Ауторски текст Источна Србија Рударство

Менаџмент РТБ Бор у блату сопствених лажи и превара

Свима је позната она стара народна: „Ко не плати на мосту, платиће на ћуприји“: После осам година рада под руководством политикантско-манипулантског и високо корумпираног менаџмента, као и безрезервне подршке три Владе Републике Србије у континуитету, РТБ Бор је стигао до дна.

Постао је компанија коју краси највећа промашена инвестиција у Србији. Око 450 милиона евра инвестиција је бачено у бунар. Плус око 500 милиона евра губитака из текућег пословања, таман да се заокружи цифра од око милијарду евра, колико ће бити окачено о врат пореских обвезника Србије. То је цена која се плати када се из компаније какав је РТБ Бор избаци струка и наука, а њихово место заузме политика, корупција и криминал.

Због тога сам 13. октобра 2016. год. у Скупштини Србије поставио следеће посланичко питање:

На основу члана 287, ст.2. Пословника Народне скупштине („Службени гласник РС“ број 52/10 и број 13/11) овлашћени представник посланичке групе Доста је било народни посланик  Бранислав Михајловић захтева од министра привреде, као и министра рударства и енергетике обавештење и објашњење о губицима у РТБ Бор током 2014, 2015. и првих девет месеци 2016. год.

Према Пословнику Народне скупштине, члан 287, ст.5. наведена лица тражено обавештење и објашњење треба да доставе у писаном облику у предвиђеном року.

Образложење

Менаџмент РТБ Бор уз подршку врха власти Републике Србије у континуитету обмањује јавност зашећереним причама о „просперитету“ компаније РТБ Бор и њеној светлој будућности. Истина је на сасвим супротној страни. И поред огромних инвестиција, из године у годину се остварују велики губици који се сваљују на терет пореских обвезника.

Програм ревитализације рудничке и реконструкције металуршке производње у РТБ Бор је реализован са катастрофалним последицама. Утрошено је 450 М еура а већ дужи низ година се стварају губици у производњи реда величине од 50 до преко 100 М$/год. Задњих година ниска цена бакра на тржишту је тај тренд значајно погоршала. Уместо најављиваног рентабилног пословања и добити у износу од неколико стотина милиона $ годишње, незваничне информације говоре да је током 2014. год. остварен губитак уизносу од око 153 милиона $ (116 М€) а током 2015. год. од 126 милиона $ (114 М€) што укупно износи 267 милиона $ (230 М€). Очекивани губитак током 2016. год. ће бити на приближно истом нивоу као током претходних година. То просечно износи 10-так милиона $ месечно, односно за перид јануар – сеоптембар око 90 милиона $ (81М€), што ће укупни ниво губитака у периоду од 2014. год. до данас дићи на ниво од око 357 М$ (311 М€).

Условно прихваћени УППР за РТБ Бор није реално изводљив. Отпис скоро милијарду евра дуга је условљен испуњењем УППР-ом предвиђеног програма отплате дуга у износу од 50-так милиона еура годишње у року од седам година после годину дана грејс периода. Са очекиваним губицима из текућег пословања, почев од 2018. год. губици ће се дићи на ниво од око 150 милиона $ годишње, због чега позитивно пословање апсолутно није могуће остварити.  Прави циљ тако смишљеног УППР је куповина времена уз задовољење личних интереса пар појединаца у врху Власти РС и менаџмента РТБ Бор, који пошто-пото хоће да компанија настави да послује крајње нетранспарентно у тотално нерегуларним условима ослањајући се на буџет РС. У тако замагљеним условима извлачи се лична и страначка корист, које су једини циљ појединаца из актуелне власти, кад је пословање РТБ Бор у питању..  

Није могуће производити бакар по цени од 9000 $/Т, продавати га по 5000 $/т, покрити све трошкове пословања  и отплаћивати дугове од 50-так милиона $/год. Такву подвалу грађани Бора, Мајданпека и Србије нису заслужили. Овоме треба додати да ће се почев од 2018. год. због исплате ануитета цена коштања дићи на преко 10000 $/т произведеног бакра.

Због тога што информације којима располажемо немају карактер званичних информација, као и због напред изнетог захтевам од министра привреде, као и министра рударства и енергетике наведено обавештење и објашњење, у нади да се на тај начин може спречити расипање драгоцених средстава из буџета и одбранити витални интереси грађана Републике Србије.

Дана 9. новембра ми је уручен одговор Министарства привреде. Он се састоји из седамнаест страна, од којих већину представљају табеле консолидованог биланса за 2014. и 2015. год. У том извештају кључна је „Информација о пословању РТБ Бор 2014, 2015. и у периоду I – IX 2016. године“, коју је РТБ Бор званично доставио Министарству привреде 21. октобра 2016. год, а која је приказана на доњој слици:

informacija-o-poslovanjuИз дате информације могу се извући неколико капиталних закључака:

  1. Губици остварени у 2014. и 2015. год. се поклапају са наводима из мог посланичког питања и овим путем званично су признати.
  2. У првих девет месеци 2016. год. званично су објављени губици у висини од 32.399.000 $. Тај износ губитака је дефинитивно покопао све досадашње шансе да ће УППР за РТБ Бор моћи да се успешно реализује. Ја сам то предвидео у својим ауторским чланцима:

Шта очекује РТБ Бор и државу Србију после усвајања УППР-а

УППР, истине и оно друго

  1. У горњој информацији  је наведена производна цена катодног бакра – цена коштања од 4846 $/т. Такву производну цену бакра у РТБ Бор у садашњим условима пословања ни на који начин није могуће остварити. Она представља тежак облик манипулације и покушај преваре који је толико карактеристичан за актуелни менаџмент РТБ Бор. Ради појашњења приказана је доња скица:

ck-i-trzisna-cena-cu-i-ix-2016

Из горње скице се види следеће:

  • Просечна цена бакра на тржишту у периоду I – IX 2016. год. износи 4.751 $/т
  • Просечна производна цена бакра коју је пријавио менаџмент РТБ Бор износи 4846 $/т.
  • Просечан губитак у периоду I – IX 2016. у том случају износи 95 $/т
  • Укупни губитак у том случају износи 2.350.000 $

Међутим, званично пријављени губитак менаџмента РТБ Бор у том периоду износи 32.339.000 $. Ако рачунамо са тим износом укупних губитака, онда је просечни губитак по тони произведеног бакра:

32.339.000 $ : 24.682 т Cu = 1.310 $/t Cu

Када се просечни износ губитака сабере са просечном продајном ценом бакра на тржишту у том периоду од 4.751 $/т добије се следећи износ производне цене бакра – цене коштања:

    1. $/т + 1.310 $/т = 6.061 $/т

Господа из менаџмента РТБ Бор нису чак умела ни да слажу Министарство привреде како треба!

Када се саберу губици које је РТБ Бор признао у свом извештају, они укупно износе:

Период – Износ, $

2014 – 154.980.000

2015 – 126.580.000

2016 I-IX – 32.339.000

Укупно: 313.889.000

Реални губици су на знатно вишем нивоу од званично приказаних.

На крају, желим да из извештаја РТБ Бор, који и поред трагичних показатеља одише надменошћу и бахатошћу, која је тако карактеристична за актуелни менаџмент компаније, издвојим један део њихових коментара у вези мојих навода о губицима у пословању у 2014. и 2015 год:

komentar-1

као и о губицима у периоду I – IX 2016. год:

komentar-2

ЗАКЉУЧАК: На конференцији за новинаре дана 30.10. 2016. год. председник Владе Републике Србије је изјавио да РТБ Бор генерише губитке реда величине 100 милиона евра годишње, да не плаћа потрошњу електричне оенергије и да је у много горој ситуацији него што је мислио. Тиме је он лично потврдио да су наводи из посланичког питања које сам поставио тачни, а да је менаџмент РТБ Бор, који је доставио фингирани извештај Мининстарству привреде по већ уходаној пракси слагао, по ко зна који пут.

Господо из менаџмента РТБ Бор, срам вас било!

др Бранислав Михајловић
народни посланик
н
аучни сарадник
члан покрета “Доста је било”, Бор

Коментари

Кликни овде да поставиш коментар

  • Onaj skot Spaskovski, kreatura od coveka, onaj koji se odupro uvodjenju “licnih karti” preduzeca koje je svojevremeno nalozio Sasa Radulovic. Taj je razlog br. 1 sto je RTB Bor u ovoj situaciji. Taj ne bi trebalo da ode u zatvor, njega bi trebalo za primer, po kratkom postupku – obesiti na trgu u Boru. I jos par slicnih direktora u jos par slicnih gubitasa i videlo bi smo kako bi Srbija vrlo brzo posla pravim putem. Ovako, dzaba sve.

    • Poštovani G-dine Vranjanac, i da se uradi ovo što Vi predlažete, Bor ne bi od toga imao velike koristi. Blagoje Spaskovski je samo član dobro organizovane koruptivne mreže koja kontroliše tokove novca u zemlji. Mnogo više od njega mene su uvek brinuli oni koji ga i pored svega što čini, drže na toj funkciji. S druge strane, ne podržavam radikalne i necivilizacijske mere, već se zalažem za oduzimanje kompletne imovine koja je stečena korupcijom i privrednim kriminalom. To je jedina kazna koja takve kao što je Blagoje može zaboleti. Dok se to ne postigne, Srbija će biti tamni vilajet na putu propasti.

  • Javnost Srbije zaslužuje da na ovaj način sazna i rezultate poslovanja Železare za period 2014, 2015 i prvih šest meseci 2016. Time bi se obelodanili stvarni efekti upravljanja od strane HPK inženjeringa, a što je bitno i zbog najavljenog sličnog prilaza rešavanja upravljanja u RTB-u do nalaženja spasonosnog budućeg vlasnika.

    • Za period I-IX 2016 nemam pokazatelje, ali za 2014 i 2015 god. gubici železare Smederevo iznose 276 miliona evra. Ako se tome dodaju gubici RTB bor u istom peridu od 230 miliona evra, onda samo ove dve kompanije imaju zbirni gubitak u tom periodu od 506 miliona evra. To je dva ipo puta više nego što je oteto penzionerima.

  • Vranjanac, slazem se.Broj 1. tokom 90-tih u RTB BOR.Dinkic ga vratio 2008 i nastavio sa SNS-om.
    Sve vreme na celu RTB BOR.Pa ko treba da zavrsi u zatvoru ako ne ovaj covek.I takve mi gajimo i zalivamo,
    i takvi nam ojadise drzavu i i dalje to rade.
    Pa kako onda i da se cudimo sto ljudi ne izlaze na izbore i sto su u fazonu “ma svi su oni isti”.
    Svi su im lopovi dobri i svima su im odgovarali, posten covek ako zaluta ne sastavi puno na funkciji,
    nije bitno u kojoj je stranci, a ovaj korov, to se gaji, njima je super, njima je tlo za razmnozavanje u Srbiji savrseno

  • Svi mi da se u so pretvorimo ne bi gubitašima ručak posolili. Smanjenje plata i penzija je u tom gramu soli. Ali su tu za to naši prijatelji, koji dreše kesu čije će dugove otplaćivati naši unuci, praunuci a možda i čukununuci. A za tzv. elitu naći će se već neka crkavica uz pomoć naših vekovnih i inih prijatelja.

  • Posmatrajući predstavljene rezultate ovo skraćene analize za period od tri godine jasno je da troškovi proizvodnje 1t. bakra prevazilaze nivo prodajne cene koju je moguće postići na svetskom tržištu i da takvo poslovanje donosi gubitke koji su evidentni.

    Moje pitanje Vama je, da li se troškovi proizvodnje mogu redukovati ispod ili bar biti u nivou prelomne taćke rentabiliteta, u vidu smanjenja nepotrebnih troškova radne snage, modernizacije tehnološkog procesa, ulaganja u izradu određenjih poluproizvoda-proizvoda…? U slučaju da to nije moguće postići samo postojanje preduzeća koje je osnovano radi sticanja profita prestaje da postoji.

    To me vodi do drugog pitanja. U slučaju da podrobna analiza pokaze da nema opravdanosti postojanja rudnika ili da je ulaganje da bi se to postiglo preveliko, u tom slučaju kakav je plan za zaposlene koji bi ostali bez angažovanja pored naravno otpremnina i socijalne pomoći ?

    • Pod uslovom da se obezbede uslovi koje sam naveo u odgovoru G-dinu Goranu Popoviću, troškovi poslovanja RTB Bor bi se mogli značajno smanjiti. Ali, realno, ne bi se moglo obezbediti rentabilno poslovanje. Znači, ova poslovna strategija koja je sada prisutna u RTB Bor, nema šansu za opstanak na nekoj dugoročnoj osnovi. To znači da se poslovna strategija mora promeniti. Suština je u prelasku na sirovinsku bazu koja postoji u RTB Bor, a koja sada nije zahvaćena postojećom strategijom. Takva strategija može obezbediti dugoročnu rentabilnost, ali do tada, narednih 5 do 7 godina RTB Bor bi morao raditi u uslovima nerentabilnosti.
      Drugo pitanje: Opravdanost postojanja rudnika postoji. Ali nju može obezbediti struka i nauka, a ne politika i korupcija.

  • Msm da ste hteli da podelite sa 2205 ibs/ton (a ne 2205 $/ibs) kad ste racunali prosecnu cenu kostanja i prosecnu prodajnu cenu I-IX 2016.
    I zaboravili ste kod prave cene kostanja da dodate 4.751 $/т na pocetku.

    Vi ste delili samo sa kolicinom iz sirovina RTB. A sa druge strane se preradjuju i koncentrati iz uvoza i sekundarne sirovine. Ako se uzme u obzir i drugi input, to bi umanjilo troskove po toni.
    Ako se deli sa celokupnom kolicinom inputa proizvodnje dobija se otpr. 5500 $/toni kostanja proizvodnje bakra.

    Jel bi mogli da to objasnite zasto delite samo sa kolicinom iz sirovine RTB?

    • Prilikom pripreme teksta provukle su se sitne greškice, zato ko želi videti tekst u izvornom obliku može ga videti na: https://banem8.wordpress.com/2016/11/11/менаџмент-ртб-бор-у-блату-сопствених-л/
      S druge strane, ovaj tekst predstavlja komentar na odgovor ministarstva Privrede na moje poslaničko pitanje, tako da sam komentarisao podatke date u tabeli koju je RTB Bor priložio.
      Tačna je Vaša primedba da postoje dva imputa: domaći i strani koncentrat. I prihod i troškovi za ta dva imputa su potpuno različiti, ali im je zajedničko da se na preradi oba generišu gubici. Stoga nije moguće praviti kalkulaciju na celokupnoj količini.
      Takođe je karakteristično da su podaci u tabeli frizirani. Moj cilj je bio da to dokažem, a ne da napravim realnu analizu. Za nju su potrebni realni, a ne fingirani parametri.

  • U tekstu ne vidim rešenje problema a ne mogu da verujem da je proizvodnja bakra neisplativa. Nedavno smo čitali o davanju koncesije ili nečeg sličnog amerikancima za terene i iskopavanja u okolini Bora. Da li je problem samo u lopovskoj bratiji il itrenutno nikakva varijanta prozvodnje u Boru nije isplativa?

    • Stručno rešenje problema postoji. Ja se ne bih godinama borio i pisao o RTB Bor da ne verujem u takvo rešenje. Problem je u tome što je politika bukvalno proterala struku i nauku iz kompanije i zauzela njihovo mesto. Preduslov je da se iz preduzeća istera politika i ono prepusti najsposobnijim stručnjacima uz nesebičnu podršku države. U širem kontekstu, Srbija se mora izboriti sa strahovitom opasnošću od urušavanja privrede, naročito njenih giganata i rapidnog smanjenja zaposlenosti. Jedini realan izvor sredstava za punjenje budžeta je privreda. Ako ona ne može da puni budžet, onda se to mora nadomestiti nekontrolisanim rastom javnog duga, koji je na sceni. A sve to dramatično remeti ekonomsku stabilnost zemlje. Po meni, već sada je situacija alarmantna. Vremena za greške više nemamo. Ako se ne osvestimo, uletećemo u bankrot države, ako već jednom nogom nismo već tamo.

  • Konačno se i to desilo, DJB i SNS imaju isto mišljenje!
    Obe političke opcije tvrde da je RTB bor u gubicima i da je stanje teže nego što ga sadašnje rukovodstvo kompanije predstavlja.
    Šta nije isto?
    DJB nema nikakvu ulogu u nastanku gubitaka – SNS ima davanjem podrške sadašnjem rukovodstvu koje je i pod prethodnim režimom pravilo gubitke.
    Pred nama iz DJB postavlja se pitanje, šta sada?
    Dr Branislav Mihajlović tvrdi da se sa stručne strane nivo troškova može sniziti tako da proizvodnja bude rentabilna.
    Da li mu verujem? Da. I u svetu rudnici i proizvodnja bakra su rentabilni – znači može i kod nas.
    Problem ostaje u partkoratiji koja upravlja kompanijom. Tu DJB nema uticaja ali za sada ima SNS koja brže bolje želi da jedan od najvećih rudnika bakra u svetu “proda” nekom van Srbije – recimo kinezima, amerikancima i sl. DJB može razotkrivanjem ovih loših ekonomskih poteza SNS-a da onemogući ovakav scenario i privremeno ga zaustavi.
    Tek preuzimanjem vlasti može da računa da će stanje popraviti.

    • Gospodine Borislave, sviđa mi se Vaš rezon. Zašto? Kada je 2008. god donošena strateška odluka o pokretanju investicionog ciklusa u Boru vrednog tadašnjih 619 M$, niko od kvalifikovanih stručnjaka nije pitan, nije ispoštovana zakonska procedura za donošenje tako važnih strateških odluka i – sve se završilo tako što je napravljena najveća promašena investicija u Srbiji, koja će poreske obveznike koštati preko milijardu €. I sada, Vučić pravi istu grešku: opet politika, ne pitajući struku “ide da kleči” pred tamo nekim kompanijama o kojima nemamo nikakve pouzdane informacije, da nas spasu. Takvi nas nikada neće spasiti. Prvo je MORAO da pita domaću struku i nauku, domaću pamet, da iznađu rešenje problema i izvuku RTB Bor iz najveće krize u koju je dospeo. Pa tek ako domaća pamet ne bude mogla da ponudi održiv izlaz iz krize, tek onda da ide “da kleči”. Za razliku od 2008. god., ovaj put posledice takvog ponašanja mogu biti mnogo teže, izazvati slom cele Istočne Srbije.

  • Dosta vise lazi svi znamo od kad je rtb puko a kao fol cudimo se… sjebali ste fod, zastitu, inex. Rtb zna se ko sta radi ko ima stanove po londonu i dubaiu od rtba zna se i ko ima novca u ovom prokletom gradu. Svi fini i posteni u ovom gradu. Sto nas ne vidi putin i jednu atomku pa da pomru svi pa cak i mi rukovodeci organi koji samo sedimo u direkciji i gubimo vreme nista ne radimo a primamo plate od 80.000 🙂 hvala bogu pa se vodim kao terenac 🙂 i imam al mi zao ovih jadnika evo pitao sam strazara dole nisu primili platu ceo mesec :/ tuzno za njih 🙂 al Rtb je majka 🙂 ocemo da krademo al ne malo nego mnooogooo poz. Iz Direkcije RTBA

    • Poštovani dr Milisave, zbrčkali ste mnogo toga na gomilu, ali iz intonacije Vašeg komentara jasno se vidi da je nezadovoljstvo u RTB Bor ogromno. Pošteni ljudi znaju za mnoge zloupotrebe i mahinacije na samom vrhu menadžmenta kompanije na koje nadležni, i pored obilja dokaznog materijala – jednostavno ćute. Sređivanje situacije u RTB Bor mora krenuti odatle.

  • Upravo kako je napisao g-din Mihajlovic.Oduzeti stečenu imovinu korupcijom i kriminalom.Ne bavim se rudarstvom ali sam malo pratio.G-din Bugarin sa rudarskog instituta je čini mi se upozoravao da treba ulagati u Rudnike a ne u topionicu koja je ispod 100000 tone prerade godišnje katodnog bakra.Čini mi se da je i g-dja MihJlović inače bivša Borska snajka kao bloger pisala članK Dr.Dzekil i Mr.Hajd.Prema tome,čisto sumnjam da ni Dinkić koji je bio prijatelj Borke Vučić,ni Ministarka, a ni državno rukovodstvo nije moglo da predvidi ovakav scenarijo.2+2=4.Pametnom dosta.Političari su u kandzama ovdašnjih i stranih kriminalnih krugova.Možda se u napuštenim rudnim oknima skladišti osiromašeni uranijum.Pa zar nije i kompanija Mark Linč imala neke veze sa rudnicima i materijalom nepoznatog porekla.Pa gde je ponikao Drakulić, pa kako je završila Borka Vučić,pa kako jenapredovao Šainović.Gospodo,mladi ljudi vas gledaju šta im ostavljate na ledjima.Slušajte na primer Milana Brdareva.Pametno govori čovek.Svaka čast i vama g-dine Mihajloviću.

    • Hteo sam da vam poručim da nastavite da budete opozicija.Da izdržite,ali da budete pravi.Da ne budete kao ova banda DOS-ovaca koja je podigla narod i onda napunila dzepove.Nego da budete kao Putin posle Jelcinja koji je prodao Rusiju.Da se narod ponosi sa vama a ne da se kaje.A ovi koji su se slizali sa belosvedskim,polako slabe.Nemaju argumenata,nemaju znanja.sve se kod njih svodi na klasične obmane i glumatanja.pozdrav.

    • Poštovani Nenade, slažem sa mnogo toga iz Vašeg komentara. Ako država toleriše neprofitabilno,netransparentno i koruptivno poslovanje privrednih subjekata koji su pod njenom ingerencijom, sasvim je jasno da iza toga stoji lični interes pojedinaca iz Vlasti. I to traje dosta dugo.

  • Poštovani g-dine Mihajlović. Ja se apsolutno slažem sa Vam-a. Država je tvorevina Naroda. Samo su nosioci državnih funkcija trenutno a čini mi se i dugi niz godina iza nas, korumpirani i pohlepni. Oni ne misle za svoj narod, nego za lične interese. Samo kažem, napred i izdržite. Vi ste pametan čovek.
    Kad sam već pomenuo članak Dr. Zorane Mihajlović i njena saznanja o RTB Bor-u, vi sami uporedite, šta je Zorana Mihajlović pisala ranije o RTB Bor-u kao bloger bloga na B92, i kakvo mišljenje ima kasnije. Evo dva linka da vidite o kakvim dvoličnim osobama ja govorim u svom komentaru. Dakle, ništa ne mora čovek da zna o RTB boru, već samo da pogleda ko je društvo:
    http://blog.b92.rs/text/15319/RUDARSKO-TOPIONICKI-DR-DZEKIL-I-MISTER-HAJD/
    http://www.kurir.rs/vesti/politika/zorana-mihajlovic-rtb-bor-ce-nastaviti-da-radi-clanak-2194529

    • Dragi Nenade, navedeni tekst na blogu Zorane Mihajlović čitao sam mnogo puta do sada, znam za njega od kad je nastao. Ona ga je pisala u momentu kada se borila za zauzimanje što bliže pozicije rukovodstvu G17+. Ona je bivša Borska snaja i preko bivšeg supruga je bila dobro obaveštena o svim tadašnjim aktuelnim događajima u RTB Bor. Kada je postala visiko rangirani partijski funkcioner, naročito u SNS, iako je i dalje bila odlično obaveštena o svemu u Boru, ona je zarad ličnih i partijskih interesa “promenila ploču” i pridružila se umreženim pojedincima u vrhu vlasti kojima je jedini cilj bio kako na Borskoj priči izvući što veću korist. Čak je u toj ulozi nekoliko puta bila u Boru, svesrdno podržavajući nesposobni i koruptivni menadžment kompanije. Zbog svega toga njena uloga u upropašćivanju RTB Bor ima posebnu dimenziju, jer je ona kao dobro obaveštena osoba o prilikama u Boru, da je bila imalo časna i poštena, imala stručnu u moralnu obavezu da preduzme odgovarajuće mere za sprečavanje njegove propasti.

  • Gospodine Mihajloviću hvala Vam na odgovoru mada iskreno mogu vam reći da nisam zadovoljan sa njim. Pažljivo sam pročitao odgovor koji ste dali gospodinu Popoviću kroz koji ste provukli probleme kao što su: politika je proterala struku, nesposobni kadrovi povećanje javnog duga. To je svim pametnim ljudima jasno oko toga nema diskusa. Kažete da dosadašnjom strategijom nije obuhvaćen prelzak na sirovinsku bazu koja postoji RTB-u Bor i da je tu ključ rešenja. Sirovinska baza, šta sirovinska baza?(retoričko pitanje). Sa mog stanovišta RTB Bor kao i ostali privredni subjekti predstavljaju ekonomske entitete koji se ili bi bilo ispravno trebali povinovati ekonomskoj logici a filozofija ekonomske logike kada se rasčlani je jako sužena i jednostavna: proizvod, usluga, trgovina, zavisni troškovi, cena koštanja ponuda i potražnja. Ovi se elementi mogu posmatrati i analitički rasčlanjeno ali to bi predstavljalo bežanje od suštine. Odgovori su vrlo jednostavni ako ih znate. Ja ih u Vašem odgovoru nisam video (smanjićemo troškove ali to neznači rentabilnost sirovinska baza tri tačke..) izvinjavam se na ovom parafraziranju ali tako deluje na onoga ko pročita to što ste napisali.
    Drugo pitanje je bilo, podsećam: (U slučaju da podrobna analiza pokaze da nema opravdanosti postojanja rudnika ili da je ulaganje da bi se to postiglo preveliko, u tom slučaju kakav je plan za zaposlene koji bi ostali bez angažovanja pored naravno otpremnina i socijalne pomoći ?). A odgovor:(Opravdanost postojanja rudnika postoji. Ali nju može obezbediti struka i nauka, a ne politika i korupcija.) Podrobna analiza još nije izvršena npr. lična karta na primer, (bilansi stnja utvrđivanje tačnosti bilansnih pozicija, budžetitanje, analiza tržišta, poslovni planovi….) iz razloga konstantno prisutnog političkog “establišmenta”, ali ja sam naglasio “U slučaju da je priča sa rudnikom završena”, kakav bi bio alternativni plan za 21000 radnika ? (retoričko pitanje) Odgovor “struka, nauka a ne politika” što bi rekao Saša “ne pije vodu” očigledno. Da sam dobio odgovor na primer recimo: zapošljavanje kroz podsticanje proekata obnovljive energije, voćarstva, prerađivačke industrije … i slično bi bio adekvatan i potpun odgovor na drugo pitanje, ovako ne znam šta da vam kažem.
    I da završim. Nemoj te se ljutiti na moje viđenje stvari. Hvala Vam što ste se upustili u ovu političku borbu zajedno sa Sašom i ostalim članovima pokreta mislim da ste dobar tim, moram izraziti zadovoljstvo delovanjem i odnosom prema zadatku posebno vaše koleginice Ane Stevanović. Ne očekujem odgovor jer ga ovaj put nisam ni tražio. Želim vam sve najbolje

    • Poštovani g-dine Mihajlović, Poštovani Aleksa,
      Prvo da se zahvalim Vam-a g-dine Mihajlović na odgovoru. Odgovor sam naslućivao. Što se tiče Vas Aleksa, odgovor će Vam napisati g-din Mihajlović. Samo čini mi se da g-din Mihajlović hoće da Vam ukaže da dok politika ne prepusti mesto stručnim ljudima da porazgovaraju o RTB Bor-u, da rešenja neće biti. Sećate se da je g-din Radulović hteo da uvede lične karte za sva državna preduzeća kao Ministar Finansija i da je naišao na veliki otpor. U trenutku kada se gradila topionica i fabrika Sumporne kiseline, cena bakra na tržištu je bila rekordnih 8000 dolara/toni. Medjutim, svi su tada upozoravali da je ovo neprimereno velika cena bakra na tržištu i da je pitanje koliko dugo će biti održiva. Tada je g-din Dr. Bugarin upozoravao da Topionica bez rude neće moći da preradi ni tih 100.000,00 tona katodnog bakra i da je bolje ulagati u rudarstvo, odnosno istražnim radovima i obnavljanju zapuštenih rudarskih okna. Medjutim, to neko nije dao. Želeo je pošto poto da ulaže u Topionicu. Odgovor se nameće. Topionica bez koncentrata nema šta da preradi. U Bugarskoj postoji topionica koja ako se ne varam može da preradi preko 400.000,00 tona katodnog bakra ali stoji polu prazna. Dakle deficit je koncentrat. A zašto ne neko gledao da potroši pare na topionicu a ne na rudarstvo. Pa veoma prosto da bi sada našao “strateškog partnera” koji će to uraditi i raspolagati svim rudnim bogatstvom u okolini Bora. To će lepo da se “spinuje” na malim ekranima i nemojte da se začudite ako to bude Milan Popović -“kralj bakra”. Kada ga bude kupio strateški partner on će verovatno preko kolena da reši sve probleme radnika, tako što će preko noći da otpusti polovinu, a ove druge će pretvoriti u neki vid robova koji će da kopaju rudu za 40.000,00 dinara. On će da reši socijalne probleme umesto Države, a pojedini članovi nosioca vlasti će da budu “deblji” za neku vilu na kipru, neki dzip, jahticu i sl. Evo malo pročitajte o tim ljudim : http://www.ekapija.com/website/sr/page/521834/Milan-Popovi%C4%87-vlasnik-Amalco-Group-Sujeverni-kralj-bakra

      Dakle, rešenja ima. Stoji u tome što Bor i okolina bora i dalje leže na ogromnim rudnim bogatstvom. Samo, potrebno je napraviti strategiju kako tu rudu iskopati, i kanalisati njeno unovčenje kroz topljenje ili u vidu sirovine.

      Od kad je Gasprom došao u Republiku Srbiju, NIS je procvetao. Pitajte radnika koliko se eksploatiše ono malo nafte i zemnog gaza koji posedujemo na našoj teritoriji. U jednom trenutku više neće biti nafte. Tako neće biti ni rude pa nećemo imati ni sirovinu.

      Nadam se da sam ja bar malo pomogao. Ovako ja vidim stvari. Ne želim da budem pesimista, ali vreme polako teče. Ovo je poslednji voz da sačuvamo još ono malo imovine koju posedujemo dok ne budemo potpuni stranci u svojoj državi. Pazite nas naš premijer naziva nesposobnim, nemarnim i nedovoljno obrazovanim narodom. Kad sam čuo na vestima pre jedno 6 meseci da šalje stručnjake iz “Ces Mekon-a” da nam daju izveštaje o tome šta treba činiti sa RTB Bor-om, pored svih stručnjaka u Boru,pored ljudi koji znaju sve prilike u ovoj opštini, koji spavaju na toj zemlji, tada mi je sve bilo jasno. Koji bre crni Ces Mekon. Za koga oni rade??? Za Svetsku banku, za MMF??? Pa to su klasični neokolonizatori… Dam ti malo kredita na kašičicu, i polako ti uzimam sve za uzvrat. Ništa nema za dzabe u poslovnom svetu…

    • Dragi Aleksa, Ovaj Vaš komentar traži odgovor. Noje korektno ostaviti Vas nezadovoljnim. Uprostiću stvari, da bi bilo što jasnije. Sirovinska baza kompanije su rudni resursi kojima raspolaže. Postojeća strategija je obuhvatila rudne resurse koji su toliko siromašni sadržajem bakra, zlata i srebra, da njihovom eksploatacijom nije moguće ni izdaleka postići rentabilnost poslovanja. To je osnovna greška postojeće strategije, i što se dalje ide sa njenom realizacijom, tone se sve dublje, što je i evidentno u RTB Bor. U vreme donošenja odluke o pokretanju investicionog ciklusa, najznačajniji rudni resurs, rudno telo Borska Reka, koja predstavlja resurs svetskog značaja, jednostavno je zanemareno. Ja sam na tome doktorirao i o tome Vam mogu pričati čitav dan. U temelju svake kompanije u svetu koja se bavi eksploatacijom i preradom rude, prvo se sagledava potencijalnost raspoloživih rudnih resursa. Tek kada se utvrdi da rudni resursi mogu obezbediti dugoročnu rentabilnost poslovanja, onda se izgrađuje dugoročna strategija, koja je osnova za donošenje investicionih odluka. To je u Boru potpuno zanemareno, jer cilj nije bio razvoj kompanije na zdravim osnovama, već pokretanje velikog projekta pod garancijama Države, koji bi bio osnova za lično i partijsko manipulisanje. Deklarativno – razvoj , prosperitet, briga za zaposlene i Istočnu Srbiju, a suštinski – isključivo lični interesi umreženih pojedinaca u Vlasti. I to nije samo u Boru.
      Razmatranje situacije šta raditi u slučaju da kompanija ode u likvidaciju ne želim da komentarišem. Takvim spekulacijama treba da se bave nesposobni politikanti, a ne stručnjaci koji znaju i veruju u spas kompanije. I molim Vas, razumite me, to je isto kao kad bih ja Vas pitao: šta raditi ako Srbija bankrotira?

  • Dragi Aleksa,
    Evo pročitajte ako imate vremena bad deo ovog sakupljenog teksta. Ja sam ga čitao u dokolici. Pronadjite deo koji se tiče Nikole Šainovića. Tu je malo načeta tema RTB Bor-a, firme Glenkore, Mark Rich. Pogledajte ko je amnestirao dotičnog gospodina. Malo razmislite sada o ovim pobunama u Americi povodom izabranog predsednika Trampa.Razmislite malo o tome ko nas je bombardovao, šta se posle desilo sa Srbijom, sve te privatizacije, svi ti krediti Svetske Banke koja se tobože brine za naše postojanje…Mislim, ovo je jedan sakupljen materijal na osnovu kog je sam autor napisao da bi mogao da bude jedan lep scenario za neki film i sl. Ne mora da je to uopšte tačno.Pročitajte, zanimljivo je:

    https://dijaspora.wordpress.com/2010/11/18/upropastitelji-srbije/

    Pozdrav

  • Gospodine Mihajloviću sada je sve kristalno jasno i sada kada mi je problem približen još sam više besan! Nisu mi jasni oni koji su zapostavili bogatije nalazište da bi razvijali kompaniju jer u partiskoj državi nije bitno čime se bavite jer se svuda može naći prostor za ugrađivanje sopstvenih intresa!? U svakom slučaju hvala Vam na pojašnjenju možda dve rečenice više u prvom komentaru i nikada ne bi postavio pitanje šta ako … jer ne bi bilo logičke osnove za tako nešto.
    Ali moram Vam napomenuti primer FAPA iz Priboja gde je moja pretpostavka da i uz verodostojne finansiske izveštaje ta fabrika nema realnog osnova za obnavljanje te vrste proizvodnje jer po mojoj predpostavci troškovi ulaganja u istraživanje i razvoj u cilju postizanja konkurentnosti u svetskoj industriji teretnih vozila bi bili toliko značajni da bi ekomomska stabilnost bila u dugom nizu godina na granici održivosti. Uvek se mora ostaviti prostora i ne biti isključiv i za eventualna moguća perspektivna rešenja, ali po mom subjektivnom mišljenju mogući procentualni odnos bi bio 75:25% u korist gašenja proizvodnje ako je u opšte i ima. U toj situaciji “drugo pitanje” bi imalo realno uporište… i tako dalje.. Tako mi je zvučala problematika i za Bor kada sam se upoznao sa problematikom bez ovog naknadnog Vašeg pojašnjenja. Sada je to potpuno druga priča mada elementi osnovnog problema mogu se podvući kao zajednički imenitelj u oba slučaja, a to je politika u struci! Fap su “sahranili” i potabali odozgo, dok je Bor trenutno na “hemoterapiji” . Budite dosledni jer vas svakako pratimo i još jednom hvala.

    • Dragi Aleksa, zaključak kompletne rasprave: Projekcija razvoja RTB Bor je bila bazirana na ceni koštanja (troškova proizvodnje) tone bakra od 5400 $/t i prihodu od 8500 $/t bakra. Potrošeno je 450 M evra. Sada, posle šest godina, stanje je dijametralno suprotno: Cena koštanja je 9000 $/t a prihod 5400 $/t. Drugim rečima, koliki je bio planirani profit po toni rude, sada je toliki gubitak. Umesto da Država zarađuje najmanje 100 M$/god, ona najmanje toliko gubi.

  • PERSPEKTIVNA PERSPEKTIVA BEZ PERSPEKTIVE RTB BOR!?

    Vučić je otvorio dušu, tek kada RTB Bor je u Sosinom “ambisu” i pored otpisa devetsto miliona evra sa dugovanja RTB Bor, a zapisao na grbači naroda. Izneo je da godišnje Vlada iz budžeta, od otete penzije, upumpava u RTB Bor sto miliona USD godišnje, ne plaća se trošak za električnu energiju, a to se radi godinama unazad od 2008. godine, kada je na čelu RTB Bor zajahao, onako konjski, Spaskovski i bio je blizak svim političarima iz vrha redom ne istovremeno: Dinkiću, Tadiću, Nikoliću i sada Vučiću, kojima se uvukao, kao preletač, do cipela straga. Sada Vučić će “klečati” ispred Kineza, kako bi udomio RTB Bor na čelu sa Sosanom, umesto da ga strpa tamo gde idu “pošteni”, a nisu. Ovde narod postavlja pitanje o odgovornosti političara s kojim se šlihtao Sosan od kada je čelnik RTB Bor i šta i koliko iz RTB Bor su odneli političari i sam čelnik, a priča se svašta. Cena bakra je niža, a zaboravio Vučić da pre par godina bila 10.140 USD/t, situacija je bila ista kao i sada, cenu ne može da menja, a o smanjenju troškova proizvodnje bakra ni reči. Sve se ipak svodi na ono “…ide voz, ide voz…”. Premijer tek sada shvatio da mu se serviraju lažni izveštaji. On nije verovao Državnoj revizorskoj instituciji, a verovao bajkovitim lažima Spaskovskog. On je gubitke prikazivao kao dobit, samo im je menjao znak – u +. U Narodnoj Skupštini, septembra meseca 2016., kada ga za govornicom upozorio narodni poslanik dr Branislav Mihajlović, za nenadoknadive gubitke u poslovanju i zabrinjavajuće niska proizvodnja bakra, premijer mu uzvratio da je RTB Bor od početka godine ostvario profit od šest i po miliona evra, što je bilo sasvim izmišljena laž, servirana premijeru. Sada se vidi kakav je profit ostvaren, nažalost! Ne dirajte čelnika RTB Bor, “dobro” je uništio firmu, a to mu ne priznaju u vladi. “Bolje” rezultate niko nije mogao da postigne drugi. Ugrađena loša tehnologija i oprema za proizvodnju bakra, uveo diktaturu u preduzeću, upropastio proizvodnju, otpisala mu država dugovanja od devetsto miliona evra i zapisala ih na grbači naroda, uništio kadrovsku i znalačku strukturu, uveo totalni “mrak”, dao premijeru lažovni izveštaj o navodno “ostvarenim” profitima. Ne dirajte ga, on može još toga…?

    DA LI RTB BOR ĆE UDOME, NAJZAD POŠTENO?

    Ponavlja se period nakon 2000. godine, kada je bila najaktuelnija novost: prodaja RTB Bor. Najpre je zaključen ugovor sa rumunskom kompanijom „Cuprom“ za 400 miliona dolara, epilog slikanje pompeznost i prodaja pukla, kupac nije imao novca (2007.). Sledeća prodaja RTB Bor je ugovorena sa austrijskom firmom „А-tek” biznismena Mirka Kovača 365 miliona dolara (2008.). I ova kupoprodaja je propala, kupac nije uplatio ugovorenu sumu. Sledeća etapa RTB Bor je pod komandnom palicom B. Spaskovskog, koji je uspeo da RTB Bor dovede do ambisa propasti i pored otpisa države dugovanja u iznosu od 900 miliona evra, a ostala dugovanja od 300 miliona evra ostaju za otpis za neku drugu priliku. Sada počinje nova era, treća po redu, prodaja jedinog proizvođača bakra u Srbiji. Naslušaćemo se svašta, a daj bože da se i „proda“, a ne pokloni, kao mnogo firmi do sada. Biće fešte, predosećaju građani. RTB Bor na čelu sa neprikosnovenim spasiocem Spaskovskim, čudno je nekima, što nakon uspešno usvojenog, a ne ostvarenog UPPR, RTB Bor gomila gubitke. Šta nije ovde jasno? Šta se promenilo u tehnologiji i poslovanju od pre usvajanja UPPR-a? Promenilo se, ama baš, ništa. Isti menađment, to jest čelnik, pristup vođenja procesa i poslova isti, ako ne i gori, zagađivanje okoline otrovnim gasovima je jače i intenzivnije. Kriminalne i nezakonite radnje su u porastu. Sve ove anomalije dovode da RTB Bor nastavi sa propastom. Onaj koji je doveo RTB Bor, Spaskovski, do propasti, naivno Vučić veruje, da taj isti će izvuće firmu iz debakla i provalije istim pristupima kao i ranije. U tom grmu leži zec, a njega vlasti ne žele da vide ili ga ne vide. Sada je RTB Bor isprojektovan akademski kao rupa bez dna u kojoj će propasti prvo javni sektor Bora, a zatim i državna preduzeća. Bogami kako je krenulo, ovo sa RTB Bor-om osetiće i penzioneri, glasali razumno, neka gledaju razložno.

    PROPAST, NE NJEGOV, VEĆ NAŠ!

    Da je osnovni problem u RTB Bor nesposobno rukovodstvo, a da preduzeće ima perspektivu, prema konstataciji Fiskalnog saveta i gospodina Branko Pavlović, verovatno je tačna. Da se razumemo, u RTB Bor ne postoji rukovotstvo, postoji samo Blagoje Spaskovski, koji je zvanično postavljen od Vlade Srbije za generalnog direktora, no on obavlja sve funkcije od predsednika Upravnog odbora, Skupštine preduzeća, ekonomista, rudar, metalurg, operativac i što ne još. U stanju je da posvađa oka dva, upropastio je Kombinat, proizvodnju bakra, životnu i radnu sredinu (svakodnevno zločinački truje borane i prekrasne boranke), kadrovsku strukturu, a radnje koje su s druge strane zakona su na pretek. Ovo sve Vučić “ne vidi i ne zna”, a vrapci na grani sve to znaju. Njegovi saradnici su da klimaju glavom, da se šlihtaju i da “osluškuju” ulicu. Gde to ima da nova topionica truje okolinu više nego stare do sada, gde se nova topionica remontuje nakon godinu dana od pustanja u rad, niti postigla projektovane parameter i one iz hvalospeva čelnika? Ima, u Boru! Deo dugova su otpisana po UPPR-u, a ostatak biće zapisana takođe na grbači naroda. To je sadašnjost RTB Bor za zadnjih osam godina, kako “ne(raz)umno” rukovodi Spaskovski isključivo za sebe i svojima, dok misli da mu trebaju. On je otkačinjao redom: Šajinovića, Dinkića, Tadića, još nije Vučića. On je najmudrija glava sa svojih 69 godina, a nije penzos, već vodi gigant i doveo ga do ambisa. Čelnika RTB Bor ne mogu da smene inženjeri, niti sindikati, može samo Vučić, ali neće, mi ne vidimo zašto. Šta je dobro uradio Sosa? Uveo zastarelu i nerentabilnu tehnologiju (prva peć je puštena u rad još 1949. godine), uradio topionicu po Flash Smelting tehnologiji najmanjeg kapaciteta u svetu (80 kt/a, tehnološko iskorišćenje 70-80% (projektovano 98%), ostvareni troškovi proizvodnje bakra iznad 9.000 $/t (projektovani 3.192 $/t, sadašnja cena na LMI 4.695,5 $/t). Njegov najveći životni uspeh je da poveća dugovanja RTB Bor na 1,2 milijarde evra i da otpiše devetsto miliona evra, za sada, na grbači poreskih obveznika, a ostala dugovanja otpisaće u narednom periodu po ustaljenoj mu tehnologiji. Gde tu Vlada vidi dobrog, boljitka i izlaza iz krize? Priče idu u medijima, a stvarno rešenje Vlada nema, i dok mutavo sluša čelnika RTB Bor, nećega niti imati, a zašto će joj služiti. Važno je da ima Sosu, koji se ne razlikuje od “Sojke ptice“ na jadnom Domu kulture u Boru, a izmislila je njegova (pre)visoka intelegencija i intelektualnost nižeg ranga. Preporučujem naraštaju da ne prihvata njegove (su)lude metode, navike i delanje. Na kraju čestitke na hrabrosti Samostalnog sindikata Topionice i njegovog predsednika gospodina Vasilija Ševčenka i Sindikatu rudara Srbije i njegovog predsednika Miljkovića, nekada omiljenog kadra Sose, da podignu glas protiv uništivača i terminatora RTB Bor, a za dobrobit RTB Bor i istošne Srbije i cele Srbije. Činitelj ovih (ne)dela da se pošalje u Genčićevu vilu na „oporavak“ iz nužde.

    I SOSANOVE BAJKE NISU VIŠE BAJKOVITE!

    • Od radničke klase RTB Bor ostali su samo sindikalni lideri. I dobro se drže, za Sosana.
    • I jedna laž više nije dovoljna u politici.
    • Mora da je čelnik RTB Bor anesteziolog. Svi zapošljeni, kao da, su pod narkozom.
    • Čelnik RTB Bor, kako stvari stoje, može da laže i bez reči.
    • Naš predsednik se razlikuje od svih svojih prethodnika. On je naime – master i to prvi u istoriji?
    • Sosina kamarila se boji satire. Jer samo zato što ih ona satire.
    • Sosan je prvi na svetu čipovan. Sve drži u malom prstu.
    • Čelnik RTB Bor najviše ulaže u proizvodnju bombastih vesti o sopstvenim uspesima.
    • Sokratova izreka „Znam da ne znam“, prevedena na rad (“penzionerskog”) menadžmenta RTB Bor glasi: „Ne znam da ne znam“!
    • Nije ovo više topionica u kojoj bakar teče, već obična Sosanova kolotečina!
    • Sosan će rukovoditi firmom doživotno. Time dokazuje da niko nije nezamenljiv!
    • Sosan toliko je isprepadao saradnike, da svaki zec na njih onu stvar vadi.
    • Sosan menja partije, ali ne menja ćud!
    • Sosan poštuje doktorovu preporuku. Šeta neumorno od stranke do stranke.
    • Jedino poltroni stiču golim rukama. Celog su života aplaudirali
    • I aplauz ponekad smeta. Kada se probudi uspavani govornik.
    • Po svemu sudeći, Sosanu pada imunitet. Oboleće od zatvora.
    • Govoreći sam sa sobom, iznenadio se Sosan što nema aplauza.
    • Obostrana pomoć. RTB Bor je razvijao celu Srbiju, a sada cela Srbija razvija RTB Bor.
    • Sosan se ne bavi familiologijom, familija je digla ruke od njega. Pustila ga niz vodu!
    • Lako je Sosana uhvatiti u laži. Uhvatite njega u istini!
    • Sosan vidi ono što drugi ne opažaju. Ili halucinira ili je vidovit?
    • Sosan ostavlja lošu sliku o sebi. Mrdao dok je pozirao.
    • Amaterski menadžment je doveo RTB Bor do ambisa propasti. Gde će ga odvesti tek profesionalni strani menadžment? Prvi je otpisao dugovanja i zapisao ih na grbači naroda, drugi će otpisati proizvodnju bakra.
    • RTB Bor, po rečima menadžmenta, do sada je prebacivao proizvodnju bakra. Sada je prebacio gubitke na grbači građana.
    • Sosan je čovek slobodarskog opredeljenja. Podaničkog mentaliteta.
    • Sosan gaji vanserijski optimizam. Sa bakrom i topionicom nema toliko uspeha.
    • Čelnik RTB Bor najviše ulaže u proizvodnju bombastih vesti o sopstvenim uspesima.
    • Menadžer RTB Bor je nadmašio očekivanja svoje stranke. Gubitak preduzeća je mnogo veći nego što je premijer mogao predvideti.
    • Nije ovo više topionica u kojoj bakar teče, već obična Sosina kolotečina!
    • RTB Bor odavno je dobio „studiju izvodljivosti“, al’ još nismo shvatili šta (pro)izvodi.
    • Svaka mu čast! Pošteno se nakrao!

    • Ne znam ko je napisao ovaj komentar, ali on vrlo dobro odslikava šta građani Bora i Majdanpeka misle i osećaju. Aktuelna događanja u RTB Bor doživljavaju kao tešku nepravdu koja im se nezasluženo nanosi. Navikli su da rade časno i pošteno i da budu cenjeni zbog toga. Najviše ih boli i vređa što Vlast u kontinuitetu podržava korumpirani i nesposobni menadžment kompanije.

    • Dr Mihajloviću nije bitno ko je napisao, već je bitno šta je napisao i da li odgovara istini. U svakom slučaju sve je napisao Vaš istomišljenik i kolega. Živ bio!

  • Ja neznam, ovo pišu su sve gluposti. Inače da se predstavim ja sam Vladimir Đurić , inače diplomirani mašinski inžinjer iz Majdanpeka , i već sam duže od 10 godina bez zaposlenja. Iako drugovi Branislav Tomić- direktor Rudnika Bakra Majdnapek i Dejan Vagne -predsednik Opštine Majdanpek , pričaju kako su im neophodni kadrovi, zaposlenje u u Rudarsko Topioničrskom Basenu Bor košta 3000 do 5000 evra, jer je RTB-Bor, već 17 godina u restruktuiranju, a to niko nezna šta je , pa mislim da ni njegovi autori, koji su došli na vlast putem državnog puča od 5.oktobra.2000. uz pomoć mentora iz Berlina i Vašingtona neznaju, šta je to. Znači autori tog restuktuiranju su mafijaški premijer Zpran Đinđić i njegove demokrate. I ja neznam zašto veliki reformator Vučić i njegovi naprednjaci, nisu ukinuli to restroktuiranje. Tako da su ovo sve nebuloze, jer sam ja evo već 10 godina na socijali od 5000,00 srpskih dinara. A ovi što su Rudniku Bakra Majdnapek, neki su crnci koji ma jebu majku, a za druge je demokratija, i žive ko da su šeici, vozikaju se sa Lade Nive ko da su njihove, plate drmaju 100000,00 do 150000,00 srpskih dinara i samo drže rukovodeća radna mesta . A ja sam nažalost nekad bio mlad i perspektivan, a danas sam samo kolateralna šteta od kriminogene privatizacije u Republici Srbiji