Autorski tekst Energetika

Uredbama pripremili 162 miliona evra subvencija tajkunima

Tehnička vlada je skriveno od javnosti, tokom posete kineskog predsednika, usvojila važne uredbe koje bliže definišu način sticanja statusa povlašćenog proizvođača električne energije ili proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije, kao i naknade koje ovaj status sa sobom nosi. Reč je o tri uredbe.

vetropark

Uredbe su prošle kroz neku vrstu javne rasprave, stručna javnost ih je komentarisala, ali je konačan tekst usvojen samovoljom tehničke vlade bez uvažavanja stručnih primedbi i upozorenja. Sam način donošenja ovih akata unosi sumnju u dobre namere kreatora. Možemo biti sigurni da će se nakon par godina pojaviti neki mlad i ambiciozan novinar, koji će kroz serijal sličan Insajderu, pokazati kako je sve urađeno „u skladu sa zakonom“ koji svakako nije bio u skladu sa interesima građana i privrede Republike Srbije.

Neulazeći u svaki detalj ovih uredbi, izvršićemo analizu samo jednog interesantnog detalja. Naime „Uredba o podsticajnim merama za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i iz visokoefikasne kombinovane proizvodnje električne i toplotne energije“ (Sl. gl. RS 56/2016) definiše u članu broj 4 podsticajne otkupne cene. Cena električne energije proizvedene na vetrogeneratorima određena je na 92 €/MWh. Trenutna tržišna cena električne energije na berzama u okruženju je na nivou od 30 €/MWh, što znači da je subvencionisani deo cene na nivou od 62 €/MWh, to je onaj deo koji građani i privreda Srbije imaju da plate ovim proizvođačima, a što ne bi morali ukoliko bi električnu energiju proizvodili u konvencionalnim postrojenjima u Srbiji i okruženju.

Imajući u vidu najave investitora, a u skladu sa kvotama koje je po ovom osnovu opredelila Vlada Republike Srbije, možemo očekivati da se u narednom periodu u Srbiji izgradi oko 500 MW vetrogeneratorskih postrojenja.

Pod pretpostavkom da bi srednja godišnja proizvodnja ovih postrojenja bila na nivou od oko 300 MW, građani i privreda Srbije trebalo bi da subvencionišu oko 2628 GWh. Ako ovu količinu električne energije pomnožimo sa subvencionisanim delom cene od 62 €/MWh, dolazimo do cifre od 162.936.000 evra godišnje kojom će potrošači u Srbiji subvencionisati potencijalne proizvođače.

EPS je u 2015. godini finalno distribuirao 31.195 GWh. To znači da će subvencionisanje proizvodnje električne energije iz vetrogeneratora koštati potrošače u Srbiji oko 0,5 evrocenti po kWh. Uz pretpostavku da prosečno svaka porodica u Srbiji troši oko 400 kWh mesečno dolazimo do cifre od 2,09 evra mesečno, odnosno od 25,1 evra godišnje, koliko će građane Srbije dodatno koštati proizvodnja električne energije na velikim vetrogeneratorskim postrojenjima.

U ovoj analizi sam se zadržao isključivo kod vetrogeneratora, jer je poznato da će investitori i vlasnici ovih postrojenja biti domaći krupni kapitalisti i strane multinacionalne kompanije.

Bez namere da diskutujem o temi potrebe zamene konvencionalnih izvora obnovljivim, uz napomenu da Srbija već proizvodi 30 odsto zelene enegrije iz hidroelektrana želim da ukažem na činjenicu da će ovaj iznos sigurno završiti kao dobit velikih kompanija koje će ga izneti na neki nama nepoznat arhipelag.

Bez ozbiljnije diskusije, bez sagledavanja potreba i mogućnosti našeg društva, Vlada je definisala pravac razvoja energetike prenoseći obaveze na građane i privredu Srbije!

Ima li Srbija snage da nastavi sa subvencionisanjem svega i svačega? Ako su obnovljivi izvori energije prioritet, treba li subvencionisati velike multinacionalne kompanije i tajkune ili male privredu Srbije? Da li je moguće razvoj ove oblasti značajnije usmeriti ka preduzetnicima i malim individualnom proizvođačima: malim solarnim elektranama i vetrogeneratorima, postrojenjima na biogas i biomasu, malim hidroelektranama?

Alternativna rešenja postoje, potrebno je o njima razgovarati.

Marko Arsenijević
član pokreta “Dosta je bilo”, Beograd

Povezan tekst
Iza afere prisluškivanja sakrivena tema o korupciji i ceni struje

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Obično podržavam vaše članke, ali ne znam koliko je ovaj ispravan. Kako ove stvari regulišu druge države? Mađarska, Austrija, Nemačka? One imaju dosta vetrenjača. Nigde prelazak na obnovljive izvore energije nije bio jeftin.

    • Najbolje rezultate ima naravno Nemačka, koja ima najviše instaliranih vetro i solarnih elektrana. Za to su nemački građani platili ogromnu firu u prošlih par decenija. Sad država shvata da dalje tako više ne može i smanjuje donacije. Pre svega će se prvo umanjiti donacije najvećim proizvođačima, a poslednji će biti “zakinuti” oni najmanji. Kako je i pošteno.

      Dakle, ako imate u Nemačkoj na kući 5-6 kW snage solarnih kolektora – ova umanjenja vas verovatno neće dotaći, ali ako hoćete da postavite hektar solarnih polja, onda vam je državna pomoć mnogo manja. TAKO se to radi u poštenom svetu i građanskim državama, gde je građanin onaj po kom se država ravna.
      Kad su državi bitni tajkuni – onda država donosi rešenja kao Srbija.

      Drugi primer – Hrvatska ima sistem po kome isplaćuje prilično velike novce po kWh, ali samo za elektrane snage do 10KW (što pokriva jedan malo veći kućni krov). Preko toga, cena opada. Takođe, ko kupi solarne panele od domaćeg proizvođača (imaju valjda jednog) taj dobija čini mi se do 15% bolju tarifu.

      Dodatni problem sa “našim” zakonom, tj uredbama – obični građani neće nikad moći dobiti ove beneficije – potreban vam je dobar i skup “poznavalac prilika”, sa vezama, koji ume da podmaže na pravom mestu u državi, kako bi za vas izboksovao licencu za proizvodnju. Obični ljudi nemaju pristup takvim “stručnjacima” niti pare da ih plate, niti pare da finansiraju projekte koji bi to isplatili.

      Sledeći problem – čak i da hoćete da tražite dozvolu sami – procedura je namerno preteška i prekomplikovana, opet da bi se građani oterali od tog kolača od XXX miliona evra.
      Ja ne bi imao ništa protiv feed-in tarifa da se recimo forsiraju MALI ulagači (a samim tim – domaći), pa kad Srbija dotira, red je da bar neko u Srbiji od toga profitira – i pare ipak nekako ostaju u zemlji (sem naravno početne investicije u opremu).

      Ovaj zakon je napravljen za tajkune poput Kostića i/ili političkih lidera, koji imaju ili mogu da dođu do miliona evra keša (kad odluče da naplate svoje dugogodišnje usluge bankama), ulože ih u siguran projekat iza kojeg stoji država – i da više nikad ne razmišljaju o novcu.
      Ti tajkuni i stranački bogataši, neće čak ni koristiti svoje pare, već će, jer su uz vlast, iskoristiti postojeće evropske fondove, predviđene za Srbiju, da ulože tuđe pare, koje su trebale pomoći građanim Srbije.
      U svakom slučaju, sav profit će otići iz sistema Srbije ili će – još gore – poslužiti nesposobnima da nešto pošteno zarade i stvore da jš dalje ulažu, rasturaju još više zdravog tkiva srpske privrede, ubijaju i ono malo slobodnog tržišta i uspostavljaju svoj monopol, dok država i narod izumiru.

      Inače, kad sam kod izumiranja, je l’ znate da Srbija više nema NI SEDAM MILIONA stanovnika?

      Da skratim priču – moglo je biti urađeno tako da se podstakne običan mali ili srednji domaćin, koji hoće da stavi malo solara na kuću ili malu vetrenjaču u baštu ili možda i na njivu – našlo bi se bar par desetina hiljada takvih u Srbiji. Takvom politikom bili bi zadovoljni građani Srbije, Srbija bi dobila svoje obnovljive procente, PDV na uvoz te opreme i donacije bi ostale u zemlji, preduzetnici bi imali jedno uspešno iskustvo više, a procvetale bi firme za projektovanje i postavljanje te opreme. Takav bih projekat podržao.

    • Odlicno objasnjeno kako treba sprovoditi subvencije za proizvodnju elektricne energije iz obnovljivih izvora, ali i za druge slicne stvari.
      ZNACI ZA VELIKE PROIZVODJACE NEMA SUBVENCIJE, jer je svima jasno zasto ulaze u te poslove.
      Obican gradjanin hoce samo da ustedi na racunu za struju, pitanje je koliko ce zaraditi sa recimo elektranom od 10 kw koliko je potrebno za jedno domacinstvo da samostalno pokriva potrebu za elektr.ener., a instalacija takve elektrane se krece oko 10.000 evra.

    • U nemackoj..pa tamo postoje pravila igre institucije,u Bundestagu sede ljudi koji donose jasne zakone bez diskrecionih prava da daju bilo kome bilo kakve subvencije,EU je nesto drugo to je klub drzava,tamo donekle ima,tj u poljoprivredi,to im je ocigledno svima bitno.E sad tam ose privatni kapitalsiti bave biznisom,drzava uredjenjem,a ovde drzava se bavi biznisom,privatnici javnom privredom,oslanajjuci se na JAVNA PREDUZECA,I NA KRAJU GRADJANI TO PLACAJU,KAO STO OVAJ CLANAK KAZE..I TO CE PRESTATI ONOG TRENUTKA,KADA SE BUDZET TJ KAZAN BUDE ISPRAZNIO ))))) ALI BOJIM SE DA CE ONDA BITI REVOLUCIJE

  • Subvencionisanje je normalno ponasanje. Trziste je nesavrseno i zivot je nesavrsen. Zato su nam potrebnme subvencije regulacije i intervencije! Strane kompanije je vazno da dodju zbog svetskog trzista! Ne mozemo na malim i srednim preduzecima nismo Srbija 19 veka!Normalno obnovljivi izvori energije su nam potrebni zbog ekoloski ciste zemlje i zato su potrebne subvencije!

    Ko podrzava DJB najveci neoliberali-Prokopijevic, Aleksandra Jovanovic i Libek. Sindikati nusu bili za Raduloviceve reforme. DJB zeli nas ovim merama uvesti u haos bez prava radnika-strasno u neoliberalni ekstremizam.

    • To nije tačno, Nikola. To je laž (spinovanje, zavitlavanje).
      P. S.
      Ako ćete time da se služite, onda nemojte komentarisati.

    • Da si pročitao Masinu za rasipanje para, bilo bi ti jasno koliko si neistina-lazi izneo u postu. Takodje, pošto se bavim ovom oblasti, od starta su kombinacije ex ministara i likova iz NISa i slicnih u pitanju.
      Nemamo mi ekonomiju za ovakve subvencije i tu sva prica pretaje.

  • Do sredine 2013 je vazila uredba da je moguc otkup po subvencionisanim cenama do 5MW (na nivou Srbije) elektricne energije iz obnovljivih izvora i to zbirno. Dakle ako neko hoce da gradi fotonaponsku elektranu od 1MW on bi morao da dobije dozvolu od ministarstva i da potpise ugovor sa njim ali samo ako kvota od 5MW nije popunjena. Sta se u medjuvremenu promenilo pa se govori o 300MW?

  • Subvencionisanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora je uobičajena praksa u Evropi. Na taj način se stimuliše proizvodnja čiste energije kako bi se u jednom trenutku ugasila proizvodnja prljave energije. Neke zemlje Evrope su blizu tog trenutka. U drugim zemljama subvencije su i veće nego kod nas pa se lako može napraviti “dil” da npr. Švajcarska otkupljuje čistu energiju od nas po njihovoj ceni (oko 30c za fotonaponsku i oko 17c za vetrogeneratore), Srbija plati proizvođača po svojoj ceni (oko 20c fotonaponska, oko 9c vetrogeneratori) i razliku stavi u kasu. Veći izazov je sprovesti isti uslove za sve, iste probleme oko dozvola i ugovora moraju imati i domaći mali investitori i veliki inostrani. Tu se dešavaju nepravde gde je u prvom slučaju demotivišuća potreba za velikom birokratijom i čekanjem, u drugom slučaju se “gleda kroz prste” i daju instant dozvole. Takođe, ono što je nonsens jeste određivanje kvote koju će “veliki” brzo da popune. U Evropi ne postoje kvote već plan da se instalira i otvori najmanje Xkw godišnje čistih proizvodnih kapaciteta. Konačna računica pokazuje da je stimulišuća cena svakako opravdana smanjenjem troškova zaštite životne sredine od zagađenja koje potiče od termoelektrana a koji takođe opterećuju budžet.

  • Sa delom teksta sam saglasan. Što se tiče mini i mikro hidroelektrana, one toliko malo energije daju, a toliko su ekološki štetne da ih jednostavno ne treba spominjati. Srbija ima ogromne gubitke energije, Srbija ne koristi sunčevu energiju za grejanje vode (solarni kolektori za grejanje vode), Srbija troši ogromne količine energije gubi zbog neizolovanih objekata… Kada se reše ove ogromne energetske rupe, onda se prelazi na finije vidove dobijanja energije.

    • Podrska za ovaj komentar od diplomiranog inzenjera energetike, osim mozda za hidro deo. Mi smo zemlja koja ima neverovatno visoku stopu potrosnje energije po bdp-u. Dok se ne sredi energetska efikasnost do nekih pristojniih nivoa, dok gubici el. en. ne opadnu sa sadasnjih sumanutih nivoa na razumne i dok se ne iskoriste solarne mogucnosti sto za el.en. (ovo je skupo ali podize kvalitet lokalne mreze, da ne ulazim u objasnjavanje sada zasto i kako) sto za grejanje vode sto je jos efikasnije, vetar nije prioritetan.

    • Poštovani, i ja sam diplomirani inženjer energetike. Kao inženjer, siguran sam da znate da neki sistem i uticaj na neki sistem treba sagledati sa više strana. Odgovorno Vam tvrdim, što pokazuju i više slučajeva kod nas, da su mikro hidroelektrane jako štetne po životnu sredinu. To nije ni mišljenje, niti nečija analiza, to je stanje sa terena. Uništiti, npr, dva kilometra nekog potoka radi nema cenu, ni opravdanje sa bilo kojoj dobijenom energijom a pogotovu kad je ta energija smešna.

    • Vrlo cesto ne potoka nego prelepih, jedinstvenih, neponovljivih reka koje u normalnoj, uredjenoj drzavi ne bi imale cenu! Bukvalno ce doci do promene geografske karte Srbije…

    • U potpunosti sam saglasan. Ako verujete, ljudi koji su direktno uključeni u zaštitu takvih prelepih vodotokova, slali su tekstove vezane za tu problematiku, ali očigledno nema volje da se to objavi na ovom sajtu.

  • Svakako bi napisao komentar na ovu vest ali posto si ti Nikola izneo svoj stav nekako mi se cini da je svrsishodnije da komentar napisem kao neku vrstu odgovora na tvoj komentar. Vidim da cesto komentarises i to na nacin tipican za jednog neinformisanog, zatucanog glasaca SPS-a 90-tih godina koji sada glasa za SNS. Da si neinformisan ili zatucan to i ne bi bio tako veliki problem za celokupno drustvo nego si ti najverovatnije sluzbenik rezima koji dobija platu u nekom drzavnom preduzecu a da se tamo ne pojavljuje uopste. Pri tom imas zadatak da kuckas komentare na svaku vest koju objavi DJB u pokusaju da opravdas svaki potez rezima u nadi da ce to uticati na nekog simpatizera DJB da “ipak odustane od protivljenja rezimu jer jeste da je lose ali bi sa DJB na celu drzave i njihovim programom bilo sigurno jos gore”. Ima tu dragi Nikola jedna nepremostiva prepreka za tebe i rezim u celini a to je da ljudi koji prate rad DJB ipak glavu koriste za razmisljanje a ne samo za sisanje. I nije to visa matematika veruj mi! Samo se malo osvrnes oko sebe i pogledas kako sve izgleda. Pogledas probleme koje si imao pre 20 godina, pre 4 godine i koje imas danas. Na osnovu tog poredjenja covek shvati sta su rezultati necijeg rada. Ne treba niko misleceg coveka da ubedjuje da je nesto bolje ili losije. Znas to i ti ali si odabrao da radi pukog prezivljavanja sklopis “pakt sa djavolom” i radis to sto radis. Da su tvoji pretci tako radili kroz istoriju tebe danas ne bi ni bilo. Ali nisu Nikola. Odoleli su pod pritiskom Turaka, Austrougara, Nemaca pa ce nadam se odeleti i pritisku SNS-a. Imaj na umu jos jednu stvar a to je da u odnosu domacin-parazit domacin moze bez parazita a ne obrnuto. Zapitaj se nekad od cijeg poreza ces dobiti platu od koje ces kupiti nesto da jedes ako sve sto vredi i hoce da radi iz Srbije ode…
    A sada malo i na temu obnovljivih izvora energije! Naravno da je razvoj te oblasti pozitivna stvar za drustvo u celini jer u buducnosti kada se novac ulozen u vetrogeneratore i solarne elektrane povrati imamo skoro besplatnu energiju. Imati energetsku nezavisnost i pri tom ne zagadjivati svoju zemlju je fenomenalna stvar. Cak ni subvencionisanje zbog trenutno visoke cene nije nikakav problem. Problem je dragi Nikola sto do statusa povlastenog proizvodjaca koji bi mogao da prodaje elektricnu energiju po subvencionisanim cenama ne moze da dodje svako ko za to ispuni propisane uslove. Ne moze jer ne moze da plati reket rezimu. Na stranu sto da bi stekao status povlascenog proizvodjaca moras otvoriti firmu i biti pravno lice, treba ti saglasnost elektroprivrede za koju ne znas ni gde da apliciras, zatim saglasnost nadlezne vladine agencije itd. Da bi sve to dobio moras debelo da podmazes nekoga. Medjutim veliki igraci koji ocigledno imaju nameru da u taj biznis u Srbiji udju ne zele da im kvotu popunjavaju tamo neki mali individualni proizvodjaci sa panelima na krovovima i onda se jednostavno sa rezimom dogovore, uz odgovarajucu cifru, da se izdavanje dozvola malim proizvodjacima sabotira. Evo jedan prost primer. Instalacija solarnih panela instalisane snage 20KWh kosta u Srbiji oko 25000 eura sa PDV-om. To zauzima 120 kvadrata krova. Godisnja proizvodnja po KW instalisane snage u Srbiji je oko 1200KWh. Pri tom je subvencionisana cena KWh iz solarnih elektrana u Srbiji 0.2 eura/KWh. Prostom racunicom dodjes do toga da je profit na godisnjem nivou 20*1200*0.2=4800 Eura. Platis porez na dobit 10% i ostane ti 4320 Eura. To je prihod na ulozeni kapital u iznosu od 17.28%. Takav profit uz nikakav rad je nezamisliv u Srbiji za bilo kakav posten posao. A koliko si ti Nikola kuca u Srbiji video sa Fotonaponskim solarnim panelima prikljucenim na mrezu? Ja nijedan a obisao sam Srbiju uzduz i popreko. Jel ti mislis da u Srbiji bas niko ne ume da izvede ovu racunicu i ubira profit od 17.28% nego ulaze novac u stan u Beogradu ili Novom Sadu i izdaje ga nekom polusvetu za 150Eura mesecno.
    I na kraju da zavrsim sa jednom molbom da mi ti Nikola sad na moj tekst konkretnim podacima dokazes da ja nisam u pravu. To ti je ujedno i prilika da dokazes svima na ovom sajtu da nisi bot SNS-a.

  • Tekst gospodina Arsenijevića je odličan i gađa pravo u centar – ko će imati najveću korist od izgradnje vetrogeneratora. Zašto tu ne bismo primenili drugačiji model od davanja prava investitoru da gradi vetrogeneratore? Na primer, da zakonski regulišemo da je i energija vetra prirodno bogatstvo kojim raspolaže država (ili energija bilo kog drugog ekološkog energetskog izvora), a da onda ustupamo po modelu koncesije investitorima pravo na izgradnju postrojenja za proizvodnju električne energije na 20 ili 30 godina posle čega država postaje vlasnik postrojenja. Ili, da je država od starta vlasnik recimo u udelu od 30%… Samo naglas razmišljam. Verovatno postoji još načina da se zaštiti državni interes.,

  • Nisam primetio bitan deo u tekstu i raspravi. Radi se o samoj strategiji priključenja EU i odnosu prema tom pitanju.
    Ukoliko želimo da budemo deo Unije, koliko mi je poznato,2% proizvedene električne energije mora biti iz obnovljivih izvora. Tu se ne računaju hidrocentrale.
    Ne sporim kritike generalno špekulantsko-korupcionaškog sistema i odnosa prema ovom pitanju, ali me zanima odnos DJB prema “aksiomima” kada je u pitanju pristup EU,kao i generalnom stavu o samom pristupu u sadašnjem trenutku.
    Priče o tajkunima i lošim namerama sistema da zloupotrebi budzetska sredstva verovatno stoje,ali je najlakše rešiti problem jednostavnim odgovorom na pitanje:”Mora li Srbija da ima ovakve izvore energije ili ne – po svaku cenu?”

  • Gospodo, u Beogradu sa svojih 2 000 000 stanovnika tinja rat izmedju gradjana i KOMUNALNOG ŠLJAMA. Danas sam bio na jednom od protesta ispred sedišta KOMUNALNOG ŠLJAMA u Makenzijevoj ulici. Iako ,mala grupa protestanata, palo je dosta teških reći i vidi se odlućnost da se ide do KRAJA.
    A kraj znaći NASILJE sa obe strane. Tako da batalite ta pitanja o KW i 30% , 40%, več dajte da rešavamo probleme koji nas sustižu. Da ne bude “Kuća gori a baba se češlja”

    PRIMER 1 :

    Živim na Lekinom brdu u porodičnoj kući od 1920 godine ( u dedovini ) Šetam psa redovno u Južnom Bulevaru ,okolina Djerdapske i Šumatovaćke..
    Pre mesec dana vidim par roma kako se vrzmaju oko kuće ( ŽUMATOVAČKA 161) i shvatam da če je opljačkati s obzirom da u njoj trenutno ne živi niko. Kuča ima kovanu ogradu ,interfon uredjeno dvorište.
    Odem kuči, pozovem policiju,objasnim šta se dešava.
    Kažu. poslače patrolu.
    Izadjem sa psom još jednom,pola sata kasnije, vidim patrola u dvorištu legitimiše lopove.
    Kažem sebi . Dobro je i odem na posao.
    Predveče opet šetnja sa psom kad u dvorištu pir, muzika meso opšta radost.
    Danima več dolaze kamionciči koji odnose TUĐU IMOVINU OPLJAČKANU.Frižidere, ormane ,krevete cak su i interfon isčupali.
    Možda vi znate roma vodoinstalatera, limara, obučara, mesara, bravara………
    Ja ne znam!!!
    Šta bi se desilo MENI kada bi špartao gradom sa onom SKALAMERIJOM-MOTOKULTIVATOROM skupljajuči sekundarne sirovine od Terazija do Slavije??
    Protiv Roma nemam apsolutno ništa ali imam protiv SISTEMA koji na radi!
    PRIMER 2 :
    Pre dva-tri dana oblepljene su bandere sa UPOZORENJEM na KOMŠIJU- TAKSISTU P E D O F I LA u delu oko osnovne škole “SINIŠA NIKOLAJEVIČ” ispod “Crvenog krsta” ka Južnom bulevaru. Majka ugrožene devojčice je navela ime i prezime PEDOFILA koji je nagovarao njenu čerku da uđe u taksi ,koji vozi, a kad nije uspeo ,onda je poceo da je psuje i preti joj. Na upzorenju ima slika auta i reg. broj.
    Javila je sve to policiji i odgovor je bio:
    Da, da imamo ga u evidenciji.
    Smatram da su to stvari oko kojih treba da insistirate i pokažete građanima da SISTEM NE RADI.
    Jer ukoliko se, na dnevnom nivou, stvari ne počnu popravljati ….bojim se uzimanja prevde u svoje ruke.

    • Gospodine, potpisujem sve sto ste rekli jer ja to isto pricam decenijama ali niko ne zeli da cuje. Uzgred, o glavnoj temi ovog clanka znam mnogo jer sam pre par godina kupio pola hektara zemlje na odlicnoj lokaciji za solarne panele. Sa par rodjaka sam sklopio “finasijsku konstrukciju” i krenuo da se raspitujem i proucavam zkonsku regulativu. Vrlo brzo sam odustao od cele price jer su mi nadlezni saopstili da postoje kvote koje se dobijaju na tenderima, da su te kvote raspodeljene unapred za dve godine itd. a kako ja ne pripadam grupi podobnih nije postojala ni teorijska sansa da nesto dobijem. Inace, na jednom od predavanja o solarnoj energiji koje su drzali Nemci saznao sam podatak da se sada u Austriji i Spaniji solarne elektrane dodatno oporezuju jer ih tamo ima i previse. Zanimljivo, zar ne?

  • Neulazeći ?
    NE_ULAZEĆI
    Negacija se piše odvojeno od glagola, u ovom slučaju, glagol je ulazeći. Negacija glagola se uči u 4. osnovne.