo” povodom toga učiniti ukoliko bude učestvovao u vlasti?
– Mi smo ponudili plan od 20 tačaka koji može da se sprovede za godinu dana. Ne znači da bi nakon njegovog sprovođenja počeli da teku med i mleko, ali je to osnovno sređivanje društva ne bi li nakon toga stvari krenule u pravom smeru. Prvo treba uvesti potpunu transparentnost, što znači da za svaki dinar koji se troši u javnom sektoru mora da se zna kome je otišao i ugovor mora biti svima dostupan i to mesec za mesec. Takođe mora se uraditi popis državne imovine sa procenom vrednosti i ugovorima na osnovu kojih se vidi ko koristi tu imovinu i pod kojim uslovima. I treće, sistematizacija radnih mesta u javnom sektoru sa jasnim kriterijumima. Ovo nam je ujedno i crvena linija politike, što znači da nigde nećemo ući u vlast ili nekoga podržati kao manjinski partner, a da nema potpune transparentnosti.
Treba ukinuti subvencije stranim investitorima, prekinuti čerupanje javnih preduzeća koja vode nesposobni kadrovi. Novac treba potrošiti na univerzalnu socijalnu zaštitu tako da svako domaćinstvo koje nema prihode treba da dobije socijalnu pomoć iz budžeta u iznosu od 15.000 dinara. Ako je 20 odsto građana socijalno ugroženo, ovakav sistem socijalne zaštite bi koštao 1,5 milijardi evra. Novac za to postoji jer se danas na socijalnu zaštitu troši 1,6 milijardi. Svim građanima treba overiti zdravstvene knjižice.
Ukinućemo sve štetne zakone, kao što je onaj o smanjenju penzija. I smanjenje plata u javnom sektoru takođe je kršenje prava građana. Zatim, potrebno je raskinuti ugovor o “Beogradu na vodi” jer je to duboko štetan ugovor, a treba preispitati i sve ostale navodno arapske ugovore. Zatim treba ukinuti “Tenisov” zakon, odnosno Zakon o izmenama zakona o poljoprivrednom zemljištu, gde Vlada dobija diskreciono pravo da stranim investitorima da do 30 odsto najbolje zemlje u svim opštinama u Srbiji.

Kada smo već kod “arapskih ugovora”, zbog čega je Vlada napravile takve ugovore, recimo o osnivanju Er Srbije?
– Za pet meseci koliko sam bio u Ministarstvu privrede nijednog Arapina nisam video. Sve te dilove ugovarali su Mlađan Dinkić, njegova ekipa, Siniša Mali i dve advokatske kancelarije iz Beograda. Pošto ne znam nikoga ko se ne interesuje za svoj novac koji investira, to me navodi da sumnjam o kojem novcu je zapravo reč. Sa druge strane, iskustvo nas uči da partokratija uzima reket na sve što ide iz budžeta.

Ako je tako, zašto ste svojevremeno ušli u Vladu?
– Kada mi je ponuđeno mesto ministra privrede radio sam za tužilaštvo i policiju kao savetnik za stečaj i berze, a kao ekonomski ekspert radio sam na sve 24 sporne privatizacije. Mislim da su me zvali u Vladu da bi mene i moju ekipu sklonili sa predmeta sporne privatizacije. Kada sam sa svojim timom razmatrao ponudu za ulazak u Vladu došli smo do zaključka da, ako je neko namerio da nas skloni, onda će nas skloniti, ali da bi trebalo da vidimo šta može da se uradi.
Napisao sam ekonomski deo ekspozea koji je prihvaćen u Skupštini. Nakon toga Vučić je hteo da se vrati na propalu ekonomsku politiku Mlađana Dinkića koji je i dalje bio uticajan. Ja sam sprovodio politiku za koju sam dobio mandat od Skupštine. Nisam hteo da popustim ni pod jednim pritiskom. Svih pet meseci imao sam sukob sa Vučićem, a ostavku sam podneo kada više nije imalo smisla da i dalje ostanem na mestu ministra jer su ključni zakoni koje sam predlagao, kao Zakon o privatizaciji i Zakon o stečaju, bili stopirani na jednom ad hok sastanku petoro ljudi, na kojem su bili Vučić, Dačić i dva sindikalca.

Sigurno ulazimo u Skupštinu
Hoćete li ući u Skupštinu?
– Sigurno. Naši podaci govore da smo iznad šest odsto. U Beogradu smo prema našim procenama iznad 10 odsto, u Vojvodini oko 8, a u ostatku Srbije između tri i četiri odsto. Ako birači konačno shvate da sigurno ulazimo u Skupštinu i da mogu da glasaju na osnovu svojih uverenja, mislim da ćemo imati potencijal za dvocifren rezultat i da posle izbora budemo treća politička snaga. Mnogo ljudi kalkuliše da li će baciti glas, ali po nama glasanje za ono u šta ne verujete jeste bacanje glasa samo po sebi.

Predlagali ste pravljenje tehničke koalicije od jednog dela opozicije, ali ta ideja nije prihvaćena?
– Predlagali smo da se napravi grupa građana u koju bi ušli predstavnici levice, desnice i centra, a o strankama nismo govorili. Ta grupa građana bi onda sprovela ovih 20 tačaka, nakon čega bi raspisali izbore kada bi se ponovo pojavile stranke. Dakle, nije bilo reči o koaliciji stranaka.

Da li je moguća tehnička vlada posle izbora?
– Sasvim je moguća. Prva tačka je da sa SNS nema razgovora. Drugo, morao bi da se prihvati princip potpune transparentnosti i onda bi na osnovu toga moglo da se razgovara šta bi moglo da se uradi za godinu dana ne bi li se onda raspisali izbori koji bi bili fer i demokratski, bez straha, nasilja i kontrole medija.

S kim od sadašnjih opozicionih stranaka ne biste mogli da sarađujete?
– Definisali smo šta je to zdrava politička opcija. U redu je da imate stranke koje gledaju ka zapadu i one koje gledaju ka istoku, ali nije u redu da partijski zapošljavate, učestvujete u korupciji i uzimate partijski reket, da utičete na medije, da pokušavate da urušite institucije sistema, da kontrolišete pravosuđe.
Mi hoćemo da što veći deo političkog spektra raskrsti sa ovim ponašanjem i pređe sa ove strane crvene linije. Ako je to prihvaćeno, onda je moguća tehnička saradnja sa drugima oko konkretnih rešenja.

Oznake

Saša Radulović

Rođen 1965. godine. Odrastao u Sarajevu gde završio osnovnu i srednju školu i Elektrotehnički fakultet 1989. godine, smer automatika i elektronika. Nakon diplomiranja dobio je posao u Simensu u Nemačkoj gde je radio na nuklearnim elektranama. Karijeru je 1993. nastavio u Kanadi i SAD gde je bio je aktivni učesnik buma Silicijumske doline. U Srbiju se vratio 2005. godine.

Sa Vericom Barać i Miroslavom Milenović borio se protiv korupcije i radio na slučajevima 24 pljačkaške privatizacije. Bio je finansijski ekspert tužilaštva za stečaj i berzu, držao treninge za tužioce i policijske inspektore za privredni kriminal. Pet meseci bio je ministar privrede u Vladi Srbije i za to vreme sprečio pljačku braćeVučić, Siniše Malog, Mlađana Dinkića, koji su nastavili tamo gde je Tadićeva vlast stala.

Uverio se da je Aleksandar Vučić centar korupcije, izašao iz Vlade i sa saradnicima osnovao pokret “Dosta je bilo” čiji je cilj da pobedi i uvede sistem, pravnu državu jakih institucija i slobodnih medija, zaustavi partijsko zapošljavanje, uvede transparentnost i čiste račune.

Saša Radulović je dokazano najveći borac protiv režima Aleksandra Vučića i partokratije koja ubija Srbiju. Ako Aleksandar Vučić nekoga ne sme da pogleda u oči, onda je to Saša Radulović. Sprečio ga je u pljački tada, sprečiće ga u pljački i sada.

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Samo napred ka ostvarenju prvog cilja – ulaska u Skupštinu! Kada ćete objaviti i/ili nam mejlovima poslati rang listu svih koji su konkurisali za listu DOSTA JE BILO i listu poslaničkih kandidata?

  • Ocigledno da sve cine da otezaju proglasavanje liste.Ako se nevaram,listu ste predali u ranim jutarnjim satima,RIK je tek uvece oko 22.00 sata zasedao.tako da ste obavestenje dobili kasno nocu da ispravite nedostatke.Da su ujutru zasedali mogli su vam omoguciti da u toku dana ispravite podatke je su institucije radile.Za ostale liste bliske Vucicu vema brzo su reagovali.

  • Partokratija nije u stanju da napravi ništa! Partokratija je zajahala Srbiju i mamuza je do bola. Čini se ipak prikladnija analogija sa KRPELJOM kada se partokratija zakačila kao krpelj i hrani se krvlju države dovodeći do njene propasti.

  • Ja sam vam u Boru obezbedio petoro ljudi koji će dobrovoljno glasati za Vas. To sam obezbedio isto tako svojim dobrovoljnim radom, jer pritiske ne trpim.Ha. Hoću da malo pomognem i da se ostvari moja prognoza od 8%. Srećno!

  • Malo pre pogledao snimak emisije Oko na RTS iz oktobra 2013. godine, gde je gost bio ministar privrede Sasa Radulovic. Covek govorio iste stvari tada kao ministar i sada kao opozicionar. Meni neverovatno. U Srbiji smo navikli da svi pricaju jedno dok su opoziciji, a drugo kad dodju na vlast.

  • Radulović gađa pravo u centar. Nema napretka ovoj napaćenoj Srbiji dak se ne uradi ovo što Radulović govori. Međutim to je i najteži deo posla, najteže je nevidljivo pretočiti u vidljivo.To nije popularno govoriti a kamoli odraditi. Lakše je približiti se ćupu sa zlatom i uzimati koloko možeš. E sad građani Srbije koji su gubitnici u tranziciji kada bi glasali po svom nahođenu i interesu lako bi se izvela prva demokratska revolucija mirnim putem. Potencijala u narodu ima, jer je nezadovoljstvo ogromno, ali problem je u preplašenom učaurenom narodu koga je kroz vekove jehala ala i vrana. Pa zato treba da proteče jaš vode Savom i Dunavom da se narod oslobodi decenijske okovane misli koje im nameću samozvani lideri.
    No, važno je početi sa širenjem zdravih i plodonosnih deja.

    • Nervira me,narod je umoran.Novinari su zlo ovog naroda.U Holandiji,Jan Marijnissen pre desetak godina osnovao je Komunisticku partiju.Kao jedinka usao je u Parlament Holalandije.Nakon nekoliko godina promenjeno je ime u Socijalisticku partiju i dans imaju 15 poslanika,partiju u medjuvremenu vodi jedan nastavnik.U pocetku zastupao je Maove ideje.Kao takav ipak je imao prostora na holanskom medima,cak je postao i zvezada parlamentarne demokratije i na TV-u sa zanimanjem masinski radnik.U drustvu cevap-novinara nema napredka.(cevap novinari su oni koji se ulizuju Vucicu na prijemu za jedan cevap)

  • Radulovicu, kao stp je slogan odlican
    delujte jednostavnije i konkretnije….

    Ovo je vreme, gde se cak i proizvodi nude
    u marketingu u 30 sekundi….

    Ostali su spori, mrse i nerazumljivi su i demagozi

    Nikola Pasic je smatrao da je najvaznija lokalna samouprava
    jer ako tu imate najbolje ljude, lako cete do vrha

    Ovako , svaka ideja sa vrha padne u blato
    ako na lokalu ima olos i siledzije kao Vucic

  • Insistirajte u kampanji (između ostalog) – da se od penzionera, lekara, prosvetara… kradu pare da bi se poklanjale prebogatim Nemcima, Kinezima… u potpuno netransparentnim “investicijama”.

  • Pitanje za članove pokreta:
    Šta se dešava sa predajom liste za pokrajinske izbore? Rok za predaju ističe večeras u ponoć, a nisam video da je pokret predao svoju listu.
    Bilo bi veliko razočaranje ukoliko pokret ne preda listu kandidata jer bi to značilo da niste uspeli da skupite 6000 potpisa ili da pokret nema ljude koje bi kandidovao za pokrajinu…

  • Treba forsirati pricu da je glasanje za bilo koju drugu stranku sasvim sigurno bacen glas jer su isti ljudi na vlasti 16 godina, a nama je sve gore i da je novcanik najbolji pokazatelj uspesnosti “reformi” AV.

    Na lokalu, u malim sredinama, je najteze. Ljudi, u takvim mestima vas lako pojede mrak ako dirnete u osinje gnezdo. Pa, u ZR-u, koji je 4-5 po velicini u Srbiji tuku zene i devojke opusteno. Kako je u varosicama od po 20-30 hiljada ljudi i manje? Guglirajte Jovanu Ljiljak koja se usudila da potegne pricu o dugovanjima na ime zakupa lokala kada je bila direktorka Javnog stambenog.

    Kada je krenula da proziva duznike, napakovali su joj da “zlostavlja radnike”. http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:465503-Zrenjanin-Direktorka-JP-Gradske-stambene-agencije-zlostavlja-radnike

    Na kraju je zavrsila u bolnici jer su je premlatili. http://www.koreni.rs/zrenjanin-jovana-ljiljak-u-bolnici/

    Ode devojka u London, gde zivi i radi danas. Sta reci…

    Lako je uci u Narodnu skupstinu: Treba osvojiti gradove!

  • Predali smo listu i osećamo veliko zadovoljstvo što pripadamo porodici hrabrih DJB. Radujemo se što nam sve više prilaze oni koji su do sada bili apatični, oni koji ne veruju u promene, a posebno se radujemo onima koji skidaju okove straha.

  • Sta je sa nasom republickom listom? Izgleda da je neko zestoko omanuo u organizaciji! Los pocetak koji ce nam odneti deo birackog tela!

  • Pre neki dan, Kosačov iz Jedinstvene Rusije izjavljuje kako podržava SNS i SNP! Potpuno u skladu sa činjenicom koju je Saša izneo odavno – da velike sile i uopšte svako ko drži do sebE, imaju samo VLASTITE interese! Tako, neke stranke (nema veze, da ih ne navodim, ali zna se koje), lepo i junački izvisiše, ostavi ih mama i odreče ih se. A najveće pristalice tih stranaka zanemeše: prvo rekoše kako je to “spin” koji su plasirali “neprijatelji” Srbije, ali tekst sa izjavom Kosačova je na Sputnjiku.
    Kakva šamarčina i otrežnjenje!
    DOSTA JE BILO!