Autorski tekst Mediji

Policijsko uređivanje medija

Ako neko počne karijeru kao Nebojša iz Beograda, nastavi je na funkciji ministra policije sazivanjem konferencije za novinare sa ljudima u fantomkama i do zuba naoružanim specijalcima, onda je očekivano da je završi kao glavni urednik svih medija. Ili, da baš ne preterujemo – kao šef deska srpskih medija. Jer šefovi deska određuju šta je vest i gde je treba plasirati.

 

partijska kontrola medija

 

Šef deska Nebojša Stefanović suvereno je pokazao šta je njegovo glavno polje delovanja upravo u jutarnjem Dnevniku RTS-a. Kao i svaki pravi šef deska, ministar je prvo protumačio da je noćno rušenje u Savamali pod fantomkama u stvari “rušenje tri nelegalna objekta”. Zatim je konstatovao da “To ne može da bude glavna vest”.

Samo mešanje ministra policije u određivanje šta je vest već je skandal sam po sebi. Problem je što ga urednici medija slušaju. Urednici medija imaju šefa deska u policiji samo u nedemokratskim društvima. Mi smo upravo takvo društvo i sve drugo je samo privid koji će se potpuno raspršiti nakon što je ministar policije skinuo fantomku sa šefa deska pa se ukazalo lice Nebojše iz Beograda.

Pošto je policijski šef deska rekao šta je imao dobili smo glasno ćutanje medija o protestu građana u Beogradu protiv nelegalnog rušenja u Savamali. Ako baš i nisu sasvim ćutali, onda su papagajski ponavljali ono što su im premijer i njegov Nebojša iz Beograda rekli da kažu – da su “porušeni nelegalni objekti”, a da su protiv toga protestovali “pojedini građani”.

Možda su porušeni svi nelegalni objekti, a možda i nisu (o tome tek treba da nas obaveste nezavisna istraga i Tužilaštvo), ali je sigurno da su nelegalno srušeni pod fantomkama i noću. I sigurno je da Beograđani to neće da progutaju.

Malobrojni mediji su o protestu, na kome se okupilo oko 5.000 ljudi ipak izvestili. Bilo je teško ne primetiti tako veselu kolonu koja je bučno prošla centrom grada. Zanimljivo je da je, suprotno policijskom šefu deska, to primetio i Dnevnik 3 RTS-a, jer javni servis građana Srbije do tada bio u papagajskom horu. Mnogo je manje zanimljivo to što novinarku RTS Jelenu Obućinu koja nije mogla da prećuti dešavanje na ulici danas blate i razapinju Vučićevi tabloidi.

Teško je biti profesionalan u medijima kojima je šef deska u policiji. Zato svaka čast za svaku pokazanu profesionalnost. I ne treba zaboraviti, ako ne budemo branili i tako retke izlive profesionalnosti na RTS, neće ih više ni biti.

Pogledajte snimak, da citiramo gradonačelnika Sinišu Malog, “pojedinih građana” zbog nelegalnog rušenja u Savamali.

Draginja Lukin, članica pokreta Dosta je bilo, Beograd

Draginja Lukin

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Jel ovaj Nebojša iz Beograda? Vrlo impresivna karijera.
    Završio je Devetu beogradsku gimnaziju, pa potom Fakultet za poslovne studije na Megatrend univerzitetu.
    Po okončanju studija, radno iskustvo je sticao radeći u privatnim firmama različitih delatnosti — od onih koje su se bavile distribucijom računarske opreme do onih marketinških. Mentor doktorskih studija bio je nadaleko čuveni autoritet Mića Jovanović.
    Pohadjao večernju školu Tonija Blair-a na smeru Uloga medija u popravljanju imidža.
    Valjda ga ova zadnja večernja škola kandiduje za šefadeska.

    • Pre toga, valja navesti da je Nebojsa iz Beograda upisao Medicinski fakultet u Beogradu, odustao, pa upisao Pravni fakultet u Beogradu, odustao, a onda Megatrend na kome je diplomirao i “doktorirao”.

  • opstina stari grad je sinonom za kriminal i to gazda skupa sa segamegadens direktorcicima bitangicama i bugarskim biznismenom shinishovim itekako zna jer ce i uvesti prinudnu upravu, bilo kako bilo djb pravi kampanju za lokalne izbore u beogradu 2017 a ovo je upravo momenat koji je utkan glasacima da znaju ko ih nece izneveriti, velike su pare u beogradu i mnogi su vec stavili sape, djb prostom statistickom progresijomce imati 30 % plus skupstinski nastupi koji jos mogu ucecati popularnost, samo napred pobeda je izvesna!

  • Mogu samo da kažem sledeće:
    1. Bravo za ljude koji su ulestvovali u protestu;
    2. Fašizam (na srpski način, a kome su promoteri bednici poput vučića, sline stefanovića i onog lopova sva ega-mega-nezbit-miće) sve pokušava ne bi li uspostavio potpunu kontrolu, zahteva da se pojave novi partizani.
    Pozdrav iz Bačke,

  • 😀 Hvala Sanja, opet sam se slatko nasmejala…A sto se teme tice, nadam se da ce makar udruzeni sa drugima iz opozicije uspeti da sruse ovo medijsko ludilo, da se napokon sve ove predivne ideje rasprse daleko medju sve ljude.

  • Pa ja vec davno govorim da je sve ovo jalovo i da drustvene mreze nisu dovoljan vid komunikacije. Prosto ne mogu da shvatim da kolona nije otisla ispred RTSa i da se zaposleni i toj Bastilji malo zapitaju o svemu. Sumnjam da ne bi prikazali hiljade ljudi koji protestvuju ispred njihovih vrata (malo paradajza i jaja bi ih danima podsecalo na cinjenicu da su prodali svaki kodeks novinarskog ponasanja a o nedostatku profesionalizma da ni ne govorim). Nadam se da ce to biti prva stanica ako ne i mesto samog okupljanja na sledecem protestu. I Sloba je pao kad je pala Bastilja.

  • Sve isto kao 90-ih kada je Vucic bio na vlasti sa SPS samo ima jedna sitnica koja nije bila tada a najvise bi voleli da je nema a to je internet. Da, da li znate da je administrativna takasa za upotrebu motornog vozila pri registraciji ista ona koju je Seselj uveo. A sve opozicione stranke su tu taksu koristili u izborima trci da bi pridobili glasacae obecavajuci ukidanje, slicno kao sa tv pretplatom. Naravno niko nije ukinuo tu Seseljevu taksu.

    • To je ono na šta sam mislio kada sam rekao da DJB radi pionirski posao na promeni karaktera države. Država se seti građana samo kad treba da odere kožu sa leđa, uzme poreze (koje bahato diže ne vodeći računa kako će građani preživeti), opterećaja firmi porezima i doprinosima, lihvarskim kamatama(ne vodeći računa kako će privreda preživeti) visokim cenama komunalija…Država je ta koja kaže kome se ne sviđa nek ide. To može samo maćeha.
      DJB j e d i n i nastoji da promeni maćehinski odnos i da rastereti privredu, da rastereti građane…- to je ono što meni daje uverenje da je DJB jedina zdrava opcija koja može da obrne proces propadanja

  • Očigledno je da je vlast došla sebi posle niza problema koji su joj napravili problem u medijima (izborna kradja,Savamala,lomljenje kutija u Šapcu i Apatinsko kidnapovanje).
    U pokušajima da objasne da se nije desilo nešto što se desilo nisu uspeli i onda je glavna tema postala opozicija.
    Tako već danima pratimo detalje predizborne trke u DS i detalje iz Starog grada.
    Opozicija ima penal (Savamala) a počela je da se bavi sobom (ne kažem da nema razloga ,ali ne treba nasedati na forsiranje tih tema kao da su važnije od Savamale,Izborne kradje,slobode medija).
    Skrenuo bih pažnu na b92 (za RTS,Studio B i ostale je jasno i očekivano) – do samog protesta (Maske su pale) nigde informacije kada i gde će se održati javni skup .Tek u vesti o idiotima koji su rušili noću a ne danju nailazimo na informaciju da će biti skupa ,u koliko sati i gde će se održati – i to u komentaru ispod vesti (Otac Makarije).
    Sa druge strane vesti o Starom gradu idu momentalno,u detalje se objašnjava ko je izdao birače itd.
    Očigledno je prikrivanje u prvom slučaju i usmeravanje u drugom.

  • Kad me već Vlada spomenu, da se opet uključim i malo kontriram ostalim komentatorima i autorima saopštenja 🙂

    Ponovo bih predložio da se malo smire strasti i snizi nivo negativnih emocija.

    Borba protiv SNS režima je zapravo tek krenula i verujem da ove stvari koje su uzburkale javnost prethodnih dana nisu ništa prema onome što tek čeka da bude otkriveno. I zato se ne treba nervirati zbog tako malih stvari.
    Sasvim mi je jasno da mnogima sve ovo oko Savamale izigleda veeeeliko i da upravo sad treba krenuti u proteste i radikalizaciju.
    Pogrešno viđenje!

    Ali hajde malo hladne glave da razmislimo.
    Ovo sa fantomkama je budalaština nesposobnih i bahatih ljudi. Oni nisu bili svesni da će se pažnja javnosti toliko fokusirati na to. da su znali, ne bo to tako radili. A kako su osetljivi na svaku vrstu kritike onda im to smeta i žele da nađu neku drugu temu (po Neši iz Beograda).
    Međutim, taj događaj realno nije nešto što bi Vučića i njegovog Malog moglo ozbiljno da ugrozi.
    Ovo je više neprijatna činjenica i ništa više.

    Ali kad se jednog dana rasplete klupko oko celog projekta “Beograd na vodi”, kao i mnogih, od države sponzorisanih stanih investicija, verujem da će tu stvari postati izuzetno ozbiljne. Mislim ozbiljne do tog nivoa da bi neko od aktera i nalogodavaca mogao na duže vreme da bude gost državnih institucija u okolini Požarevca i Sremske Mitrovice.

    E kad dođe do tog ozbiljnog raspleta, kad zaista osete opasnost, moglo bi da se desi da zaigraju i mnogo prljavije nego sada.
    U tom slučaju ne isključujem da će i radikalizacija političke borbe i protesta biti neophodna. (nadam se da grešim po ovom pitanju)

    Treba ipak voditi računa i o tome da je veliki broj ljudi na različite načine uključen u korupciju koja zahvata celo društvo. Neki u veoma veliku korupciju, a neki u sasvim malu. Neko je reketirao privatne firme, a neko je potplaćivao službenika u opštini da mu izda neku stinu dozvolu. Ali svi su deo koruptivnog sistema.
    Ukoliko se ti ljudi osete ugroženim na bilo koji način, biće prinuđeni da brane ovakav sistem u režim.
    I zato ih ne smemo dovoditi u takvu situaciju.

    Dakle šta je poenta cele ove moje priče?
    To da mi se čini da se u ovom trenutku nepotrebno dižu tenzije među pristalicama DJB oko relativno sitnih stvari, tačnije da je sve to prerano.
    Pokret/stranka mora da dobije vreme da ojača, da se za njega, ideje i principe koje propagira čuje u javnosti i DA JAVNOST TO PRIHVATI. Javnost MORA DA POVERUJE DA DJB TO MISLI OZBILJNO.
    A za to je potrebno vreme.

    Bojim se da preranim zaletanjem oko sporednih tema (iako se mnogima čini da su one glavne) zatim oštrim i ponekad uvredljivim rečnikom u saopštenjima i komentarima postižemo suprotan efekat. Odbijamo ljude umesto da ih zainteresujemo da nas saslušaju.

    U pitanju je taktika i manevrisanje, uz zadržavanje fokusa na krajnji cilj.
    Direktan napad, kad mu još nije vreme izlaže pokret mnogim opasnostima.

    • Možda bi ste bili u pravu ako bi cilj DJB bio skloniti Vučića. Ipak DJB ima pred sobom mnogo veći cilj. Rekao bih da jedini DJB ima cilj koji sve stranke formalno proklamuju i metode koje mogu dovesti do postizanja tog cilja.
      Cilj DJB je transformacija države i društva u ono što pojedinačne države EU predstavljaju. Vučić ća sam po sebi pasti kao što je pao i Milošević. Ono što DJB treba da uradi je da se spreči 6 oktobar. To se ne može postići sa snagama koje su dovele do 6. oktobra onakvog kakav je bio a da se ne povuku crvene linije. Zato su crvene linije toliko važne. One treba da učine da ovoga puta 6 i svaki drugi oktobar budu uspešniji i da rezultiraju jednom novom kvalitativno promenjenom državom, novom političkom kulturom, novim građanskim nivoom svesti. DJB je insistiranjem na crvenim linijama krenula u dobrom pravcu i građani a posebno glasači su to prepoznali i podržali.
      Jednoga dana kad se Vučićeva fatamorgana uruši DJB će do tada već izgraditi novu političku kulturu(ja već prepoznajem obrise) a sa vučićevim padom i primenom programa u 20 tačaka DJB će formalno promeniti karakter države i po prvi put u 25 godina dobićemo doduše slabu ali imak prepoznatljivu državu nalik Danskoj ili Kanadi. Onda tek ide razvoj.
      Do tad DJB je na odličnom putu. Samo gurajmo i DJB i mi svi ostali.

    • Slažem se da je cilj zapravo veći od samog rušenja Vučića.
      Vučić je samo jedna prepreka na putu i ja sam se u prethodnom komentaru usmerio samo na tu prepreku.
      Dakle što se definisanja cilja tiče – potpuno ste u pravu.

      Nisam baš dobro razumeo šta tačno mislite pod 6. oktobrom.
      Odnosno, da li mislite na 5. koji se desio ili 6. za koji mnogi kažu da se nije desio a trebalo je?

    • Ono što se desilo 5 oktobra je Socijalna revolucija i bunt naroda protiv tiranije, nemorala, pljačke i srljanja u propast.
      6. oktobar je kontrarevolucija kada su izneverene sve nade – što je na kraju rezultovalo ponovnim dolaskom na vlast crvenocrne koalicije. 6. oktobra iz usta Žarka Koraća a i drugih na b92 objašnjeno mi je da su bogati ljudi poput karića, Miškovića, Beka i sličnih neophodni našem društvu (valjda je to shvatio nakon duboke sociološke analize :)) dok su ostali poput Kostića i ekipe stvoreni post 6 oktobarskom prvobitnom akumulacijom kapitala. Naravno samim tim nije se ulazilo u poreklo tog kapitala a da stvar bude gora istim Miloševićevim metodama kreirani su novi tajkuni.
      DJB svojim programom g a r a n t u j e da se greška 6. oktobra neće ponoviti i da nikada više partokratija neće uzurpirati državu i pljačkati narod.
      Da bogati ljudi su potrebni i cilj DJB je da svi jednako imaju šansu da svojim radom postanu bogati. Porezi dole se odnosi na sve. Vraćanje plata se odnosi na sve. Ono što mnogi ne razumeju, pa čak i ismevaju – konkurs za političke funkcije daje šansu svakome, javni konkursi treba da dovedu najbolje na pozicije sa kojih se postižu najbolji rezultati.
      Zato 6 oktobar ako se primeni program u 20 tačaka i svaka tačka ponaosob vode društvu kakvom težimo. Ne težimo mi EU – mi težimo normalnoj državi a EU članstvo je samo rezultat. To je put koji su mnoge zemlje prešle, neke su se učlanile u EU neke ne. Poenta je u uređenom socijalno pravednom društvu.

  • Nismo ni svesni koliko je DJB postao popularan, ljudi koji do juce nisu ni culi za Pokret sada se pitaju ko su ti ljudi. To verovatno vidite i vi po komentarima koje se pojavljuju na svaku vest koju objavi Pokret DJB. Sada je zadatak svih clanova da se u medijima bude sto vise prisutan i svaku tacku od 20 pomenutih sto podrobnije obrazlagati, da narod vidi zasta se tacno zalazemo. Treba da ostanemo pristojni u komunikaciji i pridrzavati se po svaku cenu svojih princima.

    • DJB se nametnuo kao nosilac ideje za promenom karaktera vlasti i države. DJB je imao i pre izbora ogromnu podršku. Mahinacije medijima i propaganda su stesale podršku na 6 %. Realno podrška je mnogo veća. To je potpuno očekivano jer ko normalan ne bi poželeo državni aparat kakav predviđa program DJB? Partokratija kao i deo društva koji se bavi mutnim koruptivnim poslovima koji su meta programa DJB je jedina ugrožena. Takvih je relativno malo. Velika masa naroda lipsava pod teretom ove minorne grupe. Dakle podrška od 6 posto je potpuno nerealna. Glasovi su pokradeni. Glasači su bili sprečeni da saznaju da ikakav program DJB postoji, Radulović i DJB su blaćeni, čak i neinformisani ljudi su ucenjivani, pritiskani, oni socijalno ugroženi čak i kupovani… Sve u svemu ovi izbori nisu bili pošteni i predstavljaju falsifikat volje građana.
      Koristiću reductio ad absurdi da ukažem na besmisao tvrdnje da su izbori regularni
      SNS je dobio izbore u predizbornoj kampanji u kojoj se nije čula reč drugih učesnika, u kojima su drugi učesnici blaćeni, klevetani, omalovažavani… Za SNS su glasali mrtvi, nepostojeći, odseljeni, oni koji nikada ne bi glasali za sns i naravno korisnici kontejnera.
      Za SNS su glasali oni kojima je penzija smanjena, kojima je plata smanjena, koji su ostali bez posla, koji rade za minimalac, oni u lihvarskim kreditima do guše, oni koje su žrtve prevare pa ih sad iseljavaju izvršitelji, oni kojima je rečeno ako vam se ne sviđa – marš napolje, kojima je rečeno nemate da platite dupliranje poreze postanite beskućnik, oni na kazanu, Albanci sa Kosova…da, i naravno Džej.
      Neće biti! Listići su trpeni u džakove bez zapisnika ili sa nepotpisanim ili falsifikovanim zapisnicima. Rezultati kakvi su predstavljeni su apsurdni za zemlju tipa Srbije u situaciji u kojoj se nalazi.
      Da je bagra sklona prevarama svedoči i primer Nebojše iz Beograda. Oduvek je tako bilo – tako je i danas. Zato ja tvrdim da se radi o klasičnim šibicarima.
      Pogledajte i sami: https://www.youtube.com/watch?v=8D5KlMihxS4 🙂
      Tako je bilo 2005 – tako je i danas. Za njih je laž i montiranje bilo prihvatljivo onda a danas je obrazac ponašanja.

  • Samim tim što pokazuju naklonost prema rušenju zbog toga što su tu “srušeni neki nelegalni objekti” ukazuje da oni stoje iza toga. U redu nelegalni objekti. Ali ko ih je srušio ? U tome je problem. Kao činovnici, kako za sebe kažu ” uredjene demokratske države u kojoj se poštuju zakoni i nedozvoljava nasilje” morali bi da imaju problem sa tim. Nebojša iz Beograda ima problem sa čarkom u RIK-u naziva je nasiljem, koje policija neće dozvoliti, a nimalo se nije uzbudio zbog toga što je maskirana banda pod okriljem noći građane lišavala slobode i srušila deo grada. Njegova policija za taj sličaj nije bila nadležna. Nadležna je bila komunalna, iako gradonačelnik izjavljuje da nijedna služba grada Beograda nije odgovorna za rušenje. Problem je u tome što je drzavna institucija, koju građani plaćaju da brani njihova ustavna prava zloupotrebljena od uskog kruga ljudi iz vrha vlasti. A ti gradjani smo svi i oni koji su glasali za SNS…

    • Ne, niste shvatili prema Nebojši iz Beograda (pod čizmom mafije) policija jeste bila nadležna ali ih je bio strah kablova pod naponom. Strašljivi neki policajci.

  • immobil , da li ste vi kao deo djb – iskreno demokratski nastrojeni i otvoreni po svakom pitanju – i za pohvalu i za kritiku?

    • Zapravo sam simpatizer DJB. Od poslednjih izbora sam i glasač. Član formalno nisam. Svačije mišljenje saslušam, Kritiku cenim ako je bazirana na činjenicama a ne na “osećaju”. Ako Vam nešto znači – bio sam recenzent mnogim naučnim člancima – nijedna recenzija nikada nije bila negativna već samo zahtevala reviziju čak i onda kada se potpunosti nisam slagao sa iznetom idejom jer ja nemam tapiju na istinu.

    • Posto mi se cini da ste bliski pokretu, voleo bih da cujem od vas neke stvari. Pisao sam u formi debate i pitanja par puta.
      Pre svega, naravno da nije problem Vucic, vec sistem, cak bih rekao mentalitet tj. svest koja stvara sve nase Vucice, Tadice, Milosevice, Kostunice… i nije glavna prica o Vucicu i njegovim polupismenim beskicmenjacima, dupeliscima i gnjidama, nego prica o nama koji to ili podrzavamo, ili gledamo, ili nemamo nacina i snage da promenimo sem mozda da emigriramo.
      A konkretno, mislim da je jako vazno da DJB podrobnije objasni javnosti koje funkcije bi trebalo da budu politicke, a koje profesionalne popunjavane na konkursima i kako bi se vrsila kontrola i eventualne promene funkcionera. Meni je to jasno iz saopstenja, ali ne verujem da siri auditorijum razume sta znaci borba protiv PARTOKRATIJE. Ljudi se pitaju ko ce onda da iznese kampanje, agitacije, da potrosi vreme, energiju, novac, da stane svojim likom i delom ispred pokreta u svojim sredinam i okruzenju, da istrpi blato koje ce pomenuta bagra bacati na njega, a sve to bez ikakvog interesa. Meni je jasno, ja sam na primer procitao obrazlozenje na konkretnom primeru beogradske opstine Stari grad, koje funkcije i koliko njih politicke, a koje i koliko profesionalne, ali ljudima nije jasno.
      Takodje, voleo bih da cujem od nekoga iz DJB sta mislite o decentralizaciji. Pisao sam u nekom od komentara juce o tome, pa pogledajte da ne ponavljam sve. Citao sam program i jasno mi je uglavnom i podrzavam sve oko izbornog sistema, zakona i procedura, citao sam u programu o kombinovanom personalizovanom proporcionalnom sistemu, direktnom izboru gradonacelnika, ali me zanima da li vi iz vase perspektive vidite koliko je Srbija centralizovana i koliko gradovi juzno od Save i Dunava zaostaju za Beogradom u svakom smislu. Cak i Vojvodina ima svojih 7%, samo mi iz tzv. centralne Srbije smo ostali u rupi. Svi su se oslobodili hegemonije Beograda, samo mi sluzimo da gajimo decu koja ce da popunjavaju Beograd koji se raseljava ka inostrantvu. Po meni je Srbija centralizovana do te mere da je za mnoge gradove kasno, do te mere da se prazne egzodusom stanovnistva i da nema nikakve nade da ce se oporaviti, ni infrastrukturno, ni privredno, ni kulturno, niti na bilo koji nacin, ostali su bez najboljih ljudi, bez dece, bez mladih, to su nenadoknadivi gubici i za razliku od BG koji jos uvek ima odakle da se puni, ovi gradovi nemaju vise. Gradovi kao sto su Sabac, Loznica, Valjevo, Uzice, Cacak, G. Milanovac, Vranje, Pitor, Leskovac, Bor, a nista bolje nije ni u Kraljevu, Krusevcu. Manji gradovi su vec odavno otpisani, za njih nema ni poslednje nade. Beograd je drzava u drzavi, i ovakav kakav je i uz sve marifetluke vlasti bezi 100 godina infrastrukturno i po sadrzajima ovima koje sam pobrojao, sa daljom tendencijom sve vecih razlika, Beograd kako tako napred, a ostali sigurno iz godine u godinu nazad! Da vas ne davim konkretnim primerima, zanima me da li ste svesni toga i da li smatrate da je to jedan od kljucnih problema Srbije, i da li smatrate da bi se i na tom polju mogao pridobiti veci broj ljudi poput mene? Konkretno sam se zarekao da necu glasati ni za jednu centralisticku stranku, koja zeli da iz Beograda postavlaj svoje poslusnike i poslanike po unutrasnjosti, ciji je zadatak da cute i da budu predstavnici centralne vlasti u svojim sredinama, umesto predstavnici svojih sredina u centralnoj vlastii. Iz godine u godinu se kresu budzeti lokalnih samouprava, lokalne samouprave zaposljavaju posle svakih izbora poslusnike koje nemaju odakle da placaju, vec rasprodaju imovinu gradova, da bi ostalo vise u republickoj kasi i prikazivali se neki smanjeni deficiti koje niko ne oseca ni u svom dzepu, a ni u svom gradu na ulici, trotoaru, zelenoj povrsini, magistralnom putu, mostu.
      Oprostite ako sam prestrog ili prezahtevan prema “neznoj biljci” kako rece pre negde Makarije Cudotvorac, ali kucam samo iz najbolje namere i iskreno, visegodisnje frustracije.

    • Pokušaću da ponovim komentar koji sam već poslao pokretu. Treba razraditi predlog pokreta da okrug bude jedinica decentralizacije. Po ugledu na Beograd, gradsku skupštinu i gradske opštine, treba imati OKRUŽNI PARLAMENT i okružne opštine. To bi približilo male opštine centru okruga. To bi dalo mogućnost malim opštinama koje ni među 250 poslanika nemaju predstavnike, a tek kad smanjimo broj na 200 ili 150, da imaju poslanike u okružnim opštinama gde bi mogli da se dokazuju. Iz okružnog parlamenta bi sistem pokazao najbolje kandidate za republički parlament, bez toga da svi kao sad dolaze uglavnom iz sedišta okruga/grada.
      Kad se pređe na poluproporcionalni izborni sistem to će biti frtalj/četvrtina koraka do decentralizacije. Poslanici izabrani direktno bi trebali da duguju mandat narodu a oni sa proporcionalne liste stranci. Sadašnje liste nekih stranaka sa polnom ravnopravnošću bez geografske zastupljenosti se svode na to da su beograđani dozvolili beograđankama da se bave politikom ili Srbija može da izabere jednu od dve liste iz Beograda… 66% kandidata među prvih 12 dolazi sa teritorije gde živi 25% stanovnika. Dodao bih ovaj put i direktan izbor načelnika okruga, komandira policije, javnog tužioca u okrugu, kao u Teksasu gde sad živim. Promena izbornog sistema je prvi korak ka decentralizaciji i to je važno pitanje na izborima/promeni sistema.

    • Hvala na odgovoru, sve sto ste napisali itekako ima smisla, jer trenutno u Srbiji zivi blizu 2 miliona ljudi koji nemaju svog poslanika, mislim zvanicno, a nezvanicno poslanika nema skoro niko, svi su oni stranacki poslanici, a ne narodni tj. predstavnici gradjana, koje gradjani biraju i koji gradjanima polazu racune. Teoretski, trenutno svih 250 poslanika moze da se rodi, odraste i zivi u jednom vecem soliteru u Beogradu i da nikada nogom ne kroce van teritorije Grada Beograda.
      Naravno, voleo bih da cujem i misljenje nekoga iz DJB. Jasno je da je izborni sistem koji predlazu veliki korak ka decentralizaciji, ali mene zanima i finansijska decentrazlizacija kao i konkretna organizacija drzavne uprave i lokalne samouprave, a to je jako tesko, jer centraliste treba odvojiti od privilegija i novca, a da pri tom nema nikakvog pritiska ljudi koji zive juzno od Save i Dunava. Do te mere su pasivni, da mislim cak da su bastioni centralizma upravo u onim sredinama koje imaju najvise stete od toga, pa mi nekada i nije zao koliko god da i mene pogadja u fazonu – nismo ni zasluzili bolje. Eto, toliko mislim da ljudi nisu svesni ovog problema koji razjeda Srbiju. Takodje mislim da je u jednom centru mnogo lakse krasti neopazeno, nego kada se odgovornost i novac spuste na nizi nivo i povere ljudima koji su konkretno imenom birani i odgovaraju drirektno gradjanima.

    • Vidim da imamo polaynu ta;ku oko koje se slaemo. Vučić jeste problem ali Vučić nije uzrok već posledica. Svi pobrojani od Miloševića do Vučića su samo simptom ozbiljne bolesti društva i države. Ono oko čega ne mogu da se složim bezuslovno je da su Vučićevi glasači okarakterisani baš potpuno na pravi način u Vašem postu. Njih ima svakojakih, od neobrazovanih do senilnih. Takođe bih rekao da priličan broj ljudi nije digao ruke i ne posmatra pasivno tok događaja. Vi ste jedan od njih. Neki drugi, poput mog sina su otišli. Ne prebacujem nikome, niti tim mladim ljudima niti onima koji su svojim glasovima omogućili Vučiću da dovede zemlju u takvu situaciju da svi mladi beže u emigraciju.
      Stvar je procene govornika koju će metodu upotrebiti pri izlaganju. Mnogi su ovde dobronamerno savetovali izbegavanje upotrebe reči partokratija i jednostavniji govor koji bi bio primereniji prosečnom slušaocu. Ovo je tačno u opštem slučaju. Međutim nastup nije jedan i svaki nastup zahteva prilagođavanje. Verujem da je Radulović svestan različitosti publike i da će prilagoditi nastup različitom auditorijumu.
      Dve se ribe na jednoj vatri pekle pa jedna drugoj ne veruju! Situacija u Srbiji je takva da je smatrati “bolji” život u Beogradu jako relativna stvar. Život u Beogradu je jako težak – u unutrašnjosti je još i teži. Ekstremno težak život u unutrašnjosti ne čini život u Beogradu lepim. Moj sin je rođen u Beogradu i od masnih kolača sa prosekom 10 i 11 štampanih članaka do svoje 23 je emigrirao. Za koju godinu ako ne bude krenulo nabolje emigriraće i ćerka. U tom slučaju ja sam izgubio rat. Mnoga deca iz unutrašnjosti su takođe emigrirala iz istih razloga.
      Dakle da, svakako da je decentralizacija neophodan korak. Međutim privredni razvoj je conditio sine qua non svega. Dakle program u 20 tačaka –> rasterećenje privrede–> privreda kreće u razvoj po kvantitetu i kvalitetu–> materijalna baza–>decentralizacija i uravnoteženje razvoja s v i h regiona…
      Nema sreće u Beogradu dok ne bude sreće u svakom regionu. Različiti regioni imaju svoje specifične potencijale koji uopšte nisu mali. Decentralizacijom se stvaraju uslovi da se ti potencijali ostvare.
      Na kraju nemojte se zavaravati – ljudi u centralnoj Srbiji su žrtve istog davitelja koji davi južnu Srbiju ili Vojvodinu.
      Ponavljam dve se ribe na istoj vatri pekle pa jedna drugoj ne veruju.
      Uslov da bi nam svima bilo bolje je da promenima karakter države, da skinemo ove partijske profesionalne pijavice, olakšamo privredi da prodiše, ohrabrimo domaće preduzetnike , rasteretimo građane i decentralizujemo državu

    • Hvala na odgovoru. Niste me razumeli u pocetku. Naravno da je Vucic posledica, kao i ostali pobrojani vladari, nisam mislio da je on srz problema, ako ponovo procitate, videcete da sam tako i napisao. A one teske reci nisam uputio Vucicevim glasacima, nego njegovim satrapima iz vrha vlasti, Nebojsi i ostalima.
      Slazem se dobrim delom i sa ostalim delom vaseg posta i ne mislim da ce rekonstrukcija Slavije na primer popraviti zivot pojedinacnom Beogradjaninu, ali je svakako osecaj drugaciji kada zivite u sredini u kojoj se nesto dogadja i gde se vrte neke vece pare. Ljudi koji misle kao mi su svakako osudjeni na marginu, ali mi se cini da je ta margina u Beogradu dosta veca i ostavlja vise prostora. U principu mislim veoma slicno, a u pravu ste da posmatram vec dugi niz godina i samo DJB je razlog zasto sam se pokrenuo u svom okruzenju i posle mnogo godina ponovo uslovno receno agitujem za nekoga.

  • Hvala na odgovoru. Niste me razumeli u pocetku. Naravno da je Vucic posledica, kao i ostali pobrojani vladari, nisam mislio da je on srz problema, ako ponovo procitate, videcete da sam tako i napisao. A one teske reci nisam uputio Vucicevim glasacima, nego njegovim satrapima iz vrha vlasti, Nebojsi i ostalima.
    Slazem se dobrim delom i sa ostalim delom vaseg posta i ne mislim da ce rekonstrukcija Slavije na primer popraviti zivot pojedinacnom Beogradjaninu, ali je svakako osecaj drugaciji kada zivite u sredini u kojoj se nesto dogadja i gde se vrte neke vece pare. Ljudi koji misle kao mi su svakako osudjeni na marginu, ali mi se cini da je ta margina u Beogradu dosta veca i ostavlja vise prostora. U principu mislim veoma slicno, a u pravu ste da posmatram vec dugi niz godina i samo DJB je razlog zasto sam se pokrenuo u svom okruzenju i posle mnogo godina ponovo uslovno receno agitujem za nekoga.

  • Kao što rekoh dve se ribe na istoj vatri pekle pa jedna drugoj ne veruju.
    Odakle god da ste siguran sam da ne postoji toliki broj korisnika kontejnera sa 5 zvezdica. Ceo narod ovde u Srbiji živi sa 2$ dnevno po čoveku za hranu.

  • Ne optuzujem ja Beogradjane, posebno ne obicne ljude, cak smatram da realno ne mozete da budete ni svesni koliko mi zaostajemo u infrastrukturnom smislu, zatim u dostupnosti poslova i sadrzaja svih vrsta, a posebno po pitanju perspektive i osecaja u kakvom okruzenju zivimo. Naravno da je svuda tesko i mucno postenom i obicnom coveku, i da od rekonstrukcije nekog bulevara nece biti dublji dzep svakom prosecnom Beogradjaninu, ali mislim da ipak ima razlike, jer ne bi se u suprotnom ovakva jednosmerna unutrasnja migracija dogadjala. Poslednji put kada sam putovao iz inostranstva nazad, veci mi je sok bio put iz Beograda u moj grad, nego iz inostranstva u Beograd. Iz najbolje namere zelim da ukazem na mogucnost za pridobijanje podrske veceg broja glasaca po ovom pitanju, jer u svom okruzenju poznajem dosta ljudi koji slicno misle tj. osecaju. Ja cu sigurno ostati pri svom stavu da necu glasati za centraliste, sto je jos jedan od razloga moje doskorasnje apstinencije. Nadam se da DJB nece biti centralisticka i elitisticka stranka, nadam se da ce se drzati i tih nacela koja joj pisu u programu, i da ce mi time omoguciti da budem ponosan glasac.
    Posto polako postajem dosadan i samom sebi, necu vise na ovu temu. Hvala na strpljnju i veliki pozdrav.

  • immobil, ekonomija jeste jedan od dva krucijalna faktora svakog političkog i javnog delovanja ovog tipa. Medjutim, politika, još više – geopolitika, ključni je, apsolutno neizostavan element ne samo života i rada, već svega. Praznina u programu je zato i očigledna i golema. Ali, nije svako za politiku, i nema svako moć i spoznaju da njome vlada, i to nije sporno. Populizam i “gadjanje” tema koje prijaju “običnom” uhu, takodje je legitimno, često i neophodno. Jer, potrebno je na samom startu privući i “startnu” masu. To je Raduloviću pošlo za rukom, i to jeste za svaku pohvalu. No, ovde bih izrazio ne slaganje sa vama lično, a vezano za vaš lični, možda i stav pokreta. Relativizovaću vašu izjavu: Da, eto, nije potrebno čvrsto držanje opozicije na okupu u ovim ključnim momentima kada je vlast ipak delimično uzdrmana (pa svoje anti-vladine partnere možemo i napadati, te time taj korpus i usitnjavati, slabiti – ja dodajem), jer će se režim urušiti sam od sebe , a Djb će kao “moralno čist i neukaljn” – pobediti na nekim skorim, budućim izborima… I Milov ( a i blisko su povezani taj i ovaj igrač) režim se sam od sebe “urušio”, evo već 30-ta mu je godina još malo sve od tog “urušavanja”… I ne samo Milov. Malo je reći da ta su takvi stavovi i očekivanja, hajde da ih tako klasifikujem – iznenadjujući…

  • Igore, za DS sam glasao 25 godina. Ono što piše u statutu DS i programu je nešto sa čime ja nemam problem. Ono što je radio DS od 2000 jeste problem. Da ne ulazimo u uzroke i početak stranputice kojom je krenula DS – verujem da možemo da se složimo da je upravo DS )možda sa dobrim namerama) popločala put u pakao i reinkarnirala kreature iz 90tih. Pretpostavljam da shvatate da i danas SNS pliva na odjecima talasa nezadovoljstva Tadićevom politikom. To što je radio Tadić a i neki drugi ne piše u statutu DS. Dakle ako postoji stranka koju bi DJB trebalo da pogura u proces samopreispitivanja onda je to DS. Pozdravio sam i podršku koaliciji Dveri DSS iako ama baš nikakvih simpatija prema njima nemam upravo zato što je situacija veoma loša. U tim okolnostima svaki glas razuma u ovom bezumnom parlamentu i bezumnom vremenu sa kriminalizovanom vlašću je važan. Rekoh DJB trči trku vezanih ruku i nogu, zapušenih usta, trpeći dozvoljene i nedozvoljene udarce + protiv vremena. Tada svaka podrška makar i dalekih stranaka dobija ma važnosti ali istovremeno ta podrška će biti daleko plodotvornija ako neke od tih stranaka uvide da crvene linije predstavljaju kvalitativno veliki iskorak i osim što mogu da privuku masu razočaranih apstinenata i belih listića mogu poboljšati kvalitet njih samih kao i političku klimu. Čini se da pokretu DJB nije nužna apsolutna većina već promena klime u kojoj bi ceo demokratski blok poštujući crvene linije časti i poštenja pogurao Srbiju napred i transformisao ovaj surogat države u pravu demokratsku državu.

  • Studio B je najdalje otisao, ja ne znam kako makar one spikerke nije sramota ono sto citaju. Veceras u u vestima od 22 spikerka je procitala da “SNS nastavlja sa ispunjavanjem svojih predibornih obecanja” (!!??) Od privatizacije Studija B, ova “kuca” je postala partijsko glasilo SNS-a i mediji sa koga Vucic ne silazi. Zato to i nije bila privatizacija vec pljacka ovog naroda, kome je oduzeto jedno demokratsko sredstvo i pripojeno AV i njegovim bojovnicima.

  • immobil, zgodni ste za citiranje, a to je odlika velikih i mudrih : “upravo je Ds, možda sa dobrim namerama – popločala put u pakao”… Samo da se svojim trenutnim (“razgradnim”) delovanjem , i Djb ne dohvati tih pločica…

    • Ima elemenata istine u Vašoj tezi da nije pametno praviti neprijatelja od prijatelja već da mudrim i taktičnim prilazom treba ukazivati na zablude i greške. Neki mediji međutim to ocenjuju kao “ultimatum”, pritisak i slično. Ipak postavvlja se pitanje motiva nekih medija koji interpretiraju činjenice na način na koji umeju ili im je sugerisano da to učine. Mediji su zato potpuno nepouzdani i predstavljaju više oruđe propagande (prepoznaćete ih) ili u najmanju ruku pokazuju neprofesionalizam. Čini se da je DJB pokrenuo procese promene ponašanja političkih stranaka i za sada uspeva da nameće javnosti i drugim partijama teme koje su ključne za razvoj društva. Kao glasač sam zadovoljan pravcem koji diktira DJB ali nisam zadovoljan dinamikom. Ponavljam vreme je veoma važan faktor. Srbija je proćerdala 25 godina i propustila tehnološku revoluciju, privreda je uništena, sve institucije su urušene, moraj je izvitoperen. Ova trka koju trče građani i politički blok predvođen DJB je trka protiv šibicara ali i trka protiv vremena. DS a i ostali moraju ubrzati proces pročišćavanja i uhvatiti korak sa DJB i građanima koji sada znaju šta žele. Nije to više pitanje EU ili neke druge asocijacije ili neutralnosti. Parola EU i KIM više ne pali. Srbija – uređeno društvo koliko danas je objektivni cilj svih građana. Program u 20 tačaka daje mapu puta. Rasteretiti privredu odmah, pa onda redom…

  • Da se vratim na sam tekst i prilozen video… Ovo se ’96. zvalo: “Pozdravlja vas šačica”
    mali, domali, srednji