Autorski tekst Vojvodina

Lažna uteha za ukidanje Elektrovojvodine

Predizborna kampanja se zahuktala do usijanja. Pozornica je puna dogodovština, doduše uglavnom već viđenog. Déjà vu -rekla bi francuska izreka. Sve to asocira na slične istorijske primere. Umeće čuvenog Grigorija Potemkina na primer, miljenika carice Katarine Velike, velikog iluzioniste, koji je dalekih godina osamnaestog veka postavio standarde opsenarstva. Gradio je kulise po stepi i stvarao utisak kod svemoćne carice kako je uspešan u svom ministrovanju i inim poslovima kojima se bavio. Istoričari tvrde da je tako svoj rejting kod njenog Veličanstva podigao baš visoko, da bi  indiskretno bilo ulaziti u sitne detalje.

elvoj

“Najviše se laže uoči izbora, u toku ratova i posle lovova”- misao koja se pripisuje čuvenom nemačkom ujedinitelju Otu fon Bizmarku. Bilo bi tu još istorijske retrospektive, ali gde bi bio kraj? Naša politička scena jeste mala ali dovoljno bogata da dopuni ono što nisu stigli da opišu Domanović, Sterija, Nušić, Iljif i Petrov. Duhoviti karikaturista Predrag Koraksić sve to vidi kao prolećni rasadnik kamenova temeljaca. Kamenko i Kremenko imaju posla preko glave.

U utorak 19. aprila  je otvoren Nacionalni Distributivni Dispečerski Centar (NDDC) u Novom Sadu. Ideju da se on izgradi, kažu smislili su Predsednik Aleksandar Vučić i istaknuti vojvođanski političar Nenad Čanak , koji se tu našao kod njega da protestuje povodom ukidanja Elektrovojvodine kao privrednog društva i njenog preisajedinjenja Distribuciji Beograd i još trima distribucijama u Srbiji. Tako je prestao pravni i privredni status Elektrovojvodine, osnovane 1958. Nacionalni Dispečerski Centar u Novom Sadu mu dođe kao neka kompenzacija za učinjeno.

Nezadovoljstvo i protesti koji su dolazili iz Vojvodine, oslanjali su se na činjenicu da je Elektrovojvodina po većini tehnoekonomskih kriterijuma bila najuspešnija od svih elektrodistribucija u Srbiji, da su osnovna sredstva finansirana novcem vojvođanskih građana, da su Vojvođani najrevnosnije platiše, da su poslovni pokazatelji dobri i slično. Sve to nije ostavilo utisak na aktuelnu vlast, pošto je Elektrovojvodina već  nakon „jogurt revolucije“, brže bolje, prevedena u sistem EPS-a, izgubivši već u ono vreme autonoman status. Retka obrazloženja iz EPS-a su išla u smislu da će se tako postići efikasnija organizacija i što je najviše isticano, jednaka cena za sve kupce u Srbiji. To sa jednakom cenom za sve baš i nije ubedljiv argument, jer smo se deklarisali za tržišnu energetiku. Kako onda cenovna „uravnilovka“? Kako onda afirmisati najboljeg distributera i dobavljača?

Moglo bi se reći par reči o suštini upravljanja u elektroprivrednoj delatnosti. Kada je reč o proizvodnji električne energije, govorimo o sezonskom i trenutnom, usklađenom vođenju sistema proizvodnih jedinica. Zahtevi i opterećenje konzumnog sistema moraju biti zadovoljeni praktično trenutno. Slična je logika i kada je reč o funkciji visokonaponskog prenosnog sistema. Obe ove funkcije po svojoj suštini traže centralističko upravljanje. Takva je priroda posla. Kada je u pitanju distribucija električne energije centralistička hijererhija je značajno potisnuta u drugi plan.

Energetski i eksploatacioni problemi nastaju na nižem nivou,  bliže potrošačima. Tako se i rešavaju. Prednost imaju brzina, domaćinski nadzor, poznavanje i utvrđivanje prirode problema, kvara i slično. Naravno, uz primenu današnjih informatičkih i komunikacionih sredstava, moguće je sve odraditi i iz nekog udaljenog centra, ali to nije prirodan put rešavanja problema. Za distributivnu delatnost se kaže da je po svojoj prirodi decentralizovana.

Savremeni trendovi razvoja distributivne delatnosti idu upravo u ovom pravcu. Novo vreme donosi savremenu komunikacionu, informatičku i elektroenergetsku opremu, da bi se  došlo do “pametnih mreža(smart grids) koje imaju sposobnost neke vrste tehničkog „samoupravljanja“. Obnovljivi izvori električne energije kojih je sve više, najčešče predaju proizvedenu energiju u distributivnu mrežu kojom se upravlja na licu mesta, putem pametnih mreža i najbližeg lokalnog dispečerskog centra. U stranoj literaturi ovakav smer upravljanja se označava terminom „bottom up“, znači smerom od dole ka gore.

Brojni su primeri da su distributivni sistemi u Evropi i susednim zemljama menjali vlasnike i prodavani, kao celine. Naime, oni se mogu pojedinačno tačno definisati i razgraničiti, dohodovno i tehnički.

Nacionalni dispečerski centar je u najmanju ruku trebalo da sačeka da tek dođe na red. Smislili su ga političari, tako što u tom trenutku nisu ni bili svesni kako se upravlja distribucijom. Mediji su tih dana izveštavali da se Glavni dispečerski centar EPS-a seli u Novi Sad i slično. U Novom Sadu već postoji jedan sličan, nedavno izgrađen Distributivni Dispečerski Centar koji je u suštini dokumentaciono-evidencioni i nadzorni. Suštinsko dispečersko upravljanje se vrši u delovima preduzeća.

Pompezno nazvani Nacionalni DDC koji je upravo  pušten u pogon, sigurno neće upravljati nekim distributivnim izvodom u Bujanovcu na primer. Ne bi to bilo ni prirodno. O tome svedoči i radno vreme centra 7:30-15:30 ali samo radnim danom. Za dane vikenda ZATVORENO! Dobili smo tek, kako to jedan kolega blizak dispečerskim poslovima reče, jedan luksuzni Call Centar. Svečanost otvaranja ostala je ovog puta u senci većeg spektakla – prodaje smederevske Železare.

Naravno, gospodari naših sudbina i elektrogospodarstva, ne udubljuju se u ovakve „sitnice“, već smelo odlučuju šta će se i kada graditi i trošiti novci EPS-a, tog jedino preostalog velikog javnog preduzeća. Ovog puta oko 1,5 miliona evra.

Partijski postavljeni rukovodioci, učestvuju u paradi i ne protivureče. Niko neće ni primetiti da je u međuvremenu, delatnost naplate iz Elektrojvodine, preseljena u beogradsku centralu. Znali su stari Vojvođani ko je u kafani bio gosn Ober. Glavni kelner, naravno. Kod njega je bio onaj veliki buđelar što se razvlači kao harmonika. On je naplaćivao. On je bio Glavni.

Partokratija nam i dalje kroji sudbine. Pitamo se dokle? Odgovor valjda sledi sam po sebi.

Dosta je bilo!

 

Jan Klinko,

diplomirani elektroinženjer, član poktreta Dosta je bilo u Novom Sadu.

Dosta je bilo

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • nazalost segamegadens direktorcici i bitangice nose kuci trafo ulje i przu deci jaja, to je toliko neznanje da Vas potpuno razumem i pozivam u nedelju posle 2100 ispred brankove 21 u beogradu da se i upoznamo kao kolege i proslavimo jer nosim sampanjac i dovodim muzikante.