Foto: Pištaljka
Beograd Istočna Srbija Prenosimo Šumadija

Pištaljka: Tender za beogradsku novogodišnju rasvetu namešten

Prenosimo vam istraživanje portala Pištaljka.


Tender za novogodišnje osvetljenje u Beogradu bio je takav da je na njemu mogla da pobedi samo jedna firma. Naime, u konkursnoj dokumentaciji beogradskog javnog preduzeća „Javno osvetljenje“ traženi su svetleći ukrasi identični onima sa fotografija iz kataloga grčke firme „Fotodiastasi”, čiji je jedini distributer u Srbiji firma „Kip lajt” (Keep Light), koja je i dobila ovaj veliki posao, otkriva Pištaljka.

Foto: Pištaljka

Iako su konkursna dokumentacija sa fotografijama ukrasa i ugovor potpisan sa ovom firmom bili dostupni javnosti na sajtu „Javnog osvetljenja“ i iz njih se moglo videti da su to fotografije sa sajta grčke firme, direktor JP „Javno osvetljenje” Aleksandar Cincar-Poposki (SNS) tvrdio je u razgovoru sa novinarkom Pištaljke da tender nije namešten pa čak i to da u konkursnoj dokumentaciji nema nikakvih fotografija!

„Apsolutno je netačno da je nabavka nacrtana i da smo u konkursnoj dokumentaciji koristili fotografije. Nigde u javnoj nabavci ne piše da ukras mora biti iz kataloga neke firme. Gde ste vi videli u konkursnoj dokumentaciji fotografije?“, bio je odlučan Cincar-Poposki.

Pošto mu je novinarka Pištaljke rekla da se fotografije nalaze na stranama 11-18 konkursne dokumentacije, konkursna dokumentacija kao i ugovor sa firmom „Kip lajt” skinuti su sa sajta „Javnog osvetljenja”.

Pištaljka je, očekujući ovakvu reakciju, sa sajta „Javnog osvetljenja“ skinula kompletnu dokumentaciju pre razgovora sa direktorom tako da čitaoci imaju uvid u tendersku dokumentaciju i ugovor sklopljen sa pobednikom na konkursu.

Cincar-Poposki je za Pištaljku rekao da je o izgledu ukrasa odlučivala komisija koju je sastavila gradska uprava, a u kojoj je i on bio član. On je objasnio da je ta komisija izvršila „temeljnu analizu tržišta“, da su njeni članovi „pregledali kataloge raznih firmi i tako odlučili gde bi koji ukras dobro pristajao“. Cincar-Poposki nije želeo da kaže ko je još osim njega bio u komisiji koja je odlučivala kako će izgledati novogodišnje osvetljenje, rekavši da nije nadležan da odgovori na to pitanje.

„Takve javne nabavke se sprovode na način da se prvo istraži tržište, a to se u toj konkretnoj javnoj nabavci radilo razgledanjem kataloga. Komisija je onda odredila da bi ovaj ukras dobro pristajao ovde, drugi onde“, objašnjavao je Cincar-Poposki.

„Javno osvetljenje” ne samo što je u konkursnoj dokumentaciji zahtevalo da ukrasi budu identični onima koje proizvodi grčka firma, a uvozi „Kip lajt”, vlasnika Radovana Đumića, nego i to da prilikom ponude obavezno dostave i uzorke, čime je isključena mogućnost da na tenderu pobedi neko ko bi ponudio da te ukrase napravi prema priloženim fotografijama, što je rađeno u nekim gradovima Srbije gde su domaći proizvođači pravili ukrase prema nacrtima.

Tenderski zahtev da se dostavi uzorak ukrasa sa grčkih fotografija isključio je praktično iz trke sve one koji bi se neplanirano javili na ovakav tender i možda ponudili da ukrase naprave po manjoj ceni. Jer uzorak je mogla da pošalje samo firma po kojoj je tender i „krojen“ i koja taj određeni ukras već ima na „na lageru“ spreman za ovakav tender. Naime, jedan broj ukrasa, uglavnom onih koje sada vidimo na najvećim  beogradskim trgovima, naručivani su samo u jednom primerku. Onda je potpuno jasno da ni jedna firma koja nema već gotov proizvod neće praviti uzorke ukrasa koje može da proda u jednom primerku samo da bi učestvovala na tenderu za koji je od starta jasno za koga je raspisan.

Upravo taj scenario se i dogodio sa jedinom firmom koja se pored „Kip lajta“ javila na tender. Naime, ponuda firme „Mak trejd grup” iz Beograda (Mac trade group d.o.o.) nije prihvaćena jer nisu imali uzorke.

Čak i da su imali uzorak, ne bi prošli na tenderu jer nisu imali određeni tip vozila vrlo precizno opisan u dokumentaciji ali ni skladišni prostor u vlasništvu firme. Naime, ovoj firmi je odgovoreno da nemaju adekvatan skladišni prostor jer su vlasnici skladišta koje su oni imali fizička lica.

Na pitanje zašto je uopšte bitno da ponuđač ima u vlasništvu skladišni prostor od 1000 kvadratnih metara na teritoriji Beograda, a što je traženo u konkursnoj dokumentaciji, Cincar-Poposki je rekao: „Radi se o 18 šlepera robe, pa nam je zato bilo potrebno da to bude negde skladišteno. Prosto je potrebno vreme da se montira rasveta, pa ona negde mora da stoji dok se doradi, preradi i poveže na javno osvetljenje, ali dobićete i zvanični odgovor pismeno”.

Firma „Kip lajt“ osvetljava Beograd već drugu godinu za redom, objavili su pojedini mediji, kao i da je prošle godine za nabavku osvetljenja plaćeno 57,03 miliona dinara, a da je ove godine toj firmi za osvetljenje kroz dve nabavke plaćeno ukupno 190,6 miliona dinara. Prva nabavka je bila u martu, kada je „Kip lajt“ kao jedini ponuđač dobio posao od 46,7 miliona dinara, a druga, ova u čijoj se konkursnoj dokumentaciji nalaze fotografije iz kataloga grčke firme iz jula meseca, koštala je još 143,9 miliona dinara. Pored Beograda, „Kip lajt” novogodišnje osvetljenje prodao je i Smederevu i Brusu.

Osim što je direktor Cincar-Poposki pokušao da ubedi novinarku Pištaljke da nema fotografija ukrasa u konkursnoj dokumentaciji, uprkos dokazima, on je probao da je ubedi da je Beograd jedini grad u svetu sa ovakvim ukrasima. Poposki je prevideo da dokumente sa globalne mreže nije tako lako ukloniti kao sa sajta „Javnog osvetljenja“, pa je pitao novinarku : „Pa gde još u Evropi imate ovakvog Deda Mraza“, misleći na figuru Deda Mraza sa kružnog toka kod opštine Novi Beograd.

Na internetu se lako mogu naći fotografije istih tih figura na ulicama Berlina iz 2012. godine ili Melburna u Australiji. To naravno ne bi bio argument protiv kupovine svetlećih ukrasa, ali jeste argument kojim se dovodi u sumnju upućenost direktora „Javnog osvetljenja“ koji tvrdi da je zajedno sa komisijom ozbiljno ispitivao tržište.

Na pitanje novinarke da li je bilo moguće da se takvi ukrasi naprave u nekoj od ovdašnjih firmi, jer se radi o metalnoj konstrukciji sa lampicama a ne o nekoj komplikovanoj tehnološkoj inovaciji, direktor Cincar-Poposki je odgovorio: „Znam koliko i Vi. To je kao da pitate vozača o nečemu što on ne zna”.

Da, ali Vi ste direktor Javnog osvetljenja, niste vozač?

„Jesam, ali nisam stručan dovoljno da Vam odgovorim na to pitanje. To možete pismeno da postavite, pa će vam naši inženjeri odgovoriti. Po Zakonu o javnim nabavkama svaki ponuđač koji je smatrao da je bio diskriminisan tehničkim specifikacijama koje smo zahtevali mogao je da uloži žalbu. Onda, ako bismo mi bili maliciozni, mogli bismo na te žalbe i da ne odgovorimo i da ne promenimo tehničke specifikacije. Tada ponuđač ima pravo da se žali Upravi za javne nabavke. U ovom slučaju se to nije dogodilo, tako da nije bilo zloupotreba”.

Da li to znači da primenjujete princip ako prođe, prođe?

„Vi mene vređate, da li znate šta ste sada rekli, da mi kršimo zakon.”

Da li ste ukrase mogli da kupite i direktno, s obzirom na to da je jasno da ste znali od koga ćete kupiti ukrase?

„Mi nismo ovlašćeni uvoznik i zbog toga, ali i zbog Zakona o javnim nabavkama mi to nismo mogli”, rekao je Cincar-Poposki.

On je u razgovoru sa Pištaljkom tvrdio i da u Srbiji ne postoji firma koja proizvodi novogodišnje osvetljenje. Međutim, upravo je jedna firma iz Užica, „Fleš elektronik”, vlasnika Saše Tošića, po crtežima i dizajnu savetnice gradonačelnika Požarevca napravila ukrase za grad Požarevac. Međutim, ni ova firma posao nije dobila na tenderu već ga je radila kao podizvođač firme „Fluoelektro” iz Niša, vlasnice Nataše Radonjić.

Vlasnik užičke firme objašnjava za Pištaljku da bi on mogao da napravi i neke od ukrasa iz Beograda, ali da bi se u tom slučaju, da se prave ukrasi prema fotografijama sa tuđeg kataloga, moglo postaviti i pitanje autorkih prava. „Bio sam pre nekoliko dana u Beogradu i video sam ukrase. Moja radionica ne bi mogla da napravi one ukrase iz Ulice kneza Miloša, ali bi mogla one iz Kralja Milana, samo što bismo imali problem sa autorskim pravima, jer je to već nečiji dizajn”, rekao je Tošić

Ovaj užički preduzetnik još kaže da on ne učestvuje u javnim nabavkama, „jer je za to potrebno previše papira“, ali i zato jer je ogorčen kako se te nabavke sprovode.

„Iz konkursne dokumentacije najčešće možete odmah da uvidite ko će dobiti posao“, zaključuje Tošić.

I ovde se priča vraća na početak.

Prilozi
Odluka o dodeli ugovora firmi “Kip lajt”
Obaveštelje o zaključenom ugovoru sa firmom “Kip lajt”

DJB Mladi

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Svaka casr za DJB, uyzasno saznanje sta se radi u gradskoj upravi Beograda.
    Citamo komentare i posle ovoliko godina se konacno saznaje da je Keep Light prao novac za sve vlasti u poslednjih dvadesetak godina.
    Gde je centar moci kod Cincar Aleksandra ili Djimc Radovana, ili mozda u In Primis i Sanco Consalting, saznace se vrlo brzo.
    Ovde se sagledava sva nakaradnost organizacije gradske uprave. Javno osvetljenje je nakaradno organizovano i tamo je privremeno izmesten sistem lopovluka i kradje gradjana Beograda. Suma od skoro 200 miliona dinara a sve jedan covek Djumic Radovan, jos saradnici ljudi iz gradske uprave Beograda to je strasno. Za ovah skandal Sinsa Mali mora da dobije Krivicnu prjavu i da momentalno budu raspisani IZBORI.
    oVDE SE VIDI ZASTO NEMA SISTEMATIZACIJE U GRADSKOJ UPRAVI nego je vise od 50% imenovanih sluzbenika kazu oko 600 nacelnika odeljenja ali nemaju zaposlenoh u odeljenju, oko 120 pomocnika sa dva ili tri zaposlena, sefoba je na stotine i sami sebi sefuju….Sve ukazuje na koruciju koja je jako organizovana kada traje dvadeset i vise godina, a clanovi uvek isti sa svojim privatnim firmama. Kako oneko moze da radi u gradskoj upravi Beograd i da na svoje ime ima privatnu firmu a jos i sam radi sa sobom, ima slucajeva da sami sebi uplacuju i to godinama….HITNO DA SE ISPITA SLUCAJ NOVOGODISNJE RASVETE I TO ZA SVE OVO VREME ZADNJIH 20 GODINA…DOSTA JE BILO

  • Cestitke za objavi, ali sad je tek jasno zasto je gradonacelnik osnovao Fond za energetsku efikasnot i jos pride ENERGETSKI HOLDINH koji bi se stara da se bas ovakvi Projekti realizuju preko NJIHOVIH FIRMICA – In primis Sanco Consalting, Keep Light….Citam o firmi Keep Light ima jednog zaposlenog i jednog setaca iz Brusa Kiza …Gde ce ovaj Djumic Radpvan iz Keep Lighy zavrsi pokazace istraga ali sto je skart iz Kine prodava kao Frcku opremu tpo mora jos neko iz Komisije da odgovara….DO POBEDE BEOGRAD SE MORA OSLOBODITI HITNO

  • Ljudi sve cestitke ovaj Keep lighy vec 15tak godina pere novac za sefove u gradxkoj upravi-direktore, sekretarei gradonacelnike od 2001 godine. Ima i zaposlenih koji su radili u radno vreme za djumic Radovana gde su magacini od 2001 godine i roba iz istih ko je sefovao gde su Komisije za ovaj posao. SNS ODLAZI IZ BEOGRADA DEFINITIVNO…..DO POBEDE

  • Molim DJB da zahteva od gradonacelnika grada Beograda imena clanova Komisije za nabavku ili za Tender za novogodisnju rasvetu.
    DO POBEDE

  • Uzas sta se radi u drzavnim organima i bez gradjevinske dozvole a jos i korupcija najvise vrste.
    sve pohapsiti po hitnom postupku.

  • Centar korupcije je u gradskoj upravi, gde se Sekretarijat za komunalne poslove preraspodelom oslobodio i nastao novoformirani Sekretarijat za energetiku koji sada sprovodi FIKTIVAN POPIS. Fiktivan pois podrazumeva otpis i do 90 % opreme u prethodnoj godini gde se stvra mesto za koruciju. Zakljucak je sve ucesnike privesti i saslusati u MUP. Kazu obavesteni izvori da Vesna Ivis i njena sestricina Skoric su unistili dokaze o ranijim poisim i da se Djumic kao njihov igrac se sada krije, ko je i kako omogucio kradju da se utvrdi. HITNO SASLUSATI SVE AKTERE LOPOVLUKA U GRADU BEOGRADU. sVI VLASNICI FIRMI iN pRIMIS, keep LIGHT SANCO cONSALTING MOZE I ENERGYCOOP DA SE pridruzi sigurno kao nadzor ce doprineti istrazi……
    OZNA SVE DOZNA DO POBEDE.

    • @Mali VELIKI
      – Da li procitao sopstveno “pisanije” pre slanja !?
      – Da li imas sva slova na tastaturi !?
      – Da li potpuno bio pri sebi kad si “ovo” pisao !?

  • Ovo je stara priča u vezi sa novogodišnjim osvetljenjem u Beogradu. Bilo bi dobro da neko proceni kolika je realna vrednost ovoga posla. Javna je tajna da gradske vlasti primoravaju ponuđače da višestruko naduvaju ponude tako da razliku između realne cene i ponude trpaju sebi u džepove.

  • Odlican tekst i odlican rad Pistaljke. Ovaj problem postoji u slucaju hiljada tendera koji se organizuju u Srbiji i nije nesto novo ili blisko samo SNS garnituri. Slicne stvari su radjene i pre za vreme vlasti DS ili DSS. Tenderi se pisu tako da najvise pondera nose stavke koje ispunjavaju samo odredjeni ponudjaci i time se namesta mogucnost da oni pobede. Tako naprimer cena ne igra uvek ulogu jer se stavi veci ponder na stavku isporuka ili na neku drugu stavku koja mozda nije od tolikog znacaja. Na takav nacin svaki tender se moze personalizovati, a da u ocima zakona izgleda kao da niste uradili nista pogresno ili nezakonito. Ovaj tender je malo zabrljan jer su se ocigledno opustili pa su dozvolili previse vidljivu personalizaciju istog. Ovakve stvari su rutina kod nas od uvodjenja tendera i prosto se ne mogu zasutaviti dok se ne pokaze volja na celokupnom sistemu. Siguran sam da je pored Beograda jos dosta gradova uradilo isto samo su manje sume u pitanju i mozda manje vidljive namestaljke ili prosto nije bilo mogucnosti i resursa proci i te tendere i utvrditi koliko su ispravni

    • Interesantno je videti reakcije ljudi posle ovoga. Gotovo svi komentarišu u stilu “pa to se tako radi u Srbiji već godinama, nema tu ništa čudno, ovo je nikakva novost, novost bi bila da je neki tender pošten a ne namešten” itd… Dakle ljudi očigledno sasvim dobro znaju kakva je situacija i koliko nam se svima već godinama urezuje u mozak da loše stvari prihvatimo kao normalne pa više niko i ne obraća pažnju. I upravo je u tome problem, narod vidi da se loše radi i prihvata to kao normalno bez ikakve želje da se bori protiv toga. Možeš do sutra da pričaš o malverzacijama, krađama, burazerskom poslovanju i tako svaki dan, i svi će reći “da, da jeste” a onda kad dođu izbori niko neće prstom mrdnuti da trenutnu vlast skloni i glasa za neke nove ljude. Nisu svi isti.

  • Da li ce neko konacno da odgovgara za ovakve I slicne lopovluke…
    Ako je u Beogradu oprano reda velicine oko 200 miliona dinara onda se prostom racunicom dolazi da je u celoj Srbij samo za ovakve gluposti oprano blizu 1 milijarda dinara, a gde su jos docei ove pevaljke gde se pominju enormni honorari u Beogradu cak na pet sest mesta pa dolazimo siguno do 2 milijarde dinara samo za zajebancije oko praznika….
    Ljudi vreme je da se malo stedi na ovim glupostima pa mislim da je valjanao da se niko ne pojavi kad njihove pevaljk pocu da cvokocu za novogodisnju noc – pokazimo da smo POSETNI I CASNI GRADJANI BEOGRADA I SRBIJE. Neka se konacno vidi gde smo mi a gde oni, ovaj majmun kaze on je samo vozac nanmu mu njegovu celavu namestio se I treba ga j….

  • Evo komentara koji sam videla na fajsu koji skroz govori kako stvari stoje
    Uputstvo za dobijanje tendera u Srbiji:
    1. dogovoris se svojim pajtosom u javnom preduzecu da ces raditi neku uslugu/nabavku za njegovu firmu, a on od toga ima procenat.
    2. Pajtos objavi tender koji je napisan bas za tebe
    3. Ti treba da obezbedis jos 2 “nezavisne” ponude (od svojih drugara ili cekri firmi), koje nema sanse da prodju na tenderu i tako osiguras svoju prodju
    4. Mozda isporucis uslugu/stvari za tender, a mozda i ne, al dobijes pare a na papiru sve legano
    5. Ponoviti vise puta

    • (1) ne “dogovoris se sa svojim pajtosom” nego uglavnom izvrsavas partijski zadatak – da posao dobije firma ciji je vlasnik neko iz rukovodstva
      tvoje ili partnerske stranke ili neko od njihovih vecih sponzora (pravi se dil ako ustanovu drze 2 ili 3 stranke);
      (2) “pajtos ne objavi tender koji je pisan bas za tebe” – tako se nekad radilo, promenjen je zakon o javnim nabavkama pa ponudjaci obaraju
      sve prozirno namestene tendere. Epilog je da se na isporuku robe ili usluga, zbog ovakvih “tendera” ne ceka 2-3 meseca nego cak godinu
      dana. Malo su drugacije tehnike ciljano pisanih nabavki;
      (3) te ” jos 2 nezavisne ponude” najcesce ne obezbedjujes ti, nego ili stranka ili ciljana firma a to obicno budu njeni dileri odn. “potponudjaci”;
      (4) razlika u kolicini i-ili vrsti robe se “pegla” knjigovodstveno kroz: zapisnike o primopredaji robe/usluga, lose vodjenu evidenciju imovine, fingirane popise, fingirane rashode i fingirana otudjenja (posle fingiranog rashoda vrsi se fizicko “otudjenje” sredstva koja ne postoje, cesto kao “donacija” ustanovi koju vodi tvoja stranka). Kod usluga je slicno – namerno se ne kontrolise kvalitet radova i/ili ugradjenih delova. Postoje i varijante da se nabavka novog izvrsi i/ili plati kao servis. Nesto slicno vazi i za kupovinu raznih aplikacija.
      (5) ovo “ponoviti vise puta” se uglavnom radi kroz anekse ugovora ili direktnim pogadjanjem. Nije bas cesto da se u istoj godini i ponovi ista
      nabavka;
      (0) ovo gore navedeno ne moze da uradi pojedinac nego “multidisciplinarna” grupa (IT, racunovodstvo, finansije, opsti poslovi, menadz-
      ment…).

      *** Ovo je pisano na osnovu licnog iskustva u razotkrivanju sheme muljanja u jednoj instituciji. Ostavljam redakciji na volju da ovo stavi ili ne stavi na sajt. ***