Autorski tekst Istočna Srbija Rudarstvo

Razmere katastrofe u RTB-u Bor

Podsećanje na izlaganje u Skupštini

U izlaganju u Skupštini Republike Srbije povodom ekspozea mandatara Aleksandra Vučića naveo sam dve ključne konstatacije u vezi sa poslovanjem RTB-a Bor:

1. Zacrtana strateška razvojna opredeljenja nisu ostvarena:

  • Tehnološki cilj – proizvodnja 80.000t anodnog bakra se ostvaruje sa  39%.
  • Ekonomski cilj – rentabilna proizvodnja ni izdaleka nije ostvaren, svake godine se ostvaruju gubici u poslovanju koji sa sadašnjom cenom bakra na tržištu iznose preko 100 miliona $ godišnje.
  • Ekološki cilj – dostizanje svetskih standarda, takođe nije postignut, emisija SO2 u atmosferu redovno je daleko iznad dozvoljenih granica.

2. Program revitalizacije proizvodnje u RTB Bor je postao najveća promašena investicija u Srbiji.

Zbog takvih konstatacija postavio sam pitanje mandataru:

„Na osnovu čega nova Vlada Republike Srbije planira dalji uspešan rad RTB Bor, kada je prethodna Vlada program razvoja realizovala sa katastrofalnim rezultatima a usvojeni UPPR nije ostvariv?“

Mandatar mi na to pitanje nije odgovorio. Zbog toga smatram neophodnim da stručnoj i ostaloj javnosti Srbije pružim detaljnije objašnjenje pravog stanja u RTB Bor, koje nije moglo stati u minut ipo mog izlaganja.

Objašnjenje problema

Od radnika RTB Bor, građana Bora i Majdanpeka, kao i javnosti Srbije menadžment kompanije i aktuelna Vlast kriju istinu o stanju u preduzeću. Uporni pokušaji pojedinih stručnjaka, među koje ubrajam i sebe, da skrenu pažnju javnosti i ukažu na razmere katastrofe koja je učinjena i još uvek se čini u RTB Bor su gušeni svim mogućim sredstvima: uterivanjem straha, otpuštanjem, diktatorskim ponašanjem nesposobnog menadžmenta, manipulacijama, bezočnim lažima, potkupljivanjem i zastrašivanjem medija, kao i ogromnom količinom izvrtanja istine. Sve to je bilo poduprto bezrezervnom podrškom aktuelne Vlasti. Iz poslovanja RTB Bor potpuno je potisnuta struka i nauka. Kompanijom je zavladala politika i politikanstvo, usmereno samo ka jednom cilju: bogaćenju umreženih pojedinaca. Takvim delovanjem u dugom vremenskom periodu kompanija je dovedena do propasti. Zbog toga sam dana 30.07.2016. god. direktoru RTB Bor Blagoju Spaskovskom uputio otvoreno pismo u kome sam javno zatražio njegovu smenu.

Stanje kompanije, kao što sam pomenuo u uvodnom delu, ima tri aspekta: tehnološki, ekonomski i ekološki. Potrudiću se da u daljem tekstu stručnoj i ostaloj javnosti ukratko objasnim razmere i težinu sva tri aspekta pojedinačno.

Tehnološki aspekt

Programom revitalizacije rudničkih kapaciteta u kompaniji RTB Bor je trebalo da se od domaćih koncentrata počevod 2014. god. proizodi 80000 t/god. bakra. U realizaciju tog programa uloženo je oko 120 miliona $. Ostvareno je:

proizvodnja

Ostvarena proizvodnja koncentrata iz sopstvenih sirovina ni izdaleka ne može da zadovolji kapacitete nove metalurške linije, te je od polovine 2015. god. započela prerada uvoznih koncentrata. Cena koštanja takve prerade iznosi oko 1700 $/t, a vlasnik koncentrata uslužnu preradu plaća oko 300 $/t. Na svakoj proizvedenoj toni bakra RTB Bor gubi oko 1400 $ a vlasnik koncentrata zarađuje oko 300 $. Do kraja prve polovine 2016. god. na ovaj način ukupno je proizvedeno 22784 t bakra, što je izazvalo gubitke samo u tom delu u iznosu od 31,9 miliona $ (a vlasnik koncentrata je profitirao oko 6,8 miliona $).

Ekonomski aspekt

U razvojnim dokumentima na osnovu kojih je realizovan investicioni zahvat u RTB Bor vredan preko 400 miliona eura, projektovana je cena koštanja proizvodnje bakra od 5400 $/t a prodajna cena na tržištu od 8000 $/t u prvoj varijanti i 8500 $/t u drugoj varijanti. Kao stručnjak za tu oblast moram primetiti da ni jedna kompanija u svetu ne bi ušla u razvojni i investicioni ciklus tako velikog obima na toliko prenaglašeno optimističkim, krajnje nerealnim prognozama. Nijedna!

Sasvim je normalno što su se kao rezultat tako nerealnih planova u praksi ostvarivali gubici: ostvarena cena koštanja proizvodnje bakra je bila daleko iznad projektovane, na nivou od oko 9000 $/t, a njegova prodajna cena daleko ispod, tj. u periodu 2014. – prva polovina 2016. prosečno na nivou od 6050 $/t.

U donjoj tabeli se mogu videti razmere ekonomske katastrofe u RTB Bor. Ukupan gubitak u 2014. i 2015. god. iznosi 250 miliona $ i ako se tome doda realan gubitak tokom prvog polugođa 2016. god. od najmanje 60-tak miliona $, to se penje na oko 300 miliona $.

U tom svetlu krajnje manipulantski deluje izjava da je na kraju prvog polugođa 2016. god. RTB Bor ostvario dobitak od 6,5 miliona $. Ta izjava je data sa ciljem da se sakriju gubici ostvareni posle predaje UPPR (1. april 2016.) i prikaže da od tada kompanija posluje pozitivno. Prava istina je da se i posle tog roka u RTB Bor ostvaruju gubici reda veličine 10-tak miliona $ mesečno.

ekonomija

Ekološki aspekt

Ekološka dimenzija programa razvoja RTB Bor je u javnosti najviše isticana. Posle više od jednog veka enormnog aerozagađenja, građani Bora su sa velikom olakšanjem i nadom prihvatili takav program. „Čisto nebo iznad Bora“ je postala najviše korišćena parola. Investicioni ciklus je završen, nova topionica je proradila, ali se odmah videlo da iščekivanja građana Bora nisu ostvarena.

Iz meseca u mesec postajalo je sve jasnije da je nada izneverena i da glavni ekološki problem Bora nije rešen. Prvi zvanični izveštaji stručnih komisija su jasno ukazali da je iskorišćenje sumpor dioksida iz procesa metalurgije redovno ispod 90 %, a projektovano je na minimalno 96,85 %, prosečno 98,5 %. Ti izveštaji se nisu svideli menadžmentu RTB Bor i sklonjeni su od javnosti.

Tokom 2016. god. ekološka situacija u Boru je bivala sve gora i gora. I najvećim nevernim Tomama je postalo jasno da novo metalurško postrojenje u boru radi daleko od projektovanog režima. Donja tabela je napravljena na osnovu ograničene količine podataka do kojih sam mogao doći, pravi pokazatelji se mogu donekle, ali ne u značajnoj meri, razlikovati od prikazanih, ali red veličine ekološke katastrofe je sasvim očigledan. Razmere ekološkog zagađenja su petnaest puta veće od projektovanog. Potpuno je irelevantno da li je aerozagađenje deset, petnaest ili dvadeset puta veće, apsolutno je izvesno da je ono u zoni katastrofalnih razmera.

ekologija

Zaključak

Kao Narodni poslanik ja sam u Skupštini RS javnost Srbije upozorio na razmere katastrofe u RTB Bor. Takođe sam javno zatražio smenu neodgovornog menadžmenta RTB Bor.

Ministarstvo rudarstva i energetike nije reagovalo.

Vlada RS nije reagovala.

Predsednik Vlade RS nije reagovao.

Na taj način najviši predstavnici Vlasti su postali saučesnici u ovoj katastrofi i nosioci odgovornosti za dalje posledice koje se svakim danom uvećavaju i usložnjavaju.

dr Branislav Mihajlović
narodni poslanik
naučni saradnik

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Dobro je da ostanu pisani tragovi sta se sve radilo u Srbiji. Ako nekad dodjete u situaciju da vodite ovu zemlju nemojte zabraviti ove i slicne tekstove i afere. Sve do jednog ih treba pozvati na krivicnu odgovornost u suprotnom narod ce biti razocaran i vasom vlascu.

  • Kratka i dosta jasna analiza poslovanja RTB Bor. Ono što nedostaje je
    ŠTA JE REŠENJE ili bar predlog rešenja. Mislim da sa vašim znanjem
    i iskustvom mora da se razumno izloži gde vi vidite rešenje.
    Ono što mene zanima je sledeće:
    1. Ima li u basenu rudnika Bora još bakarne rude u dovoljnoj količini
    i koncentraciji bakra za ekonomski isplativu proizvodnju.
    2. Sa sadašnjom berzanskom cenom bakra gde je granica isplative
    proizvodnje bakra.
    3. Da li vi predlažete zatvaranje RTB Bor.
    4. Da li vi predlažete drastično smanjenje broja zaposlenih.
    5. Da ste vi direktor RTB Bor šta bi ste prvo a šta zadnje uradili.
    6. Šta je garancija da će se vaši predlozi u datom vremenu ostvariti.

    • Ako je bolje rešenje zatvoriti RTB Bor, a radnicima plaćati plate da ništa ne rade, samo da se ne prave ovoliki gubici, onda tako treba.
      Ovo kažem u najgorem slučaju, jer sigurno postoje neuporedivo bolja rešenja. Restrukturiranje se u svetu radi više od jednog veka, tako da je i Bor moguće dovesti u red ili bar srediti da ne bude rupa bez dna.

    • Šest pitanja G-dina Kalabe, taksativni odgovori:
      1. Ima. To je rudno telo “Bortska Reka” koje je od svetskog značaja, a iz postojeće koncepcije razvoja rudarstva je potpuno izbačeno. Kao da je neko to namerno učinio.
      2. Dugoročna projektovana cena koštanja ne sme biti iznad 5000 $/t. To je u RTB uz promenu postojeće strategije ostvarljivo.
      3. Ne, nikako. Predlažem promenu strategije kompanije usmerene na profitabilno poslovanje. RTB Bor koji proizvodi bakar po 9000 $/t a prodaje po 4700 $/t nikome nije potreban.
      4. Ne imperativno. Sa ovakvim nivoom produktivnosti RTB Bor nema šansi za pozitivno poslovanje. Postoje dva rešenja: dizanje nivoa proizvodnje i smaqnjenje broja radnika. Ima dosta prostora za prvo rešenje.
      5. Prvo bih zaustavio “dalje kopanje rupe” u kojoj smo, jer to je suludo. Paralelno bih radio na promeni strategije razvoja kompanijae u pravcu opisanom pod tačkom 2. Takva strategija je moguća. To kažem kao ekspert.
      6. Promena okvira za poslovanje. Promena sistema u državi. Izbacivanje politike iz preduzeća, naročito velikih državnih kompanija. Ustupanje struci i nauci one pozicije koja im pripada.

    • Poštovani G-dine Kalaba, taksativno odgovaram na Vaša pitanja:
      1. Da, glavni nosioc ekonomski isplative rude je rudno telo “Borska Reka”, koje uopšte nije obuhvaćeno postojećim konceptom eksploatacije.
      2. Dugoročna prognoza prodajne cene bakra na tržištu ne sme se sagledavati na nivou iznad 5000 $/t.
      3. Bila bi velika greška da se RTB Bor zatvori.Treba ga strateški preusmeriti na profitabilno poslovanje.
      4. U Boru je neverovatno nizak nivo produktivnosti, i to se može poboljšati na dva načina: dizanjem proizvodnje i smanjenjem broja radnika. Prvoj varijanti dajem apsolutnu prednost, jer za nju postoje mogućnosti.
      5. Prvo bih promenio strategiju i koncept poslovanja usmerene prema rentabilnom poslovanju kompanije. Zadnje što bih uradio je njeno zatvaranje.
      6. Promena okvira za poslovanje, promena sistema u državi, isterivanje politike iz privrede, naročito velikih državnih kompanija, ustupanje struci i nauci one pozicije i značaja koje im pripadaju.

    • Kada je zatvarana Elektronska industrija u Nisu, kada je 30 000 ljudi ostalo bez posla, nikoga nije bilo briga i niko se nije sekirao za radnike. Zasto? Pa zato sto nije bilo isplativo za drzavu. I tu nema spora. Sta onda trazi ovaj RTB Bor? Kome su u interesu toliki gubici? Mislim da je jasno i retardiranima. Ovde se na toliko seljacki nacin izvlaci novac iz budzeta da je to jasno i retardima. Samo kriminalac moze da podrzava opstanak RTB-a pod ovakvim uslovima. Upravo to je nas premijer, kriminalac.

    • Razne privilegovane firme sa raznim privilegovanim biznismenima. Zamisli, jbte, kakvi bi ti i ja bili biznismeni da dobijemo bespovratni kredit od po 10 miliona evra, a onda privilegovanu cenu obrade bakra? 🙂

  • Hvala g-dine Mihajloviću na odgovorima. Suština budućih promena treba da
    su brojke, rokovi, odgovornost i garancije da će preuzeti posao biti završen
    kako su se dve strane dogovorile.
    Ono što me dalje zanima je sledeće:
    1. Da li bi vi napravili tim na čijem bi čelu bili i preuzeli odgovornost za
    pozitivno poslovanje RTB Bor.
    Koje su vaše reference u rukovođenju procesom proizvodnje ili dela proizvodnje.
    2. Ko bi bili članovi toga tima, odnosno koliko stručnih i odgovornih ljudi treba
    po vašem mišljenju za rukovođenjem tako složenim sistemom kakav je RTB Bor.
    3. Da li su članovi tima svi iz RTB Bor ili moraju da se dovode ljudi sa strane
    i odakle.
    4. Koliko treba da je vaša plata i plata članova tima da se upuste u takav ozbiljan
    radni poduhvat. Možda je rad na procenat od profita bolja ideja od plate.
    5. Koje su garancije da će te uspeti a da imate potpuno odrešene ruke.

    Pozivanje na promenu sistema je nešto što će trajati veoma dugo i pitanje je
    u kome pravcu će ići. Zvuči kao dobar izgovor
    Ako DJB ima spremne timove za Smederevo i RTB Bor bolja referenca za nas
    koji ceo život radimo u privatnom sektoru i u zoni pozitivnog poslovanja nije
    potrebna.

    • Uz dobra pitanja gospdina Kalabe, postavio bih još par pitanja:
      1. Kako se do sada pokrivao gubitak preduzeća, da li su uplaćivane subvencije, podizani krediti…?
      2. Koji je red veličine potencijalne investicije za Vaš koncept oporavka preduzeća? Postoji li prostor u budžetu za tu stavku i koje je projektovano vreme za povratak investicije nazad u budžet (grubo računajući samo profit a ne i poreske prihode)?

    • Gospodine Kalaba
      1.Svaki od delova i celokupan kombinat moraju biti rentabilni. Ne rentabilne delove treba unaprediti ili zatvoriti.
      2.Svi rukovodioci moraju biti stručni i spremni da pošteno i pregano rade
      3.Transparentnost i kontrola sa ličnom odgovornošću
      4.Nabavka od proizvodjača i prodaja krajnjim korisnicima. Svi oni doduše nude provizije iako su sa razvijenog zapada.

  • Ovo je ključni problem u većini ustanova i preduzeća:
    “Uporni pokušaji pojedinih stručnjaka, među koje ubrajam i sebe, da skrenu pažnju javnosti i ukažu na razmere katastrofe koja je učinjena i još uvek se čini u RTB Bor su gušeni svim mogućim sredstvima: uterivanjem straha, otpuštanjem, diktatorskim ponašanjem nesposobnog menadžmenta, manipulacijama, bezočnim lažima, potkupljivanjem i zastrašivanjem medija, kao i ogromnom količinom izvrtanja istine. Sve to je bilo poduprto bezrezervnom podrškom aktuelne Vlasti. Iz poslovanja RTB Bor potpuno je potisnuta struka i nauka. Kompanijom je zavladala politika i politikanstvo, usmereno samo ka jednom cilju: bogaćenju umreženih pojedinaca. Takvim delovanjem u dugom vremenskom periodu kompanija je dovedena do propasti.”

    To se mora promeniti.

    • Pozdravio bih kolegu Mihajlovića iako se ne poznajemo. To sam već uradio jer se ne potpisujem pseudonimima. Moje ime je i na Internetu kao autor radova koji se tamo nalaze. Podršku za ovo što iznosim je , ne kao anonimus, već kao osoba koja se legitimisala. Ako treba, u perverznim diskusijama, koje iniciraju udbaši, objaviću i moj JBMG. Neću se osvrtati na ono što je kolega Mihajlović rekao, jer je to za sve normalne ljude aksiom. Osvrnuo bih se na jednu drugu stvar. Ja sam se uvek uključivao kada sam video da se udbaši, za svoj sendvič, uporno trude da “skrenu stvar” sa suštine. Mislim da smo dobro radili. Ko je nepristrasno, kao i ja, pratio saopštenja na ovome mestu u vremenskom periodu od nekoliko meseci, može lako da primeti da više nema pseudonima tipa nina, Igor, Otac Makarije itd koje sam ja prozvao kao udbaše. Samo ih treba prepoznati. Gurajte gospodo, udbaši gube bitku !

    • Gospodine Radoševiću, zašto te komentatore nazivate udbašima? Otkud Vam to?
      Zar “oca Makarija” tako da okarakterišete?

  • Odličan tekst u serijalu o RTB-u Bor. Ovo su pravi autorski tekstovi, analitički i argumentovani. U komentarima se vide i rešenja. O tome ćemo, nadam se, dobiti još jedan tekst. Srdačan pozdrav za gospodina Mihajlovića sa Istoka Srbije.

  • G. Branislav Mihajlović je dao dobar presek poslovanja RTB. Njegovoj analizi verujem jer je data sa ekspertskog stanovišta i citiranjem argumenat koji su potkrepljeni činjenicama. I to vrlo brzo i lalo proverljivim.
    On je takođe odgovarajući na komentare dao i ekspertsko viđenje izlaska iz stvorenih problema.
    Međutim da bi se zaista izišlo iz problema i započela profitabilna proizvodnja bakra potrebno je primeniti menadžersko-marketinško-organizacione poteze. Takve poteze, dokazano je na bezbroj primera, ne može da povuče javni sektor (politika, ministarstva, bikrokretija ni JP menadžment. Takve poteze može da povuče jedino preduzetnički sektor. To znači privatizacija preduzeća.
    Javi sektor treba samo da napravi ambijent za dobro poslovanje – zasnovan na interesima građanki i građana Srbije.
    Civilni sektor uvek je dobra “nadzorni organ” naročito kada se radi o ekološkom aspektu poslovanja RTB što je g. Branislav Mihajlović odlično obrazložio.
    Partnerstvo na ovakav način sva tri najvažnije činioca srpskog društva garantuju uspeh.
    Do sada je nekoliko privatizacija RTB propalo.
    Politika, ni Borisa Tadića ni Aleksandra Vučića, nije napravila povoljan ambijent za poslovanje RTB, a ovog poslednjeg je zapravo napravila jako loš partokratski ambijent.
    Civilno sektor (građane i njihova udruženje) do sada nijo nije ni pitao ništa.

  • Voleo bih da mi g-din Mihajlović odgovori na ranije postavljena pitanja.
    Kako ceo život vodim malu firmu slažem se sa Borislavom da za sada samo
    privatna inicijativa može uspešno da vodi velike i male firme.
    Ali ako je utakmica u vođenju posla otvorena zašta se zalaže DJB, cilj jasan
    i proverljiv (profit, visina plata, broj zaposlenih), zašto se ne bi pokušalo
    i sa timom sastavljenim od ljudi iz RTB Bor.
    Nismo se usrećili sa prodajama i privatizacijama PROIZVODNIH preduzeća
    u našoj Srbiji.
    Ima još ljudi koji su spremni da se upuste u bitku koja se zove tržišna privreda.
    Samo ih treba ohrabriti, dati im odrešene ruke i veoma dobro platiti ako daju
    REZULTAT.
    U socijalizmu je bilo veoma mnogo uspešnih direktora.
    Ovo su teme koje DJB treba da iznese u javnost, skupštinu i na mrežu.
    Obavezno sa analizom problema i obavezno predlogom REŠENJA.
    Na primer:
    1. Predsednik privredne komore Srbije i Beograda može da bude samo uspešan
    privrednik sa besprekornom biografijom. Biraju ga glasanjem uspešne firme a ne
    političari koji nemaju ni dana radnog staža.
    2, Inženjerska komora Srbija broji oko 25 000 članova od koga je polovina odnosno
    12500 aktivnih. Pogledajte kako se biraju rukovodeći kadrovi u komori. Smešno i
    komično u isti mah. Umesto da se glasa preko interneta, šalju se neki papirići na
    adrese članova, pa se formiraju neke liste, pa opet papirići, pa opet glasanje
    poštom. Kao da je reč o delegatskom sistemu iz vremena samoupravljanja.
    Zašto se to radi. Pa na taj način se isti ljudi samo pomeraju na različita mesta u
    komori. Glasa najviše 10 % ljudi.
    Tako imamo komoru koja se bavi seminarima, obaveštenjima, polaganjem stručnih
    ispita i sl. što nikako ne bi trebalo da joj je primarni posao. Primarno mora da
    brani struku od ministara, premijera i onih koji su od struke napravili cirkus.
    Nadam se da nisam preopširan ali ovo su 2 teme koje DJB treba da pokrene.

  • Milane možete pročitati nešto što sam ovde već pisao da se ne bi ponavljao. http://dostajebilo.rs/mandatar-jos-nije-pokazao-ekspoze-pisan-rukom-na-450-strana/

    Ja sam iz starijih generacija koje su imale svog cinkaroša na fakultetu, u bioskopima i pozorištima je postojala “fantomska karta” za mesto koje je bilo rezervisano, svuda prisutni udbaši su se pojavljivali niotkuda u incidentnim situacijama, itd tako da mi nimalo nije teško da prepoznam “građanina na službenoj dužnosti” na ovom blogu. Termin udbaš sam zadržao iako i mom kontekstu on ima i šire značenje. Ne mora da bude samo član službi već i bot, kako to sada kažu, drugih političkih opcija i drugih grupacija koje za zadatak imaju da od informacije na blogu naprave “izvrnutu realnost”. Mlađi to ne mogu da osete i često su lako uvučeni u takvu igru pa im treba skrenuti pažnju šta se stvarno dešava. Milane, nemojte mi samo reći da ovo niste sve znali, ako niste možda i nova pseudonimska reinkarnacija Oca Makarija.

  • PROPAST, NE NJEGOV, VEĆ NAŠ!

    Da je osnovni problem u RTB Bor nesposobno rukovodstvo, a da preduzeće ima perspektivu, prema konstataciji Fiskalnog saveta i gospodina Branko Pavlović, verovatno je tačna. Da se razumemo, u RTB Bor ne postoji rukovotstvo, postoji samo Blagoje Spaskovski, koji je zvanično postavljen od Vlade Srbije za generalnog direktora, no on obavlja sve funkcije od predsednika Upravnog odbora, Skupštine preduzeća, ekonomista, rudar, metalurg, operativac i što ne još. U stanju je da posvađa oka dva, upropastio je Kombinat, proizvodnju bakra, životnu i radnu sredinu (svakodnevno zločinački truje borane i prekrasne boranke), kadrovsku strukturu, a radnje koje su s druge strane zakona su na pretek. Ovo sve Vučić “ne vidi i ne zna”, a vrapci na grani sve to znaju. Njegovi saradnici su da klimaju glavom, da se šlihtaju i da “osluškuju” ulicu. Gde to ima da nova topionica truje okolinu više nego stare do sada, gde se nova topionica remontuje nakon godinu dana od pustanja u rad, niti postigla projektovane parameter i one iz hvalospeva čelnika? Ima, u Boru! Deo dugova su otpisana po UPPR-u, a ostatak biće zapisana takođe na grbači naroda. To je sadašnjost RTB Bor za zadnjih osam godina, kako “ne(raz)umno” rukovodi Spaskovski isključivo za sebe i svojima, dok misli da mu trebaju. On je otkačinjao redom: Šajinovića, Dinkića, Tadića, još nije Vučića. On je najmudrija glava sa svojih 69 godina, a nije penzos, već vodi gigant i doveo ga do ambisa. Čelnika RTB Bor ne mogu da smene inženjeri, niti sindikati, može samo Vučić, ali neće, mi ne vidimo zašto. Šta je dobro uradio Sosa? Uveo zastarelu i nerentabilnu tehnologiju (prva peć je puštena u rad još 1949. godine), uradio topionicu po Flash Smelting tehnologiji najmanjeg kapaciteta u svetu (80 kt/a, tehnološko iskorišćenje 70-80% (projektovano 98%), ostvareni troškovi proizvodnje bakra iznad 9.000 $/t (projektovani 3.192 $/t, sadašnja cena na LMI 4.695,5 $/t). Njegov najveći životni uspeh je da poveća dugovanja RTB Bor na 1,2 milijarde evra i da otpiše devetsto miliona evra, za sada, na grbači poreskih obveznika, a ostala dugovanja otpisaće u narednom periodu po ustaljenoj mu tehnologiji. Gde tu Vlada vidi dobrog, boljitka i izlaza iz krize? Priče idu u medijima, a stvarno rešenje Vlada nema, i dok mutavo sluša čelnika RTB Bor, nećega niti imati, a zašto će joj služiti. Važno je da ima Sosu, koji se ne razlikuje od “Sojke ptice“ na jadnom Domu kulture u Boru, a izmislila je njegova (pre)visoka intelegencija i intelektualnost nižeg ranga. Preporučujem naraštaju da ne prihvata njegove (su)lude metode, navike i delanje. Na kraju čestitke na hrabrosti Samostalnog sindikata Topionice i njegovog predsednika gospodina Vasilija Ševčenka i Sindikatu rudara Srbije i njegovog predsednika Miljkovića, nekada omiljenog kadra Sose, da podignu glas protiv uništivača i terminatora RTB Bor, a za dobrobit RTB Bor i istošne Srbije i cele Srbije. Činitelj ovih (ne)dela da se pošalje u Genčićevu vilu na „oporavak“ iz nužde.

  • Bio sam zauzet preko vikenda i nisam bio u prilici da kao autor teksta odgovorim na postavljena pitanja i komentare. Izvinjavam se zbog toga.
    Prvo ću taksativno odgovoriti na nova pitanja G-dina Kalabe:
    1. Da, pod dva uslova: prvo, da se u Državi promeni sistem, koji će prepoznati interes da se velikim državnim kompanijama obezbede preferencijali za uspešno poslovanje, i drugo, da oni koji su odgovorni što je RTB Bor doveden do katastrofe budu procesuirani. Što se referenci tiče, ceo radni vek, 40 godina, sam proveo na rukovodećim i rukovodnim funkcijama u RTB Bor.
    2. To je sledeći korak: tim stručnjaka sposoban da prvo osmisli strategiju i koncepciju izlaska RTB Bor iz najveće krize u svojoj istoriji i drugo, da je uspešno sprovede. U njemu bi morali biti stručnjaci iz oblasti tehnike, ekonomije, prava, marketinga.
    3. Članovi tima bi morali biti najbolji stručnjaci koje Srbija ima u toj oblasti, a za pojedine oblasti bi morali biti i pojedinci iz inostranstva (tu mislim na oblast primene novih tehnologija pre svega).
    4. Osnovna plata + procenat od profita uz jasno definisane uslove. I suprotno – šestomesečni izveštaji Vladi RS, i ako su oni negativni – automatska smena menadžmenta.
    5. Garancija bi se sastojala iz dva segmenta: Prvi – da Vlada RS najzad shvati da je njen prvenstveni intetres da svim sredstvima podržava velike privredne sisteme, jer njihov profit direktno puni budžet (potpuno suprotno od onoga što se dešava danas) i drugi – sposoban stručni tim, koji ima kapaciteta i koji će “znati i umeti” da sprovede zacrtanu strategiju.
    Takođe je bilo još pitanja, pa ću na njih odgovoriti jednim generalnim zaključkom: Ja kao stručnjak i ekspert nikada ne bih kritikovao bilo koje stanje u struci da nemam mišljenje i konkretan predlog da se ono može popraviti.

  • Gospodine Mihajlovicu,

    Prvo, hvala Vam na tekstu. I sam sam upucen u javasluk u RTB-u te me ova tema svakako interesuje. Pisali ste iznad o ogromnoj neproduktivnosti u preduzecu. Svakako ste svesni da to nije problem samo u RTB-u vec i u svakom drugom “javnom dobru”. Fabrika pumpi “Jastrebac” i dalje zivi, ali samo na papiru, u stvarnosti oni nikad nece ni moci da stanu na noge, jer ih je previse zaposlenih za tako mali obim posla koji obavljaju, tako da je situacija analogna vasoj, s time sto RTB nekako i dalje jeste miljenik drzave dok “Jastrebac” to nije odavno. Ono sto mene zanima, a svakako mislim da cete se sloziti, je: Kako mislite da, buduci da ste apsolutno svesni socijalistickog samoupravljackog razmisljanja radnika u Srbiji (“radio ne radio, svira mi radio”), popravite i naostrite mentalitet ljudi da bi se RTB transformisao u profitabilno preduzece. Nije samo menadzment kao takav problem, kod nas ljudi nisu navikli da platu treba ZARADITI. Kod nas je to i dalje stavka koja se “dobija”.

  • Hvala g-dine Mihajloviću na odgovorima. Posebno mi se dopada rok od
    6 meseci da se vidi da li ima rezulata ili ih nema. To je razumna dužina
    vremena za proveru rezultata.
    Posebno mi se dopada da se timu plati delimično kroz platu i delimično
    kroz procenat od profita. Danas nam je normalno da običan fudbaler
    dobije 2, 3 miliona evra za jurnjavu za loptom. Nije nam normalno da neko ko
    vodi RTB Bor sa pozitivnim bilansom ima prihode veće od 20 000 evra mesečno.
    Kamo sreće da i premijer, ministri i predsednik primaju nagrade prema
    pozitivnom bilansu države, a u suprotnom odmah da za 6 meseci podnesu ostavku.
    Veoma brzo bi se vodila žestoka bitka da se pozitivno posluje. Nema termina
    kao što je deficit (gubitak), novih kredita, MMF-a, prodavanja magle, obećanja
    da će za 12 godina biti bolje.
    Nastala bi bitka za proizvodnju i usluge, jer bez proizvodnje nema nikakve šanse
    da pozitivno poslujete kao država.
    Za proizvodnju vam odmah treba struka, privatna inicijativa, nauka i dobar
    obrazovni sistem. Sve ono što danas u Srbiji polako tone.
    Treba se što više baviti ovim životnim temama ako mislimo dobro državi u
    kojoj živimo i u kojoj treba lepo da žive naša deca i unuci.